–
SERDŽADA STARE MAJKE
Serdžada majke stare
rasula je svoje šare,
kao da se polje cijelo
uz basamke tu uspelo,
da posadi cvijet do cvijeta,
tamo,kuda majka šeta,
hoda lahko,kao dah,
da ne bude cvijeća strah
i da podu,njenih ljeta,
kakav korak ne zasmeta.
U kutku gdje sjedi majka,
šara svaka,kao bajka,
i dok vani noć sve skriva
od njih soba jos je živa,
još ne daju ruci mraka,
da uzbere kakav cvijet
dok u tami sniva svijet.
I dok stara majka diše,
soba,svijet-sve miriše.
Ismet Bekrić
