Nedjelja 8 juli ’07 – famelijarni teferic
Osvano je i ovaj dugo ocekivani dan da se i ideja od prije neki mjesec provede u djelo.
Jutro suncano sto znaci da ce biti pravo vruc dan.
Valja se opet fatati hladovine.
Dogovorio sam se naime sa Irfom da okupimo fameliju i izadjemo negdje u prirodu i okrenemo janjca.
Ponovo sam postedjen odgovornosti i sav poso pada na Irfu i naseg tetica Mahira iz Vogosce.
Moje je samo da potrpam porodicu i da se nadjem sa Irfom na odredjenom mjestu.
Svratili smo na Alipasino po Dadu, Sandija i Sumeju i poslije kojeg kilometra dosli na dogovoreno mjesto.
Irfo je vec bio stigo i jos moramo sacekati Mahira.
Izasli smo iz auta, poselamili se i poceli pricati.
Tek poslije nekoliko minuta sam primijetio da tetak Ahmo sjedi u autu.
Odmah sam skocio, zagrlio ga i poljubio.
S obzirom da ce se tek poslije ici po tetke, Adilu, Fadilu, Pasu i Djemku mislio sam da ni on nije sad poso.
Medjutim Irfo je imo zadatak i za njega.
Priprema, potpala vatre i poturanje zhari gdje treba.
Tek tad sam sazno da idemo gore iznad Ahatovica na imanje Irfinih bratica i sestrica.
Tu njih dvojica prave vikendicu.
Stigavsi gore primijetim da su radovi u toku, tako i nema neke hladovine, pa me to brine.
Medjutim tu su suncobrani, a neznam da Irfo ima i keca u rukavu.
Pripreme teku uveliko, tetak se zabavio sa omladinom oko raznja, a mi po strani uzivamo na svoj nacin.
Tako nam protice par sati i vrijeme da se ide po tetke.
Tad saznajem da ce se tefericiti na drugom mjestu koje je udaljeno par stotina metara odatle na drugu stranu.
Na imanju Irfe i njegovog badze.
Kad smo stigli tamo odusevio sam se kako je lijepo.
Imanje okruzeno sumarkom sa tri strane, a unutra livada i basca pod vocnjakom.
Debela hladovina, uzivanje maximalno.
Ne mogu da se odvojim od tetki i svako malo se prebacujem od jedne do druge, grleci ih.
Svak uziva na svoj nacin.
Omladina se okupila za dugackim stolom, galame i smiju se.
Nekog su digli na trehu.
Mala djeca trckaraju oko nas trojice tetica, a mi se zabavili sjecenjem pecenja.
Mahir najmladji od nas ali vodi glavnu rijec uz neizbjeznu asistenciju njegove Dine.
Ja je naravno, ko i uvijek, zezam i vicem da ide sa ostalim zenama ali me ona ne benda.
A nas dvoje smo ti uvijek na ratnoj nozi, naravno ne zaozbiljno.
Ko nezna pomislio bi da se stvarno svadjamo.
Ko Sarajka moj brate.
Kad je sofra svima bila postavljena onda smo i nas trojica sjeli za sto, onaj na rasklapanje poljski, i prihvatili se posla.
A uvijek imamo nas trojica o cemu.
I tako cijeli dan, haj, haj, uzivaj.
U kasno popodne smo se poceli razilaziti uz dogovore da ce ovaj teferic preci u tradiciju.
I hoce ako Bog da.