Ponedjeljak 02 juli ’07 – Sarajevo
Svanulo je lijepo jutro.
Vec se osjeti da ce danas biti puno vruce.
Metereolozi kazu da ce u Sarajevu biti 34 stepena
Poslije jucasnjeg przenja na koridi danas bih najradije da dan provedemo negdje u hladovini pored vode, ali moj prijedlog se odbija jednoglasno od strane mojih sefica.
Sumeja hoce na Bascarsiju na cevape i svojim golubovima, pozelila i jedne i druge.
Esma hoce u potragu za lusterima za kucu.
Kaze da je doslo vrijeme i da ne moze vise da gleda plafonjerke koje smo donijeli jos ’02 iz Holandije.
Rusmir je jos juce zbriso za Ahatovice, drugom dzedi, amidzi i strinoj.
Dzenis nije sa nama jer je otiso da odmor sa svojom mamom pa ako dodju u Bosnu prikljucice nam se.
Hele i ja dizem ruku i jednoglasno se usvaja odlazak u Sarajevo.
Predlazem da prvo svratimo kod Irfe na Otoku da se definitivno dogovorimo za famelijarni teferic negdje u okolici Sarajeva.
Poslije jutarnjeg rituala pijenja kahve i caja spremni smo za polazak.
Put od Hadzica do Mostarskog sam vidio juce ali opet vise gledam okolo nego u cestu pa me Esma opominje.
Od Mostarskog dalje se formira kolona jer se uveliko radi na nastavku auto puta od Blazuja do Mostarskog, a na Mostarskom ce se odmah poceti graditi kruzni tok.
Kad to bude zavrseno nece vise biti vecih cekanja pri ulasku i izlasku iz grada.
Sa zadovoljstvom gledam vrijedne neimare kako rade.
Prolazimo pored Ilidze pa prema Stupu.
Srce mi voliko i uzbudjen sam.
Taj osjecaj me prati kud god idem po Bosni.
Gledam narod koji hoda na sve strane.
To je nesto sto mi nedostaje na zapadu.
U Holandiji svi kao da bjeze jedni od drugih.
Godinama zivis u jednoj ulici a vecini komsija neznas ni ime.
Mi smo imali srece pa smo izgradili lijepe odnose sa nasim prvim komsijama, pa se i kahva popije ponekad.
Doduse dvajes puta kod nas dok jednom kod njih.
Stariji bracni par, Holandezi, pa smo ih vodili prije tri godine i na odmor u Bosnu.
Da vide da mi ne dolazimo iz dzungle.
Uzivali su Bogami i samo vikali kako je sve lijepo.
Odmah poslije odmora kazu kako bi bilo lijepo jos jednom otici…..
Sve lijepo, svuda novi objekti i dok uzivam u ljepoti Avazove zgrade pogled mi ode na ono sto je trebalo biti staracki dom.
Zapitam se kako to da niko to ne adaptira.
Mora da je kakav spor oko vlasnistva, al hajde i to ce se jednom rijesiti.
Dok stojimo na semaforu cigance nam opra sofersajbu.
Dajem Sumeji marku da mu da.
To je njoj, uzbudljivo i crce od smijeha.
Cesta prema gradu nemoze biti bolja a i kako i ne bi kad je potpuno uradjena nanovo u poslednjih par godina.
Za ne povjerovati koliko se izgradilo za godinu i koliko je sve cistije i urednije.
Narod Bogami lijepo obucen.
Bolje nego na zapadu sto Esma i komentarise.
Zato nakupuje uvijek za sviju polijepu zalihu garderobe.
Tako u pricanju i razgledanju stizemo na Otoku
i parkiramo pred Irfinu zgradu.
Selamimo se na vratima stana i ulazimo.
Drago mi vidjeti moju fameliju.
Tetka mi Fadila sve vise lici na moju rahmetli mamu pa je jos vise privijam uz sebe uz taj moj komentar.
Isti osjecaj ko kad sam se sa mamom sreto, nekad, poslije odvojenosti.
Tetak Ahmo se Bogami dobro drzi koje su godine.
Kahva, serbe, poslastice….i vrijeme leti ko ludo.
Ja i Irfo se dogovorismo o svemu za famelijarni teferic koji ce biti u narednu nedjelju.
Irfo i nas tetic Mahir Husic iz Vogosce ce se pobrinuti da nista ne fali.
Moje je samo da dodjem sa Esmom i djecom na gotovo.
A tetak dobi zadatak da se pobrine oko pecenja bekana.
Djeca ce okretati a on ce dodavati zara gdje treba, onako malo pod butine malo pod plecke……
Vrijeme da idemo dalje prema Bascarsiji jer Sumeja ogladnila a nece nista da jede, cuva se za svojih cevapa.
Krug oko Vijecnice s autom uz moj, svaki put, komentar da se gore ide za Rogaticu i da sam tu uvijek ceko autobus.
Uzdah, parkiranje i pravac “Kod Hodzica” na terasu.
Dok se davimo ukusnom hranom uzivam gledajuci po narodu.
Jede se pa niko ne prica a ja lutam sjecanjima.
Pogledam dole prema “Rocku” i sjecam se vremena kako smo se nekad tu iskupljali pred koncerte, pa pite u “Bosni”, kahve u “Indexu”, Sloge Kaktusa, spavanja kod Drobija u sobici na Kovacima…….
Poslije rucka pravac Sebilj, golubovima.
Sumeja trazi prodavace kukuruza da kupi jednu casu, ali ih nema, zabranili im.
Bio je uvijek medju njima jedan nas sa Strmca pa bi kupi kod njega.
Dajem joj komad lepine i ona trga komadice i baca ih golubovima.
Kad se izcejfila prohodali smo jos do Vjecite, svrati na kolace i nazad prema autu.
Gledali smo na nekoliko mijesta lustere i Esma se razocarala.
Nista po njenom ukusu.
Odatle smo otisli u Robot dole u Rajlovcu.
Velika radnja ali ni tu nema nekog posebnog izbora.
Dan je poodmako i krenemo kuci za Hadzice.
Usput svratimo u samoposlugu “Sidzib” na Mostarskom da se podmirimo.
Kuci se malo osvjezimo i predjemo kod komsije Mute na kahvu.
Divni ljudi, odnekud od Doboja.
Mutin babo rahmetli tu napravio kucu jos davno prije rata.
Trbuhom za kruhom i nastanio se u Hadzicima.
I njihovu kucu su dusmani bili zapalili ali i Muta napravio jos vecu i ljepsu.
I Zenga je preso sa nama a strina Zejna nesta hasta pa je u bolnici na Kosevu.
Dogovorimo se da joj odemo sutra u posjetu, a poslije posjete cemo u
Brdzane kod Konjica, kod mog badze i svastike, onako na par sati da se vidimo.
Jednog badzu imam a kazu da devetorica badza pod jednu repusku stanu i opet im nije tijesno…..