-
AuthorPosts
-
Ovim zelim da animiram sve koji imaju nesto da kazu o nepravdi koja hara na nasim prostorima tj u nasoj BiH.Makar to i crno bilo ipak treba da se zna,molim za razumijevanje al samo istinu.Prvi komandant 101. muslimanske brigade Armije RBiH živi od 32,25 KM penzije
Hase Kovačević (61) iz Pećigrada, općina Cazin, prvi je komandant najstarije brigade u sastavu Armije RBiH, 101. muslimanske, koja je formiranjem Petog korpusa preimenovana u 504. brigadu. Iz Njemačke, gdje je radio 20 godina, vratio se 1991. da brani kućni prag i Krajinu, osnovao Patriotsku ligu Cazina i postao komandant 101. Danas živi od 32,25 KM penzije.
– Nisu mi priznali komandantski staž, kao da se može izbrisati istina da je 101. muslimanska brigada najstarija bh. jedinica, a ja njen prvi komandant. Ukrali su mi još četiri mjeseca ratovanja, nisam ni činovan pa sam rat završio sa činom vodnika iz one vojske. Danas, sa 12 godina bh. radnog i ratnog staža živim od 32 KM penzije, ne može mi pokriti ni cigarete – priča Kovačević.
On još uvijek, zbog godina starosti, ne može dobiti njemačku penziju i 32 KM od svoje države jedina su mu primanja za život. Nakon smrti supruge živi sa sinom Ibrahimom, koji nema posla i, kako je rekao, sprema papire za Sloveniju.
– Ovo nije pravedna država, žalosno je da ni 15 godina nakon rata ona nije riješila status svojih patriota. Neka je sram ove vlasti, bez obzira čija je, to ću reći svakom u lice – ogorčen je bivši komandant i borac Petog korpusa Armije RBiH.
Odgovorilo sedam ambasada
Kovačević je formirao humanitarno udruženje „Bosiljak“ za izgradnju socijalnih stanova i otvaranje radnih mjesta.
– Od hiljada dopisa općinama, političkim strankama, firmama samo su četiri firme iz Cazina postale članice „Bosiljka“. Ostali ni mukajet! Ali je zato svih sedam ambasada stranih država u BiH odgovorilo pozitivno, traže zdrave projekte zapošljavanja i obećali su pomoć- kaže Kovačević.
(Avaz)
——————————————————————————–
Naslov ISTINA O MEKKIJU TURABIJU IZ MAROKA
Bismillahir-Rahmanir-Rahim
ISTINA O MEKKIJU TURABIJU IZ MAROKA
Uzvišeni Allah kaže u Kur’ani Kerimu: “O vjernici, Allaha se bojte i u Njegova Poslanika vjerujte, On će vama dvostruku milost Svoju darovati, i dat će vam svjetlo da po njemu idete, i oprostit će vam! Allah grijehe prašta i samilostan je!” (El-Hadid, 28) “(Gospodar svjetova) me stvori, pa na Put Pravi uputi, i Koji me hrani i poji, i Koji me, kad se razbolim, liječi.” (Eš-Šu’ara, 78-80) “O ljudi, došla vam je od Gospodara vašeg pouka i lijek za ono što je u grudima, i Uputa, i milost vjernicima.” (Junus, 57) “U Kur’anu Mi objavljujemo ono što je Lijek i Milost vjernicima.” (El-Isra, 82) “Ti reci: “On (Kur’an) je onima koji vjeruju Uputa i Lijek.” (Fussilet, 44) A Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Kur’an je najbolji lijek.” (Ibn Madže u Sunenu) “Ko tvrdi da prima znanje sa nekih nebeskih tijela, (znajte da) on sa nebeskih tijela prima sihir.” (Ebu Davud u Sunenu) “Ko ode zvjezdoznalcu (ili vraču) i povjeruje u ono što mu je rekao, četrdeset dana mu ni jedan namaz neće biti primljen.” (Ebu Davud u Sunenu) Poznati učenjak Ibnul Kajjim el-Dževzije kaže: “Koga Kur’an ne izliječi, za toga i nema lijeka.” (Zadul-Me’ad)Već nekoliko sedmica posmatramo, slušamo i čitamo da se pred sarajevskom Zetrom, nažalost, okupljaju hiljade ljudi, koji u nepreglednim kolonama stoje satima, kao pred nekim hramom, da se susretnu s čovjekom koji se predstavlja kao iscjelitelj iz Maroka, koji liječi sve moguće bolesti, fizičke i duševne. Daje mu se ogroman publicitet u novinama i na televiziji, a šute teolozi, intelektualci, ljekari i psiholozi. U dosadašnjim seansama je učestvovalo preko pola miliona ljudi, a da nisu ni svjesni da se radi o zabludi, šejtanskom poslu i obmani. Još je jedan visokopozicionirani političar odao priznanje Turabiju što je vratio osmijeh na lica Bosanaca i Hercegovaca!
Žalosno je što jedan obični poljoprivrednik iz Maroka može zavesti tolike mase, zavlačeći ruke ispod odjeće ljudima i ženama. Taj Turabi kaže da može liječiti preko slike osobe čak na drugim kontinentima. Tobože, slika koju on dotakne odašilje energiju do željene osobe npr. u Australiji. Pa kada je to tako, zašto ta energija ne bi mogla proći kroz odjeću osobi koja je pred njim? Zašto zavlači ruke pod odjeću, posebno ženama?Turabi kaže da liječi sve moguće bolesti! Ako je to tačno, onda bi se sve te hiljade bolesnika morale vratiti kući zdrave, a ne samo nekoliko njih. Nije poznato da je u historiji ikada postojao čovjek koji je liječio sve bolesti. Ni Allahovi poslanici to nisu mogli. Isa, a.s., mogao je liječiti Allahovom voljom i određenjem samo neke bolesti, i to da bi time potvrdio i dokazao svoje poslanstvo. Dakle, Isa, a.s., nije želio da se predstavi kao iscjelitelj, već da im dokaže da je on uistinu Allahov poslanik. Muhammed, s.a.v.s., je za sve fizičke bolesti slao ljekarima, a Kur’anom i dovama je liječio samo duševne bolesti. Ako ni jedan poslanik nije liječio sve bolesti, a Turabi tvrdi da on liječi, onda je on, estagfirullah, iznad svih Allahovih poslanika. Oprosti, Bože!
Kažu da je pomogao nekim ljudima i da se osjećaju bolje. I ljekari kažu da bi oko 60% bolesti prošlo čak bez liječničke intervencije. U SAD su vršili jedan eksperiment na ljudima koji su bolovali od iste bolesti. Podijelili su ih na dvije grupe i jednoj skupini su dali do tada korištene lijekove, a drugoj nove sa efikasnijim djejstvom. Oni koji su upotrijebili nove lijekove su doista brže ozdravili. Ispostavilo se da su to bile tablete od šećera, ali su imale bolji efekat zbog ubjeđenja pacijenata da su ti lijekovi bolji. Turabi kaže da je hafiz i da klanja, a očevici tvrde da nikako ne prekida sesije da bi obavio namaz. U doba duhovne i materijalne krize, mnogi ljudi postaju žrtve jeftinih obmana i prevara. Dok u današnjem društvu skoro svako uzima mito i nikakav posao se ne može završiti bez debelih koverata, Turabi obznanjuje da svoje usluge ne naplaćuje. A jadni Bošnjo će i injekciju primiti samo ako je besplatno. No, da li je to baš tako? Budući da se ulaz u Zetru plaća samo 1 KM, parking 3 KM, a paketi obične vode, na koju je Turabi tobože nešto učio, nekoliko maraka, svako će to smatrati beznačajnim, u poređenju sa stotinama ili hiljadama maraka koje se daju za usluge Bosancima.
Zamislite da je do sada do Turabija došlo preko pola miliona ljudi, i da su platili samo po nekoliko maraka, to su milionske cifre. Voda se dovlači šleperima, a Turabi je sklopio ugovor sa Sarajevskom pivarom. Jedan tobože hafiz, pobožan čovjek, koji klanja pet vakata namaza i koji je pet puta hadž obavio sklapa aranžman sa onima koji proizvode i prodaju alkohol. E, hadži hafize, aferim! Haram i keramet ne idu zajedno, nikako.
-2-
Pjesnik reče: «Zrno po zrno – pogača, kamen po kamen – palača», a mi dodajmo: Marka po marka – milioni maraka! Ovo me podsjeti na razgovor sa prijateljem u Čikagu koji je uvozio šećer u SAD iz Sudana. Čudio sam se kada je rekao da po toni zarađuje samo 1 dolar! Shvatio sam biznis kada mi je rekao da na brod ukrca 200.000 t šećera i zaradi 200.000 dolara!
Turabi tvrdi da mu je tu moć (keramet) podario Allah, dželle šanuhu. Ta njegova moć, ili keramet, slična je kerametu čovjeka koji je htio samljeti žito u vodenici. Naime, kada je sa zakašnjenjem donio žito u vodenicu, mlinar mu je rekao: «Ja zaista imam mnogo posla, morat ćeš čekati dok na tebe dođe red.» Čovjek mu je ljutito rekao: «Ja ne mogu čekati, ako mi odmah ne samelješ žito, molit ću Allaha da ti uništi vodenicu i da ti propadne posao.» Vodeničar ga je potom podrugljivo upitao: «Da ti nisi možda od onih ljudi čija se dova uslišava?» Čovjek je samouvjereno odgovorio: «Da, svakako!» Tada mu je vodeničar rekao: «Onda moli Allaha da ti žito pretvori u brašno, pa nećeš morati čekati.»Turabi tvrdi da energiju dobiva sa pet planeta, koje se nalaze izvan Sunčevog sistema, preko bića koja su upola manja od ljudi, te da zna o kojoj se bolesti radi, a da ga bolesnik ne obavijesti. Ako je to istina, onda ta bića nisu meleki, jer su meleki dolazili samo Allahovim poslanicima, a ne običnim ljudima, a tajne poznaje samo Allah, dželle šanuhu. Istina, šejtani, ili džini, mogu čovjeku otkrivati neke tajne, ali sihirbaz bi morao počiniti tako gnusne stvari od kojih se diže kosa na glavi i koje izvode čovjeka iz imana/vjere, makar on tvrdio da je hafiz, da klanja i da je hadž obavio. Dakle, čovjek postaje nevjernik. Allahu ekber!
Dobro se sjećam popularne knjige iz sedamdesetih godine prošlog vijeka o broju 19 u Kur’ani Kerimu, koju je napisao Egipćanin Rešad Halifa, a koju su citirali svi profesori i predavači diljem bivše Jugoslavije. I tog Rešada Halifu su opčinili i zaveli šejtani i džini, pa se osilio i proglasio poslanikom. Kada mu je rečeno da nema poslanika poslije Muhammeda, a. s., on je rekao: «Znam, ali me nešto prisiljava da to kažem.» Boraveći u Tucsonu, Arizona, SAD, prolazio sam pored džamije u kojoj je, rekli su mi, imamio Rešad Halifa. Nakon odbijanja da se odrekne lažnog poslanstva, neko ga je ubio u mihrabu te džamije. Dakle, i Rešad je klanjao i Kur’an učio, ali su ga šejtani zaveli.
Da ljudi mogu biti zavedeni, svjedoči sljedeći primjer. Pred agresiju na BiH, u Zvornik je često svraćala grupa vrlo pobožnih arapskih studenata, koji su studirali u Beogradu. Plijenili su svojom iskrenošću i odanošću vjeri. Jedan od njih, A. H., imaše bradu, dužu kosu, lice i tijelo kao Isa, a.s., iz filmova. Klanjali su, učili Kur’an, druge pozivali i usmjeravali na Pravi put. Jednog dana su zakazali sastanak sa imamima u Kamenici, u zaseoku Redžići, poslije jacije namaza. Spomenuti A. H. je držao poduže predavanje, da bi odjedanput skinuo košulju sa grudi, pokazivao nekakve biljege po tijelu, koji su tobože uvjerljiv znak da je on očekivani Isa, o kojem je govorio Poslanik, s.a.v.s. Zbog neočekivane vijesti, mi nepripremljeni, šutismo i sa čuđenjem se gledasmo. Dugo sam razmišljao o svemu i došao do zaključka da je sve to pripremljeno i izvedeno planski na vrlo plodnom tlu. Naime, vjerski život na području Zvornika je cvjetao u to doba i mnogi su nasjeli i, bar tada, bili spremni da povjeruju u to. Nekoliko godina kasnije sam sreo A. H. u drugoj zemlji, a rekoše mi da je imao psihičkih problema.
Mislim da je i Turabi našao vrlo plodno tlo u Sarajevu, dok najavljuje skori povratak u BiH, a mnogi mu naivno vjeruju i podršku pružaju. Ne bi me čudilo da se i Turabi uskoro proglasi nečim poput spomenutog A. H. ili Rešada Halife. Tako to biva kada se vjeruje ljudima više nego Allahu, dželle šanuhu, i slijepo slijede prevaranti, umjesto plemenitog Allahovog Poslanika. Umjesto da iskreno vjeruju, klanjaju pet vakata namaza, svakodnevno uče Kur’ani Kerim, mnogi pribjegavaju lakšim jednokratnim seansama i obećanjima prevaranata. Žive u nadi da će im pomoći oni koji ni sebi ne mogu pomoći. Naprotiv, odmažu i sebi i drugima. A sutra valja račun polagati pred Gospodarom svjetova. Otvorimo oči i ne srljajmo u propast, već gledajmo kuda idemo.
Neka nam Uzvišeni Allah podari zdrav razum, očisti duše, učvrsti nas na Pravom putu, omogući da nađemo zadovoljstvo i radost u namazu, a lijek u Kur’anu i dovama, a da nas sačuva od šejtana, sihira, laži i obmana.
Abdullah Hodzic imam Bijele Dzamije u Gracanici.
Postovani
Ovih dana sam u prilici da se nacitam puno komentara o Turabiju. U raznim Forumima je postao objekat za nisko bijedno vulgarno ljigavo predocenje kulture da iole normalan covjek ne moze povjerovati koliko nam je bolesno drustvo. Pa sa kakvom prljavom retorikom izlaze mediji to je za nepovjerovati. Od prvog dana zbog te vode se takodze otvorila hajka. Vjerovatno to ne bi bilo da je uzeo Janu, tad bi svi sutjeli. Dalje ti isti mediji veliki prostor posvecuju nekim “kasikarama” ili kojekakvim gatarama i pompezno ih reklamiraju.
Odmah da se razumimo ,niti branim niti napadam Turabija. Ali ko je bolestan ili ima bolesnika u porodici , za njega je sve sto inicira poboljsanje vec dobit. Promjer: Ako neko ima migrenalnu glavobolju godinema uz povracanje i samo je jakim medikamentima moze malo saulisati nakon seansi to nestaje. Da li je to samo autosugestija ili nesto drugo to nikoga ne interesuje.Ja sam se skolovao u doba kada su nam direktno u mozak ugradzivali materijalizam. Tako da ono sto Turabi iznosi uzimam sa rezervom i svojim ;icnim misljenjem o tome. Sa druge strane dokazano je da bioenergija (narodni izraz) postoji. I licno sam uvijeren u to.
Sad bih kratko komentarisao clanak Ef. Hodzica.
Odmah da se kazem da necu komenyarisati Casni Kuran. Isto tako ne bih nikoga da vrijedzam, jer onih 10-30 hiljada dnevno ljudi je muka natjerala. Vjerujte Efendija da mozda ima i budala ali nisu svi. Dalje nisu samo musllimani posjetioci ,ima dosta i drugih konsesija. Zatim obrazovna struktura je veoma raznovrsna, ima i Profesora Doktora Hirurga. Koliko sam razumio Efendiju on je protiv bilo kog oblika lijecenja osin duhovnog. Da li on i njegova porodica idu Doktoru. Vecina nas se sjeca prije 15 tak godina ekstremnih slucajeva Francuskoj i Njemackoj ne dozvljavanja lijecenja dijece iz vjerskih razloga.
E ja sam se borio svim sredstvima za svoje dijete.
Da ne duzim dajem za pravo svima da sami odlucuju o svojim postupcoma i posjetama Turabijevim seansama. A dusebriznicima kao sto je Efendija Hodzic da samo pogleda u svoju avliju pa da se pobuni i protiv iscjeljitelja iz Gracanice kod koga je tarifa nekoliko stotina KM ova. Ili Ljudmila koja nam dodze iz nase lijepe Rusije iza 10 tak minutni tretmana uzme 60 KM. I mnogi drugi koji ovom nasem napacenom narodu “pomazu” a ima ih i u redovima vjerskih sluzbenika.A moj Postovani Efendija ko je los ili dobar Musliman ili los ili dobar Vjernik ovdje se ne odlucuje ,
Ne bih vise da koga ne uvrijedim. A postujem sve razlike medzu ljudima jer gdje bi nam kraj bio da smo svi isti.PS: Upravo sam imao goste i to bas pravi mozaik za i protiv Turaboja. Osoba kojoj neizmjerno vjerujem tvrdi da joj majka nije smela sama u grad izaci jer mi sa naocarima noje vidjela. Sad ide bez naocara. Ja opet svoju teoriju o autosugestiji svejedno vazno je da je ona kao preporodzena. A uhar je koliko god da traje
STA MISLITE O IZVINJENJU BAKIRA IZETBEGOVICA
Ovdje sam prenio nekoliko komentara sa stranice pl.bih,sta misle posjetioci nase sranice DA ili NE
Moderatori/ce: Gazija Bosne, Green Beret
Odgovori Prvi nepročitan post • 14 post(ov)a • Stranica: 1/1.
Prijavi postCitiraj (i odgovori) Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la Green Beret » sri 3. nov 2010, 13:44Svjedoci smo zadnjih dana da se Bakir Izetbegovic izvinio u nekoj srbijanskoj tv emisiji za ”sve nevine zloicine koje je Armija RBiH pocinila”. Pitanja je ovdje vise, ima li on pravo da se izvinjava u nase ime? Ima li pravo da se izvinjava u ime Armije RBiH? Ima li razloga da se izvinjava Srbiji, jer koliko znam nijedan vojnik Armije RBiH nije isao po Srbiji ubijati i klati. Mudar potez ili potez ocajnika koji pokusava biti bosnjacki ‘vili brant’?”Vojno je pravilo da snage koje izvode okruzenje moraju ostaviti prolaz okruzenim trupama. Tako ce im pokazati da postoji izlaz pa ovi nece biti spremni da se bore na smrt.” – Sun Cu
Green Beret
PL BiHPostovi: 3299
Pridružen/a: pet 12. okt 2007, 18:45
Lokacija: Bosna
Pošalji privatnu poruku Vrh
——————————————————————————–Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la damirs. » sri 3. nov 2010, 14:49nevjerovatan presedan i politicka glupost,nikad se neko u ime kolektiviteta nije izvinjavao za nedjelo pojedinaca,vec se u ime kolektiviteta izvinjava kada su nedjela cinjena u ime kolektiviteta,kada su organizovana i smisljenja,i kada je to politika određenog kolektiviteta!ovo ni prvacic ne bi uradio ovakvu glupost,rahmetli otac mu se prevrce u mezaru,sramota”TAKO MI MLADOSTI MOJE,NA BRANIKU TVOME,SVI HEROJI STOJE”
-rahmetli Smajo Sikalo
damirs.
PL BiHPostovi: 1293
Pridružen/a: pon 27. apr 2009, 22:27
Lokacija: NISTA ZA SEBE SVE ZA BIH I BOSNJAKE
Pošalji privatnu porukuPošalji e-mail korisniku/ci damirs. Vrh
——————————————————————————–Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la dzemal_zg » sri 3. nov 2010, 19:48NE i NE i NE. To govori osoba koja je preživjela Srebrenicu. Mislim da ništa više ne moram reči.
dzemal_zg
PocetnikPostovi: 13
Pridružen/a: pet 9. apr 2010, 22:14
Lokacija: Zagreb/Srebenica do 11.7.95.
Pošalji privatnu porukuPošalji e-mail korisniku/ci dzemal_zgMSNM/WLM Vrh
——————————————————————————–Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la TurchiN » sri 3. nov 2010, 23:42Katastrofalan potez Bakira Izetbegovića. Još me više zabrinjava činjenica da čovjek nije ni ušao u predsjedništvo, a več ovakve gluposti prosipa.
Strašno se bojim njegovog političkog angažmana na mjestu bošnjačkog člana predsjedništva. Otac mu je bio veliki mudrac i jako dobar čovjek (mada politički naivan). Bakir je dobio glasove samo na osnovu toga što je sin Alije Izetbegovića, a svi moramo priznati da je on žestoka suprotnost njegovog rahmetli oca.Zemljo mojih pradjedova
TurchiN
Aktivni patriotaPostovi: 288
Pridružen/a: pet 12. okt 2007, 23:03
Pošalji privatnu poruku Vrh
——————————————————————————–Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la tragac » čet 4. nov 2010, 17:38TurchiN je napisao/la:
Katastrofalan potez Bakira Izetbegovića. Još me više zabrinjava činjenica da čovjek nije ni ušao u predsjedništvo, a več ovakve gluposti prosipa.Strašno se bojim njegovog političkog angažmana na mjestu bošnjačkog člana predsjedništva. Otac mu je bio veliki mudrac i jako dobar čovjek (mada politički naivan). Bakir je dobio glasove samo na osnovu toga što je sin Alije Izetbegovića, a svi moramo priznati da je on žestoka suprotnost njegovog rahmetli oca.
Ih, brate , koga izabrse. Bas bi bili smijesno da nije zalosno.Dok je Brckog- bit ce Bosne.
tragac
Istinski patriotaPostovi: 543
Pridružen/a: čet 24. jul 2008, 22:18
Pošalji privatnu poruku Vrh
——————————————————————————–Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la *Bosanac* » čet 4. nov 2010, 17:54tragac je napisao/la:
TurchiN je napisao/la:
Katastrofalan potez Bakira Izetbegovića. Još me više zabrinjava činjenica da čovjek nije ni ušao u predsjedništvo, a več ovakve gluposti prosipa.Strašno se bojim njegovog političkog angažmana na mjestu bošnjačkog člana predsjedništva. Otac mu je bio veliki mudrac i jako dobar čovjek (mada politički naivan). Bakir je dobio glasove samo na osnovu toga što je sin Alije Izetbegovića, a svi moramo priznati da je on žestoka suprotnost njegovog rahmetli oca.
Ih, brate , koga izabrse. Bas bi bili smijesno da nije zalosno.Ja jednostavno neznam ljude koji su glasali za njega..relacija sam Tuzlanski kanton…hocu da kazem vecina
ljudi ne moze svatiti ko je glasao za njega…jednostavno nema niko da kaze ja sam za njega glasao….
Naravno posmatrajuci ovo pitanje kao Bosnjak..pitam se gdje samo dobi glasove…
A ova danasnja i buduca njegova pojavljivanja i izjave bice predmetom mnogih raprava i procjenjivanja…
Valjda nece biti gore nego sto je do sada SDA radila..*Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali.* – On, uistinu, sve čuje i sve vidi.
*Bosanac*
Istinski patriotaPostovi: 764
Pridružen/a: sub 19. sep 2009, 21:50
Pošalji privatnu porukuPošalji e-mail korisniku/ci *Bosanac* Vrh
——————————————————————————–Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la BLACK DRAGON » pet 5. nov 2010, 01:44Kakvo izvinjenje?? Kome izvinjenje??
Jel se možda izvinio zato što su Bošnjaci i BIH preživili?????
Bošnjaci nisu Srbiju napali i Srbe kao ni Hrvatsku i Hrvate već je bio obrnut slučaj. Također njihove(Srbije i Hrvatske) politike su bile agresivne i genocidne prema državi Bosni i Hercegovini i Bošnjacima tako da se njihovi predsjednici itekako moraju ispričati i ne samo to, već i puno drugih stvari ispuniti ako žele da bude iole to njihovo izvinjenje iskreno i svrsishodno.
Također,bosanska politika nije sakrivala pripadnike ARBIH koji su napravili pojedine zločine već ih je izručila ili su se sami predali i isto tako ni u jednoj presudi u Haggu se ne kaže da je bosanska politika i ARBIH bila genocidna i agresivna prema nekome u BIH ili izvan nje,za razliku od “komšijske” i “susjedne” vojske I SLUŽBENE POLITIKE.Znači ovaj prijatelj kriminalaca, Bakir Izetbegović se nema šta izvinjavati bilo kome a kamoli našim dželatima i ovu njegovu odluku smatram u rangu one od njegovog boss-a Tih(ića)omira,kad je rekao da Bošnjaci moraju prestati da pričaju o svojim žrtvama i genocidu.
I smatram velikim promašajem izborom njega za člana predsjedništva,jer da je valjo njega bi rahmetli Alija davnih dana “gurnuo u vatru” da preuzme konce u SDA. Ali valjda će ga Komšić malo dovesti u red,jer ipak po brojnosti glasova je Željko Komšić većeg legitimiteta za odbranu bosanskohercegovačkih interesa od njega.
ZA BOSNU I HERCEGOVINU,JEDNU I JEDINU!!! Naši dušmani nikad ne prestaju, pa i neće prestajati da napadaju, omalovažavaju i negiraju tebi Bošnjače, tvoju historiju, tvoju vjeru, i probaju da ubiju tvoj ponos. Onaj ko ti radi o glavi stoljećima, uništava dokaze da si postajao, uništava tvoju kulturnu baštinu i spomenike, pa kad te ostavi tako golog bez ičega, duša tvoja je njegova, više ne postojiš. Samo što je Bošnjacki ponos toliko veliki, pa je savladavao stoljećima ovakve prepreke, a takođe spreman je u budućnosti činiti isto, za svoj opstanak i svoju zemlju, zemlju Bošnjacku. Nema klečanja ni pred kim, nego uzdignute glave ostajemo bit kormilari naše buducnosti!!!
BLACK DRAGON
Aktivni patriotaPostovi: 233
Pridružen/a: sri 8. jul 2009, 14:47
Lokacija: REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA
Pošalji privatnu porukuPošalji e-mail korisniku/ci BLACK DRAGON Vrh
——————————————————————————–Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la kerim » pon 8. nov 2010, 13:32Kao sto neko ranije rece, Bakir je susti antipod svoga rahmetli oca, koji je bio mudar vodja. Sramota me reci, ali me vise strah hvata od Bakira nego od Dodika…”VELIKIM BOGOM SE KUNEMO DA ROBOVI BITI NECEMO” – rahmetli Alija Izetbegovic
kerim
PL BiHPostovi: 406
Pridružen/a: sub 11. okt 2008, 11:15
Lokacija: Sarajevo
Pošalji privatnu poruku Vrh
——————————————————————————–Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la Kingmaker » pon 8. nov 2010, 18:33kerim je napisao/la:
Kao sto neko ranije rece, Bakir je susti antipod svoga rahmetli oca, koji je bio mudar vodja. Sramota me reci, ali me vise strah hvata od Bakira nego od Dodika…Potpisujem…do sada je Bakir tesko razocarenje.
Ja sam ocekivao da ce se suprotstavljati Tihicu i vratiti SDA na pravi put a on poceo bulazniti i praviti ispade gore i od samog Tihog.
Kingmaker
PocetnikPostovi: 61
Pridružen/a: pet 16. jul 2010, 19:40
Pošalji privatnu porukuPošalji e-mail korisniku/ci Kingmaker Vrh
——————————————————————————–Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la damirs. » pon 8. nov 2010, 22:16kako nas je lako zavarati i izmanipulisati,eto birali smo nedavno i izabrali izvinjenje,do nas je,ne zasluzujemo mi nista bolje”TAKO MI MLADOSTI MOJE,NA BRANIKU TVOME,SVI HEROJI STOJE”
-rahmetli Smajo Sikalo
damirs.
PL BiHPostovi: 1293
Pridružen/a: pon 27. apr 2009, 22:27
Lokacija: NISTA ZA SEBE SVE ZA BIH I BOSNJAKE
Pošalji privatnu porukuPošalji e-mail korisniku/ci damirs. Vrh
——————————————————————————–Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la Liberalac » uto 9. nov 2010, 00:13– Za svakog nevino ubijenog čovjeka koga je ubila Armija BiH ja se izvinjavam – rekao je Izetbegović, navodeći da je svaka nevina žrtva jednaka. On je, međutim, odmah i dodao da „kad saberete sve žrtve Armije BiH za četiri godine rata, to je manje žrtava nego što je bilo za sat vremena u Srebrenici”.
Prvo => Dakle, Smatram da je uradio dobar potez … Kada se Josipovič i Tadič “poklanjaju žrtvama, i kupe jeftine političke poene”, Zašto nebih Bakir ?
Drugo =>Bošnjaci moraju prevazići pasivnu poziciju žrtve i preuzeti aktivnu poziciju i odgovornost relevantnog političkog života u Bosni… Ovo je naša zemlja, naš dom i naša avlija !
Liberalac
PocetnikPostovi: 49
Pridružen/a: pon 5. jul 2010, 13:54
Pošalji privatnu porukuPošalji e-mail korisniku/ci Liberalac Vrh
——————————————————————————–Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la kerim » sri 10. nov 2010, 11:43Sa Bakirom cemo, kako se cini, preuzeti aktivnu ulogu prostitutke u BiH – naroda kojeg ce jahati kako ko hoce. Cak stavise, pribovajam se da na kraju ne zavrsimo sa ulogom agresora, tj. da na kraju Bakir ne kaze da smo mi napali Srbe i Hrvate i da je zbog toga u BiH izbio rat.”VELIKIM BOGOM SE KUNEMO DA ROBOVI BITI NECEMO” – rahmetli Alija Izetbegovic
kerim
PL BiHPostovi: 406
Pridružen/a: sub 11. okt 2008, 11:15
Lokacija: Sarajevo
Pošalji privatnu poruku Vrh
——————————————————————————–Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la Kingmaker » sri 10. nov 2010, 13:42Liberalac je napisao/la:
Prvo => Dakle, Smatram da je uradio dobar potez … Kada se Josipovič i Tadič “poklanjaju žrtvama, i kupe jeftine političke poene”, Zašto nebih Bakir ?
Oni i trebaju da se izvinjavaju, mada takav cin ne znaci prakticno nista dok vode istu politiku, ali poenta je da se imaju za sta i izvijavati i kajati.
Bakir nema radi cega da se izvinjava.Jesi li cuo ikada da su se Jevreji izvinuli nekome za desavanja u drugom svjetkom ratu?Liberalac je napisao/la:
Drugo =>Bošnjaci moraju prevazići pasivnu poziciju žrtve i preuzeti aktivnu poziciju i odgovornost relevantnog političkog života u Bosni… Ovo je naša zemlja, naš dom i naša avlija !Nema tu nikakve pasivne pozicije, zrtva je zrtva, a ostaje cinjenica da su Bosnjaci bili zrtve agresije i genocida.Pasivna ili aktivna pozicija nema nista sa tim, samo istina. Jedino sto bi se moglo reci u tom smislu aktivnijeg nastupa je da bi trebali biti puno aktivinji na otkrivanju i imenovanju zlocinaca koji i dalje u hiljadama nesmetano slobodni setaju ili cak i rade u drzavnim ili entitetskim instiutucijama.
Sve ostalo je Tihiceva nebulozna prica koja sluzi da se Bosnjacima izbije najjaci adut o tome zasto je postojanje genocidne nastavak zlocina.
Kingmaker
PocetnikPostovi: 61
Pridružen/a: pet 16. jul 2010, 19:40
Pošalji privatnu porukuPošalji e-mail korisniku/ci Kingmaker Vrh
——————————————————————————–Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la damirs. » sri 10. nov 2010, 21:14ovo izvinjenje nije prevazilazenje pozicije zrtve vec relativiziranje pozicije zrtve,sta znaci to zapravo “prevazilazenje pozicije zrtve”?zasto sad treba bjezati od toga odjednom,da li to znaci da to sto spominjemo da smo zrtva da nas to dovodi u losiji polozaj sad odjednom?ja se ne bih mogao sloziti s tim jer je to podvala kojom se nastoje izjednaciti sve strane po principu “izvinite se jedni drugima,sto je bilo bilo je pojeo vuk magarca idemo dalje do novog pokolja”!cinjenica je da nas narod jeste bio zrtva,ali to opet nije nas sprijecilo da u ratu skupimo snagu i j**** im majku!to su najvece gluposti kojima sam u zivotu svjedocio,da se predsjednik naroda nad kojim je izvrsen genocid izvinjava dzelatima tog naroda za neke izolovane slucajeve zlocina!da je bio malo pametan kao sto nije,Bakir je najvise trebao izjaviti nesto poput “imaju sudovi neka se oni bave svojim poslovima””TAKO MI MLADOSTI MOJE,NA BRANIKU TVOME,SVI HEROJI STOJE”
-rahmetli Smajo SikaloBošnjaci, preživjele žrtve genocida neće zaboraviti one koji su za vrijeme srpsko-crnogorske i hrvatske genocidne agresije, ne štedeći svoj život pokušali pomoći
KAKO SU KARADŽIĆEVI I MLADIĆEVI ZLOČINCI UBIJALI „LOŠE SRBE“?Autor: Avdo HuseinovićObjavljeno: 10. November 2010. 18:11:01
Avdo HUSEINOVIĆ: Rat je odavno završen, ali priče o nesebičnosti i hrabrosti onih Srba koji su priticali u pomoć svojim komšijama, paćenicima Bošnjacima, nisu danas popularne u srpskom narodu. Na njihove grobove niko, osim možda najuže rodbine, danas ne polaže cvijeće. A kako neko nedavno reče, ova Bosna, ma kakva da trenutno bila, duguje im ako ništa bar jedan obični- zajednički spomenik.
Tokom genocida u BiH u periodu 1992-1995. godine, srpski zločinci ubijali su bez milosti Bošnjake, ne birajući da li se radilo o bezimenoj bebi, vojnosposobnom muškarcu ili starcu od 90. godina. Sve što je nosilo predznak muslimansko srušeno je ili spaljeno. Da zločinci u svojoj, tonama nagomilanoj mržnji prema Bošnjacima, nisu imali milosti ni prema ljudima iz vlastitog naroda, najbolje pokazuju primjeri ubijanja onih Srba koji su tokom agresije pomagali svojim prijateljima, radnim kolegama, drugovima iz djetinjstva iz reda bošnjačkog naroda.I sam zlikovac Karadžić u jednoj od svojih monstruoznih izjava tokom 1992. godine reče: “Treba ubiti svakog Srbina koji spomene riječ komšiluk“.Kažu da bez malih ljudi nema velikih događaja, pa tako ćemo i ovaj tekst posvetiti malim-velikim ljudima iz reda srpskog naroda, koji su svoje živote žrtvovali kako bi spasili ili na bilo koji drugi način pomogli svojim prijateljima Bošnjacima. Izabrati stranu dobra ili stranu zla, to nikada nije imalo, niti će ikada imati ikakve veze sa vjerom, nacijom, obrazovanjem, bogatstvom ili siromaštvom.
Regionalno poznat je slučaj Srđana Aleksića, heroja iz Trebinja, kojeg su četnici smrtno pretukli 21.januara 1993. godine. Mladi Srđan Aleksić je platio glavom samo zato što se drznuo da od “svojih” zaštiti druga čija je jedina krivica što pripada “drugima“. Ulicom između trebinjske pijace, pune ljudi i policijske stanice, trojica bradatih četnika sa oružjem u rukama vodila svezana mladića.– Uhvatili Alena Glavovića… – čulo se od onih što su uz prozor obližnjeg kafića sjedili. Srđan je, slušajući naredbu srca ustao i krenuo. Na stolu ostavio čašu soka neispijenu. Hodao je ulicom pružena koraka, čudeći se kako niko ne zaustavlja nasilnike, bradate i pijane. Mislio je da će Alena policiji u stanici predati, čekao je da se nešto desi, ali se odstojanje između njega i siledžija smanjivalo. Narod se bradonjama sklanjao sa puta, bježao u stranu, dvojica policajaca izašla pred stanicu i gledala jedan drugoga, ali ništa nisu činili da mladića spase. Oni bradati, Alena doveli blizu stanice, jedan je iza pojasa nož izvadio, drugi je puškom okolo prijetio, treći je onome sa nožem pomagao da nemoćnog mladića obori.
– Ovako ćemo sve balije klati- čulo se kako onaj sa nožem vrišti.
Onaj što je puškom prijetio bio je okrenut na drugu stranu, ona dvojica Alenu glavu umirivali da mu nož pod grlo prinesu. Srđan svom silinom na njih udario. Udario jednog pa drugog i prije nego se bacio na onoga sa puškom u rukama vrisnuo: „Bježi Alene“.
Alen se podigao i trčao prema maloj ulici pored pijace, dok u njoj nije i nestao.– Udri ga majku mu vlašku – čulo se urlikanje jednog od bradatih, prije nego su kundacima i vojničkim cokulama počeli udarati ovog trebinjskog glumca amatera i talentovanog plivača. Niko se pomjerio nije, narod se po pijaci posakrivao, policajci pred stanicom gledali jedan drugoga. Srđo ostao nepomičan na asfaltu. Umro je sedam dana kasnije, 27.januara od preteških rana koje mu četnici zadali, spasivši život svog jarana, Alena, trebinjskog jetima koji je odrastao bez oba roditelja. Ono Trebinjaca što je smjelo, na sahranu je došlo. Srđanov otac Rade Aleksić, opraštajući se od sina, okupljenima kazao: “Moj Srđo je umro vršeći svoju ljudsku dužnost”. Ubice Srđana Aleksića su izvedene pred sud i osuđene na male kazne. Oslikavajući vrijeme četničkog ludila, advokat optuženih je tada rekao: “Tako mu i treba kada je branio balije”. Ubice Srđana Aleksića i danas žive u Trebinju i okolini i naravno, slobodno se kreću.
Rajko Kušić sumnjiči se za ubistvo dr. Zorana Gavrića
Prva žrtva iz redova “loših Srba” u Rogatici je ujedno bila i prva žrtva rata u ovoj maloj istočnobosanskoj kasabi. Radilo se o doktoru Zoranu Gavriću. Zoran (Obrena) Gavrić, rođen je 23.maja 1945. godine u Visokom, završio stomatološki fakultet i dugo godina radio u rogatičkom Domu zdravlja. U stvari, sve do svoje smrti. Bio je omiljen među rogatičkim narodom i rado viđen u svakom društvu. Upravo ljudskost i poštenje koje je bilo njegova odlika će ga koštati života. U potrazi za svojim prijateljem Ćamilom Poljom, medicinskim tehničarom koji je na nekoliko dana ranije nestao u četničkom jezgru Borike, početkom maja 1992. godine gubi se i Zoranu trag. Nakon desetak dana, njihova tijela su pronađena u mrtvačnici na Sokolcu. Prvo je ubijen Zoran, pa Ćamil. Zoran je sahranjen u Rogatici, dok se za sudbinu Ćamilovog tijela ni do danas ništa ne zna. Po svim pretpostavkama, iza njihovog ubistva stoji pukovnik Rajko Kušić, komandant Rogatičke brigade Vojske Republike Srpske, četnički zločinac pod čijom će komandom tokom ljeta 1992. godine biti ubijene na stotine Bošnjaka Rogatice i okoline. Ovaj zločinac se dovodi i u vezu sa ubistvom, ratnog komandanta Žepe, rahmetli pukovnika Avde Palića.
Iza pokojnog doktora Zorana je ostala supruga Vlasta, sin Aco i kćerka Gordana.Milan Lukić – srpski ober krvnik sa kokardom ubio je i Stanka Pecikozu
Ober krvnik Milan Lukić iz Višegrada, 20.jula 2009. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu, zbog toga što je kriv za spaljivanje 119 civila u Višegradu (od kojih su većina bili žene, djeca i starci), te ubistvo 12 muškaraca i jedne žene, te za mučenja zatvorenika u logoru Uzamnica, pored toga što nije suđen za otmice i ubistva Bošnjaka iz sela Sjeverin kod Rudog i 19 putnika iz stanice Štrpci nedaleko od Priboja u Srbiji, nije suđen ni za ubistvo Stanka Pecikoze, prijeratnog predsjednika SDS-a Višegrad. Lukić je sa svojom bandom ubio Pecikozu zato što je ovaj štitio svoje komšije Bošnjake u selu Velji Lug. Salem Ahmetspahić svjedoči da je do do 25. jula 1992. godine, živio sa roditeljima i suprugom u selu Velji Lug, opština Višegrad. Iako su okolna sela bila prazna jer je bošnjačko stanovništvo napustilo svoje kuće iz straha, po Salemovom svjedočenju mještani sela Velji Lug su ostali u svom selu jer su uživali zaštitu komšije Stanka Pecikoze. Zaštita je trajala sve dok Stanko nije ubijen. Odmah nakon Stankovog ubistva, 25. jula 1992. godine, selo su napali Lukićevi četnici, među kojima se nalazio i osuđeni ratni zločinac Boban Šimšić. U aprilu 1993. godine pod sumnjom da je ubio Stanka Pecikozu na lokalitetu Mokre Gore, Milan Lukić je uhapšen i nakon nekoliko mjeseci pušten bez ikakvog objašnjenja.Milutin Vuksić bio je Srbin, moler u Bratuncu. Rodom je iz sela Slapašnica. Znali su kao tihog i povučenog. Milutin je govorio samo ako ga upitaš. Bratunački logoraš Adil Suljić se sjeća kad su u najveće bratunačko mučilište Bošnjaka, fiskulturnu salu Osnovne škole „Vuk Karadžić“ uveli izmučenog Milutina. “Ovako prolazi Srbin koji pomaže Muslimanima” rekli su zločinci i pred svima izrešetali Milutina. Milutinova smrtna presuda je bila što je desetak svojih komšija uspio preko Ljubovijskog mosta sa porodicama spasiti prebacivanjem u Srbiju, tokom druge polovine aprila 1992.godine, u danima kad su četnici na bratunačkim ulicama ubijali sve što stignu, kad su krenuli u opšti lov na sve što je nesrpsko. Također, Milutin je nekoliko komšija spasio tako što je ih je od Arkanovaca, „Belih orlova“, Mungosovih „Crvenih beretki“ i Deronjićevih krvnika uspio sakriti na neka sigurna mjesta, te ih poslije prebaciti prema srebreničkoj općini.
Gledajući u maju 1992. kako u Foči gore zapaljene kuće njegovih komšija Bošnjaka, on je od stida i očaja sam zapalio svoju kuću, sjeo na stolicu i gledao kako i ona zajedno sa ostalima izgara do temelja. Bio je to veličanstven gest uglednog fočanskog Srbina, ljekara Sekule Stanića. Doktor Sekula je bio pedijatar i direktor fočanske bolnice. O ovom hrabrom čovjeku često i danas svjedoče njegove kolege dr. Reuf Tafro, dr. Asim Pilav, dr. Fadil Kučuk…
Dr. Sekula Stanić je premlaćen i ubijen jula 1993. u Foči, zato što je spašavao život svojim kolegama, ljekarima bošnjačke nacionalnosti, što je smatrao svojim prirodnim činom. Sekula nije ubijao. On je ubijen. Ubili su ga fočanski katili koji su pobili hiljade fočanskih Bošnjaka na godinu prije nego što su kobna zrna ispalili i na doktora.
Pokojni Vladimir Srebrov (1996)
Pjesnik Vladimir Srebrov je bio jedan od osnivača SDS-a, međutim kad je „provalio“ Karadžićevu profašističku orjentaciju, napušta ovu stranku. Tokom rata je ostao u Sarajevu aktivno politički angažovan podržavajuću građansku opciju u BiH. Već prvih ratnih dana Srebrov je Karadžića nazvao ratnim zločincem, mnogo prije nekih bošnjačkih političara. Uhapšen je 1992. godine, na prevaru od strane četnika na Ilidži, kada je krenuo na pregovore o primirju, o snadbjevanju opkoljenog Sarajeva strujom, vodom i plinom. Zatvoren je u zloglasni zatvor Kula, gdje je svakodnevno 39 mjeseci bio izložen najužasnijim torturama. Preživjeli logoraši Bošnjaci svjedoče o tome kako dok ga četvorica četničkih grmalja „razvaljuju od batina“, Srebrov se dere „Bosna, Bosna, Bosna“. 21.oktobra 1995. godine, Srebrov je polumrtav razmijenjen, zajedno sa još nekoliko lica među kojima su i dvoje turskih novinara Munira Ačin i Ali Kočak. Oni su oslobođeni u razmjeni ratnih zarobljenika i lica na Sarajevskom aerodromu koja je obavljena u prisustvu civilne policije Unprofora i Međunarodnog komiteta Crvenog krsta. Po izlasku iz Kule, Srebrov je izjavio da je jedan od onih koju su ga uhapsili rekao: „Volio bih da te koljem uz svirku gusala“. Od posljedica zatvorskih batina, Vladimir Srebrov je umro u Sarajevu 1999.godine u 45-toj godini života.Zločinac Ratko Mladić je lično veći dio jula 1993. godine proveo na sarajevskom ratištu, a izravno je sa Nahorevskih brda i Motke komandovao ofanzivom na Golo brdo na Žuči. Ofanziva na Žuč je krenula u noći između 02. i 03. jula 1993. godine. Iz rova na Glavici, malom brežuljku na kapiji Vogošće, odmah na početku Mladićeve ofanzive koja se smatra najžešćom tokom rata na grad Sarajevo, nestali su borci 1.slavne motorizovane brigade Armije BiH Mihajlo Golubović, Muhidin Kabil i Ramiz Pindžo. Pindžo i Kabil su ubijeni tokom srpske akcije, a Golubović je zarobljen, da bi nakon desetak dana i on bio ubijen u Vogošći. Tijelo Mihajla Golubovića je bilo toliko unakaženo da se u potpunosti da zaključiti da je od strane svojih sunarodnjaka, kao „srpski izdajnik“, umro mučen najtežim i najužasnijim mogućim metodama. Ti „loši Srbi“ su danas otpadnici od vlastitog naroda, onog naroda kojem su nažalost najveći junaci i najsvjetliji primjeri morala i ljudskog dostojanstva oni koji se terete za najstravičnije zločine počinjene nakon nacističkih na evropskom tlu.
Rat je odavno završen, ali priče o nesebičnosti i hrabrosti onih Srba koji su priticali u pomoć svojim komšijama, paćenicima Bošnjacima, nisu danas popularne u srpskom narodu. Na njihove grobove niko, osim možda najuže rodbine, danas ne polaže cvijeće. A kako neko nedavno reče, ova Bosna, ma kakva da trenutno bila, duguje im ako ništa bar jedan obični- zajednički spomenik.
Kakvi smo to Srbi i junaci kad streljamo djecu…
Kakvi smo to Srbi i junaci kad streljamo djecu…Nekadašnji pripadnici Zvorničke brigade VRS govorili su, kao svjedoci Tužilaštva BiH na suđenju Miloradu Trbiću, o zarobljavanju i strijeljanju 1.000 Bošnjaka iz Srebrenice u školi u selu Orahovac 14. jula 1995. godine,
prenosi Birn.Nakon Lazara Ristića, drugi svjedok Tužilaštva, Tanacko Tanić, u vrijeme ovih događaja bio je blagajnik u komandi Zvorničke brigade, ali je pozvan “da uzme pušku” i dođe do škole u Orahovcu jer “zarobljenici bježe”.
Tanić je ispričao i kako mu je neko “ponudio automat” i rekao da “ide da strijelja”, što je, tvrdi, odbio i, s Goranom Bogdanovićem i Čedom Jovićem, pripadnicima Vojne policije, otišao na put pored škole “kako bi sprečavali
dolazak civila na igralište”. Dok su tu bili, slušali su rafale iz okolice.
– Znali smo da strijeljaju, da nema govora o razmjeni. Kad sam vidio da među zarobljenima ima i djece, bilo mi je krivo što maker njih ne izdvoje. Kakvi smo to mi veliki Srbi i junaci kad strijeljamo djecu… – rekao je Tanić.Radovalo bi me kad bi mnogo onih koji ponjekavaju sta su radili Srbi u toku agresije i etnickog ciscenja,pa da im bude malo jasnije ovo su poslijeratne izjave ljudi koji se stide da su Srbi.Ove izjave nisu nastale pod prisilom ni pod strahom za goli zivot,kao sto su mnogi Muslimani u zarobljenistvu morali citati sto im je predoceno i poslije toga izgubili glave.E jesu junaci i bili kad sa svom opremom desetina specijalaca na Trnovu ubija pred kamerama 6 mladica iz Srebrenice,koji su povezani zicom sa rukama na ledima.Veliko junastvo.
Naslovnae-BibliotekaGeografijaHistorijaObrazovanjePisana riječWebportalForumNaslovna Bosna od 1918-1945 Srpska agrarna reforma i kolonizacija 1918 Srpska agrarna reforma i kolonizacija 1918
Tuesday, 09 November 2010 16:41 | Written by Ajla |
AUTOR: Prof.dr. Dzenana Efendic
Rijetko je u svijetu jedan narod uspio da u posljednjih 150 godina prosiri svoj drzavni teritorij i protjera nesrpske narode, kao sto su to postigli Srbi. Interesantno je naglasiti da se taj njihov uspjeh ne temelji na pobjedama u ratu, nego za pregovarackim stolovima, uz podrsku njihovih ratnih saveznika. Uza Srbija, koja je obuhvacala Beogradski pasaluk, poslije Balkanskih ratova 1912. i 1913. godine prosirila se teritorijalno na Kosovo,dio Sandzaka i tzv. jugoslavensku Makedoniju. U tijeku prvog Balkanskog rata srpske postrojbe su u tim podrucjima pocinile zlocin genocida nad Albancima,Bosnjacima,i Makedoncima. Palili su citava naselja ubijajuci civilno stanovnistvo na najprimitivniji nacin, nozevima, sjekirama,i tupim drvenim maljevima. Takav zlocin nije bio zabiljezen u Evropi od Selidbe naroda.Progon nesrpskog stanovnistva nastavio se poslije uspostave srpske vlasti,pa je doslo do masovnog iseljavanja, sto je uvjetovalo izmjenu demografske strukture i provodjenje srpske kolonizacije na oteta imanja prognanika.Prvo navedeno prosirenje srpskog teritorija, na kojem je provedena kolonizacija predstavlja pocetak realizacije politickog programa, koji je definiran u “Nacertaniju” iz 1844. godine, Ilije Garasanina.-Srpska ideologija osvajanja teritorija:
Srpski nacionalni program u “Nacertaniju” 1844. godine polazi od obnove Dusanova carstva iz XIV. stoljeca, uz odredjene promjene koje su bile posljedica politickih dogadjanja sredinom proslog stoljeca. U stvari “Nacertanije” je postalo sinonim za velikosrpski hegemonizam u odnosu na susjedne narode. U tom nacionalnom programu polazi se od cinjenice da se Srbi ne mogu zadovoljiti dobicima iz Prvog i Drugog srpskog ustanka, te da ce nastaviti borbu za preuzimanje prevlasti na balkanskim prostorima. U “Nacertaniju” je navedeno u kojim zemljama Srbija treba organizirati promidzbeni i obavjestajni rad, radi pripreme pripajanja tih zemalja svojoj drzavi. Zbog toga taj program nije publiciran sve do 1906. godine. Nacionalnim programom se predvidja prikljucenje Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, sjeverne Albanije, Srijema, Banata i Backe. Prvi put se u srpski nacionalni teritorij ukljucuju podrucja bosansko-hercegovacka i vojvodjanska, koja nisu bila obuhvacena Dusanovim carstvom. Kasnije “Nacertanije” ce postati srpska ideologija ne samo dinastije Obrenovica i Karadjordjevica, vec i svih velikosrpskih programa do onih genocidnih cetnickih Stevana Moljevica i Draze Mihailovica, kao i Memoranduma SANU od 1986. godine.
Prema tome, velikosrpska hegemonisticka politika zadnjih 150 godina nije se u biti promijenila, jer joj je osnovni cilj osvajanje teritorija, prodor na zapad preko Drine, progon i unistvanje nesrpskih naroda radi stvaranja Velike Srbije i to da “svi Srbi zive u jednoj drzavi”. Zbog toga se vrsi promjena etnicke strukture kolonizacijom osvojenih teritorija. Da bi proveli programsku politiku vode ratove i provode agrarne reforme na osvojenim podrucjima radi kolonizacije srpskog stanovnistva. Mi cemo se u nasem razmatranju osvrnuti na neke aspekte agrarne reforme i kolonizacije 1918. godine.
– Promjene vlasnistva nad zemljisnim posjedima 1918. godine :
Radi boljeg uvida u stanje vlasnistva nad zemljisnim posjedom prije agrarne reforme 1918. i 1919. godine u Bosni i Hercegovini, gdje je ona na najdrasticniji nacin provedena, koristit cemo se posljednjim popisom zemljisnog posjeda i stanovnistva po vjerskoj pripadnosti, provedenog 1910. godine u Austro-Ugarskoj. Prema tom popisu Bosnjaci-muslimani su imali 91,1 posto, Srbi pravoslavci 6,0 posto, Hrvati katolici 2,6 posto i “ostali” 0,3 posto zemljisnog posjeda. Poslije uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, bosnjacki narod je dosao u podredjeni polozaj, jer je dobio status vjerske manjine, pa mu je oduzeta politicka i kulturna autonomija. Prvom agrarnom reformom od 1918. i 1919. godine na perfidan nacin proveden je genocid nad Bosnjacima oduzimanjem zemljisnog posjeda, uz simbolicnu naknadu, koja nije nikada u cijelosti isplacena. Preko noci su mnoge obitelji bogatasa zemljoposjednika postale socijalni problemi, bez sredstava za zivot. Nekim obiteljima su cak uzeli gospodarske zgrade i okucnice. Poceo je proces masovnog osiromasenja bosnjackog naroda i egzodus u Tursku.
Otetu zemlju bosnjackih obitelji dobile su srpska domacinstva iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske krajine, Srbije i Crne Gore. U zemljisnje knjige upisali su se kao vlasnici koji nista nisu platili za dobiveni posjed. To imje bila nagrada za to sto pripadaju povlastenoj naciji. Glavno je bilo provesti nasilno izmjenu demografske strukture, srpskom kolonizacijom, u skladu nacertanijevskog programa. Naime, pod svaku cijenu se nastoji prikazati Bosnu i Hercegovinu kao srpsku zemlju, koja se treba u povoljnom povijesnom momentu prikljuciti Velikoj Srbiji.
Omjer genocida nad Bosnjacima mozemo ilustrirati pokazateljima o promjeni vlasnicke strukture zemljisnog posjeda, koji je oduzet prvom agrarnom reformom 1918. i 1919. godine. Bosnjacima-muslimanima oduzeto je ukupno 1.175.305 hektara poljoprivrednom i sumskog zemljista. Od akcionarskih drustava, banaka i drugih institucijaoduzeto je 110.922 hektara zemljista.
Prema tome, oduzeto je ukupno 1.286.227 hektara poljoprivrednog i sumskog zemljista. Cjelokupna zemlja oduzeta po prvoj agrarnoj reformi 1918. i 1919. godine je dodijeljena 249.518 srpskoj obitelji, medju kojima su bili i naseljenici, kolonizatori izvan Bosne i Hercegovine, a narocito “solunasi”. Imamo li u vidu da je svaka obitelj imala u prosjeku po cetiri clana, onda proizlazi daje skoro jedan milijun stanovnika srpske nacionalnosti postao vlasnikom i posjednikom zemljista i znatno se obogatio. Ostrica agrarne reforme 1918. I 1919. godine najvise je bila usmjerena protiv pripadnika islamske vjeroispovijedi, radi ponovnog ozivljavanja svetosavske ideologije cija je sintagma – jedan narod jedne religije u jednoj drzavi. Zbog toga je agrarna reforma na genocidan nacin provedena i nad zemljoposjednicima muslimanima koji su zivjeli u Makedoniji, na Kosovu i Metohiji, te Sandzaku i Crnoj Gori. Njima je oduzeto ukupno 231.098 hektara zemljista, koji su dodijeljeniu vlasnistvo 48.267 srpskih obitelji.
Primjenom navedene metodologije da je svaka obitelj u prosjeku imala cetiri clana, proizlazi da je skoro 200 tisuca clanova srpskih obitelji dobilo zemlju, cime se je znatno izmijenila vlasnicka i etnicka struktura stanovnistva. Proces iseljavanja i sa tog podrucja je nastavljen u Turskoj, paralelno s kolonizacijom srpskog stanovnistva, iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Like, Banije i Korduna.
U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca agrarna reforma 1918. i 1919. Godine je provedena u znatno blazem obliku u Hrvatskoj i Sloveniji, u odnosu na podrucja u kojima su zivjeli muslimani. Primijenjena je na veleposjednike i oduzeto im je relativno manje zemljista, sto prema statistickim pokazateljima predstavlja oko 1/4 od ukupno oduzete zemlje u drzavi. To iznosi 406.981 hekatara zemljista, koje je podijeljeno na 316.762 srpske obitelji, koje su pretezito kolonizirane iz pasivnih krajeva. Tako je na tompodrucju skoro 1.200.000 clanova obitelji dobilo zemlju u vlasnistvo i posjed. Agrarna reforma 1918. i 1919. godine jedino nije provedena u Srbiji, u granicama bivseg Beogradskog pasaluka do 1912. godine, sto je dokaz povlastenog polozaja srpskih veleposjednika u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Iz navedene analize vidi se da je prvom agrarnom reformom od 1918. i 1919.godine oduzeto bivsim zemljoposjednicima u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1.924.307 hektara zemljista i podijeljeno na 614.603, pretezito, srpske obitelji. Primjenivsi usvojenu metodologiju da obitelj ima prosjecno cetiri clana, proizlazi da je oko 2.450.000 clanova obitelji dobilo uvlasnistvo i posjed zemlju, a da za nju nisu nista platili. S povijesnog gledista, agrarna reforma je doprinijela najvecoj kolonizaciji srpskog naroda u prostore preko Drine u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. To je bio politicki koncipiran plan srpske teritorijalne ekspanzije u poslijeratnim uvjetima. Najveci stradalnici bili su pripadnici islamske vjeroispovijedi Bosnjaci, Albanci, Turci i Makedonci, jer od ukupno oduzetog zemljista po agrarnoj reformi bilo je 3/4 otetog iz njihovog posjeda i vlasnistva.
– Povijesno, Banjaluka nije srpski grad:
Pokraj agrarne reforme 1918. i 1919. godine, kojom je na temelju diskriminatorskog zakona oduzeta zemlja Bosnjacima, koristene su i teroristicke metode, kao poznati “mars smrti” u 1919. godini na Bosnjake iz Lijevce polja kraj Banjaluke. Na plodnim ravnicarskim podrucjima Lijevce polja zivjelo je pedeset tisuca Bosnjaka, od kojih su vise tisuca vlasnika zemljisnog posjeda ubili srpski teroristi prigodom “marsa smrti”, a preostali dio civilnog stanovnistva su protjerali sa stoljetnih ognjista. Duga kolona stradalnika isla je pjesice do zbirnih logora na Kosovu i Sandzaku, odakle su prebaceni u Tursku i naseljeni u Anadoliji. Tada su Bosnjaci izgubili zemljisni posjed u opcini Banjaluka na najbrutalniji nacin, genocidom.
Srpske obitelji, bezemljasi i solunasi su se naselili u kuce i zaposjeli otetu zemlju Bosnjaka. Doslo je do nagle promjene demografske i vlasnicke strukture u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Radi ilustracije navode se statisticki pokazatelji da do 1878. godine nijedna srpska obitelj nije bila vlasnik zemljisnog posjeda u Lijevce polju kraj Banjaluke. Tek poslije agrarne reforme 1918. i 1919. godine intenzivira se naseljavanjei kolonizacija srpskog stanovnistva u opcini Banjaluka. Prema prvom popisu stanovnistva u Bosni i Hercegovini, za vrijeme Austro-Ugarske, 1879. godine, prema vjerskoj pripadnosti u gradu Banjaluci, Bosnjaci muslimani su bili apsolutna vecina stanovnistva od 67,71 posto; a od 1895. godine pa sve do 1991. godine njihov se postotak neprekidno smanjivao, te je danas pao na 19,35 posto.
Broj Hrvata katolika u 1879. godini iznosio je 10,52 posto, da bi se postupno povecavao te 1931. godine narastao na 29,26 posto. Na toj razini se zadrzao sve do 1953. godine, kada je iznosio 28,34 posto. Poslije je doslo do naglog smanjenja broja Hrvata u ukupnoj populaciji, pa je njihov udio pao na 10,97 posto u 1991. godini. Pravoslavno stanovnistvo obuhvaca Srbe i Crnogorce, pa ih je prilikom popisa, 1879. godine, bilo 19,80 posto. Od tada se njihov udio u ukupnoj populaciji povecava, te 1931. godine iznosi 30,53 posto, a intenzivniji porast nastaje 1948. godine kada dostize 34,78 posto, da bi 1991. godine iznosio 49,3 posto. Iz navedenih pokazatelja moze se zakljuciti da Banjaluka nije povijesni srpski grad, kako tvrdi ratni zlocinac Radovan Karadzic, jer se srpsko stanovnistvo u taj grad pocelo naseljavati u XIX. stoljecu.
Nagli porast srpskog stanovnistva nastaje poslije provedene agrarne reforme 1918. i 1919. godine, kada su Srbi oteli zemlju od Bosnjaka, i nakon katastrofalnog potresa 1969. godine, kada su u najvecem broju dobili posao i novosagradjene stanove. Uz to povecanju udjela srpskog stanovnistva u gradu Banjaluci doprinio je korpus JNA od 25 tisuca vojnika i 700 casnika, od porucnika do generala, koji su pretezito iz Srbije i Crne Gore.
Povijest se na jedan nacin ponavlja. U tijeku srpske agresije, od 1992. Do danas, srpski agresor provodi genocid na Hrvatima i Bosnjacima u gradu Banjaluci. Kako je registrirala statistika prigodom popisa stanovnistva, 1991. godine, u okolici Banjaluke bilo je dvanaest naselja s etnicki cistom hrvatskom vecinom, ali iz njih su u srpskoj agresiji protjerani skoro svi Hrvati, a njihove kuce i zemljiste zaposjele su srpske obitelji. Proces nasilne promjene demografske strukture i zemljisnog vlasnistva vrsi se sistematski od uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), pa traje skoro 80 godina, ali sve do 1992. godine Srbi nisu u gradu Banjaluci cinili apsolutnu vecinu stanovnistva. Buduci je povijesno Banjaluka bosnjacki grad, koji se sada nalazi pod okupacijom srpskog agresora, legalna vlada u Sarajevu opravdano trazi da se izvrsi njegova demilitarizacija i da mirnim putem dodje pod kontrolu organa Federacije Bosne i Hercegovine. Radi toga, medjunarodna diplomacija je prihvatila prijedlog o obustavi vojne aktivnosti i mirnog rjesavanja statusa grada Banjaluke putem pregovora.
– Simbolicna naknada za otetu zemlju:
Zastupnik u Saboru ‘ parlamentu – Narodnoj skupstini Kraljevine SHS dr. Stjepan Radic u svojim govorima i napisima odupiruci se hegemoniji, izmedjuostalog kritizirao je i nacin sprovodjenja agrarne reforme 1918. i 1919.godine, kojom je nasilno oduzeta muslimanska zemlja (od aga i begova). Zbog toga je radikalski zastupnik Punisa Racic izvrsio zlocin pucajuci u hrvatske zastupnike u njihovim zastupnickim klupama, ubivsi Pavla Radica i Djuru Basarickog i ranivsi Stjepana Radica, Ivana Pernara i Ivana Grandju, pa je dr. Stjepan Radic od posljedica teskog ranjavanja umro 6. kolovoza 1928.godine. Poslije je odluceno da se Bosnjaci muslimani obestete za oduzeta imanja, pa je drzava priznala da je bilo “nepravilnosti” u provodjenju agrarne reforme. Doneseni su zakoni o financijskoj likvidaciji odstete zaoduzeto zemljiste poslije 1928. godine s kojima se pocinje regulirati isplata zemljista.
Zemljiste je tada procijenjeno za 60 posto manje od stvarne trzisne vrijednosti, a isplata se je vrsila u gotovom novcu i obveznicama na rok od 50 godina sa cetiri posto kamata godisnje. Isplata je vrsena dva puta godisnje pocevsi od 1923. godine i trebala je trajati do 1971. godine. Bosnjacima muslimanima je isplacivana naknada za oduzeto zemljiste po dva osnova, za aginsku zemlju (s kmetovskim odnosima) i begovsku zemlju (s najamnim odnosima). Do pocetka Drugog svjetskog rata bivsi vlasnici su naplatili za aginsku zemlju 125 milijuna dinara u gotovini, ili 49 posto, a u obveznicama 36 posto, sto novcano izrazeno iznosi 46,8 milijuna dinara. Ukupno je naplaceno 171 milijun dinara ili 67,4 posto, a otalo nenaplaceno 83,2 milijuna dinara ili 32,6 posto. Za razliku od obestecenja vlasnika za aginsku zemlju, naknada za otetu begovsku zemlju planirana je iskljucivo u obveznicama, s rokom isplate od 50 godina. Od ukupno predvidjenih 650 milijuna dinara u 36 polugodisnjih rata, isplacenesu samo cetiri u iznosu 139,5 milijuna dinara, ili manje od 1/4, odnosno 21,5 posto. Prema tome, nije isplaceno 510,5 milijuna dinara, ili 78,5 posto. Iz navedenih pokazatelja jasno se vidi da oduzeta zemlja bivsim zemljoposjednicima (agama i begovima) nije nikada u cijelosti placena, pa nije mogla postati vlasnistvo Srba, niti se je pravno valjano mogla prenijeti na njihove potomke. Prema misljenju pravnih eksperata pravo na neisplacenu zemlju nikada ne zastarjeva, a zemljisna dokumentacija oprovodjenoj agrarnoj reformi sacuvana je u Arhivu grada Sarajeva i Becu.
-Sazetak :
Nakon Balkanskih ratova 1912. i 1913. poceo se primjenjivati nacertanijevski nacionalni program velikosrpskog hegemonizma, kolonizacijom srpskog stanovnistva na osvojenim teritorijama Kosova, dijela Sandzaka i tzv. jugoslavenske Makedonije. Taj proces kolonizacije srpskog stanovnistva preko Drine intenziviran je poslije Prvog svjetskog rata, kada je stvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, 1918. godine. Medju prvim zakonskim aktima nove drzave bila je Agrarna reforma 1918. godine, radi kolonizacije i promjene demografske i vlasnicke strukture stanovnistva. Ona je najdrasticnije provedena u Bosni i Hercegovini, nad zemljoposjednicima Bosnjacima muslimanima, od kojih je oduzeto 1.286.227 hektara poljoprivrednog i sumskog zemljista kasnije podijeljenog na 249.518 srpskih obitelji.
Na isti nacin postupljeno je prema muslimanima zemljoposjednicima u ostalim dijelovima Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca pa i onima koji suzivjeli u Makedoniji, Kosovu i Metohiji, te Sandzaku i Crnoj Gori. Na pripadnike islamske vjeroispovijedi otpada 3/4 od ukupnog zemljista, koje je oduzeto agrarnom reformom od 1918. i 1919. godine, sto ih je dovelo u tezak ekonomski polozaj i prisililo na iseljavanje u Tursku. Iz prezentiranog razmatranja se vidi da je u Hrvatskoj (Dalmacija, Slavonija), Vojvodini i Sloveniji agrarna reforma primijenjena na krupne zemljoposjednike, pa im je oduzeto 406.981 hektar zemljista, sto je ispod 1/4 ukupnog zemljista, te je podijeljeno na 316.762 srpske obitelji. Ukupno je agrarnom reformom oduzeto 1.924.307 hektara zemljista i podijeljeno na 614.603, pretezito srpske, obitelji. Na taj nacin, prema primijenjenoj metodologiji u analizi proizlazi da je blizu 2.450.000 clanova obitelji dobilo u vlasnistvo i posjed obradivo i sumsko zemljiste, pa je time izvrsena prva kolonizacija srpskog stanovnistva, s cime je izmijenjena demografska i vlasnicka struktura nad zemljistem u prvoj Jugoslaviji.
Pravni akti o agrarnoj reformi u Bosni i Hercegovini 1919. do 1933. Godine
1. Proglas regenta Aleksandra o agrarnoj reformi od 5. januara 1919. Godine
2. Prethodne odredbe za primjenu agrarne reforme od 25. februara 1919. godine, Sl. novine KSHS broj 11./1919.
3. Uredba o zabrani otudjivanja i opterecivanja zemljista velikih posjeda od 4. jula 1919. godine. Sl. novine KSHS, broj 82. od 21. jula 1919. godine.
4. Uredba o upisu vlasnistva bivsih kmetova kmetovskim selistima u zemljisnim knjigama u Bosni i Hercegovini od 21. jula 1919. godine. Sl.novine KSHS 84./1919. godine.
5. Uredba o pobiranju prihoda (zetvi) u 1919. godini s begluckih ziratnih zemljista u Bosni i Hercegovini. Sl. novine KSHS broj 81./1919. godine.
6. Uredba o postupku s begluckim zemljama u Bosni i Hercegovini. Sl. novineKSHS broj 40. od 22. februara 1920. godine.
7. Izmjene u Uredbi o postupku s begluckim zemljama u Bosni i Hercegovini od 14. februara 1920. godine.
8. Uredba o financijskoj likvidaciji agrarnih odnosa u Bosni i Hercegovini.Sl. novine KSHS 111./1921. godine.
9. Zakon o provedbi djelomicne eksproprijacije zemljista velikih posjeda zajavne interese, kolonizaciju i izgradnju radnickih i cinovnickih stanova.Sl. novine KSHS broj 10/1922. godine.
10. Zakon o izmjenama i dopunama zakona koji se odnose na agrarnu reformu u Bosni i Hercegovini. Sl. novine KJ broj 21./1933. godine. Znanstveni i strucni radovi
11. Genocid nad muslimanima u Bosni i Hercegovini, agrarnom reformom iz 1918. i 1919. godine, studija financirana od Fonda za naucno istrazivacki rad BiH, Sarajevo, 1991. godine.
12. Kako su Srbi postali zemljoposjednici u Bosni, od Dzenane Efendic Semiz, Muslimanski glas, od 3. V. 1991. godine.
13. Srbi na otetoj zemlji, od Dzenane Efendic Semiz, Novi Vjesnik, 8. VIII.1992. godine. 14. Pravedno 75:25 posto, od Dzenane Efendic Semiz, Vjesnik, od 26. IX.1995. godine. 15. Medjunarodna diplomacija na ispitu savjesti, od Marka Babica, Vjesnik,23. VI. 1995. godine.“Oni koji ne spoznaju svoju historiju osudzeni su da je ponavljaju”!
Bosnjaci.Net |
[b][b]
U povodu 25. novembra – Dana državnosti BiH
NAKON AGRESIJE I GENOCIDA TJERAJU NAS DA SEBI I SVIJETU DOKAZUJEMO DA JE BOSNA I HERCEGOVINA NASA ZEMLJA[/b] Autor: Emir Ramić:Objavljeno: 24. November 2010. 15:11:48
Emir RAMIĆ: Narodi i građani Bosne i Hercegovine, tokom njene hiljadugodišnje povijesti, uprkos svim iskušenjima, uspjeli su očuvati taj aksiom kao ideju vodilju opstojnosti i ne samo Bosne i Heercegovine, već i Evrope i Svijeta.
Međutim neprijatelji tog aksioma nakon svake agresije i genocida tjeraju nas, da sebi i svijetu dokazujemo da je Bosna i Hercegovina bosanskohercegovačka zemlja, moguća samo kao zajedničko dobro njenih naroda i građana na cijelom njenom teritoriju. Znali su neprijatelji Bosne i Hercegovine da je ona moguća samo kao zajedničko dobro. Zato su počinili toliko neviđenog zla ljudima od Bosne i Hercegovine. Sve u cilju da bi je učinili nemogućom kao državom i društvom, ali i kao prostorom bitisanja ideje Bosne i bosanskog duha. Htijeli su je samo za sebe. Zato su napravili paradržavne nacionalističke tvorevine da bi Bosni i Hercegovini oduzeli njenu državnost, integritet i suverenost, a njene narode i građane međusobno suprostavili u nadi da bi tako izbjegli međunarodnu osudu za agresiju i genocid.
Dobra je zemlja Bosna i Hercegovina, vrelo najljepše ljudske vrste, jer je iznjedrila prepoznatljiv trag spasenja čovjeka i civilizacije, oličenih u suživotu različitosti i priznavanju, poštovanju, prihvatanju i toleranciji drugog i drugačijeg, tako često napadanih od neljudi, koji još hodaju dobrom zemljom Bosnom i Hercegovinom, koji će hoditi dobrom zemljom Bosnom i Hercegovinom sve dok istina i pravda o agresiji i genocidu ne pobijedi.Građani Bosne i Hercegovine se ne smiju pomiriti s bezizlaznim stanjem u koje su dovedeni usljed neodgovornih politika i političara koji zagovaraju nacionalni ekskluzivizam radi etnoteritorijalizacije bosanskohercegovačkog društvenog i državnog tkiva. Prvi korak u bosanskohercegovačkoj renesansi je izgradnja sistema vladavine zakona. Na toj se osnovi zida nacija i država.
Bosna i Hercegovina nije upitna država. Prava njezinih građana i naroda su ono što nije upitno. Republika Bosna i Hercegovina je priznata država, članica Ujedinjenih Nacija. Niko nema pravo otcijepiti ni centimetar njene teritorije.
Potrebno je napraviti programske, probosanskohercegovačke koalicije povrh etnonacionalnih blokova koji su u suštini antibosanski izum velikodržavnih koncepcija. Potrebna nam je jedna jaka programska probosanskohercegovačka koalicija.
Bosna i Hercegovina, kao neuništivo zajedničko dobro svih svojih građana i naroda je državno, društveno i teritorijalno nedjeljiva. Ona je jednako bosanskohercegovačka za sve njene narode i građane koji žive u njoj. To je aksiom Bosne i Hercegovine, koga ne treba dokazivati. Narodi i građani Bosne i Hercegovine, tokom njene hiljadugodišnje povijesti, uprkos svim iskušenjima, uspjeli su očuvati taj aksiom kao ideju vodilju opstojnosti i ne samo Bosne i Heercegovine, već i Evrope i Svijeta.
Međutim neprijatelji tog aksioma nakon svake agresije i genocida tjeraju nas, da sebi i svijetu dokazujemo da je Bosna i Hercegovina bosanskohercegovačka zemlja, moguća samo kao zajedničko dobro njenih naroda i građana na cijelom njenom teritoriju. Znali su neprijatelji Bosne i Hercegovine da je ona moguća samo kao zajedničko dobro. Zato su počinili toliko neviđenog zla ljudima od Bosne i Hercegovine. Sve u cilju da bi je učinili nemogućom kao državom i društvom, ali i kao prostorom bitisanja ideje Bosne i bosanskog duha. Htijeli su je samo za sebe. Zato su napravili paradržavne nacionalističke tvorevine da bi Bosni i Hercegovini oduzeli njenu državnost, integritet i suverenost, a njene narode i građane međusobno suprostavili u nadi da bi tako izbjegli međunarodnu osudu za agresiju i genocid.
Ali dobro su se prevarili. Niti je Bosna i Hercegovina uništena, niti su zločinci izbjegli osudu za najstrašnija kršenja međunarodnog humanitarnog prava u Evropi poslije Drugog svijetskog rata. Bosne i Hercergovine je bilo ima i biće dok ima prijatelja ideje Bosne i bosanskog duha.
Svim građanima Bosne i Hercegovine koji se osjećaju da pripadaju Bosni i Herecegovini čestitam Dan državnosti uz podsjećanje da taj veliki praznik obilježava historijski kontinuitet Bosne i Hercegovine kao države i dokazuje da narod koji se ne odriće svijetlih momenata vlastite prošlosti ima neotuđivo pravo da od budućnosti zahtijeva da saćuva tekovine svojih predaka.
Naše raznolikosti su naše bogatstvo, a nikako nedostatak. Slobodna, demokratska i prosperitetna Bosna i Hercegovina apsolutni je interes i potreba svih njenih građana u matici i dijaspori. Ali kao što se bez uvažavanja drugog i drugačijeg, ne može se zamisliti nikakav oblik prosperitetne Bosne i Hercegovine, takon nakon agresija i genocida treba imati snage suočiti se s istinom o prošlosti, bez čega nema budućnosti.Bosna i Hercegovina nikada više nije osporavana nego sada. Prekrajaju se historijske činjenice i negira teritorijalni, politički i državni kontinuitet Bosne i Hercegovine. Danas u svijetu im više od dvije stotine suverenih država koje su članice Ujedinjenih naroda. Svaka od tih država ima politički narod koji se najčešće zove po imenu države, neovisno od toga da li jedan narod u toj državi ima apsolutnu većinu u stanovništvu, ili u toj državi živi više etničkih zajednica, ili da li se radilo o federalnim ili unitarnim državama, to je potpuno irelevantno. Jedino Bosna i Hercegovina kao članica Ujedinjenih naroda nema svog političkog naroda. Bolje reći nema ga u Ustavu, on postoji, to su građani Bosne i Hercegovine, državljani Bosne i Hercegovine koje čine tri etničke zajednice Bošnjaka, Srba i Hrvata. Ustavno ne postojanje političkog naroda u Bosni i Hercegovini doprinosi procesu koncentracije državne političke moći u entitetima, koji to koriste i ne žele da svoju političku moć prenesu na državne institucije i pravni sistem države. Često se zaboravlja da Bosna i Hercegovina nije samo multietničko, multivjersko i multikulturno, već i poltičko društvo, da građani kao pojedinci, članovi tog političkog društva imaju svoj zaseban dom u Parlamentu Bosne i Hercegovine, kojeg kroz institucije entitetske većine svodimo na parlamentarni dom bez faktičke političke moći.
Moderne države i politički sistemi su afirmirali razliku između etničke i državljanske nacije. U ustavni kategorijalni sistem Bosne i Hercegovine je potrebno napraviti razliku između političkog i etničkog identiteta. Politički identitet vezati za ime države, a etnički identitet ostaje, njega treba i dalje razvijati i kultivirati. On nimalo ne smeta jer bogatstvo Bosne i Hercegovine kao multikulturne, multivjerske i multinacionalne države je paradigma buduće Evrope.
Svim građanima Bosne i Hercegovine koji se osjećaju da pripadaju Bosni i Herecegovini čestitam Dan državnosti uz podsjećanje da taj veliki praznik obilježava historijski kontinuitet Bosne i Hercegovine kao države i dokazuje da narod koji se ne odriće svijetlih momenata vlastite prošlosti ima neotuđivo pravo da od budućnosti zahtijeva da saćuva tekovine svojih predaka.
Bosno i Hercegovino, sretan ti 25. novembar, Dan državnosti
“Oni koji ne spoznaju svoju historiju osudzeni su da je ponavljaju”!
Bosnjaci.Net |
[b][b]
U povodu 25. novembra – Dana državnosti BiH
NAKON AGRESIJE I GENOCIDA TJERAJU NAS DA SEBI I SVIJETU DOKAZUJEMO DA JE BOSNA I HERCEGOVINA NASA ZEMLJA[/b] Autor: Emir Ramić:Objavljeno: 24. November 2010. 15:11:48
Emir RAMIĆ: Narodi i građani Bosne i Hercegovine, tokom njene hiljadugodišnje povijesti, uprkos svim iskušenjima, uspjeli su očuvati taj aksiom kao ideju vodilju opstojnosti i ne samo Bosne i Heercegovine, već i Evrope i Svijeta.
Međutim neprijatelji tog aksioma nakon svake agresije i genocida tjeraju nas, da sebi i svijetu dokazujemo da je Bosna i Hercegovina bosanskohercegovačka zemlja, moguća samo kao zajedničko dobro njenih naroda i građana na cijelom njenom teritoriju. Znali su neprijatelji Bosne i Hercegovine da je ona moguća samo kao zajedničko dobro. Zato su počinili toliko neviđenog zla ljudima od Bosne i Hercegovine. Sve u cilju da bi je učinili nemogućom kao državom i društvom, ali i kao prostorom bitisanja ideje Bosne i bosanskog duha. Htijeli su je samo za sebe. Zato su napravili paradržavne nacionalističke tvorevine da bi Bosni i Hercegovini oduzeli njenu državnost, integritet i suverenost, a njene narode i građane međusobno suprostavili u nadi da bi tako izbjegli međunarodnu osudu za agresiju i genocid.
Dobra je zemlja Bosna i Hercegovina, vrelo najljepše ljudske vrste, jer je iznjedrila prepoznatljiv trag spasenja čovjeka i civilizacije, oličenih u suživotu različitosti i priznavanju, poštovanju, prihvatanju i toleranciji drugog i drugačijeg, tako često napadanih od neljudi, koji još hodaju dobrom zemljom Bosnom i Hercegovinom, koji će hoditi dobrom zemljom Bosnom i Hercegovinom sve dok istina i pravda o agresiji i genocidu ne pobijedi.Građani Bosne i Hercegovine se ne smiju pomiriti s bezizlaznim stanjem u koje su dovedeni usljed neodgovornih politika i političara koji zagovaraju nacionalni ekskluzivizam radi etnoteritorijalizacije bosanskohercegovačkog društvenog i državnog tkiva. Prvi korak u bosanskohercegovačkoj renesansi je izgradnja sistema vladavine zakona. Na toj se osnovi zida nacija i država.
Bosna i Hercegovina nije upitna država. Prava njezinih građana i naroda su ono što nije upitno. Republika Bosna i Hercegovina je priznata država, članica Ujedinjenih Nacija. Niko nema pravo otcijepiti ni centimetar njene teritorije.
Potrebno je napraviti programske, probosanskohercegovačke koalicije povrh etnonacionalnih blokova koji su u suštini antibosanski izum velikodržavnih koncepcija. Potrebna nam je jedna jaka programska probosanskohercegovačka koalicija.
Bosna i Hercegovina, kao neuništivo zajedničko dobro svih svojih građana i naroda je državno, društveno i teritorijalno nedjeljiva. Ona je jednako bosanskohercegovačka za sve njene narode i građane koji žive u njoj. To je aksiom Bosne i Hercegovine, koga ne treba dokazivati. Narodi i građani Bosne i Hercegovine, tokom njene hiljadugodišnje povijesti, uprkos svim iskušenjima, uspjeli su očuvati taj aksiom kao ideju vodilju opstojnosti i ne samo Bosne i Heercegovine, već i Evrope i Svijeta.
Međutim neprijatelji tog aksioma nakon svake agresije i genocida tjeraju nas, da sebi i svijetu dokazujemo da je Bosna i Hercegovina bosanskohercegovačka zemlja, moguća samo kao zajedničko dobro njenih naroda i građana na cijelom njenom teritoriju. Znali su neprijatelji Bosne i Hercegovine da je ona moguća samo kao zajedničko dobro. Zato su počinili toliko neviđenog zla ljudima od Bosne i Hercegovine. Sve u cilju da bi je učinili nemogućom kao državom i društvom, ali i kao prostorom bitisanja ideje Bosne i bosanskog duha. Htijeli su je samo za sebe. Zato su napravili paradržavne nacionalističke tvorevine da bi Bosni i Hercegovini oduzeli njenu državnost, integritet i suverenost, a njene narode i građane međusobno suprostavili u nadi da bi tako izbjegli međunarodnu osudu za agresiju i genocid.
Ali dobro su se prevarili. Niti je Bosna i Hercegovina uništena, niti su zločinci izbjegli osudu za najstrašnija kršenja međunarodnog humanitarnog prava u Evropi poslije Drugog svijetskog rata. Bosne i Hercergovine je bilo ima i biće dok ima prijatelja ideje Bosne i bosanskog duha.
Svim građanima Bosne i Hercegovine koji se osjećaju da pripadaju Bosni i Herecegovini čestitam Dan državnosti uz podsjećanje da taj veliki praznik obilježava historijski kontinuitet Bosne i Hercegovine kao države i dokazuje da narod koji se ne odriće svijetlih momenata vlastite prošlosti ima neotuđivo pravo da od budućnosti zahtijeva da saćuva tekovine svojih predaka.
Naše raznolikosti su naše bogatstvo, a nikako nedostatak. Slobodna, demokratska i prosperitetna Bosna i Hercegovina apsolutni je interes i potreba svih njenih građana u matici i dijaspori. Ali kao što se bez uvažavanja drugog i drugačijeg, ne može se zamisliti nikakav oblik prosperitetne Bosne i Hercegovine, takon nakon agresija i genocida treba imati snage suočiti se s istinom o prošlosti, bez čega nema budućnosti.Bosna i Hercegovina nikada više nije osporavana nego sada. Prekrajaju se historijske činjenice i negira teritorijalni, politički i državni kontinuitet Bosne i Hercegovine. Danas u svijetu im više od dvije stotine suverenih država koje su članice Ujedinjenih naroda. Svaka od tih država ima politički narod koji se najčešće zove po imenu države, neovisno od toga da li jedan narod u toj državi ima apsolutnu većinu u stanovništvu, ili u toj državi živi više etničkih zajednica, ili da li se radilo o federalnim ili unitarnim državama, to je potpuno irelevantno. Jedino Bosna i Hercegovina kao članica Ujedinjenih naroda nema svog političkog naroda. Bolje reći nema ga u Ustavu, on postoji, to su građani Bosne i Hercegovine, državljani Bosne i Hercegovine koje čine tri etničke zajednice Bošnjaka, Srba i Hrvata. Ustavno ne postojanje političkog naroda u Bosni i Hercegovini doprinosi procesu koncentracije državne političke moći u entitetima, koji to koriste i ne žele da svoju političku moć prenesu na državne institucije i pravni sistem države. Često se zaboravlja da Bosna i Hercegovina nije samo multietničko, multivjersko i multikulturno, već i poltičko društvo, da građani kao pojedinci, članovi tog političkog društva imaju svoj zaseban dom u Parlamentu Bosne i Hercegovine, kojeg kroz institucije entitetske većine svodimo na parlamentarni dom bez faktičke političke moći.
Moderne države i politički sistemi su afirmirali razliku između etničke i državljanske nacije. U ustavni kategorijalni sistem Bosne i Hercegovine je potrebno napraviti razliku između političkog i etničkog identiteta. Politički identitet vezati za ime države, a etnički identitet ostaje, njega treba i dalje razvijati i kultivirati. On nimalo ne smeta jer bogatstvo Bosne i Hercegovine kao multikulturne, multivjerske i multinacionalne države je paradigma buduće Evrope.
Svim građanima Bosne i Hercegovine koji se osjećaju da pripadaju Bosni i Herecegovini čestitam Dan državnosti uz podsjećanje da taj veliki praznik obilježava historijski kontinuitet Bosne i Hercegovine kao države i dokazuje da narod koji se ne odriće svijetlih momenata vlastite prošlosti ima neotuđivo pravo da od budućnosti zahtijeva da saćuva tekovine svojih predaka.
Bosno i Hercegovino, sretan ti 25. novembar, Dan državnosti
Logor RogaticaLogor Rogatica – Izjava
Padom Žepe, od 25. jula 1995. godine, dogovorena je evakuacija svih ranjenih, u prvom redu, pa onda žena, djece i staraca. Dogovor je postignut uz prisustvo Ujedinjenih nacija, koje su pored srbočetnika garantirale sigurnost svima koji krenu konvojima. Međutim, kao i uobičajeno, četnici nisu pridavali važnosti dogovoru i na svoj prljavi i podmukli način izdvajali su iz konvoja skoro sve ranjene pa i starce koji su im se činili sposobnima. Tako je u Rogatici izdvojeno četrdeset i tri muškarca: dvanaest ranjenika i trideset i jedan starac. Nakon izvjesnog vremena u iste logore u Rogatici dovodili su i druge Žepljake koje su hvatali od Han-Pijeska do Priboja. Poznato je da su doveli dva dječaka od četrnaest i šesnaest godina. U logoru u Rogatici bili su zarobljeni:
1. Ramo Ademović iz Srebrenice
2. Mehmed Bičić iz Žepe
3. Edhem Brgulja iz Žepe
4. Ahmed Brgulja iz Žepe
5. Bego Brđanin iz Žepe
6. Huso Cocalić iz Žepe
7. Esed Cocalić iz Višegrada – ranjenik
8. Omer Čavčić iz Žepe
9. Salih Čavčić iz Žepe
10.Bego Čavčić iz Žepe
11.Cemo Čardaković iz Žepe (Stoborani) – ranjenik
12.Omer Delić iz Žepe (Rogatica)
13.Himzo Duraković iz Luke
14.Sabit Duraković iz Luke
15.Taib Dudojević iz Višegrada
16.Meho (Hamdo)Džebo iz Žepe – ranjenik
17.Hasan Džebo
18.Bego Gladović iz Luke
19.Nurbeg Gladović iz Luke
20 Mehmed Hajrić iz Žepe -pregovarač za evakuaciju
21.Mehmed Hodžić iz Žepe
22 Mirsad Hodžić iz Žepe
23 Amir Imamović iz Žepe – pregovarač za evakuaciju
24.Memiš Jusupović iz Podžeplja
25.Jusuf Kačević iz Žepe
26.Alija Karić iz Žepe – ranjenik
27.Nedžad Kadrić iz Srebrenice – ranjenik
28.Halil Lilić iz Žepe (Gođenje)
29.Hamdija Muratović iz Žepe (Gođenje) – bolesnik
31.Rasim Mujkić iz Žepe (Brložnik)
32.Amir Mustafić iz Lule – ranjenik
33.Nezim Otajagić iz Žepe – ranjenik
34.Pašan Omanović iz Žepe
35.Nedžad Ramić iz Žepe – ranjenik
36.Nedžad Salić iz Žepe – ranjenik
37.Šefik Špiodić iz Žepe – ranjenik
38.Hamdija Torlak iz Žepe (Brložnik) – pregovarač za evakuaciju
39.Ejub Uvejzović iz Žepe (Gođenje)
40.Taib Udovičić iz Višegrada
41.Zećir Vatreš iz Žepe
42.Šaban Vatreš iz Žepe
43.Himzo Vatreš iz ŽepePočetkom augusta, oko Višegrada je zarobljen Jasmin Kulovac (maloljetnik od šesnaest godina) i doveden u logore u Rogatici, a kasnije je razmijenjen. Druga osoba bio je također maloljetnik od četrnaest godina, Kadrija Sulejmanović, dijete koje je ostalo iza evakuiranih civila. Uhvatili su ga u Žepi i doveli u logor gdje je bio podvrgnut torturama dželata Rogatice. Dvojica od trojice pregovarača ispred civilne vlasti, koji su dogovarali evakuaciji civila, zarobljeni su, mučeni u logoru Rogatica, a potom im se izgubio svaki trag. Vođeni su kao nestali sve do 2005. godine kada su pronađeni njihovi posmrtni ostaci oko sela Vragolovi kod Rogatice. Bili su to Mehmed – efendija Hajrić i Amir Imamović. Treći pregovarač koji je, također, bio zarobljen, Hamdija Torlak, srećom je pušten, odnosno razmijenjen.
Esed Cocalić, koji se također nalazi na spisku, odveden je u nepoznato i nikad mu se nije saznalo za sudbinu. Za njegov nestanak, kako svi kažu, krivi se Milan Lukić (iz Višegrada) koji ga je tražio, pronašao i odveo. Svi ostali su razmijenjeni krajem devedeset i pete i početkom devedeset šeste. Glavni komandant (upravnik) logora u Rogatici po svjedočenju svih preživjelih, bio je Zoran Nešković, a za zamjenika je imao Peru Despotovića. Obojica su iz Rogatice. Po svjedočenju mnogih, sve torture, patnje i provokacije doživjeli su upravo od poznatih Rogatičana.plbih.org
PAD ZLATNE JABUKETuesday, 23 November 2010 00:00 | Written by Nadia Nahide Kovacevic
Carigrad je bio Zlatna jabuka , velik, bogat grad kršćanskog svijeta koji leži na dohvat Osmanlijama. Bizantski Carigrad ležao je u samom središtu osmanskog teritorija, na granici između njegovih evropskih i azijskih posjeda. Prvi cilj mladog sultana Mehmeda II (1451.-1481.) bio je ukloniti to strano tijelo i osmanskoj državi u usponu osigurati državno središte u Carigradu. Osvajanje Carigrada sultan je pripremao sa velikom pažnjom. Međutim, osmanski velikodostojnici nisu bili jednodušni u pogledu pravog trenutka zauzimanja Carigrada. Jednodušni nisu bili uživaoci privatnog posjeda- mulk, u to vrijeme:
– članovi osmanske dinastije
– djeca i muževi osmanskih princeza
– veziri
– visoki vojni zapovjednici
– potomci komandanata iz doba naseljena
– ostaci aristokracije još iz pred osmanskog vremena.
Oni su se plašili da će osvajanje Carigrada okrenuti cijelu Evropu protiv Osmanskog carstva, pa bi tako mogao biti ugrožen njihov osobni posjed. Suprotno njima, Carigrad su htjeli zauzeti dostojanstvenici proistekli iz devširme. Oni nisu imali privatnog posjeda, nego su prema položaju primali velike nadarbine, nadarbine za najviše dostojanstvo.
Na bizantskom dvoru nije se moglo dvojiti o namjerama Osmanlija, osobito nakon što je sultan dao podići snažnu utvrdu (Rumeli Hissar) na Bosporu, u neposrednoj blizini carskog grada. Car Konstantin XII. je kao i njegov brat Ivan VIII. polagao sve svoje nade u pomoć Zapada. Te nade bile su slabe a drugih nije ni bilo. Pokušao je obnoviti propalu uniju. Godine 1452. u Carigrad je stigao kao papin legat kardinal Izidor koji je 5 mjeseci prije pada Carigrada u Hagiji Sofiji proglasio uniju i odslužio misu po rimskom obredu. Bizantski narod zbog toga se strahovito uzrujao, budući da se u svojoj teškoj situaciji više nego ikada držao svoje „prave“ vjere. Nepomirljivu mržnja prema Latinima izrazio je jedan od najviših carskih službenika riječima: „Radije bih u sred grada vidio turski turban nego latinsku mitru.“ Što se više bližio trenutak propasti, to je snažnija postojala ona bizantska struja koja je zagovarala pomirenje s’ Osmanlijama i koja je u osmanskoj vladavini vidjela manje zlo nego podložnost Rimu. Pomoć Carigradu sa Zapada je izostala zbog neprijateljstva bizantskog stanovništva prema uniji.
Car Konstantin na svome dvoru držao je Orhana, osmanskog princa, kao taoca, da bi u nuždi ucjenjivao sultana. Moguće da je Orhan bio unuk sultana Bajezida I. a sin princa Sulejmana iz vremena interegnuma. Sultan je na ime princa davao penažu,ali pod uvjetom da Orhan ne prelazi granice grada Konstantinopolja. Car je povećao penažu, a sultan je objavio rat. Godine 1452. nedaleko od Konstantinopolja, sultan gradi utvrdu na evropskoj obali (Rumeli Hisaru) . Najprije je sultan napao na dijelove Peleponeza koji su stajali pod vlašću careve braće Dimitrija i Tome, kako ova dvojica ne bi prišli u pomoć bratu caru Konstantinu XII.
Godine 1453. sultan Mehmed II. doveo je golemu vojsku pod zidine grada. Nasuprot Osmanlijama, na bizantskoj strani stajalo je 5 000 grčkih i 2 000 stranih branioca, od toga 700 Ženovežana sa 2 galije pod zapovjedništvom Giustinijana. Snage sultana Mehmeda II. bile su 10 puta veće nego od branitelja . Ono što je činilo snagu Carigrada bio je njegov jedinstven položaj i čvrstoća zidina. Strateški položaj i snaga gradskih zidina već su više puta spasili Bizant. Tehnička nadmoć bila je na osmanskoj strani. Sultan je pripremio silno oružje stvorivši snažnu artiljeriju uz pomoć zapadnih tehničara. Pri osvajanju Carigrada Osmanlije su to novo oružje primjenili u do tada neviđenom opsegu. Prema riječima jednog grčkog suvremenika „topovi su odlučili o svemu“.
Stvarna opsada počela je 6. aprila. S’ kopnene strane napad je usmjeren na gradske zidine, osobito na Pemptonska vrata. U tom trenutku pod uticajem pape Nikole V. u Evropi se pokušalo organizirati stanovništvo za obranu grada. Najveći dio mletačkih brodova došao je blizinu Konstantinopolja. Napravili su lanac kako bi nedovoljnoj osmanskoj floti nanijeli poraz. Prilaz Zlatnom rogu bio je blokiran teškim lancem i Osmanlijama nije pošlo za rukom da ga razore. Caru Konstantinu XI. u pomoć dolazi i Ivan Longo iz Đenove koji je smatran jednim od najvećih vojskovođa svog vremena. Pri jednom od pokušaja osmanskog proboja, razvila se je 20. aprila teška pomorska bitka u kojoj je pobjedu odnijela carska flota.
Po sultanovom naređenju, iz Novog Brda su dovedeni rudari poznati po pravljenju tunela, kako bi sada iskopali tunele ispod bizantskih zidina da bi ih rušili iz temelja. U međuvremenu, u osmanskom taboru Halil- paša je sva sultanova naređenja prenosio bizantskom caru. 15. maja počela se širiti vijest da je opsada Carigrada velika avantura dvadeset jednogodišnjeg mladića- sultana koji sam ne zna što čini. Ipak, sultana Mehmeda II. podržavale su vojskovođe koji su držali komandu nad vojnicima.
22. aprila sultan je uspio preko kopna dovući u Zlatni rog veći broj brodova. Sada je grad i odande bio pod topovskom paljbom, jednako kao i sa kopna. Car Konstantin XI. Stao je na čelo svojih boraca i sve do posljednjeg trenutka ustrajao je na svom položaju. Više je velikih osmanskih napada ostalo bez rezultata i osmansko samopouzdanje bilo je pokolebano, ali zidine grada su pod opsadom bile teško oštećene. 29. maja sultan je prešao u sveopći napad. Prije na dan, 28. maja, dok je sultan priprema svoje trupe za borbu, kršćani su u Hagiji Sofiji održali zadnju misu, Grci i Latini zajedno. Nakon mise borci su se vratili na svoja mjesta i car je sve do u kasnu noć nadgledavao svoju obrambenu liniju. U ranim jutarnjim satima počela je osmanska ofenziva i grad je ovaj put napadnut sa svih strana istovremeno. Ipak, bizantska odbrana duže vremena odolijevala je napadima. Sultan je u borbu uključio svoju glavnu rezervu- janjičare. Janjičarima je pošlo za rukom popeti se na gradske zidine i grad je ubrzo bio u njihovim rukama. Car Konstantin XI. borio se do posljednjeg trenutka i u borbi je našao smrt kakvu je tražio, ali ga je sultan nadmudrio na taj način što je naredio da se suhim putem prenese nekoliko brodova u pristanište Zlatni rog, te je napao sa vojskom odakle se Bizantinci nisu mogli ni nadati. Slijedilo je pljačkanje tri dana i tri noći. Uništena su bogatstva neprocjenjive vrijednosti, umjetnička djela, dragocjeni rukopisi, slike svetaca i oprema crkve.
Sultan je svečano ušao u osvojeni grad. Padom Carigrada u osmanlijske ruke Bizantsko carstvo prestalo je postojati. Utemeljenjem carskog grada na Bosporu za vrijeme Konstantina Velikog, počeo je život Bizantskog carstva, a s’ njegovim je padom za posljednjeg Konstantina Bizant i nestao. Odmah nakon što ga je osvojio, sultan je grad prozvao za glavni grad svoje države, u buduće zvan Istambul . Stanovništvo je pod opsadom prorijeđeno pa su grad naselili ne samo Osmanlije, već i Slaveni, Jevreji i Grci. Grci su se naselili u četvrti Fener koji će kasnije u političkom životu Osmanskog Carstva imati važnu ulogu. Đenovljani su zadržali svoju koloniju u Galati s’ druge strane Zlatnog roga. Uz uvjet da plaćaju glavarinu imali su vjersku slobodu i slobodu trgovanja. Stanovništvo uže gradske jezgre bilo je pretežno muslimansko. Zbog zauzeća grada Mehmed II. dobiva nadimak „Fatih“ (Osvajač). Crkva sv. Sofije pretvorena je u džamiju pod imenom Ajasofija. U gradskom središtu podignut je nadsvođeni bazar (Kapale Čarši). Georgije Skolaris sultanu je napisao osnovna načela pravoslavne vjere. Veliki vezir Halil- paša (1438.-1453.) je smijenjen i pogubljen po kratkom postupku. Novoimenovani veliki vezir poticao je iz devširme, što će postati praksa u sljedećim stoljećima. Međutim, gdje kada su i rođene Osmanlije imenovani velikim vezirima, poput Mehmedova posljednjeg velikog vezira Karamani Mehmed- paBosna Historija
Bošnjaci.Net | 01. November 2010. 15:11:07 | 3 komentara
—————————————————————Dali nam ovo nesta govori—————–ČIN PRAVOSLAVNOG TEROROZMA: Demoliranje mesdžida objekta Islamske zajednice u Tivtu
SVINJSKI IZMET PO TEPISIMA MESDŽIDA U TIVTU
U noći između četvrtka i petka, nepoznata lica pokušala su obijanje objekta Islamske zajednice, polomili prozorska stakla i ubacili svinjski izmet u dijelu gdje se obavlja namaz. Na taj način spriječeno je da se održi centralna molitva petkom – džuma namaz.
Ogorčeni smo da se na ovakav način skrnavi objekat Islamske zajednice, koji je jedini molitveni prostor u čitavoj Boki Kotorskoj, inače kupljen sredstvima islamskih vjernika i Islamske zajednice.
Podsjećamo da smo se više puta obraćali lokalnoj upravi za obezbjeđivanje ili pomoć za kupovinu lokacije i prostor za vjerski objekat, kao i parcele za groblje, ali nismo naišli na bilo kakvo razumijevanjeBosnjaci net
Ogorčenje Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Gori povodom ponovljenog napada i kamenovanja prostorija mesdžida u Tivtu
NAKON SVINJSKOG IZMETA – KAMENOVANE PROSTORIJE ISLAMSKE ZAJEDNICE U TIVTU
Očekujemo brzu i efikasnu reakciju nadležnih državnih organa, prije svega policije i tužilaštva, kao u prijethodnom slučaju. Smatramo da je pravovremena odluka Općine Tivat o dodjeljivanju lokacije za izgradnju vjerskog objekta i groblja, mogla da preduprijedi sve novonastale nemile događaje.
Pozivamo Opštinu Tivat da se ozbiljnije nego dosada pozabavi potrebama svojih građana islamske vjere, a ne da ocjenjuje vrijednost izjava Reisa Islamske zajednice, jer to nije u opisu posla ni Predsjednika ni njegovih službi, stoji u reakciji Mešihata Islamske zajednice u Crnoj GoriREIS FEJZIĆ: KUĆNI LJUBIMCI IMAJU VIŠE PRAVA NEGO MUSLIMANI U TIVTU
On je, par dana nakon što su stanovnici Tivta potpisali peticiju protiv gradnje džamije i groblja a policija uhapsila Žanu Mitić i Zorana Raičevića jer su kamenjem polomili staklo na objektu Islamske zajednice, a u molitveni dio ubacili svinjski izmet, kazao da nije iznenađen jer je tom vandalskom činu prethodio niz opstrukcionih akcija od strane opštinskih službibas me interesuje kako ce biti kaznjena ta bezdusna gamad za tu takvu netrpeljivost.
Bosnjaci.Net
Znacajni datumi
Postao/la Šargan » pon 7. apr 2008, 12:59Prvi stanovnici BiH o kojima znamo bili su ILIRI. To je prastari narod indoevropskog porijekla cije je prisustvo na prostorima BiH potvrdjeno jos u 2. mileniju p.n.e. 395. Rimski car Teodosije dijeli Rimsko Carstvo na istocni i zapadni dio – Hrvatska i danasnja BiH pripadaju Zapadnom Carstvu.Od IV stoljeca barbarska (divlja) plemena su pocela ugrozavati granice Rimskog Carstva. Od V i VI stoljeca: Mada su tokom V i VI stoljeca kroz nasu zemlju prosle nebrojene horde koje su iza sebe ostavljale pustos, katastrofa je uslijedila krajem VI i pocetkom VII stoljeca, kada su se pojavili Avari i Slaveni. Godine 602. presli su Savu i upali na teritoriju nase zemlje.
preuzeto sa Plbih
-
AuthorPosts
- You must be logged in to reply to this topic.