Nasrudin-hodza i Francuz
Dosao nekakav Francuz u Stambol i javio se u carski saraj.Car ga primio lijepo,a Francuz mu kaze da bi se poturcio ako mu ko mogne misli pogoditi.Trazi car gore-dole,ne moze nikoga naci ko bi mogao s tako ucenim covjekom govoriti,a jos manje ko ce mu misli pogoditi.Kaze mu neko za Nasrudin-hodzu i veli:
-Ako mu on ne pogodi,drugi niko ne moze!
Brze car posalje sluge po Nasrudina.Trazili su ga dugo,nigdje ga stici.A Nasrudin svaki bi dan uzjahao pa isao nekud u Stambolu kud on hoce,a taj dan pustio magarcu da ga nosi kud magarac hoce.Jedva u neko doba nadju ga carske sluge i kazu mu da ga car odmah zove k sebi.Nasrudin okrene magarca pa pravo u carski saraj.Gladan je kao vuk jer cijeli dan nije nista jeo,kao kad je isao za magarcevom pameti;pa ga eto snadje jos veci belaj jer zna da nije dobro cim ga car zovepreda se.Helem,kako mu nedrago,sjase s magarca,priveze ga za avlijska vrata pa pred cara.Kaze mu car sta je i kako je,i zasto ga je zvao,a Nasrudin se stade pravdati da ne zna francuski govoriti.Ali carski ljudi navale na njega makar isaretom da govori s Francuzom i tako ga skolesaju.
Udje Nasrudin u jednu prostoriju i sjede na minderluk.
Dok eto ti Francuza i sjede pred njega.Francuz pogleda Nasrudina pa zaokruzi rukom ispred sebe poput kruga,a Nasrudin opet rukom kao da presjeca krug na pola.Opet francuz rukom iz sred onoga kruga sa uzdignutim prstima gore mice ruke nekoliko puta,a Nasrudin opet rukom odozgo kao da nesto prosipa po onome krugu.Cudi se Francuz,pa poteze jaje iz dzepa a Nasrudin komadic sira pa prema njemu.Skoci Francuz pa prema caru.
-Pogodi-veli-sve sto god sam mislio,i sad turci me kako god hoces!
-Kako to bi?- upita car.
-Eto tako:ja zaokruzim ispred sebe,ko velim:Zemlja je okrugla.
A on raspolovi,biva:polovina je voda.Ja opet odozdo rukom pokazem kako iz zemlje raste svakojako bilje,a on opet rukom odozgo pokazuje kako kisa pada i bez kise ne moze rasti.Ja potegnem iz dzepa jaje misleci ovako:evo ovakva je Zemlja,a on pokaza komad sira:takva je kad snijeg pada.
Izidje Francuz,a car zovne Nasrudina pa ga pohvali i upita kako pogodi sve sto je Francuz mislio.
-To je bar jasno,-veli Nasrudin.-On zaokruzi ispred sebe,kao veli:imam dobru pogacu,a ja kako sam gladan jedva docekam i prepolovim rukom,mislim:pola meni,pola tebi.On opet odozgo rukom, kao kad kvrca pilav,i veli imam dobar pilav;a ja pokazem rukom odozgo,velim:pomasti,dobro zamasti!On pruzi jaje,ko veli evo pa cemo i cimbur ispeci;a ja pokazem komad sira,velim;evo pa cemo napraviti i umak.
Nasmija se car Nasrudinovoj mudrosti,lijepo ga obdari i otpusti,i od tada osta rijec:razumjeli se ko Francuz i Nasrudin.