Srijeda 11 juli ’07 – Brdjani kod Konjica
Danas ce biti svjeze i oblacno, hladnije nego juce.
Odlucujemo da odemo kod mog badze i svastike dole kod Konjica.
Kod Hercegovaca, kako ih uvijek zezam.
U stvari i jeste tako jer cim predjes Ivan sedlo pika se Hercegovina.
Obradovali su nam se ko ista.
Volim u Bosni to sto u svako doba mozes otici kome hoces, bez najave.
A u Holandiji se i ove nase Bosnje “poholandezile” pa ako hoces i onome sto zivi u ulici do tvoje na kafu, moras prvo nazvati telefonom da pogleda u “agendu” da nije sta planiro.
Iako je bilo oblacno cijeli dan smo mogli provesti vani.
Uvece je padala kisa i u neko doba smo i zaspali onako povaljani po seciji.
Probudili su me ujutro sa kahvom i za mene cajem.
Cetvrtak 12 juli ’07 – razanj u Brdjanima
Osvano je jos jedan vec dogovoreni dan.
Danas ce biti promjenjivo oblacno i nesto toplije.
Obaveza nama muskima je da skoknemo do Konjica i kupimo janjca za razanj i da se podmirimo.
Naravno krenuli smo sva trojica:
Ja, moj badzo Kemo i njegov burazer Munir.
Malo smo obisli po mesarama i uz zezanciju odabrali janjca.
Dobri poznavaoci a opet se zeznuli, bio malo podebeo.
Bolji bio onaj nekidan sto ga je kupio tetic Mahir.
Popodne dok smo ga pekli zezali smo se da moramo na popravni, biva opet ici kupovati drugi.
Podmirili smo se onako kako su nam gospodje naredile i krenuli nazad.
Dan smo proveli onako kako to i prilici takvim prilikama.
S obzirom da smo nasim dolaskom poremetili planove morali smo se i oduziti.
Taj dan je Kemo trebo da radi na dzamiji sa ostalim komsijama.
Do sada su imali u selu mejtef i odlucili da zajednickim snagama izgrade dzamiju.
Samo materijal treba kupovati a majstori su tu u selu, svako zna nesta raditi.
Jedino za munaru treba “pravi” majstor.
Za svaku pohvalu da selo od mozda 30-ak domacinstava samo sebi gradi dzamiju.
Dzamija pokrivena, malta se iznutra a tu je i “Hadzija” odnekud iz Zapadne Bosne, od Cazina haman, koji treba da zida munaru.
Nemoze bas svako munaru zidati i u Bosni ima samo nekoliko ljudi koji su tom poslu vjesti.
Danas armira temelje sa jos dvojicom svojih pomagaca.
Mi smo dosli sa ponudama, sa tanjirima punim svjezeg pecenja i sa sokovima ohladjenim u studenoj vodi.
I dok oni jedu zezamo se.
Hadzija neki veseljak covjek i kad rekoh da sam Rogaticanin on veli da je zido i munare po Rogatickim mjestima.
Kaze da je bas ovih dana zauzet i munarom u Zivaljevicima.
Dnevno radi po metar munare sa svojim pomagacima i dok se susi onda skokne do drugih mjesta i sve tako ukrug.
Vratili smo se nasem sijelu i nastavili teferic.
U neko doba popodne sam zaspo na livadi, i to me kostalo prehlade stomaka.
Djeca su tu noc imali svoju festu.
Nalozili vatru, razastrli sofru, prostrli cebadi i vrece za spavanje i tefericili cijelu noc.
Ujutro smo ih nasli kako spavaju zasuskani u vrece.
Neka ih jos par sati pa ce mo ih izbuditi jer danas idemo na Neretvu……