Forum Replies Created
-
Sve se nesto vracam u vremena kada su ljudi zivjeli bez stresa. Mozda je to prvi znak starenja, kad se covjek pocne osvrtati nazad.Ja kurazim sam sebe da to nije to, nego eto hocu da ispricam nesto dozivljeno a mozda bi moglo biti intresantno mladjim generacijama. Da vide cemu smo se to mi ibretili , mada to sada iz ovog danasjneg ugla izgleda smijesno.
Prije se ljudi nisu puno interesovali za dogadjanja osim onog sto se desava kod prvog komsije ili malo dalje.Sta se desavalo u svijetu rijetko je ko znao a i nije mogao ni znati. Novine su bile rijetkost. Pa i kad bi se doslo do njih koristile su se visestruko. Prvo bi se citalo a posto je bilo medju tadasnjom populacijom puno nepismenih onda se morao i naci neko ko ce citati.Nerijetko bi se skupilo vise njih a vijesti stare i po godinu dana su tada bile vijesti. Kad bi se novine iscitale onda bi posluzile za pakovanje. U njih se sve i svasta zamotavalo a onda onaj koji bi posiljku primio , prvo sto bi uradio je to da dlanovima dobro ispegla vec malo poguzvanu novinu. I sada bi se ponovo nastavilo sa citanjem sa nista manje interesovanja. To bi trajalo sve dotle dok se ne bi u njih upakovale gurabije ili nesto slicno pa bi onda poprimile masnocu i ne bi bile zgodne za citanje, ili kad bi dosle do ruku nekog strastvenog pusaca kome su upravo nestali papirici za smotati. I to bi bio kraj novini a da ne govorim koji je vakat prosao od njenog stampanja.
I onda se pojavilo cudo tehnike. Haber kutija koja svira i prica. Radio kao prvo sredstvo masovnog javnog informisanja i zabave. U to doba su bili rijetki oni koji su ga imali. Narod bi se skupljao po sijelima da bi slusao vijesti. Tu se cak mogao cuti i „Glas Amerike“ od Grge Zlatopera pa se narod , ne obracajuci vise sta se desava kod komsije , poceo baviti pomalo i svjetskom politikom. Komsije bi cesto pitali Hasanagu, koji nabavi medju prvima “Kosmaj” (marka radioaparata), sta ima novog na dunjaluku a on bi sav vazan odgovarao :
“Nije dobro moj Huseinaga, nije dobro! Hladni rat a i ovi Amerikanci se nesto uzhajlazili pa se sa Rusima prepiru. Bice opet rata moj Huseinaga , ama od ove sile se nece vise imati kud bjezati.”
I tako bi narod eglenisao, a slusale bi se i pjesme u emisiji “Po zeljama”. Kako su se u to doba zelje izrazavale nije mi bas jasno. Bezbeli jedino “postom” (knjigom ,pismom) , jer telefona je tada bilo samo kod nacelnika po opcinama. Pjevao rahmetli Zaim , Sajo uz pratnju rahmetli Serbe onako uzivo. Kakve ploce i CD-ovi . Bujrum uzivo pa ako si majstor pokazi. A da bi se zapjevalo uzivo valjalo se pred raznoraznim autoritetima dokazati.Jedan dan moj rahmetli babo donese nakav paket. Svi se sjatismo da vidimo sta je , kad ono radio. Nov novcat EI Nis sa puno tipki i jednom lampom naprijed. Ta lampa prvo svijetli i ,sto ti je bilo cudo tehnike, kad zazeleni to je bio znak da se ugrijao i samo sto nije prosvirao. Radost u kuci. Babo pravi stalak u obliku konzole i pricvrscuje na zid, onako povisoko da ne mogu djeca dohvatiti a kako bi stariji mogli paliti , gasiti i navijati.Majka stavlja preko njega vezenu krpu i nesto kao ukras. Kiti se ko` kakva mlada.
Od tog dana postade veselije u kuci pa se pocese skupljati komsije koje ga ne imadose, da cuju sta se dogadja na ovom nasem dunjaluku. Postade to cudo tehnike bas ko` neki clan porodice, ne budi primjereno, ko` kakav vrlo vazan insan bez koga se vise nije moglo. A posto nista nije vjecno desi se pokadkad da se to cudo od tehnike i pokvari. Ma bijase to rijetko ali eto desavalo se. A onda pomagaj i trazi pomoc jer se tada u kucu uvuce naka gluhoca od koje insan hoce crknuti.
U to vrijeme bijase jedini koji oko te tehnike baratase rahmeli Safet Hasecic. Trci po njega pa sve fino oko njega kako bi ga udobrovoljili da namah krene jer je stvar toliko hitna da hitnija ne moze biti. Dosao bi Sajo i otvorio kutiju od pozadi i polahko se ceskajuci po glavi poceo istrazivati. Nije bilo prije shema i velikog znanja oko te nove tehnike nego pipaj i trazi. Mi se svi skupismo da vidimo sta u toj kutiji ima pa je toliko pametna. A Sajo bi pipkao lampice mjenjao ih i probao. Svi smo bili uzbudjeni hoce li potrefiti ili ce se desiti ko sto se zna desavati da kaze da nema bas tu koja je crkla, rezerve. Svi su se u sebi molili da se tako nesto ne desi jer onda valja cekati dok se ona ne nabavi. A to nije moglo prije Sarajeva , a tada to bijase dalek put. Ceskao bi se Sajo po celavici i sebi u brk komentarisao: “PCL 36 nije ona je dobra, mozda ova PCL40”. Mi bi nestrpljivo sa strahom gledali i navijali ko na pravoj utakmici. A onda bi iznenada prosvirao, a kamen sa nasih srca bi pao. I Saji nije nimalo manje drago bilo jer eto bez njega i njegovog znanja ta mocna tehnika bi bila jedno obicno “nista”.
Proslo je dosta vermena , i sad kad vidim ove nove radio aparate koji mogu stati u uho i bez onih glomaznih lampica, ja se uvijek rado sjecam mog prvog radioaparata i njegove vaznosti.
Evo jedne zaista interesantne teme u kojoj mogu pisati i stariji i mladji a da pri tome bude interesantna za sve posjetioce. Beharu cestitke na dobroj ideji i lijepom postu. Nadam se da ce se svi ukljuciti, jer ovdje se zaista ima sta pisati.Mada ima dosta toga o cemu se ovdje moze pisati, ja cu kao svoj doprinos ovoj temi napisati jednu istinitu anegdotu. To je bilo tako davno da anegdotu prenosim iz prica koje sam cuo od mog rahmetli oca i njegovih jarana.
Prijasnja omladina nije imala mnogo mogucnosti za zabavu i zabavljali su se uglavnom organizujuci samoinicijativno sijela, zabave, derneke. Obicno bi se sijela organizovala u privatnom aranzmanu po kucama i naizmjenicno. Drustvo je uvijek bilo odabrano a skoro svi su ili svirali ili pokusavali da sviraju neki instrument. Bilo je i onih koji su bili zaduzeni samo za smicalice poslije kojih se niko nije ljutio a te bi se anegdote onda godinama prepricavale. Pored orkestra u kome su pretezno bile tamburice , violine, obavezno je bila i harmonika pa nije tesko pogoditi sta se sviralo i pjevalo. Vrlo cesto bi se poslije tih sijela svirale serenade pod pendzerima djevojaka koje u to doba nisu isle po sijelima ovakvog tipa. Dakle to su uglavnom bila muska sijela, gdje se dernecilo da bi se postigla, sto ono kazu radna temperatura , a onda su poslije odlazili pod pendzere i u zijan.
Jedno takvo sijelo je bilo organizovano ali na njega nije bio pozvan, iz ne znam kojih razloga ,poznati rogaticki seret Mehmed Hadzibeg. Sijela bez Mese u to doba su bila skoro nezamisliva i on odluci da im se osveti. Uzeo je bijeli carsaf i sakrio se u groblje pored puta cekajuci da sjeldzije po zavrsetku sijela naidju tim putem. U neka doba je naisla dobro raspolozena grupa, pjevuseci sevdalinke. Mesa je ustao izmedju grobova ,i prekriven bijelim carsafom zaurlikao. Nastala je pomagnjavija i veselo drustvo je pocelo da bjezi na sve strane uz glasnu viku. Medju sjeldzijama je bio i rahmetli Muharem Koro – Harkan , poznati rogaticki violinista. U panici i strahu poceo je i on bjezati glavom bez obzira. Prilikom bjezanja mu je ispalo gudalo od violine ali se on nije osvrtao na to i dalje je bjezao. Mesa nije ocekivao da ce njegova sala proizvesti ovakav efekat, pa kad je vidio da Muharem i dalje bjezi ne osvrcuci se na gudalo, zbacio je carsaf , uzeo gudalo i potrcao za Muharemom vicuci:”Muhareme, Muhareme, ispalo ti gudalo”. Kad je Muharem cuo da ga “duh” zove imenom potrcao je jos brze uz glasno zapomaganje i poziv u pomoc.
Ova trka se ipak sretno zavrsila mada je bilo i onih koji su bili tako prestraseni da im je trebala lijecnicka pomoc. Prestraseni Muharem je kasnije pricao da je mislio da je sve gotovo kada ga je ovaj poceo zvati imenon i da je iza njega Azrail koji je dosao po njegovu dusu. Naravno, Mesa se kasnije Muharemu izvinjavao sto je morao za njim trcati, jer kakvo bi to slijedece sijelo bilo bez Muharemovog gudala.
EDHEM (SEJFO) CAVCIC
Edhem Cavcic je rodjen 1941. godine u selu Cavcici.
Poginuo je u borbama na Sokolju 1995. godine.
Neka mu je vjecni rahmet.NAZIF (IBRO) CAVCIC
Nazif Cavcic je rodjen 1950. godine u selu Cavcici.
Poginuo je 1992. godine u borbama na brdu Zuc kod Sarajeva.
Neka mu je vjecni rahmet.KEMAL (SALIH) CAVCIC
Kemal Cavcic je rodjen 1965. godine u selu Cavcici.
Zarobljen je i ubijen sa grupom Bosnjaka u Rogatici 1992. godine.
Neka mu je vjecni rahmet.BAJRO (SULJO) CAVCIC
Bajro Cavcic je rodjen 04.08.1944. godine u selu Cavcici.Zivio je sa porodicom u Kovanju a radio u Pilani u Rogatici.
Ubijen je 1992. godine u Kramer Selu – Stjenice zajedno sa grupom Bosnjaka.
Neka mu je vjecni rahmet.SULJO (SALIH) CAVCIC
Suljo Cavcic je rodjen 08.03.1965. godine u selu Cavcici.Zivio je sa porodicom u Kovanju.
Poginuo je u Kramer Selu – Stjenice 1992. godine.
Neka mu je vjecni rahmet.CAMIL (EDHEM) CAVCIC
Camil Cavcic je rodjen 10.01.1958. godine u selu Cavcici. Zivio je sa porodicom u Rogatici a radio u firmi Standard u Rogatici.
Zarobljen i ubijen u Rogatici 1992. godine zajedno sa grupom Bosnjaka od strane cetnika.
Iza njega ostala supruga i jedno dijete.
Neka mu je vjecni rahmet.MEHMED (EDHEM) CAVCIC
Mehmed Cavcic je rodjen 23.03.1960. godine u selu Cavcici.Zivio je sa porodicom u Rogatici i radio u Tvornici namjestaja.
Ubijen je na Pasic Kuli 1992. godine sa grupom Bosnjaka od strane cetnika.
Neka mu je vjecni rahmet.JUSUF (GALIB ) CAVCIC
Jusuf Cavcic je rodjen 1967. godine u selu Cavcici.
Poginuo je 1992. godine u Sarajevu.
Neka mu je vjecni rahmet.MUSTAFA (JUSUF) CAVCIC
Mustafa Cavcic je rodjen 22.03.1930. godine u selu Cavcici.
Poginuo je od granate u Bojranicama 1992. godine.
Neka mu je vjecni rahmet.HAMZA (ABID) CAVCIC
Hamza Cavcic je rodjen 1949. godine u selu Cavcici.Radio je u Unioninvestu u Sarajevu.
Poginuo je u borbama na Treskavici 1995. godine.
Iza njega ostalo dvoje djece.
Neka mu je vjecni rahmet.HASAN (BEGO) CAVCIC
Hasan Cavcic je rodjen 1953. godine u selu Cavcici gdje je i zivio sa porodicom. Bio je zaposlen u Han Pijesku.
Poginuo je prilikom pada Zepe 1995. godine u Luci-Kladanj.
Iza njega je ostala supruga i sin Esad.
Neka mu je vjecni rahmet.
