U Kur’anu i Sunetu data je velika vaznost vremenu. Allah se na pocetku nekoliko sura kune vremenom ili nekim njegovim dijelom:
[b]Tako Mi vremena; Doista covjek je na gubitku. Osim onih koji vjeruju…(Sura ‘Asr)
Tako Mi noci kad prekriva (svjetlost); I tako Mi dana kad se pojavi. (el- Lejl)
Tako Mi zore ; I tako Mi deset noci. (el- Fedzr)
Tako Mi jutarnjih sati; I tako Mi noci kad je mirna. (ed-Duha)
Poslanik a.s. je, kako prenosi Mu’az ibn Dzebel r.a., rekao da covjek nece biti pusten na Sudnjem danu dok ne polozi racun za cetiri blagodati:
– za zivot (tj. vrijeme koje mu je dato na zemlji): u cemu ga je proveo,
– za mladost (kao potencijalno najkvalitetniji period zivota) na sto ju je potrosio,
– za bogastvo: kako ga je stekao i trosio, i
– za znanje: kako i u sto ga je upotrijebio.[/b]
Od svih vrijednosti i blagodati ljudi vrijeme najmanje cijene. A trebao bi ga cuvati kao i novac, pa i mnogo bolje. Nekada su se muslimani prema vremenu odnosili kao prema najskupocjenijoj stvari. Do sada vec dva puta spominjani Hasan el-Basri je jednom prilikom, ocito nezadovoljan prema vrednovanju vremena od strane mnogih muslimana svog vremena, rekao: ” Ja sam zivio sa ljudima koji su bili stedljivi sa vremenom (bolje ga cuvali i koristili), nego sto ste vi to sa svojim novcem”.
Ibn Mes’ud r.a. je rekao: ” Ni za cim ne zalim toliko kao za danom cije je sunce vec zaslo: njegovim odlaskom mi se vrijeme koje mi je na raspolaganju (na zemlji) smanjilo, a dobra djela se nisu povecala”. Doista je veca glupost tratiti svoje vrijeme nego li novac. Izgubljeni novac se nekako nadoknadi, a vrijeme nikad.
Popularna izreka koja je postala veoma familijatrna i koja se cesto cuje je ” Kako ubiti vrijeme “. U eri ekspanzije nauke i njene dostupnosti kao nikad u historiji ljudkog roda, zalutala masa, ocigledno nesvjesna svrhe svog zivota, smrti i odgovornosti nakon prozivljenja, brigu brine kako protrati najvecu blagodat-vrijeme. Ove sirote neznalice kao da ne shvataju da ” ubijanjem ” vremena zapravo ubijaju sebe, bacaju ono najdragocjenije.
Imam el-Buhari je zabiljezio od Poslanika a.s. sljedecu izreku: ” Dobro zdravlje i slobodno vrijeme su dvije blagodati Allahove, cije vrijednosti covjek nije ni izdaleka svjestan”.
(nastavit ce se)