Evo Djulzulejha samo za naseg Behara. Znam da mu je draga a i meni nije nista manje.
Imao sam priliku da slusam sevdalinku Djulzulejha u izvodjenju nenadmasnog Safeta Isovica u hotelu Park u Rogatici za vrijeme lovackih veceri, na koje je Safet redovno dolazio godinama ranije.Bilo je pjevaca , amatera koji su se usudili zapjevati tu noc ovu sevdalinku pred Safetom ali na kraju je to izgledalo kao samoubitstvo.Niko nije mogao to otpjevati kao Sajo.
Djulzulejha
Djulzulejha po bostanu seta
Sa mednom se rosom razgovara.
Medna roso gdje si zimovala.
U djevojke pod bijelim vratom
Gdje se nizu biser i merdzani
Eto gdje sam zimu zimovala.
A evo kako je Jergovic opisao da se davnih pedesetih godina jedan mladi pjevac na oprostajnoj veceri jednog iskusnog pjevaca sevdalinki usudio otpjevati Djulzulejhu i uspio u toj svojoj nakani.
(Insallah, Madona, insallah)
[b]”Sviraj Dulzulejhu!
Nemoj, bolan Sejo, Dulzulejhu, meni ce harmonikas.
Sviraj!, rekoh.
Nemoj, Sejo, nije red!
Da, znao sam ja da nije red. Zato sam i trazio Djulzulejhu, onu jednu i jedinu sevdalinku koja je za silu stvorena.Sve druge su takve da silu ne vole, isto kao sto silu ne voli Bog, pa ako je pjevac silan, mora se sa samim sobom tuci dok ih pjeva. Izubijas si dusu, muke dzehenemske da si prosao ne bi tako bilo, samo da je otpjevas kao sto je Alaga i njemu slicni bez ikakve muke pjevaju. I koliko god da se boris, uzalud je bilo,jer ti sila ne da. Ali tu jednu, tu Dulzulejhu, vidis, Alaga ne moze otpjevati, pa ju zato ni ne pjeva, osim ako je dernek pri kraju, svi su pijani, pa misli da ga nece cuti. Ali sutra,naravno, svi pricaju o tome kako nije izvukao Dulzulejhu kako valja.I sta Alaga radi cijeloga zivota, nego sebe uvjerava da moze, pa iznova probava. Ali dzaba mu, jer u njemu sile nema. Djulzulejha je smisljena da raja za prave pjevace moze pricati kako nista ne valjaju ili da barem jednom sila natpjeva dusu. A mozda je smisljena i zbog necega goreg, cega nisam bio svjestan dok sam se te noci u Centralu spremao da dignem glas.
Vele da su se tresla prozorska okna, a stokovi od vrata samo sto nisu iskocili iz zidova, kazu da je grmilo kao sto rijetko grmi za snijeznih dana i da se zemlja tresla tako jako da su iz nje poiskakale mrtve krtice iz vremena kada grad jos nije bio grad, pricaju da me se culo do u sedmu mahalu, a da su u osmoj stare nane otvarale prozore ne bi li cule je li to stize kijametski dan, govore da takva sila Sarajevom nije prosla otkako je Eugen Savojski zapalio Bosnu, kakva je tutnjala u deset dugih minuta na koliko sam razvukao Djulzulejhu.
Toliko je trebalo da se po bostanu proseta i da se s mednom rosom porazgovara, a kada se vec sve znalo, i kako je s Djulzulejhom, i kako je sa mnom, pustio sam glasa niz dah, pa sam ga drzao i drzao, ljudi su mogli otici do kuce, provjeriti jesu li se djeca vratila iz skole i vratiti se ,stigli bi prije nego sto uzeh glas.Pjevao sam, a sve pogledavajuci Alagu Idrizovica kako mu nije drago , ali ne toliko jer su me toliki ljudi culi, pa ce sad reci da sam bolji od njega, jasno je njemu da svijet govori i ono sto ne misli, nego je Alaga patio sto ja mogu ono sto on nikada nije i nece. Kad sam zavrsio, priso je , poljubio me i sapnuo- Svaka cast!, a bolje bi bilo da je rekao-Je.em ti mater seljacku!, ili ne bi bilo bolje, nego bi meni bilo draze i mozda mi zivot poslije ne bi krenuo ovim tokom. Ali ne krivim Alagu, Boze sacuvaj, nego samo govorim kako bi bilo bolje i za mene i za njega.”[/b]
Rahmetli Safet je na svom zadnjem koncertu u Zetri ostavio u amanet onom, ko moze otpjevati ovu pjesmu onako kako je on pjevao, da je dalje pjeva. Pogledajte i poslusajte!