Upravo sam zavrsio citanje poznatog djela od Dostojevskog, „Zlocin i kazna“.Naravno svima nam je poznato da je ovo djelo bilo uvrsteno u obaveznu lektiru za vrijeme naseg skolovanja. Da li sam ga citao ili zabusavajuci slusao prepricanu verziju od kolega, ne sjecam se vise. Znam samo da se moralo u to vrijeme bar znati o cemu se radi u toj knjizi. Bilo je to davno a i u vrijeme kada je zlocin za nas, obicne ljude, bio vise apstrakcija nego stvarnost.
Citati to djelo nekad davno i sada je ogromna razlika. Naravno radi se o remek djelu u kome su opisana prezivljavanja covjeka koji je izvrsio zlocin, a da i sam nije bio 100% siguran iz kojih razloga je to napravio.
Prezivljavanja tog covjeka su bila strasna kad je proradila ta ljudska savjest koja ga je jednostavno razdirala.
Koja je razlika izmedju danasnjih zlocinaca i onih nekad, birvaktile, tesko je reci. Znam samo jedno a to je da danas zlocinci ni blizu ne prezivljavaju ono sto su nekadasnji prezivljavali.
Da li su ovi danasnji, kao virusi, mutirali u neku novu vrstu zlocinaca koji nemaju savjesti ili je uticaj sredine, koja ih slavi kao heroje, ucinila da sve ono , bar malo ljudskog sto u sebi posjeduju bude potpuno potisnuto, tesko je reci.
Ceka se novi Dostojevski koji bi usao u dusu danasnjih, mutiranih zlocinaca, pa to sve stavio na papir i uokvirio u roman.
Do tada preporucujem da, iako ste mozda citali, citate ponovo ovo djelo. Danas cete to dozivjeti sigurno drugacije u odnosu na nekad.