-
Post count: 2088
–
U Sarajevu je krajem aprila odrzana promocija knjige “DŽELATI NARODA MOG” Avde Huseinovića.
“U Sarajevu rekordna posjeta na promociji knjige “DŽELATI NARODA MOG” Avde Huseinovića
BOŠNJACI VIŠE NEMAJU PRAVO DA BUDU ŽRTVEMnogi česti posjetioci promocija knjiga, ne pamte da je u poslijeratnom periodu neka promocija okupila više svijeta u Sarajevu, kao što se to desilo prilikom prošlosedmične promocije knjige “DŽELATI NARODA MOG” autora Avde Huseinovića u Domu mladih Skenderija.
Uz nadahnute govore promotora knjige Safeta Keše, ministra obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo, Avde Hebiba, bivšeg ministra MUP-a BiH, Esme Palić, supruge otetog komandanta Žepe pukovnika Avde Palića, Eseta Muračevića, publiciste i bivšeg logoraša, Emira Zlatara, direktora TV Sarajevo i generalnog sekretara Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, Seada Zubanovića, sarajevskog pjesnika i Osmana Smajlovića, pomoćnika ministra za boračka pitanja Kantona Sarajevo, promocija je potrajala puna dva i po sahata.Knjiga “DŽELATI NARODA MOG” je inače do sada jedinstvena publikacija o najvećim ratnim zločincima i zločinima nad Bošnjacima tokom agresije i genocida u periodu 1992-1995.godina.
Veliki je podvig našeg prijatelja, branitelja šeher Sarajeva, stražara nad istinom, našeg Avde Huseinovića. Bilo je vrijeme da počnemo pisati knjige jer ako to ne budemo mi radili, pisaće nam ih “dželati naroda mog”- rekao je ministar Kešo.
-Vrijednost ove knjige je u tome što je Avdo Huseinović u njoj spomenuo na hiljade imena koja se inače rijetko ili nikako spominju. Ja sam naprosto zanijemila kad sam čitala priču o Foči i silovanju naših sestara u ovom gradu. Pročitala sam skoro svu domaću i stranu literaturu koja je objavljena na temu zločina i rata u BiH, ali ovakvo detaljnu nisam – rekla je u svom izlaganju Esma Palić.
Sarajevski pjesnik Sead Zubanović je u svom nadahnutom pjesničkom govoru rekao:”Bošnjaci nemaju pravo više da budu žrtve. Srbija kroz historiju izvozi mržnju, a ta bolest je neizlječiva. Sadržaj ove knjige jeste gorak, ali poznato je da najgorči lijekovi najbolje liječe. Djela Avde Huseinovića, prvo film Vanzemaljci iznad Sarajeva, a sada i ova knjiga, spašavaju živote naše nerođene djece.”
Čovjek koji je i sam preživio strahote vogoščanskih logora Eset Muračević, inače jedan od recenzenata knjige, poručio je “da hrabrost pojedinih autora među koje spada i Avdo Huseinović svojim predanim radom na skupljanju dokumentacije o zločinima i zločincima prosto ne da mira zločincima, te ih kao kamenčić u cipeli neprestano iritira i topi njihovo “herojstvo”. Ruši im miran san, a u srca useljava strah od saznanja da će, kad tad, ipak morati stati pred sud pravde i za nedjela koja počiniše položiti račune.”
Sam autor Avdo Huseinović je pričao kako ga je najviše interesovala geneza zločinca, te da nikad neće shvatiti, zbog čega su Bošnjake ubijali ljudi kojima su sestre udate za Bošnjake, koji su oženjeni Bošnjakinjama, kojima su najbolji drugovi iz djetinjstva bili Bošnjaci, te da ne može nikada shvatiti ovodunjalučku pravdu u kojoj jedan zločinac poput Dragana Nikolića Jenkija iz Vlasenice, u Haagu dobije 20 godina zatvora za 500 ubijenih u logoru Sušica, što iznosi 14 dana po ubijenom Bošnjaku. Huseinović je prisutnima prezentovao i neke od fotografija iz knjige, među kojima su šokantne slike Zekire Begić iz Suhe kod Bratunca, koja je ubijena u osmom mjesecu trudnoće, cijelu salu natjerale na jecaje i plač, kao i fotografije mučenja otetih Bošnjaka iz Sjeverina koje je prije nego što ih je pobio, u hotelu Vilina vlas u Višegradu slikao prilikom mučenja, monstrum Milan Lukić.
Također, jedna od najemotivnijih tačaka promocije bio je muzički nastup, popularnog sarajevskog kantatutora Eldina Huseinbegovića koji je otpjevao pjesmu, čiji stihovi glase:“Svi tvoji šehidi, šalju ti amanet,
nemoj nama Bosno predavati rahmet,
ako si još uvijek kao što si bila,
ako se zauvijek nisi probudila”.Na kraju se prisutnima obratio Amor Mašović, predsjednik Instituta za traženje nestalih BiH koji se zahvalio Avdi na ovom kako je nazvao “remek djelu” i dodao:
“Ova knjiga je opomena našoj djeci, ali i djeci zločinaca da znaju šta su im očevi radili. Vrijednost Avdinog djela je u tome što se on ne plaši da zločince nazove pravim imenima.”
Kada je voditelj programa Zvonko Marić odjavio oficijalni dio programa, Avdo Huseinović je puni sahat vremena potpisivao knjigu. Među prisutnima primjetili smo i generela Vahida Karavelića, bivšeg komandanta Prvog korpusa Armije BiH, poznate estradne zvijezde Hanku Paldum, Bojana Bijelića (koji je iz Beograda došao na promociju) Mirsu Čomagu, Tarika Stambolića. Mirćeta Gljivu, Davora Badrova, Elvisa Komara, bivšu gradonačelnicu Sarajeva Semihu Borovac, publiciste i novinare Vehida Gunića, Šefku Hodžića, Bajru Pervu, Uzeira Bukvića, Džemala Dragolja, Himzu Skorupana, Džemala Softića, nekadašnjeg fudbalera Željezničara Hadisa Zubanovića, ratne komandante Muddrisa Halilovića, Ibru Derviševića, Juku Lošića, generale Salku Begića i Džemala Najetovića, novinarku Arijanu Saračević, književnika Benjamina Isovića, zastupnika u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Ferida Otajagića, direktora KSC Skenderija Suada Džindu, momke iz hora “Hazreti Hamze”, direktoricu Javne ustanove “Djeca Sarajeva” Arziju Mahmutović … Kompozitor i direktor Festivala Bihać Dilvad Felić je za ovu priliku prevalio 320 kilometara i zajedno sa poznatim pjevačem Bubijem na promociju došao iz Bihaća:
-Kako da mi Sarajevo sada bude daleko, kad mi nije bilo tokom rata, kada sam mislio da ću s puškom pješke iz Bihaća, kao borac Petog korpusa doći do Sarajeva” – rekao je Felić.
-Za knjigom “Dželati naroda mog” je prava pomama već dva dana nakon njenog puštanja u prodaju. Zovu ljudi sa svih meridijana i raspituje se kako doći do nje. Obećavamo da ćemo se potruditi da je distribuiramo na sva mjesta na svijetu gdje žive naši ljudi, željni istine o sebi. Također, knjiga je promovirana i u sklopu ovogodišnjeg Sajma knjige u Sarajevu. Mislim da će se do kraja godine pojaviti i na engleskom jeziku – rekao nam je Edo Hadrović, predsjednik Udruženja za zaštitu historijskih vrijednosti “HABER” iz Sarajeva, koje je izdavač ove publikacije.”
Video sa promocije knjige ” DŽELATI NARODA MOG”
( sa-x.com )
VISEGRAD:
[color=#FF0000][b]
Obilježena 17. godišnjica stradanja [/b][/color]
Na Mostu Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu u nedjelju je održan komemorativni skup u znak sjećanja na 3.000 stradalih civila u ovom gradu, uglavnom Bošnjaka te jednog Hrvata, među kojima je bilo i 121 dijete.
Sedamnaesta godišnjica od ovoga zločina simbolično je obilježena bacanjem 3.000 ruža u rijeku Drinu te vijenca koji su donijele predstavnice „Žena u crnom“ iz Srbije, a žrtvama je odata počast minutom šutnje te učenjem Fatihe.
Komemoraciji je prisustvovalo nekoliko stotina Višegrađana i građana iz drugih gradova naše zemlje, dok su s višegradske ćuprije i ovaj put upućene brojne poruke da pravda i istina moraju biti zadovoljene a zločinci odgovarati pred sudom.
“Tužilaštvo BiH ništa ne radi jer zločinci su slobodni čak i na dobrim funkcijama, a posebno u Višegradu gdje ih svakodnevno surećemo. Bilo koja kazna mimo doživotne je nagrada i zato očekujemo kao što je Haški tribunal i tražio za Milana i Sredoja Lukića doživotnu kaznu, jer to bi bila bar mala satisfakcija žrtvama”, rečeno je na skupu, uz podsjećanje da je od 3.000 ubijenih civila u Višegradu do sada identificirano tek 10 posto žrtava.
“I onda kada se dešavao zločin i sada smatramo to činom fašističke agresije. Hvala vam što imate povjerenja i ukazujete nam čast da učestvujemo u vašem bolu, da vam iskažemo saučešće, suosjećanje i solidarnost i hvala vam zbog topline i razumijevanja kojom primate ovaj skromni gest elementarne čovječnosti i moralne dužnosti. Mi možemo osuđivati zločine svoje ili bilo koje zemlje, ali mi se možemo stidjeti i osjećati krivim samo zbog zločina naše zemlje i onog što su učinili u naše ime. Hvala vam što nam pomažete da ublažimo to užasno osjećanje bola, stida, sramote i ogorčenosti a mi nikada nećemo zaboraviti odakle dolazimo”, kazala je predsjednica Udruženja “Žene u crnom“ iz Beograda Staša Zajević.
“Nažalost, ni sadašnje vlasti u Srbiji ne pokazuju moralnu odgovornost ni političku volju da priznaju zločine počinjenje u naše ime. Moralna odgovornost podrazumijeva da se to javno i glasno kaže. Oni ne pokazuju volju da ispune međunarodne obaveze i izruče sve odgovorne za zločine u BiH i da se promijeni sistem vrijednosti u Srbiji te da umjesto slavljenja zločinaca grade odnose koijima se poštuje dostojanstvo žrtava i uvažava njihova patnja”, kazala je Zajević dodajući da „Žene u crnom“ nikada neće prestati tražiti odgovornost za zločine.
Skupu u Višegradu prisustvovali su i premijer Vlade FBiH Nedžad Branković, ministar u Vladi RS-a Omer Branković, predsjednik Skupštine opštine Višegrad Bilal Memišević, goraždanski muftija Hamed ef. Efendić.
Minutom šutnje na mostu u Višegradu prisutni su odali počast i žrtvama tragične saobraćajne nesreće u kojoj je poginuo Dražen Knežević, direktor HE Višegrad.
(FENA)
Post count: 2088DANSKA: Esbjerg juni 2009
„SJEĆANJE NA SREBRENICU”
Manifestacija „Sjećanje na Srebrenicu“ se ove godine među bh. građanima u Kraljevini Danskoj održala u Esbjergu. Organizator manifestacije je kao i predhodne dvije godine IZBD, a domaćin manifestacije je ove godine džemat Esbjerg. Više od hiljadu prisutnih dostojanstveno su pratili govore gostiju iz BiH, ambasadora BiH u Danskoj, člana danskog Parlamenta, Glavnog imama IZBD, gradonačelnika Esbjerg komume. Manifestaciji su prisustvovali i predstavnici Mili Goruša iz Hamburga te prestavnici DMU (Dansk Muslimsk Union). Od ove godine se rezolucijom Europskog Parlamenta 11. juli u svim zemljama EU i zvanično obilježava kao „Dan sjećanja na genocid u Srebrenici“.
Glavi odbor Islamske zajednice Bošnjaka u Danskoj, donio je odluku da ovakve manifestacije u Danskoj postanu tradicija i da se svake godine održava u drugom džematu. Nakon džemata iz Svendborga, pa Brandea, ove godine džemat iz Esbjerga se prihvatio uloge domaćina. Organizatori su se potrudili da iz BiH, Danske i Srbije dovedu eminentne goste koji su kopetentni da govore o navedenoj temi. Tako su iz BiH došli Amor Mašović, načelnik Srebrenice Osman Suljić, Esma Palić – žena heroj, Hajra Ćatić predsjednica Udruženja građana “Žene Srebrenice”. Iz Srbije se na skupu obratola predsjednica Fonda za humanitarno pravo koji se bavi pitanjima ratnih zločina Nataša Kandić. Iz Danske skupu su se obratili Ambasador BiH NJ.E. Muhamed Hajdarević Johnny Søtrup gradonačelnik Esbjerg komune, Kim Mortensen član danskog Parlamenta, predstavnik DMU i Glavni imam IZBD Nermin Babić.
Gradonačelnik Esbjerg komune Johnny Søtrup i Kim Mortensen član danskog Parlamenta su imali slične govore a svoje govore su akcentirali na tragediji Srebrenice. ”Rijetki su skupovi u svijetu sa ovakom tragičnom pozadinom kao što je ovaj skup danas. U Srebrenici je u julu 1995 godine ubijeno više od 8000 ljudi a po nekim statistikama i 10 000 ljudi. Ubijeni su samo zato što su muslimani i što su bili drugačiji i to je največi zločin u Evropi posije II Svjetskog rata. Danas trebamo ne samo da osudimo zločin već i da izrazimo suosjećanje sa žrtvama i porodicama, od koji mnogi ni danas poslije 14. godina neznaju gdje su njihovi najmiliji.
Ambasador BiH NJ.E. Muhamed Hajdarević se osvrnuo na tragediju Srebrenice ali i današnju političku situaciju u BiH te odnosu evropske i svjetske javnosti prema BiH. Da li je Evropa naučila lekciju u BiH u Srebrenici; zapitao se ambasador. Neshvatljivo je da EU nagrađuje zemlje u okruženju, koje su izvršile agresiju na BiH tako što im daje bezvizni režim, dok BiH i dalje drže pod svojevrsnom izlolacijom umjesto da je ta slika obrnuta.
Nataša Kandić Predsjednica Fonda za humanitarno pravo, koji se bavi pitanjima ratnih zločina je između ostalog rekla: „Ja bih voljela da danas iz Srbije na ovom skupu govori neko iz vlade Srbije i to bi bila nada da se zločin neće ponoviti. Sve dok Srbija ne proglasi 11 juli – danom sjećanja na žrtve Srebrenice mi iz nevladinog sektora ćemo se angažovati i okupljati ispred Vlade Srbije zahtijevajući od njih da to učine. Moramo tražiti kažnjavanje svih odgovornih i izgradnju Memorijala koji će svjedočiti o genocidu, jer kao što znamo ratni zločin u Srebrenici jula 1995 godine nad Bošnjacima Srebrenice – je i od strane Međunarodnog Suda Pravde u Hagu okvalificiran najtežom mogućom presudom – karakterom genocida. Svi iz ex. Jugoslavije imaju obavezu prema ubijenima, nestalima kao i prema preživjelima i zato se zalažem na formiranju regionalne komisije. Naglasila je da sve što se desilo treba da pamtimo i prenosimo u knjige te to prenesemo mladima. Mladi pokoljenja koja dolaze iza nas nam neće oprostiti ako im ne ostavimo istinu i činjenice.
Načelnik Srebrenice Osman Suljić je više govorio o Srebrenici danas. Poseban akcenat ipak je stavio na važnost glasanja na lokalnim i opštim Izborima, kako bi Bošnjaci imali svoje predstavnike u vlasti u opštinama u manjem bh. entitetu. Danas u Srebrenici (opštini) živi oko 10 000 stanovnika od tog broja 50% su Bošnjaci. Trenutno u Srebrenici ima 3000 zahtijeva za obnovu stambenih jedinica i to je znak da će Srebrenica živjeti i da će pobjediti sve nedaće. Načelnik Suljić je govorio o ulaganjima u infrastrukturu, poljoprivredu, o izgradnji ali i o projektu za zapošljavanje. Pozvao je sve prisutne da dođu u Srebrenicu i uvjere se u njen razvoj i napredak.
Amor Mašović nas je još jedanput slikom i rječju podsjetio na sva stradanja Bošnjaka u proteklom ratu u cijeloj BiH. On je sve prisutne pozvao da uz pomoć filma obiđemo cijelom BiH i uvjerimo se da je u BiH izvršena agresija i genocid na Bošnjacima. Tim filmom su prikazane pronađene masovne grobnice u BiH, prikazana su mjesta gdje su ubijana i bačena tijela Bošnjaka. Spuštajući se u te duboke jame vadio je iz njih ostatke stradalih. Ponekad su to bile tek rođene bebe, koje nisu bile dovoljno stare ni da bi dobile ime, a ponekad su to bile i starice od preko 100 godina
Evo nekih od podataka – najstariji registrovani logoraš od strane Komiteta CK u BiH u toku rata zvala se Hanka. Hanka je registrovana i umrla u logoru Rasadnik u Rogatici u 102 godini života. Najmlađi registrovani logoraš na prostorima bivše Jugoslavije zove se Almir. On je rođen u zatvoru u Policijskoj stanici u Vlasenici, gdje je bila zatočena njegova majka u osmom mjesecu trudnoće. Najmlađa registovana nestala osoba u BiH i uopće na prostorima Evrope, preziva se Kurspahić i nema imena. Bila je stara samo 48 sati i babo i majka nisu joj uspjeli dati ime. Ta beba Kurspahić zarobljena je sa još 50 članova porodice Kurspahić, zatvorena u Pionorskoj 52 u Višegradu, zaključana u zgradu, koja je potom zapaljena, te zauvjek ostala evidentirana kao beba Kurspahić.
Na kraju je sve prisutne pozvao da obavezno dođu u Srebrenicu 11 jula na đenazu 500 identifikovanih. Dođite u Srebrenicu da bi spoznali sebe. Nakon što je završio svoje izlaganje svi prisutni u sali su ustali i velikim aplauzom nagradili Mašovića.
Esma Palić je u svom govoru probala prisutnima približiti sve te strahote koje su se desile jula 1995 u Žepi. „Svjestan stravičnog zločina koji se dogodio u Srebrenici, moj suprug Avdo Palić, komandant odbrane u Žepi, zajedno sa svojim saradnicima i saborcima organizuje odbranu teritorije s ciljem da stvori vremenski prostor u kome bi vlasti u Sarajevu i međunarodna zajednica shvatili šta se dogodilo narodu Srebrenice, te da ista sudbina čeka narod Žepe ako mu se hitno ne pruži pripadajuća pomoć i zaštita. Trinaest dana borci žepske brigade sa puškom su branili teritoriju Žepe pred moćnom tehnikom s kojom je napadalo šest ozloglašenih Mladićevih brigada, i svakodnevno upućivali pozive za pomoć. Stanovništvo je bilo prisiljeno napustiti oštećene ili porušene domove i skloniti se u brda, gdje su u velikim zbjegovima čekali sudbonosni trenutak – smrt ili pomoć. Ali, pomoći niotkuda. Mladić ne prestaje slati zahtjeve za predaju i napuštanje teritorije. Kako je vrijeme odmicalo, obruč Mladićevih snaga se sve više stezao. Konačno smo morali prihvatiti gorku spoznaju da opstanka u Žepi više nema i da moramo prihvatiti ultimatum da napustimo enklavu.
U prisustvu predstavnika UN-a 24. jula postignut je dogovor između predstavnika vlasti iz Žepe i Mladićevih izaslanika o deportaciji civila iz ove zaštićene zone UN-a. Isti dan kolone autobusa i kamiona, prepune izbezumljenog i izmučenog naroda krenule su iz Žepe.
26. jula, po naređenju Mladića, posljednji konvoj od 806 civila i 35 ranjenika je zarobljen, a uvjet za njihovo puštanje je dolazak komandanta Avde Palića na pregovore o predaji vojske. Avdo odbija postavljeni uvjet. Zbog nastalih problema glavnokomandujući snaga UN-a u BiH, gospodin Rupert Smith, najavljuje hitan dolazak u Žepu gdje bi se riješila situacija zarobljenih civila i vojnika.
27. jula Avdo odlazi na zakazani sastanak u bazu UN-a u Žepi, očekujući tamo najavljenog gospodina Smitha i Mladićeve izaslanike. Ali, umjesto njih u bazu su ušli naoružani srpski vojnici koji ga pred očima vojnika i posmatrača UN-a, po naredbi Mladića, na vrlo grub način kindapuju i odvode u pravcu Bokšanice, mjesta odakle je Mladić upravljao operacijama oko Žepe
Od tada za mene ali i za mnoge porodice koje imaju „nestale“ traje emotivno-psihološki rat, rat koj, četrnaest godina poslije potpisanog mira, još uvijek traje. Žrtve imaju jasan osjećaj da su izdane i da se sa njima još uvije postupa na način koji je daleko od ljudskog dostojanstva i neprikosnovenih ljudskih prava, ali i snažnu potrebu da spoznaju istunu.
A istina ima svoj put. Nepotpuna, ali jasna došla je u riječima gospodina Ričarda Holbruka kada je na desetu godišnjicu genocida u Srebrenici kazao da je imao instrukcije da enklave u Istočnoj Bosni preda u ruke Srbima, pa iako mu je bilo teško, morao je to učiniti. Ono čega smo bili duboko svjesni, konačno je izgovoreno. Slušajući ove riječi u meni se pokrenulo more emocija, ali sam na kraju pomislila: Hvala Vam gospodine Hilbruk, hvala Vam što ste smogli snage da progovorite istinu, ma koliko ona boljela. Nadam se da će i drugi shvatiti značaj Vaše iskrenosti. Jer, jedino što žrtve trebaju i što im se mora pružiti jeste istina i pravda.
Hajra Ćatić predsjednica Udruženja građana “Žene Srebrenice” je istakla da je Udruženje u periodu od svog osnivanja do danas nailazilo na brojne probleme u nastojanjima da što uspješnije promovira KAMPANJU ZA ISTINU I PRAVDU, nastojeći da, izmedju ostalog, konkretnim potezima i aktivnostima dokaže da se pitanje traženja nestalih osoba i kažnjavanje ratnih zločinaca nikako ne može niti zaobići, niti se rješavanje ovog problema može odgoditi. Što se tiće ratnih zločinaca i Suda u Hagu, kao i Suda u BiH nismo zadovoljni. Mnogi ratni zločinci slobodno se kreću u RS, i susjednim nam državama. Evo imamo spisak od 810 imena zločinaca koje radila komisija za Srebrenicu a koji još uvijek rade u policiji, državnim organima, sudstvu i tužilaštu, ni protiv jednog nije podignuta optužnica, imamo spisak od 74 imena 10. Diverzantskog odreda sa kojeg je samo Dražen Erdemović uhapšen, ostali su na slobodi. Imamo niz takvih primjera. Mislimo da je sud kako u Hagu tako i ovaj sud u BiH mogaomnogo više uraditi na hapšenju ratnih zločinaca, a isto tako i za mnoge presude koje su donijeli nismo bili zadovoljni, ali nismo mogli na to uticati, jest da smo se u više navrata oglašavali, ali rezulata nije bilo.
Na kraju manifestacije prigodnim govorom o Srebrenici ali i o neophodnosti jedinstva muslimana skupu se obratio i Glavni imam za Dansku Nermin Babić, koji je završio manifestaciju sa dovom za sve nestradale Srebrenčane kao i sve nastradale Bošnjake u toku agresije na R BiH.
- You must be logged in to reply to this topic.