Sifra:”BOJIC”-“JA SAM SVE OVO OD SRBA DOZIVJELA KAO MUSLIMANKA 1941.,1942….”
Rodjena sama na Palama gdje sam zavrsila osnovnu skolu i frizerski zanat.Radi zaposlenja sam otisla u Rogaticu,jer mi na Palama Srbi nisu dali da se zaposlim,iako sam u svome zanatu bila vrlo uspjesna.U Rogatici sam upoznala svog buduceg muza i udala se za njega,pocetkom 1991.godine.
Kada je na Bosnu JNA iz Srbije izvrsila agresiju,moj muz Salko pridruzio se Teritorijalnoj odbrani.Znam da je spominjao Ismeta Osmanovica,nekog Adila i druge.Braneci Rogaticu,poginuo je 26.VI 1992.godine.
Zivjela sam sama u Rogatici iz koje se vise nije moglo izbjeci.Krila sam se i nisam izlazila nikud,mijenjala sam konacista,ali uhapsena sam sa vise civila Bosnjaka 11.XI 1992.godine u Dumanjicima,opcina Rogatica,od strane srpske vojske.Odveli su nas sve u logor”RASADNIK”.Dok su nas vodili u logor nisu nas tukli,ali kada smo dosli,tada su nastale nase nesnosne muke.Sve nas je preuzeo cetnik MILE SARENAC,upravnik logora.Poslije izvjesnog vremena njega je zamijenio VINKO BOJIC iz Pljesivice.On je prema nama bio jos gori od Mile Sarenca.
Nakon nekoliko dana,licno sam vidjela kako su ubili 4 covjeka Bosnjaka.Odveli su ih u jednu logorsku prostoriju gdje je stajao alat i tu ih tukli sve do smrti.Ibrahima Karamana su prvo vodili na njihovo mucenje,to su zvali”ispitivanje”,bas u sobi gdje sam i ja bila.Naredili su mi da se okrenem…Cula sam kako su ga tukli i maltretirali sve dok nije podlegao.Sutradan je dosao njihov srpski doktor i izjavio da je
Karaman umro od srcanog udara.Tako je i napisao.Nama su naredili da ga sahranimo,ne dozvolivsi da
ga presvucemo,okupamo i ucinimo to po vjerskom obicaju.
Jedne prilike,u vrijeme rucka,u prostoriju su doveli nekog covjeka,Bosnjaka.Nisam ga ranije ni vidjela,ni poznavala.Upravnik Vinko Bojic ga je pitao kako se zove.Ovaj je odgovorio:”Alija…”Kada su culi njegovo ime,divljacki su skocili na njega i brutalno ga pretukli.Izveli su ga iz logorske zgrade i vrlo brzo se cuo pucanj.Kasnije smo,iza zgrade,vidjeli njegovu krvavu odjecu.
Jednog dana me je upravnik logora,Vinko Bojic,pozvao na ispitivanje.Pitao me je jesam li imala s nekim drugim seksualne odnose,osim sa svojim muzem.Odgovorila sam da nisam kurva i da nisam,na sta mi je on rekao da cu ubrzo morati,KAKO BIH RODILA NEKOLIKO SRBA,KOJI CE SE OSVETITI MAJCINIM TURCIMA ZA PORAZ SRBA NA KOSOVU 1389.GODINE.
“SVUDA OKO NAS JE BILA PROSUTA KRV…”
Dobro pamtim taj dan.Tog 19.decembra 1992.godine,oko 21 sat,pozvao me je u svoju kancelariju.Tu,
u njegovoj kancelariji sam zatekla MUJU KEPESA i sa njim jos tri Bosnjaka.Naredio mi je da se poklonim i da poljubim ruku jednog starijeg,bradatog cetnika.Prvo sam sutjela i stajala,a kada me je udario u slabinu,prisla sam mu i taj stari cetnik me je grubo odgurnuo.Pala sam,a upravnik Vinko Bojic mi je naredio da ustanem i da policijskom palicom tucem tri Bosnjaka koja su tu bila.Morala sam uzeti palicu i pocela sam kao da ih tucem,a onda mi je Vinko prisao,istrgao mi palicu i poceo njome jako da tuce i njih i mene.Muju Kepesa je udarao palicom i parao mu nozem tijelo.Sest njegovih cetnika mu se pridruzilo
udarajuci Kepesa i gazeci ga nogama.Svuda oko nas,po podu,bila je krv…Zaprijetili su nam da nikada nikome ne smijemo reci sta se sve tu dogodilo,ne zbog toga sto se oni”nekoga plase”,kako je vriskao Bojic,”vec zato sto moramo pokorno da ih slusamo”.
Onda sam ja dosla na red.Vinko mi je naredio da se skinem gola,sto sam morala uraditi nakon sto me dva puta osamario.Uveo je potom u sobu jednog mladica i rekao mu da me odmah siluje i onda je izasao.Taj mladi cetnik me tada nije dirao.Bojicu je kasnije,cula sam u hodniku,rekao da jeste.Vinko je onda u sobu doveo jos jednu zenu i naredio joj da se skine gola pred nama i da plese siptarsku igru”sotu”.Ona ga je morala poslusati.Kasnije ju je silovao preda mnom u sobi i radio od nje sve ono sto divljak moze zeni da uradi.Meni je rekao da se odmorim od mladog cetnika i da gledam kako on
“tuca”Turkinju,jer ce ubrzo,kad se okupam,i mene.
Jednu vecer me je ponovo pozvao da dodjem kod njega.Bio je pijan.Pomislila sam da bi bilo dobro da se posluzim lukavstvom i molila sam ga da me ne dira,jer sam,kao,bolesna.Odgovorio mi je da ga ne ljutim,inace ce me silovati,unakaziti,ubiti.Ponovo sam ga molila placuci i govorila mu kako me je silujuci onaj mladi cetnik povrijedio i kako sam vanredno dobila menstruaciju.Onda je naglo skocio i naredio mi da brzo idem i da se operem.Rekao mi je da dodjem za 10 minuta,a da ce on dovesti onog momka cetnika da me siluje pred njim,jer zeli da vidi i da se uvjeri koliki je spolni organ kod momka a kolika je moja…Izletjela sam i sve kazala ostalim logorasicama i molila ih da mi pomognu,da me sakriju medju sobom.Starije zene su mi rekle da ce Srbi ono sto nakane,to uraditi po svaku cijenu.”Nasli bi te,a onda
bi puno gore bilo i nama i tebi…”,rekla mi je jedna nena Fata,koju smo tu zatekli zatocenu kada smo dosli u logor…”JA SAM SVE OVO PROSLA KADA SU CETNICI FASISTI,PROGONILI I KLALI MUSLIMANE 1941.,`42.,`43.,PA IH BACALI U DRINU,PALILI IM KUCE…”,rekla je,dodavsi mi da pokusam sama sebi olaksati,ako budem mudra.
“KOCILE SU MI SE,GRCILE I NOGE I RUKE…”
Vratila sam se u sobu upravnika Bojica koji me je docekao sa tim mladim cetnikom.Momak je ranije bio milosrdan prema meni.Zvao se DRAGAN i bio je CRNOGORAC kao sto je to bio i Vinko Bojic.
Natjerao nas je oboje da se skinemo potpuno goli pred njim,dok je on drzao flasu u rukama,a na stolu pred njim bilo je izrezano suho meso,pored kojeg je stajao dugi vojnicki noz…
Pokusala sam ga opet moliti,prisavsi mu da ga poljubim u ruku a on je zagalamio na mene udarivsi me cokulom u cjevanicu.Osjetila sam jaku bol i pala na pod.Onda je Bojic naredio Draganu da me skine golu,sto je ovaj,odmah,bez pogovora i ucinio.Drhtala sam od nekakve hladnoce u tijelu,koja je bila uzrokovana padom,a jos vise panicnim strahom i sokom,u kome sam se nalazila.Kocile su mi se,grcile i noge i ruke.
Cula sam,lezevci na podu,kako je Bojic naredio Draganu da se i on skine:”HAJDE CRNOGORCINO,POKAZI NASE JUNASTVO I NA OVOM BOJNOM POLJU PROTIV TURKINJE”.
Mladic se svukao i prisao mi da me uzme…Zatvorila sam oci i odlucila da se opustim,da sve izdrzim.Sto prije prodje,to ce mi lakse biti,ponavljala sam u sebi.Trazila sam u sebi i fizicku i psihicku snagu i molila se Allahu,nadajuci se da ce mi pomoci da podnesem i ovo iskusenje,da ce me osnaziti makar onoliko,kolikim me iskusenjem opterecuje…
Cekala sam zatvorenih ociju da prodre u mene,a nisam ga osjetila,osim sto sam na sebi osjecala njega i njegovu tezinu.
To je trajalo 5-6 minuta,a onda je Bojic vrisnuo.Otvorila sam oci i vidjela kako otkopcava vojnicki
opasac i kako se skida do pojasa.Zamahnuo je kaisem i nekoliko puta snazno udario Dragana preko ledja.Vristao je:”NE MOZES,NE DIZE TI SE,UPLASIO TI SE K…. TURSKE P….”,urlao je Bojic,udarajuci ga i dalje.Onda mu je naredio da sjedne i da gleda kako ce me on silovati.Prisao mi je i zajasio me,ali ni on nije mogao nista,ni njemu se nije bio digao…Iako fizicki ponizena,u sebi sam likovala i radovala se sto sam ih,iako to nisam ni mogla,ni toga bila svjesna,pobijedila kao”Turkinja”,kako su cetnici,izmedju ostalih imena,nazivali nas Bosnjakinje.
Dragan je po strani sjedio sutke,a onda se sa mene digao i upravnik Bojic,pravdajuci se da ga je pijanstvo sprijecilo da se pokaze muskarcinom.
Nije puno pricao,nije me ni tukao.Naredio je i meni i Draganu da se obucemo i sto prije napustimo njegovu sobu.
Kada sam izasla vani,u hodnicima je bilo puno cetnika.Bili su ubijedjeni da sam opet od strane dvojice cetnika silovana i zlostavljana…
Do 29.V 1993 godine,do kada sam pred razmjenu bila zatocena u logoru,zajedno sa ostalim zenama i starijim muskarcima,prisilno sam radila sve poslove na koje su nas odvodili i bila silovana najmanje 50
puta.
Sve smo izdrzali i zato sve moramo zapisati u nasem Savezu,da se ne bi zaboravilo,da nam se djeci ne
bi ponovilo.