Evo jos jedne pjesme uz koju smo zore docekivali a cekajuci zore nije se moglo desiti a da ne bude bar jednom otpjevana. Porijeklo i istoriju ove pjesme je malo ko znao ali svaki onaj ko je bar jednom zapjevao osjecao je da tu ima nesto sto je izvan obicnog i svakodnevnog, pa je zbog toga i pjevana sa merakom. A da znadoh bar ovo sto mi Jergovic isprica pjevao bih je jos sa vecim merakom i sa jos vise postovanja.
Ta pjesma se zove “Put putuje Latif-aga”.
…« Ova prica govori o agi Latifagi i o njegovom drugu Sulejmanu, a dogadja se neznano koje godine, pred jedan od ratova kojih bijase toliko da je od volje svakome tko pricu slusa da zamisli koji hoce rat. Ali najbolje onaj kojega nije ni bilo , jer tako ce biti manje mrtvih glava, a prica nece izgubiti zbog cega je ispricana. »…
Pjesma govori o dvojici jarana koji silno bogatstvo sticano stotinama godina procerdase i od nekog unutrasnjeg straha krenuse u bijeg od nepoznatog ili od samih sebe. Posto Sulejmanov strah bijase stariji on u bijeg krenu ujutro a do podne za njim krenu i Latif-aga. Sulejman ne znade koliko je dug put pred njim, pa je svog djogata stedio a Latifaga je svoga vranca u galop tjerao kako bi svog jarana sustigao.
[b]…« A posto je jos sasvim malo vremena ostalo prije nego sto ce Latifagin vranac sustici Sulejmanova djogata , valja jos reci nesto o vremenu kad se plasio samo jedan od dvojice jarana. Dolazio bi Sulejman Latifagi barem jednom u sedam dana, aksamlucilo se uz Vrbas, pila se rakija i mezio se komadic ovcijeg sira. U pocetku su i drugi znali naici, upitati se s njima dvojicom, sjesti na travu pa se zagledati u zelenu vodu i zatim podici pogled prema nebu, tako da im se u casu ucini kako i nebo tece, ali ubrzo prestadose. Vise zbog rakije, a manje zbog sira. Ne zna se koji im je od njih dvojice rekao da ne dolaze, ali sigurno je da i onaj drugi bi` zbog toga sretan i zadovoljan. Jer mogla se iznijeti litra vise, moglo je i pet litara rakije vise, nece Latifagi usfaliti, a ni Sulejman nije fukara, ali sira da bi bilo, nije ga smjelo biti vise od grumena. Taj grumen nije smio biti veci od muskoga palca, a morao je trajati koliko i aksamluk.
Ovi sto su u pocetku dolazili, to kao da i nisu znali. Nego bi u pola sata nestao grumen sira. Sulejman bi nervozno zvao zenu, ona je donosila novi grumen. Niposto veci od prethodnoga. I za pola sata opet. I tako ko zna koliko puta. Na kraju bi njih dvojica ostajali popisani. Cinilo im se da su samo pili rakiju, a da sira nije ni bilo. Kao sto i nije. Rakije moze biti pola litra, litra i pet litura, ali sira ima samo ako ga je grumen, ne veci od muskog palca. Sve sto je preko toga, samo je privid.
Dobro je sto drugi vise ne dolazise, jer bi njih dvojica zaboravili sta je sir.”…[/b]
A kad je Latifaga sustigao svog jarana, pokusase svoga vranca smiriti i u ritam sa Sulejmanovim djogatom dovesti. Nedugo zatim ga poce pitati.
[b]…“Je li ti zao?
Sulejman ga pogleda kao sto bi na kraju aksamluka gledao zadnju sirnu mrvicu. Onu koja ne bi ni trebala biti pojedena, nego bi kao nisan stajala na kraju lijepoga dana.
Je li ti zao, bolan?
Sulejman uzdahnu, a iz orahove krosnje razletjese se cavke, pa pocese parati nebo. Ali ne po savu kao sto ga rasparaju lastavice, nego mimo reda i preko tkanja, kao da ce kisa. U zraku se medjutim, nije osjecala sparina koja najavljuje kisu, ili je ne mogu osjetiti oni koji bjeze.
Je li ti zao?, nije prestajao Latifaga.
Odgovorio bi mu Sulejman, zasto da ne odgovori, ali mu se jezik svezo. Svezase ga pijani prsti, da ga mamurni izjutra ne umiju raspetljati. Ili ga je svezala zenska ruka koju niko nije ucio kakvim se cvorovima veze ono sto se mora brzo odvezati. Ako progovori, povrijedit ce prijatelja. Ili ce sam zaplakati. Zato mu je bolje da suti, sve dok Latifaga ne prestane pitati.
Je li ti zao Banja Luke?, upita Latifaga, pa odmah zatim krenu nabrajati sve ono cega bi mu trebalo biti zao. Ali zacudo, nije se sjetio nicega sto su izgubili, nego samo onoga sto je bilo, pa vise nije.”… [/b]
Svo bogatstvo koje izgubise im nije bilo na pameti, kao da nije ni postojalo. Sjecali su se samo onoga sto zajedno prozivjese.
…“Nista od toga Latifagi nije na umu, nego aksamluci, asikluci i teferici. Ono cega usred njegove brige ionako nije bilo koliko je moglo i trebalo biti.”…
Put putuje Latif-aga
Put putuje Latif-aga
put putuje latif-aga
sa jaranom Sulejmanom
sa jaranom Sulejmanom
Moj jarane Sulejmane
moj jarane Sulejmane
jel ti zao Banja Luke
jel ti zao Banja Luke
Banjaluckih teferica
Banjaluckih teferica
kraj Vrbasa aksamluka
kraj Vrbasa aksikluka
Evo ove pjesme u izvedbi rahmetli Safeta Isovica:
http://www.youtube.com/watch?v=bBuwn8uvYGs (U prici koristeni navodi iz knjige Miljenka Jergovica “Insallah, Madona , insallah” kao i dopuna izmedju navoda napisana od strane moje malenkosti)