Upravo sam procitao knjigu „Razglednica iz groba“ Emira Suljagica i preporucujem je svima na citanje.
Citajuci ovu knjigu, htjeli vi to ili ne, ona vas vraca u ta ratna vremena i budi osjecanja koja su mozda negdje u stranu potisnuta ali nikad zaboravljena. Taj osjecaj se pojacava kod onih koji su nesto slicno prezivjeli. Zbijegovi a zatim geto izilovan od svijeta, zavistan od humanitarne pomoci, srbocetnickog agresora i domacih mocnika, profitera koji se u tim vremenima snalaze kao riba u vodi.
Na kraju je Srebrenica postala jedna velika grobnica u kojoj se nalaze i oni kojih vise nema ali i prezivjeli, koji, ma gdje bili u svijetu su duhom tu prisutni. Emir osjeca pripadnost svojim drugovima koji su izgubili zivote i samo sticajem okolonosti je on covjek koji hoda, zivi mrtvac koji je ostavljen da jos samo nesto obavi na ovom prljavom svijetu a onda se pridruzi tamo gdje i pripada.
Emir, postenjacina koja se rijetko srece, opisuje to stanje onako kako ga on vidi i osjeca. Potpuno sam ga razumio jer u jednom takvom slicnom getu sam proveo godinu dana. Sve je isto samo sto ostali opkoljeni gradovi nisu postali i grobnice, iako je u njima ubijen veliki broj ljudi i djece.
Imao je Emir mogucnosti da ode kada je bila evakuacija ranjenika helikopterom iz Srebrenice. Papir koji mu je dat kao dozvola za odlazak, jer je bio prevodioc u komisiji koja je odredjivala koje ranjenike treba transportovati, je Emir dao poznaniku koji je takodjer bio ranjen ali nije usao u uzi izbor.
Kao sedamnaestogodisnjak je u zbijegovima dosao u Srebrenicu i tu ostao do kraja , jula 1995. godine cijelo vrijeme radeci kao prevodilac holandskog bataljona. Dakle to je zivi svjedok stradanja Srebrenice, upucen i u nasitnije detalje, obzirom da je prisustvovao svim vaznim sastanicam prilikom pregovora kao prevodilac.
Procitavsi ovu knjigu po prvi put sam obuhvatio potpunu sliku o Naseru Oricu, koja mi je poslije ovih danasnjih dogadjanja bila nejasna.
Nasa sreca je da su poslije ovakvih gnusnih dogadjanja uvijek ostajali Emiri kao zivi svjedoci.
Samo jos kada bi ih imao ko slusati.