[Kaza]

in reply to: Nasi problemi #41247

Ciji su ovi Amina i Jasmin Pavica?? Jeli ovaj sa sajkacom na glavi turski ministar kulture i sporta i ko mu nabi sajkacu??
Koliko znam Turci nisu nikad nosili sajkacu i vjerovatno su mu to poturili cetnici isto kao sto su to uradili i Ban Ki monu. Oni zive za to a eto mi to jos stavili na naslov. OK, mi nismo nista krivi ali cudi me da neko ne prokomentarise.
Eto to je znak da nismo bas mnogo citani.
Sta je sa Mustafom???
Nigdje ga nema.

[Kaza]

in reply to: Spisak zrtava rata #41240

[quote=”Teva” post=35390]Jebiga, uvijek nesto pogrijesite, neumijete ni ono sto vam se servira da postavite kako treba.
Trebam li ja da gubim vrijeme kontrolisuci vas ili da kontaktiram raju, skupljam slike i podatke i pisem price. :angry:
Kaza za Seida Camdziju je u redu samo skinite sliku sa ovog Ahmeta pod brojem 5 a ista ta prava stoji kod Ahmeta broj 7 i to je u redu.
Imam i sliku za Ahmeta pod brojem 4, proslijedicu sad sam druga nemam kad. ;)

5. RAMIĆ BEĆIR AHMET 1977. Slap
6. RAMIĆ BEGO AHMET 08.01.1971. Pripećak
7. RAMIĆ ŠEMSO AHMET 10.05.1940. Pripećak[/quote]

Ne znam kako se to desilo ali slika od ovog Ramica pod brojem 5 je bila i to ova;

Nestala je jer ima sigurno istu sifru Web pogledajder pa ovo ispravi.

[Kaza]

in reply to: Nasi problemi #41238

Nisam to primjetio mada koristim i ovaj drugi editor. :unsure:

[Kaza]

in reply to: Spisak zrtava rata #41237

OK

[Kaza]

in reply to: Spisak zrtava rata #41234

Pogledaj, nema ti slike Camdzije Seida ???

[Kaza]

in reply to: Nasi problemi #41232

Web pogledaj ovaj video od Kurtcehajica na naslovu. Nisam mogao da ubacim direktno You Tube nego preko sifre. Negdje imam problem.

[Kaza]

in reply to: Spisak zrtava rata #41231

Web, poslao sam ti dva e-maila, pa pokusaj da se snadjes a da ne pogrijesis. U drugom e-mailu je ispravka jer imamo tri Ahmeta sa prezimenom Ramic. Nemoj samo da se preklope u spisku zbog zrtve.

[Kaza]

in reply to: Spisak zrtava rata #41230

[quote=”Teva” post=35374]Evo jos: ;)

Ime prepraviti u Ahmet i dodati mu sliku
7. RAMIĆ ŠEMSO AHMO 10.05.1940. Pripećak

Ovo objediniti u jedno a drugo izbrisati i dodati mu sliku:

7. ČAMDŽIJA AGAN SEID 1957. Kukavice
8. ČAMDŽIJA AGAN SEJO 05.02.1957. Kukavice

Mozda su ovo bolje slike ???
Kemo i Mina Colic[/quote]

Za ovog Camdziju sam uzeo ime Seid a ne Sejo. Pa sta je ispravno ne znam??

[Kaza]

in reply to: Spisak zrtava rata #41229

Teva, imamo dobre slike od rahmetli Colica.
Sta je sa Ruskovim memoarima, zapisima (Rusid Hodzic a.r.) ??

[Kaza]

in reply to: Spisak zrtava rata #41221

Web ti si na redu.

[Kaza]

in reply to: Tekstovi za naslovnu stranicu #41217

Evo da vam se javim da ne pomislite da sam na vas ljut. U mom zadnjem postu koji sam napisao rekao sam sta mi smeta i pri tome i dan-danas stojim.
Mislim da je najtragicnije da nam je stranica pala u momentu kad je tehnicki bila najbolja i najaca, a pala je zbog naseg nerada. Dakle novine koje su dosle novom verzijom stranice su se trebale samo prihvatiti i prenijeti u javnost i sve bi bilo uredu. To sto nama smeta nesto novo a bolje je samo znak da starimo jer samo stariji tesko prihvataju novine. Kod mladih je sasvim drugacije. Zato ovdje nedostaje svjeze mlade krvi.
Citanost stranice je katastrofalna i pisati za par ljudi koji sada slucajno navrate bas nema smisla. Stranica se moze podici ali debelim radom , onakvim kao nekad i jos puno profesionalnijim jer se to uvijek od rogatice.com ocekivalo. Mi smo bili uvijek prethodnica a ostali su isli za nama. Zato mi se ideja o stvaranju nekih grupa na Faceboku uopste nije svidjela jer eto sada bi mi trebali kopirati Mirsu i Galiba. To ne bih nikad radio.
Nasa stranica tehnicki omogucava vezu sa Facebokom. Mi treba da dovedemo Facebok na nasu stranicu a ne obrnuto, a da bi to postigli onda se mora puno i profesionalno raditi. Ne ubacivati sta ti stigne do ruke nego debelo vagati sta ide na naslov a sta ne. Druga stvar , odgovornost treba biti veca jer su sada poostrene i mjere i ne moze se lupati ko Maxim po diviziji. Pojacava se odgovrnost za javnu rijec i to moze dobro opeci ako se ne vodi racuna o tome.
Dakle ako jos uvijek smatrate da je ovo samo avlija u kojoj se eto navrati kad ti je ceif onda nema nista od toga. Ja razumijem porodicne obaveze, ova pauza mi je pokazala koliko sam ja trosio vremena na ovu stranicu. Fino je biti bez obaveza ali ako se nesto zeli napraviti onda se mora naci vremena da se to i uradi. A to znaci od svog vremena naustrb porodice se valja izdvojiti da bi se nesto napravilo. Nema od cega drugog jer od posla se ne moze odvojiti. Svi moramo prvo raditi da bi zaradili za zivot.
Dakle Mustafa ti moras od svoje baste i malo od Faceboka odvojiti i koristiti za stranicu, Teva od Faceboka i porodice , Abdulahu od porodice i ja naravno od porodice i jedan dobar dio slobodnog vremena koristi samo za stranicu. Jesmo li to spremni, to bi trebali sami procijeniti.
Samo tako ima sanse da se nesto napravi.
Razgovarao sam sa svojim bratom. I on je spreman da se aktivnije ukljuci I da malo cesce pise. Vjerovatno bi se nasao jos poneko, evo i Irfo se ces to javlja. Na tome treba raditi.
Sta nam vrijedi ovakva stranica koja se vise ne moze ni humanitarno koristiti. Ko ce ucestvovati u humanitarnim akcijama kad nema posjete.
Eto ja sam iznio ono sto mi je na srcu bilo i zaista ovo mislim ozbiljno.
Jos jedna vrlo bitna stvar. Teva ti moras poceti postavljati na naslov svoje price. Ja I Mustafa moramo popraviti kvalitet postavljanja a Web mora drzati sve to pod svojom dirigentskom palicom. To govorim iz razloga da svi to radimo i da nam ostane ipak vremena da svako od nas moze nesto i napisati. Ja odavno nista ne pisem jer mi ne preostaje vremena od rada nekih tehnickih stvari a to se ne smije desiti jer svi mi moramo i pisati. Pokazalo se u proslosti da to i umijemo. Treba uljuciti aktivno i ove koji su pisali a sada vise ne pisu. Dakle posla preko glave. Sa Mirsom takodjer treba rascistiti neke odnose a to nece biti lahko.

Samo ako ste spremni raditi maksimalno onda vrijedi nesto pokusati. Inace pri ovakvom odnosu kao sto je sad ja zaista nemam namjeru bilo kakvu aktivnost provoditi i bacati svoje dragocijeno vrijeme.

[Kaza]

in reply to: Aci Tagor 1414 #41107

Bruceloza

Prije su ljudi čitali novine da im život bude opušteniji. Sada je nešto drugo. Crne hronike su najčitanije. Zli ljudi zlo vole. To im je pogonska snaga. Šta bi drugo moglo biti? Na onim jednim plaho čitanim novinama, na udarnoj strani, uslikan neki sredovječni čova, kako u naramku drži mlado jare. Poš’o kaže u parlament. Nisu mu dali. Onaj čuvar, što više nije čuvar, već zaštitar mu kaza: – Đe ćeš sa jaretom, među ove vukove?
Kad, nije to! Hotio čova, što ga zovu bosanskim farmerom, da onima, u tim plaćenim klupama, kaže, da i sada hara ona ovčija, a i drugih hajvana bolest, bruceloza. Dobio je poruku i gluhi odgovor: ›› Hara tebi, nama ne hara ‹‹. Eto, živimo to ubrzano, moderno, rastrzano i teško doba, kad nema brige ni za insana, a ni za hajvana. A prije?
Živilo se u doba nekog stvaralačkog zamaha. Nije bilo dana, a da na onim vjestima ne govore o izgradnji puteva, fabrika, dvorana. Širilo bi to naku ugodu i mirisalo bi na merak života. Lahko se dolazilo do posla. Radilo se, onako, a i zarađivalo. Gradilo se i kod nas. U narodu se proturi haber da će uskoro na boričkoj zaravni biti gotov moderni ovčarnik. Izgradiše ga. Ubaciše neku novu vrstu ovce, što je stalno veterinar nadgled’o. O tome pisaše sve tadašnje novine. Smetalo onim agronomima stalno čuvanje, ali eto bi to uvozni hajvan i pomuhanat, a i nauka se morala ispoštovati. Bilo je bukadar novih ovaca. Čuvali ih oni mještani, što im je to bio pos’o. Dođe i vrijeme parenja, a i nove tehnologije.
Kako li će sad ići ovo? – pitaju se oni seljaci. Onaj novopridošli tehničar Simić, što su ga zvali ›› Zlatni zub ‹‹, reče onim zabrinutim seljacima:
– Sve će to veterinarska stanica obaviti za nekoliko dana.
Gledaju u njega oni seljaci i onako izokola komentarišu:
– Ko ovu budalu dovede?
– Odakle ovaj dođe?
– Ama, ovaj je prolup’o. Da nije, ost’o bi u svojoj Bijeljini.
I poče pos’o. Veterinari osjemenjivali ovčice uz pomoć onih njihovih veterinarskih sprava. Gled’o to i onaj čuvar Bajro i bi mu začudo, ali eto drago mu da vidi kako to nauka radi. Zamisli se i kaza: ›› Sad će hajvan, a nekad kasnije insan ‹‹. Haman je potrefio. Sutradan veterinar kasnio. Svi nervozni. Narediše Bajri da dežura i traži muštuluk kad se pojavi. Kloio tako Bajro na ćošku onih modernih štala. Ugledavši prašinu od lijeske, pritegnu opanke i pravo šefovima. Primičući se Bajro zapjeva koliko ga grlo nosi: ››Blago vama ovčice u toru, eto vama ovna na motoru ‹‹.
Kako god.
Živjeli smo pored ovaca, bez bruceloze.
Sada???
Čini mi se, baš k’o one,
Sa brucelozom.
Aci Tagor 1414
Maja mjeseca 2012. godine

[Kaza]

in reply to: Tekstovi za naslovnu stranicu #41106

mirsad je nesto blokirao , tako da se moze gledati samo preko njegove stranice.
Ja sam sad ubacio sifru od You Tube pa kad se klikne na sifru onda se film otvara. Mustafa trebao si neku sliku Rogatice na naslov staviti.

[Kaza]

in reply to: Razne informacije #41074

Sinoc sam ubacio pricu od Acija “Derviska”. Evo danas je 10.00h a pricu je procitalo samo 9 ljudi. Normalno, ranije bi bilo preko 100 citanja pogotovu za price ovakvog tipa.
Dakle stranica je totalno pala i ja ne vidim uopste vise smisla ovdje bilo sta raditi. Jednostavno ovo je rezultat vaseg koncepta, polahko bez sikiracije, raditi cisto iz sopstvenog zadovoljstva. Eto to je razlog a nije razlog Facebuk ili nesto drugo. Ovo je rezultat nerada, odnosno ni blizu rada kakav je bio normalan ranije. Za mene to nije nikakvo zadovoljstvo i ima i pametnijih i korisnijih stvari koje se mogu raditi osim ovdje uzalud gubiti vrijeme..
Naravno vama je Facebuk na prvom mjestu i samo nastavite. Ja tamo necu.
Ako se uzme u obzir da ovaj pokazivac trenutnog citanja nije tacan onda mi imamo dvije tri posjete, cak mnogo manje nego oni tamo.
Ja tako vise necu i ne mogu raditi.

[Kaza]

in reply to: Aci Tagor 1414 #41072

DERVIŠKA

Grabeći po zemlji bosanskoj i pripremajući je za cvijeće, glavom mi kolaju misli o brilijantnom pisanju genija Meše Selimovića i o njegovim junacima iz neprevaziđenog djela ››Derviš i smrt‹‹. Upoređujem ponašanje ljudi u nekom davnom dobu i u ovom današnjem. Da li se je nešto promijenilo? Kakvi su ljudi bili onda, a kakvi danas? Jesu li vremena zaista drugačija? Ako jesu, koja su bolja?
Tako razmišljajući, posegnem rukom za džep, kad me prenu škripa kočnica moćnog „mercedesa“ C klase, one metalik fungave boje. Pogledam vozača. Derviš Muhamed od Visokog. Muhameda sam upoznao u ratnom vaktu i sa njim dosta besjedio o dunjalučkim išaretima. Tada je bio derviški skrušen, sa francuzicom na glavi. Sada se ukaza glava bez kape, sa uvezanim repićem orijeđale sijede kose i sa novim keramičkim osmijehom, omeđenim sa kratko i uredno podšišanom prosjedom bradom.
– Selam, moj dobri ahbabu!
– I tebi, dobri Muhamede.
– Sinoć si mi doš’o u misli, a ti znaš kako sam te skenir’o putem svojih bežićnih talasa. Ništa Tesla.
– I ti si meni. Upravo sam dum’o o sufizmu. Nego, kojim dobrom?
– Vala, poželio sam se muhabeta, onog starinskog. Ovog dunjalučkog mi je i previše. Prepun sam. Svaki dan slušam ovaj naš narod koji je podobro uglibljen u šejtansko i džinsko kolo. Lanetolsum ih bilo! Već, pusti te grablje iz mubareć ruku i haj’mo na jednu bosansku, mrku.
– More, ako ćeš me štogod obradovati.
Popustih grablje i onako slobodno obučen, sjedoh u ponajbolji njemački proizvod. Smjestili smo se u fini restoran u Visokom, urađen u starinskom bosanskom stilu. Izvadih čibuk i tabakeru zajedno sa onim austrijskim fajcagom. Ponudih i derviša. Voli i on odbijati dimove uz kahvu. Do nosnica mi je dopirao zamamni istočnjački miris, koji se širio od derviša. Upitah ga:
– Reci mi, odkud ove promjene? Jesu li i derviši postali novi?
– Umiješ ti to. K’o ona afrička pčela. Pravo među oči.
– Otkud ljutnja kod sufija?
– Znam da nisi dunjalučar, da si sav u posmatranju insana kroz istoriju, ali ću ti reći. Sad sam šejh kaderijskog tarikata. Liječim narod i ovdi i vani. Zapisima, naravno. Otud i auto, kuća, tekija i sve što ide pride. A ti, mešćini isto?
– Jes’ vala. Isto. Niej mi drago, ali sve mi se čini da me je počela pritiskivati ona ›› ko se ne mijenja, biće predmet sažaljenja ‹‹. Uvedeni neki novi kantari, moj ahbabu. Univerzalni kažu. Vagaju samo jedno. Novac. Ovi stariji kantari su vagali, a i mjerili sa više strana. Vagali su i lovu, ali mjerili i kako je ona došla. Ako je neko donosio crne pare na kantar, slabo im’o u društvu prođu. Eto, danas su izjednačene i crne i bijele pare. Samo da ih ima. Kako su došle i da li je ostalo dosta pustih kapa, unesrećenih porodica, žena, djece, to novi kantar ne mjeri.
– Nasikira ti mene. I prije je ovoga bilo.
– Jeste. Slične kantare je im’o jedan narod u Španiji. Vag’o i crno i bijelo isto. Samo neka ga ima.
– I šta bi?
– Nesta i naroda i kantara.
– Nego, imaš li ti koju besjedu od starijih o izjednačavanju dana i noći. Kaži der mi.
– Imam jednu od tvog jako učevnog zemljaka. Čuo sam je od a.r. Mujkića.
Kaziv’o mi je nešto tako slično k’o i ti, ali malo mekše od tebe. Helem nejse. Kaziv’o je, da je u dosta stari vakat Glasinačkim poljem gazdovala čuvena familija Šahinpašić. Imali su u Rogatici imanja, radnje i ekonomije. E, dobri si moj, beg koji je upravlj’o imanjem im’o i djece. Muka je vazda bila kad djeca prispiju za ženidbu. Jal’ za udaju. Gledalo se sve. I krv. I kese. Babo je bio glavni. Njegova je bila zadnja. Bo’me, k’o da se on ženio i udav’o. Upravlj’o babo i kismetom svoje djece. Dosta je beg i putov’o. Imalo se. Jedne prilike bio u Istanbulu. Dojmio ga taj carski grad. Vidio babo njegovu snagu i ljepotu. Mjerk’o život u njemu. A vag’o i život u Bosni. Kod jednog njegovog ahbaba bio ugošćen vam tako. O svemu su raspredali, pa i o budućim planovima. Našem musafiru se domaćin požalio da i on ima iste muke. Ima sina za ženidbu i šćer za udaju. Zagolica bega sa Glasinca da hi lično vidi i upozna. I upriliči se poslije akšama sijelo. Upozna se beg sa momkom i curom. Momak bijahu visok, crn, plečat, guste crne kose i brkova sa zdravim bijelim zubima. U onoj nošnji plaho mu se dopade. A curetak bijaše sav nježan, njegovan, tankovijast, lijepa lica sa garavim očima. Beg je nekako u svojim mislima već preseli na svoje polje ravno. Znao je domaćin da je gost iz Bosne dobrostojeći i da bi to mogla biti dobra prilika za njegovu čeljad. Ujutro uz šerbe zapodjenu izokola priču sa svojim musafirom. Do ikindije je bilo sve utanačeno. Do najsitnijih detalja. Vrati se beg na Glasinac i saopšti svom sinu da mu je ugovorio ženidbu, a kćerki udaju. Kći u Istanbul, a sinu mlada iz Istanbula. Slegnuše djeca ramenima. Babo se pita. Obavi se o jednom trošku sve. Ode glasinačka cura u veliki grad, a dođe istanbulski cvijet na tešku podromanijsku zemlju. Sitnom knjigom su se haberi donosili i odnosili. Nakon nekoliko mjeseci dobi babo Šahinpašić od kćerke sitno napisano:
›› Dobar babo, dobru me rodio,
U najbolje mjesto udomio.
Gdje u peći šimšir drvo gori,
Gdje voda iz kućnih duka žubori.‹‹
Obradova se babo sreći šćerke, ali primjeti da je snaha šutljiva i kaharli. Mučilo ga da dozna šta je. I ubrzo dobi i drugu sitnu knjigu iz koje sazna da je snaha pisala u Istanbul, svom babi i opisala kraj gdje je došla:
›› Jadan babo, jadnu me rodio,
U jadno me mjesto udomio.
Gdje se lože drva iz homara,
Gdje se pije voda iz bunara.‹‹
Eto, tako se radilo na tvom kraju, u neka davna vremena, moj ahbabu.
– Jeste. Zna stari šejh šta je kazivano. Na tuđoj nesreći, ne gradi se vlastita sreća. Znam da se više toga slabo ko pridržava. Čini mi se da smo zato i oboljeli, pa nam šejtani i džini kolo vode. Imaćeš ti mušterija pozadugo.
– Nasikirah te ja, mešćini.
– Nisi vala. Vidim da živimo doba novih faraona koji hoće da dunjaluk pokore sebi i sve što na njemu raste i miče se.
– Nije tebi lahko.
– I nije. Valja gledati budale da kolo vode, koje opijene vlasti tom moći vuku sve za sobom u propast. A i lahko mi je. Znam najmoćniju poruku koja je upućena cijelom čovječanstvu:
›› Tako mi vremena, svi su ljudi na gubitku ‹‹….
Dakle svi.
Osim!?
Pogledajte i podsjetite se.
Marta 2012. godine
Aci Tagor 1414

[Author]

Posts