prof.Dževad Džafić
Sarajevo, juni 2009. godine
3.4.2.1.2. Stočarstvo
Stočarstvo je u okviru ostalih poljoprivrednih djelatnosti bilo ispred zemljoradnje i ratarstva. Srazmjerno velike površine pašnjaka i livada uticale su svojim kapacitetom da se na rogatičkom srezu jače razvija ekstenzivno stočarstvo. Prema rezultatima popisa iz 1981. godine na području općine Rogatica bilo je 533 konja, 13.128 goveda, 58.104 ovce, 1.285 svinja i 20.302 peradi. Ergela Borike na nadmorskoj visini od 1000 metara nalazi se dvadesetak kilometara sjeveroistočno od Rogatice. Već 1893. godine austrijski stručnjaci su utvrdili da na tom, boričkom platou postoje idealni uslovi za uzgoj konja. Osnovali su ergelu, najprije sa bosanskim, a kasnije i sa grlima plemenitih pasmina. (7.104)
Slika 14: Ergela Borike na planini Sjemeć u jesen i zimu
Izvor: (48)
Tabela 28: Stočni fond općine Rogatica
Izvor: (43)
Iz tabele je vidljivo da je stočni fond po popisu iz 1991. godine u mnogome smanjen u odnosu na popis iz 1981. godine. a razlog tome je odlazak mladog radno sposobnog stanovništva sa sela radi školovanja, zapošljavanja u sekundarni i tercijarni sektor ili odlazak u druge zemlje iz istih razloga.
Pčelarstvo na području općine Rogatica bilo je više dopunsko zanimanje poljoprivrednika i rekreativno zanimanje nepoljoprivrednika. Udruženje pčelara “Sat” sa trenutno 53 člana i oko 1000 košnica nastoji da organizuje i unaprijedi proizvodnju meda na području općine.
[b]
3.4.2.1.3. Voćarstvo[/b]
Voćarstvo na području općine Rogatica ima dugu tradiciju koja je rezultat povoljnih prirodno-geografskih karakteristika ali je ono bilo razvijeno u mjeri da samo može podmiriti potrebe lokalnog stanovništva. Od davnina najviše su se uzgajale šljive zatim jabuke i kruške. Uzgoj voća odvija se na tradicionalan i zastario način uz malo savremenih metoda kako u uzgoju i iskorištavanju tako i u odabiru i usavršavanju vrsta. Iz ovoga proizilazi slab urod koji je ometen i sa pomenutom iscjepkanošću posjeda. U ovakvim prilikama na području općine Rogatica posebno mjesto zauzima nadaleko čuvena šljiva požegača (lat. Prunus domestica)..
Slika 15: Šljiva požegača behar i plod
Izvor: (55)
Prirodno-geografski uvjeti, posebno klimatski, utjecali su na prinos ove sorte koji je bio daleko veći od ostalih vrsta šljive. Poslije izgradnje hidroelektrane “Bajina Bašta”, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a potom i hidroelektrane “Višegrad” 1989, u gornjem toku rijeke Drine i njenih pritoka dešavaju se mnoge klimatske, ekološke i biološke promjene. Nadaleko poznate šljive požegače, po čijem je kvalitetu bio čuven drinski kraj od Foče, preko Goražda, Višegrada, Rogatice sve do Srebrenice i Bajine Bašte, sve je manje. Poslednjih godina, u selima uz Drinu i njene pritoke Janjinu, Lim, Rzav i Žepu nema šljiva ni za jelo, a kamoli za tržište i industrijsku preradu. Odavno su zatvoreni mnogi prerađivački kapaciteti i sušnice, podignute prije 20 do 30 godina. Hroničari su zapisali da je svježa požegača iz ovog kraja između dva svjetska rata vozom transportovana u Njemačku i druge zemlje Evrope, gde je bila posebno cijenjena zbog izuzetnog kvaliteta i specifičnog ukusa. Poljoprivredni stručnjaci tvrde da je uzrok slabijeg roda ovog voća velika vlaga tokom većeg dijela godine i malo sunčanih dana. Zato plod u voćnjacima strada već u beharu. Utvrđeno je da od rane jeseni pa sve do pred kraj zime magle ima u mnogim mjestima koja se nalaze u dolini rijeke Drine po mišljenju inženjera šumarstva zaposlenih na poslovima planskog uzgoja i zaštite šuma u Šumskom gazdinstvu „Sjemeć” iz Rogatice