Sta se sve ovdje napisa iz teskog razocarenja. Jos uvijek se sjecam euforije povodom utakmice BiH protiv Danske, koju smo i sami napravili kod nas slusajuci danima unaprijed RSG. I onda tesko razocarenje. Rekla sam od tada nikad vise.
Na ovom prvenstvu mi je bilo jako stalo da turska reprezentacija pobijedi hrvatsku reprezentaciju, jer pri tome uvijek pomislim na neduzne koji ce stradati po gradovima BiH usljed izljeva prevelike kolicine “emocija”, tako da ne vjerujem da cu ikada moci navijati u slicnim situacijama za nase susjede.
Takodjer znam za koga u svijetu, zaslugom iz nase skorasnje tragicne proslosti, ne mogu i necu navijati.
Opet ponavljam, iako se turska reprezentacija jedva skrpila sto rekao nas dobri Kemo “svi gore , svi dolje, svi tamo, svi vamo …, ali u zanjim dekikama pobijedi njemacka reprezentacija i to nakon 16 godina. Zadnji put je to bilo 1:0 u Gelsenkirchen-u 1992 godine, bijase jucer svugdje za procitati.
I to, da su bili prekidi u prenosu, je za sve redom bilo ogromno iznenadjenje, pa smo se i smijali kad se na ekranu pojavila slika reportera i njegov glas sa mjesta izvjestavanja. A onda su kod sljedeceg prekida Svabe preuzeli svicarski signal, jer su oni jedini imali neki poseban kabal i prenos bez prekida, tako da smo mi vidjeli sve golove koji su tada pali.
Uglavnom utakmica je bila jako dobra i turska reprezentacija se, unatoc svima koji su kao sto sam vec ranije rekla, uinat navijali protiv nje, nije imala cega postiditi, naprotiv.
Sto se tice finala, tamo su sigurno “Hilmini orlovi” , a ko ce jos biti, vidjecemo…
Sve najbolje svima iz zemlje “Hilminih orlova”, vidimo se ako Bog da uskoro u Sarajevu, Rogatici, Gorazdu…