-
AuthorPosts
-
Price o Nasrudinu Hodzi
[img size=150]
http://www.rogatica.org/teva/dzamija/nasrudinhodza2.jpg%5B/img%5DNasrudin Hodza r.h. je rodjen u mjestu Sivrihisar, centralna Anadolija 1208 godine. Otac mu je bio imam, prve dersove je uzeo od njega. Kasnije se seli u Aksehir gje uci kod u to vrijeme poznatog Mutasavvufa Sejjid Muhammed Hajranija. Nakon medrese radi kao muderis i kadija. Tu je dobio nadimak Nasuriddin Hadze, a kasnije ce ostati poznat kao Nasreddin ili Nasrudin Hodza. Zbog velike ljubavi koju je narod gajio prema njemu, mnogo djetalja o njemu je pomijesano sa legendom.
Preselio je 1284 godine i turbe mu se nalazi u Aksehiru.
Bio je veliki alim, posjedovao je duboko znanje o Islamu i bio je izuzetnog ahlaka. Imao je i jake temelje Tasavufa, u mnogim historijskim izvorima ime mu se spominje medju evlijama. Stalno vedrog lica, iz prica koje su ostale u narodu vidljivo je njegovo prisustvo u svim domenima svakodnevnog zivota, istancanim smislom za humor donosio je odgovore na mnoge probleme. Price i dogodovstine ovog velikog ucitelja se stoljecima prepricavaju, danas je poznat u cijelom svijetu.
Ja bih ovom prilikom skrenuo paznju citaocima da neke od prica na prvi pogled izgledaju prosto i ne prilice velicini Nasrudin Hodze i zato ih ne uzimajte zdravo za gotovo. Mnoge od njih zapravo imaju duboko tasavufsko znacenje i traze dodatna pojasnjenja. Kao primjer neka posluzi sljedeca prica:Spavao Hodza i na san mu dodje neko i nudi mu 9 zlatnika. Hodza kaze njemu: Ne 9 vala nego da zaokruzimo na 10. Insistirajuci tako probudi se Hodza, pogleda, u ruci ni pare. Brzo je zatvorio oci: Dobro, dobro, neka bude 9 !
Tumacenje iz tasavufskog ugla je sljedece:
Ovaj zivot je zapravo kao jedan san koji ne treba trositi na bitku i pohlepnu trku da se zaradi vise i vise. Dok je vrijeme trossite na hair i dajte sadaku, kad se probudite bice kasno…Pazljivo sa pricicama u ovoj temi.:silly:
Za pocetak evo jedan crtani, na bosanskom, o Nasrudinu:
:) :) :)
Turci kazu da su vicevi (fikra) pa posto ovo stivo potice iz Turske nama ne ostaje mnogo toga za kazati. Nemoras rijec “vic” stavljat u negativnu konotaciju.
Imao hodza prvog komsiju koji je imao obicaj da naculji usi preko plota i slusa sta hodza prica, a posebno bi slusao hodzu poslije molitve. A hodza ko hodza, poslije svake molitve rekao bi:
“Ya Rabbi, podari mi 100 zlatnika, ako bude 99 necu ukabulit!”
Komsija tako jedan dan:
“E vala cu da kusam hodzu da vidim sta ce ucinit”, pa napuni u kesu 99 zlatnika i baci ih kroz prozor taman dok je hodza ucio “svoju dovu”. Hodza je vidio kesu, uzeo i prebrojio taman 99 zlatnika, otvorio je ruke i poceo sucurati:
Ya Rabbi sucur, onaj koji daje 99 dace i 100″.
A komsija cuvsi to izidje pred hodzu i objasnivsi svoju salu, zatrazi zlato. Hodza ce njemu:
“Bjez tamo, ovo je meni Allah podario”, komsija moli i kumi ali nista, hodza ne cuje.
“E vala cu ja kod kadije da se zalim, hajde sa mnom na sud”.
Hodza tad rece:
“Dobro, ali ako cemo kod kadije trazim jedno novo odijelo i jednog lijepog konja, ne mogu u ovakom starom odijelu pred kadiju.”
A komsija da bi vratio zlato na sve pristane. Izidju oni pred kadiju, pa posto je covjek rekao svoju zalbu hodza uze rijec:
“Kadija efendi, lici li vam ovaj covjek na nekoga ko se moze prevariti, toliko godina mi je prvi komsija sve sta vidi kaze moje je. Evo sad da ga pitate reci ce vam cak da je ovo odijelo na meni njegovo, onda moj konj…”
Komsija skoro placnim glasom:
“Moje je to sve..”
Hodza se okrene kadiji:
“Eto, vidite”
Kadija je pogledao hodzu pa onda covjeka i povjerovao da je covjek lazov, pa se izdere na njega:
“Gubi mi se sa ociju” !
Hodza je vracajuci se kuci, pozvao svog uplakanog komsiju, pa vracajuci mu zlato, konja i odijelo, rekao:
“Nek ti je ovo ders, nikad ne pokusavaj ulaziti izmedju Allaha i njegova roba”Davao jednom hodza ders o Nuhu a.s. i besjedio kako je poslije velikog potopa Nuh a.s. pustio goluba koji je kad se vratio u kljunu donio jednu slamku trave sto je znacilo da je katastrofa prosla i da je kopno blizu.
U dzematu je bila i neka pricljiva zena koja iznenada upita Nasrudin hodzu:
Jeli golub bio muzjak ili zenka?
Hodza nakon kratke pauze rece:
Muzjak.
Kaze zena:
Kako znas, jeli tako stoji u kitabu?
Hodza:
Ne, u kitabu nema to, da je golub sto ga je pustio Nuh a.s. bio zenka, da li bi mogao drzati usta zatvorena toliko vremena.;)Krenuse Nasrudin hodja i njegova hanuma da prodaju kravu.
Iduci putem dogovorise se da hodjinca prodaje kravu, a Nasrudin hodja da suti.
Stigose na pijacu poce hodjinca hvaliti kravu. ” e fina krava, hairli, mirna, po dva teleta teli, daje petnestak litara mlijeka”. Slusa to Nasrudin hodja, odrijesi prijuzu i povede kravu kuci.
Trci za njim hodjinica ” ma sta to bolan radis, vidis koje su musterije “, a Nasrudin ce ti: ” Pa kaka jos budala prodaje vaku kravu”.Bio u hodzin vakat jedan ahbab sto je mnogo volio pare. Volio je toliko da nije nikad nikom dao ni banke. Jedan dan dok je setao taj covjek sa poznanicima pored rijeke oklizne se i padne u vodu. Potrcase ljudi i onaj sto je bio najblizi povika:
“Daj mi ruku da te izvadim” a davljenik toneci i koprcajuci se nesce pruzit ruku.
I drugi ucini isto ali ne bjese fajde.
Pridje hodza onda i viknu:
“Evo ti ruku, drzi da te izvadim”.
I covjek uze hodzu za ruku te ga izvadi.
Na zacudjene poglede ostalih hodza objani:
“Ovome nikad ne recite ‘daj mi’ jer nece dati ali ako kazes uzmi onda ce uzeti”.Iduci ka kuci pred aksam, presretne hodzu jedan komsija:
-Hodza, malo prije jedan prodje ovuda noseci tepsiju baklave.
-Ne tice me se !
-Ali hodza, tepsiju je nosio tvojoj kuci.
-Onda se tebe ne tice !Setao Hodza po Koniyskoj carsiji i prolazi on pored ducana dje prodaju halvu.
Mnogo je volio halvu a ducandzija je bjese tek spremio i onako toplu iznio na tezgu.
Hodza pridje i pomirise.
U to ducandzija izidje i veli Hodzi:
Hej, nemeres moju halvu da mirises badava trazim pare za to, i pruzi ruku.
Hodza se masi dzepa i izvadi kesu sa parama pa je zatrese a pare pocese da dzirikaju.
Na ducandzijino zbunjeno gledanje Hodza ce:
E za mirisanje halve dovoljno je dzirikanje para.Hodzi je u zrelim godinama pocela sijediti kosa, ali u bradi nije imao nijednu sijedu.
Jednom dok je bio kod berbera, neko od prisutnih ga upita:
-Hodza, kosa vam je cijela posijedila a u bradi nemate nijednu bijelu, kakav li je to hicmet.
A hodza ce:
-Valahi nista posebno, kosa mi je starija od brade 20 godina, eto zato…Ja mogu da vidim u najcrnjem mraku, hvalio se jednog dana Nasrudin u cajdzinici.
Ako je tako rekose mu, zasto te mi onda ponekad vidimo da nosis lampu u noci?
To je samo zato da bih sprijecio vas da se sudarate samnom jer niko od vas ne vidi u mraku, odgovori Nasrudin.Jedno vrijeme je Nasrudin radio kao kadija u Aksehiru gdje je inace zivio. Taman je bio poceo obavljati duznost kad mu dodje jedan covjek koji se zalio na komsiju.
Ispricao covjek a Hodza posto ga je saslusao na kraju mu rece:
U pravu si.
Da sto prije rijesi slucaj pozove on i tuzenu stranu. Dodje covjek i isprica pricu naravno u svojoj verziji.
Posto ga je sa paznjom saslusao i njemu rece Hodza:
U pravu si.
A Hodzina hanuma koja je bila u drugoj strani sobe okrene se i veli:
Kakav si ti kadija, gdje si vidio da su i tuzilac i tuzeni u pravu?
A Hodza se pocesa po bradi pa ce ti svojoj zeni:
I ti si u pravu Hanuma.Dosao jednom neki covjek da mu Hodza procita nako pismo, a ono bijase toliko lose i necitko napisano da Hodza i pored velikog truda nije uspio procitati.
Na kraju pruzajuci pismo covjeku rece:
Evo ti, nisam uspio procitati.
Covjek ce ljutito:
Ne meres da procitas, postidi se te calme na glavi.
Hodza skine calmu, stavi je covjeku na glavu i rece:
Ako je do calme, evo ti je pa ti procitaj pismo.Uzjahao jednog dana Hođa svog magarca pa krenuo u čaršiju.Najednom se magarac uznemiri pa poče da đipa i skaće.Hođa spade s magarca i tresnu na kaldrmu.Kad se Hođa pridigao,magarac je več bio daleko pa nesretni Nasurudin poče trčati za njim koliko ga noge nose.Kad ga spazi jedan komšija ,i upita ga:Hođa, zašto toliko hitiš?—Ne pitaj mene, pitaj magarca,-odgovori zadihani Nasurudin
Pošao Hođa da posjeti jednog od najbogatiji ljudi u svom selu.Kad je došao do kuče, vidje bogataševo lice na jednom od prozora.-Eno Nasurudin,-hođe on sigurno dolazi da nešto pozajmi,-pomisli bogataš pa se brzo maknu sa prozora.Kad je Nasurudin pokucao na kapiju, otvori mu sluga pa reće:Žao mi je, efendija, ali moj gazda nije kod kuće.Ima hefta dana kako je odputovao na jedan dalek put,-slaga sluga.-Poselami ti, blago meni, svog gazdu pa mu reci kad iduči put pođe negdje iza kuće, ,neka opet ne zaboravi glavu na penđeru,-odgovori Hođa i ode za svojim poslom.
Jednom Nasrudin hodza isao nekuda kroz selo pa na njega naleti pas njegova komsije.
Hodza da se odbrani potegne sjekiru, udari psa u glavu a pas otegne repinu.
Komsija ode kadiji pa mu se potuzi.
Odmah dovedu Nasrudina te mu rece kadija:
Sto nisi drzalicom udario psa vec ostricom?
Na sto ce mu Nasrudin:
Da je htio pas mene repom ujesti, i ja bih njega udario drzalicom.Popeo se jednom Hodza na perdu cuprije hoce ko bajagi skociti u nabujalu rijeku,
a ustvari merak mu je bio iskusati i naljutiti carsiju.
Sva se carsija iskupila na mostu da gleda i uziva a Hodza viknu:
Hocu l’ skociti?
De Hodza, povikase uglas.
Ima l’ ko protiv?
Carsija sutnjom odgovori a Hodza ce na to:
Ama ja sam protiv i sidje s perde na veliko razocarenje svijetine koja se ljuta razidje. -
AuthorPosts
- You must be logged in to reply to this topic.