Ukop ranije mucki ubijenih mjestana
Treci dan mog boravka na Crnom vrhu dodje kurir sa vijescu,
da je Sejdic sa svojima razvalio cetnike gore na Orahovicama.
Podaleko je to od nas, s druge strane Sjemeca.
Orahovica ili Orahovice je selo koje se nalazi blizu Medjedje.
Kad ides od Ustiprace i prodjes Medjedju putem za Visegrad,
dole negdje sa lijeve strane, gore iznad kanjona Drine je to selo.
Nadvilo se sto se kaze nad Visegrad.
Gore je legendarni Visegradski komandant Sejdic imo glavninu svoje vojske (naroda).
Nisu vise mogli durati svakodnevna granatiranja i provokacije cetnika i krenuli u kontra ofanzivu.
Sjurili cetnike dole prema Visegradu, ali ko sto je uvijek bivalo doleti bivsa jna u pomoc bratiji.
Tako zaustave nase u napredovanju, a mogo se i Visegrad osloboditi da ne dodje uzicki (cetnicki) korpus.
Hele oslobodili nasi veliki dio okupirane teritorije.
Zarobili i cetnika, dosta ih i namlatili,
a uz to zarobili i transporter, bacacku diviziju i jos hejbet lahkog oruzja.
Pravili su cetnici odmazdu hiljadama granata, ko i uvijek.
Jade jadne, kad ih vojnicki potuces,
oni udare po neduznom narodu………
Taj treci dan negdje popodne dodje onaj momak, nas vodic, kod nas u kucu.
Prica kako dole kod Drine u selu ima nekoliko ubijenih mjestana koje bi trebalo ukopati.
Ni sad neznam da li je to zaseok Crnog vrha ili odvojeno selo.
Kaze da su cetnici nekad presli camcima nocu i napali selo.
Bili su na strazi nasi, ali su ipak cetnici uspjeli pobiti nekoliko ljudi.
Po stanju ubijenih cu tu noc doci do zakljucka da su pobijeni prije nekoliko mjeseci.
Pita on ima li dobrovoljaca da podju i pomognu ukopati ubijene.
Kaze da je opasno (blizu Drina) i da tuce snajper a i beztrzajni top,
s one strane Drine, ako koga primijete.
Ukop se mora izvrsiti nocu.
Javim se kao dobrovoljac.
Ne bojim se mrtvaca a i da mu se oduzim.
Jos nam je tada isprico da su sve kuce dole popalili i porusili granatama beztrzajnih topova.
“Vikendasi” iz Srbije kad bi dodji preko vikenda da jade zadaju,
ponesi bi naravno i dosta rakijetine i pive.
Sjedi bi za beztrzajni top i nako locuci i
mezeci krmetinu sa bijelim lukom,
bi se okladi u flasu rakijetine ili u gajbu pive,
ko ce prvi granatom pogoditi kucu i zapaliti je.
Gledali su to nasi i slusali veselje cetnika kad bi koju kucu pogodi i zapalili.
Na sigurnom dusmani, nemozes im prici,
a i kad bi preso Drinu docekale bi te mine.
Minirali dusmani cetnicki sve oko sebe i Drine.
Hele padne noc i mi krenemo.
Nas cetvorica.
Nas vodic, njegov dajdja mislim, ja i jos jedan momak.
Opasno je pa i ne bi valjalo da nas je vise.
Svaki imamo po automatsku pusku i rucne bombe oko pasa za ne daj Boze.
Ponijeli smo i nosila, da mozemo mejtove odnijeti malo podalje do mezarja, gdje ce se manje cuti lopate.
Prilazimo onome sto je ostalo od sela i kuca.
Sablasno. Muka tisina.
Samo se cuju nasi koraci.
Nasli smo prvog u strani nekolio metara od kucu.
U stavu kao da puzi navise.
Vjerovatno je jadan u ocajnom vapaju grabio navise, kad ga je pogodilo.
Imo je na sebi farmerice i bijele duboke patike,
po cemu sam zakljucio da nije bio iznenadjen na spavanju.
Kako je lezo na stomaku na ledjima za opasacom sam mu vidio futrolu od pistolja.
Mahinalno sam poletio rukom misleci da je tu i pistolj,
koji bi mi i te kako valjo i dobro doso.
Nije ga bilo samo prazna futrola.
Omisljo sam se da mu uzmem patike, ali nisam mogo.
Da je bio cetnik vjerovatno bih uzo,
ovako proradile su emocije.
Podigli smo ga nas dvojica i stavili na nosila.
Bio je samo odjeca i sasusena koza na kostima.
Sve u svemo koja kila.
Pobjeni su davno, zakljucujem.
Otisli smo do druge dvojice nasih prijatelja,
koji su bili nasli jos jednog nesretnika.
Stavili smo i ono sto je od njega ostalo u nosila.
Malo podalje nasli smo jos dvojicu, cini mi se.
Dajdja je sapno da treba da nadjemo jos jednog.
Njega sam ja naso pored same zidine sto je bila nekad kuca.
Otiso sam tiho i sazvo svu trojicu.
Od ovog petog nesretnika virile su samo noge.
Ostali dio tijela je bio zatrpan komadima crijepa i zida.
Nas vodic je sapatom reko da ovoga mejta ne diramo,
nego da i noge samo zatrpamo na licu mjesta.
Tako smo i ucinili.
Onu cetvoricu mrtvih, ili ono sto je od njih ostalo, smo odnijeli skupa na jednim nosilima gore preko potocica u mezarje
Ako se dobro sjecam da nije bilo vise od nekoliko mezara u mezarju.
Iskopali smo jedan mezar udubinu za mozda dvije lopate i zakopali jednog.
Neko od trojice mojih prijatelja je napiso na papir mjesto i odjecu sta je imo na sebi, da se zna kasnije nekad.
Mislim da je to bio dajdja.
Onda neko predlozi da preostalu trojicu ukopamo u isti mezar,
sto smo i ucinili.
Iskopali smo malo siri mezar, i ukopali ih.
I to je zapisano na papir.
Obiljezili smo mezare nekim komadima od daske,
proucili Fatihu i krenuli navise nasina.
Bio sam tuzan i u neku ruku zadovoljan,
sto smo te nesretnike ukopali.
Dusa mi je bila na mjestu sto se ono kaze.
Da im dragi Allah podari lijepi Dzennet.
Ell Fatiha.