-
FADIL (OMER) CENGIC
Fadil Cengic je rodjen 1935. godine u Rogatici. Bio je ozenjen sa Vasvijom Celjom i imao dva sina, Mustafu i Murisa.
Fadil je dugogodisnji vozac , zaposlen u rogatickom Centrotransu. U zadnje vrijeme je vozio autobus.. Njegovi sinovi su takodjer radili u Centrotransu. Fadil je bio rasporedjen u 105. motorizovanu brigadu u Sarajevu. Iako je stalno bio na liniji nije tu i poginuo. Zbog ratnih zbivanja i stresnog stanja, na liniji mu je pozlilo pa je prebacen u bolnicu gdje je umro od mozdanog udara 22. jula 1994. godine.
Opstina Centar mu je posthumno kao sehidu dodijelila Plaketu sa zlatnim ljiljanom.
Neka mu je vjecni rahmet.ALIJA (ASIM) KAHVEDZIC
Alija Kahvedzic je rodjen 20.04.1957. godine u Rogatici. Skolovanje Alija zavrsava u Rogatici. Do pred samu agresiju Alija je radio u firmi “Sjemec” u Rogatici.
Pocetkom agresije na BiH on sa svojom sirom porodicom dozivljava pravu tragediju. Pokoljem cetnika nad Bosnjacima 19.06.1992. godine Alija biva ubijen, zajedno sa svojim ocem Asimom i bracom Rasimom i Ramizom. Svi su pobijeni na kucnom pragu na Holucu u avliji. Poslije pokolja u avliji Kahvedzica, zenski dio porodice zajedno sa Rasimovim sinom Samirom, koji je jos bio dijete, pustaju da idu. Nedugo zatim kod Osnovne skole cetnici otvaraju vatru na uspanicenu porodicu Kahvedzic i ubijaju Rasimovog Samira a ranjavaju nanu Hadziru koja je prezivjela rat i tragediju i umrla u maju 2007. godine.
Iza Alije je ostala supruga Fehrija, sin Almedin i kcerke Zehra i Amela koja nam je i poslala ove podatke.
Alijino tijelo , kao i tijela oca i brace ni do danasnjeg dana nisu pronadjena.
Neka je vjecni rahmet nasem Aliji.MESA (HILMO) CUTAHIJA
Mesa Cutahija je rodjen 07.12.1927. godine u selu Rakitnica, opstina Rogatica. On je sa svojom porodicom zivio u Rakitnici. Podatke i slike nam salje njegova unuka, kcerka rahmetli Alije Kahvedzica, takodjer zrtve agresije na BiH 92-95. godine.
Mesa je prilkom bjezanja iz Rakitnice uhvacen na Stjenicama i zajedno sa ostalim Bosnjacima strijeljan 02.08.1992. godine.
Nadam se da cemo dobiti podatke o tome cime se Mesa bavio prije rata i ko je iza njega ostao.
Neka mu je vjecni rahmet.HAMDO (UZEIR) CATIC
Hamdo Catic je rodjen 1928. godine u Trnovu, opstina Rogatica od oca Uzeira i majke Zibe.
Svoj radni vijek je proveo u SP „Sjemec“ u Rogatici na poslovima Referenta za Opstenarodnu odbranu. Do agresije na BiH je zivio sa svojom porodicom u Rogatici.
Ubijen je zajedno sa svojom suprugom Safijom 01.07.1992. godine prilikom napada cetnickih hordi (vikendasa) iz Panceva u kuci Mehe Kartala, gdje su se krili od granatiranja.
Tijelo rahmetli Hamde nije ni do danas pronadjeno.
Iza njega su ostale kcerke Mubera i Sadeta.
Neka mu je vjecni rahmet.SAFIJA (SULJO) CATIC
Safija Catic je rodjena 1935. godine u Medjedji, opstina Visegrad od oca Sulje i majke Sajme.
Do agresije na BiH je zivjela u Rogatici sa svojom familijom.
Ubijena je zajedno sa svojom suprugom Hamdom 01.07.1992. godine prilikom napada cetnickih hordi (vikendasa) iz Panceva u kuci Mehe Kartala, gdje su se krili od granatiranja.
Tijelo rahmetli Safije nije ni do danas pronadjeno.
Iza nje su ostale kcerke Mubera i Sadeta.
Neka joj je vjecni rahmet.ALMASA (HAMED) HODZIC
Almasa Hodzic, kcerka Hameda Zimica, je rodjena 08.02.1947. godine u Rogatici. Do agresije na BiH Almasa je zivjela sa suprugom Ramom u Rogatici i radila u Agrokombinatu kao knjigovodja.
Poginula je u zbijegu iz Rakitnice 02.08.1992. godine. Njen sin Edin je takodjer zrtva agresije na BiH.
Iza nje je ostala kcerka i suprug Ramo koji sada zive u Americi.
Neka joj je vjecni rahmet.[color=#825900][quote=Dedo(citat)”] Almasa a.r. je preselila na ahiret od gelera granate koju su ispaljivali iz Guceva Izo Golic sa cetnicima 02.08.92 godine oko 7h u Kozadrama.
Sve se je razbjezalo u tom zbijegu osim sto je ostao hadzi Adem Catic i pored nje ucio dok nije izdahnula.Odmah poslije toga uocio je Mustafu Catica koji je bio ranjen u nogu u predjelu debelog mesa i koji se nije mogao kretati,ali se nekako povratio u selo i tu su ga cetnici nasli i ubili isti dan.Pricaju ocevidci da je tu grupu cetnika oko stotinu predvodio Ratko Jovicic (nekadasnji vozac iz doma zdravlja u Rogatici) i da su taj dan napravili pokolj u selu Kozadrama.
Ubili su retardiranu djevojku,Ejuba Grabovice iz Dobrasine.
Ubili su pet momaka iz Rakitnice i Fahrudina Catica iz Kozadara u njivi iza sela koja se zove Perisino granje,tu su im kosti i pronadzene poslije rata.Ubili su Ismeta Catica i njegovu suprugu Ramizu,iznad tabakova bunara.ranili su Mesuda Catica.Desetak dana kasnije su pronasli negdje u sumi Hasiba Catica i doveli ga u selo i ubili za sve ovo imaju ocevidci tako da ce bilo kad ogovarati oni koji su okaljali ruke muslimanskom krvlju.
Sinovi Branka Radonjica iz Dobrasine su bili saucesnici u egzekuciji sestorice muslimana na Kozadrama.Milovana Planincica sin Nenad (Neso)je pucao u Hasiba Catica 88
godina starog i kad ga je metak iz TT pistolja samo okrznuo govori Hasib prkosno slabo ciljas vlahu tada iz automatske puske razlijeze rafal kojeg je ispalio onaj koji ce uskoro saznati kad mu pokucaju oni koji hapse zlocince.Protiv svih se vode tajno prikupljanje podataka tako da ce se oni sami prepoznati samo neka znaju da je pravda spora al i zlocini nikad ne zastrijevaju. Ejuba Grabovicu su takodje ubili isti oni koji su drugog Avgusta ubili i njegovu retardiranu scer.Toliko o vom prilikom
[/quote][/color]ELDIN (RAMIZ) HODZIC
Eldin Hodzic je rodjen 01.03.1975. godine u Rogatici od majke Almase i oca Ramiza (Rame).
Do pred agresiju Eldin je jos pohadjao skolu.
Pocetkom agresije na BiH Eldin je zarobljen u Rogatici iako jos maloljetan djecak.
Strijeljan je u zivom stitu na Duljevcu zajedno sa jos 19 Bosnjaka.
Dzenaza obavljena poslije rata nakon ekshumacije na groblju na Bistriku u Sarajevu.
Eldinova majka Almasa je takodjer zrtva agresije na BiH.
Eldin je bio mlad i nije bio porodican.
Neka mu je vjecni rahmet.NEDZAD (IBRAHIM) KUSTURA
Nedzad Kustura je rodjen 13.02.1963. godine u Rogatici.Skolu je zavrsio u Rogatici a potom se zaposlio u TPR-u gdje je radio do pocetka agresije na BiH.
Pocetkom agresije se ukljucuje u odbranu zemlje.
Poginuo je 29.08.1992. godine u Vrasalicima, opstina Rogatica. Ukopan je u Brcigovu 30.08.1992. godine a exhumiran 2001. godine i ukopan 04.10.2001. godine na groblju Turbe na Bistriku. Podatke nam je poslao njegov sin Jasmin Kustura. Nadamo se da ce se izvrsiti dopuna podataka o Nedzadovoj porodici.
Neka mu je vjecni rahmet.[color=#825900][quote=Jasko(citat)”] Ja sam sin jedinac mog babe Nedzada a.r., nemam ni brata ni sestre, samo mamu.
Najvise bi volio da ti sada mogu pisati o mom babi iz mog licnog sjecanja ali nazalost to je nemoguce jer sam imao samo 2. godine kad je moj babo pogino. Zato cu ti pisati o babi onako kako meni moja mama prica.MOJ BABO NEDZAD KUSTURA a.r.
Rodjen je 13.02.1963.god. u Rogatici. Od oca Ibrahima i majke Hidajete (Hedije). Ima starijeg brata Dzevada. Skolu je zavrsio u Rogatici, i osnovnu i srednju. Poslije zavrsene srednje skole zaposlio se u namjestaj gdje je radio sve do pocetka ovog “prokletog rata”. Isao je na radne akcije i bio clan KUD-a u Rogatici. Moj babo i mama Behka (Hasanovic) Kustura su se upoznali krajem 1988.god. To je bila ljubav na prvi pogled. Vjencali su se 12.08.1989.god. a 17.05.1990.god dosao sam na svijet i ja. To je bio njihov najsretniji dan. Babo je bio veoma sretan zbog mog rodjena, mnogo me je volio, mazio i pazio. Mnogo je volio djecu i zelio je da ih ima vise ali sudbina je drugacije ucinila i prekinula njegove zelje i snove. Za vrijeme naseg zajednickog zivota (mog, babinog i maminog) koji je trajao tacno dvije godine, tri mjeseca i dvanaest dana. To su bili najsretniji dani, dani ljubavi i srece. Svaki svoj slobodan trenutak provodio je samnom. Moja prva rijec bila je babo. Bio sam mnogo vezan za njega. Volio je samnom setati kroz carsiju a ja sam najvise volio da se igram u njegovom autu. Nista mu nije bilo tesko uraditi za mene i kad bi bio umoran od posla meni bi sve udovoljavao. Navece kad bi trebao na spavanje nije me mama morala uspavljivati, dovoljno je bilo da babu drzim za prst i zaspim slatkim snom. Ali moje slatke snove prekinuo je dolazak rata. Kada je Rogratica napadnuta 22.05.1992.god. mi smo bili u svojoj kuci u Pohridu. Babo je od prvog dana bio ukljucen u TO. U pocetku se cuvale straze iznad kuca, na Hridu. Kod nas su dosli mamini roditelji, sestra i brat (Hasanovic Bekto, Nura, Dzemka i Nihad). Oni su se hvala Allahu dz.s. zivi izvukli iz takozvane Zepske mahale jer su gore zivjeli. Bio je ponedeljak 25.05.1992.god., Rogatica je gorjela, pucali su sa svih strana, bio je pravi pakao. Babo nije mogao doci do kuce dok nije pao mrak. Kad se smracilo dosao je sa amidzom Dzevadom da nas izvuku. Morali su razvaliti gelendere na prozoru od nise da bi nas spasili, drugog izlaza nije bilo. Iskupljali smo se Zahridom i odatle je kolona krenula da se probija prema Vragolovima i Karacicima. Mi smo otisli za Karacice i tu ostali nekoliko dana, kada su mamini odlucili da se probijaju prema Zepi. Babo je htjeo da i mi idemo sa njima i tako je i bilo. Uspjesno smo presli preko Borovskog, Rakitnice i do Zakoma. Dalje se nije moglo. Vratili smo se u Rakitnicu. Tada se nesto prelomilo u babi i rekao je “Ako se treba boriti borice se sa svojim rogaticanima i za svoj grad” i tako je i bilo. Oprostili smo se sa maminim. Oni su ostali u Rakitnici da se ponovo pokusuvaju probijati do Zepe (sto im je i uspjelo hvala Allahu dz.s.), a nas troje smo se vratili do Borovska. Gdje smo ostali neko vrijeme, dok nije bilo sigurno da se vratimo na Karacice. Kada smo stigli na Karacice babini su se obradovali sto smo se vratili ali ni tu nismo dugo ostali jer je poceo napad. Formirala se kolona i krenuli smo preko Mesica kroz tunele (gdje smo prezivjeli teske napade cetnika) do Ustiprace. Tu smo se smjestili u prodavnicu. Spavali smo na stolovima a ja nekad i na polici. Babo je otisao sa vojskom u Brcigovo. Tu je bila linija koju su morali braniti da se cetnici neprobiju do Ustiprace jer je Ustipraca bila puna izbjeglica iz Rogatice, Rudog, Visegrada i okolnih sela. Dalje se nije imalo kud. Kad god je mogao babo bi dolazio meni i mami da nas vidi i poljubi. Rekao bi kad nas vidi zive i zdrave kao da dobije neku novu snagu. Ja i mama smo ga uvjek pratili do prvih barikada, tu bi ga poljubili i molili ga da se dobro cuva. Tako je to trajalo do kobnog 29.08.1992.god. Bila je subota. Rano ujutru smo ga ispratili do barikade, poljubili i pozeljeli srecu (jer je taj dan bila akcija a babo je bio u jurisnoj grupi). Mama ga je molila da se cuva a on se nasmijao, vratio se poljubio nas jos jednom i otisao. Kao nikad do tada dugo smo gledali za njim i mahali mu(neznajuci da je to posljedni put kad ga vidimo). Ja sam ga masuci rucicama dozivao babo, babo, a on bi se okreno poslao mi poljubac i rekao “Sine babin,ljubi te babo”. Navece svi su se vratili samo moj babo nije. Mama ga je po obicaju cekala pogleda uperenog prema barikadi ali on nije dolazio. Nana je prva ugledala mog amidzu Dzevada i rekla “Nesta nije uredu”. Amidza Dzevad ide sam oborene glave. Mama je skocila i posla prema njemu pitajuci ga gdje je babo. On je sutio. Kad ga je mama po drugi put pitala “Dzevade gdje mi je Necko”,on je podigao glavu, odmahnuo rukama i rekao “Nema ga vise”. Za mamu se svijet srusio izgubila je voljenog covjeka, ljubav svog zivota, oca svog sina… Citavu tu noc nije znala za sebe, pokusavali su me prinijeti njoj ali ja nisam htjeo. Plako sam jer je mama bila rascupana i otekla od placa. Gledao sam po ljudima oko nje trazeci meni dragi lik, da me uzme, podigne visoko u vis i zavrti u krug, ali njega nije bilo. Dozivao sam ga babo,babo, ali nikad vise odgovora nisam dobio. Sutradan u nedelju 30.08.1992.god. amidza se spremao da ide u Brcigovo da zakopaju babu. Mama ga je molila da ide i ona da ga vidi posljedni put ali nisu joj dali, a ni dedo nije otisao. Tako se zavrsio zivot mog babe, a i mamine najljepse i najsretnije godine zivota. NAZALOST TRAGICNO. Babu su exhumirali 2001.god. Ukopan je 04.10.2001.god. na groblju Turbe-Bistrik.
Ja sam sada odrastao i imam 19. god. Idem na gradjevinski fakultet. Zivim sa mamom na Kobiljoj Glavi kao podstanar. Cekam da dobijemo stan (a na listi smo vec odavno) jer je moj babo dao svoj zivot da bi ja imao bolju buducnost.
Selam od mene i mame…
[/quote][/color]SEMSO (HAMID) PASIC
Semso Pasic je rodjen 22.09.1956. godine u Rakitnici, opstina Rogatica.
Prije rata Semso je radio u Centrotransu u Rogatici. Bio je ozenjen ali nije imao djece.
Semso je poginuo 10.10.1992. godine na Maslinovoj stijeni, opstina Praca, gdje su njegovi posmrtni ostaci ostali do 1996. godine, kada je ekshumiran i pokopan na sehidsko groblje u Kolijevkama u Gorazdu.
Iza njega je ostala supruga Amira.
Neka mu je vjecni rahmet.[color=#825900][quote=Sedina(citat)”] Rahmetli Semso je imo suprugu Amiru,nisu imali djece.Kad sam ja bila mala oni su stanovali kod nas dvije tri godine,a poslije su preselili ulicu visocije.Posto nisu imali svoje djece,ja sam im bila mezimce,tako i kad su odselili ja sam him cesto isla,ko naucila s njima.Da mu dragi Allah podari lijepi dzenet.
.[/quote][/color][color=#825900][quote=Mustafa(citat)”] Semso Pasic je rodjen 22,09.1956. godine u Rakitnici, opstina Rogatica.
Semso je bio oženjen sa Amirom koja je porijeklom iz Vučitrna (Kosovo). Kupili su imanje u Podljunu i počeli graditi porodičnu kuću. I on i Amira bili su vesele naravi, druželjubivi, jednostavno nikome zlo nisu mislili.
Bili su moje prve komšije i mogu sve najbolje reči o njima.
I Amira i Šemso radili su u Tehnotransu.
Nisu imali djece….
Šemso se od prvog dana aktivno priključio Armiji BiH. Izbjegli smo zajedno iz Rogatice..
Semso je poginuo 10.10.1992. godine na Maslinovoj stijeni, opstina Praca, gdje su njegovi posmrtni ostaci ostali do 1996. godine, kada je ekshumiran i pokopan na sehidsko groblje u Kolijevkama u Gorazdu.
Neka mu je vjecni rahmet..[/quote][/color]SINAN-ef. (DERVO) PASIC
Sinan-efendija Pasic je rodjen 20.11.1920.godine u selu Rakitnica, opstina Rogatica. Zivio je sa porodicom u Rakitnici.
Sinan je sa ostalim Rakitnicanima zarobljen u Kramer selu u augustu 1992. godine i odveden na Stjenice, gdje mu se gubi svaki trag. Kako nam pise njegova unuka Mulija Pasic , ni do danas nema ni traga o posmrtnim ostacima Sinana i njegovih Rakitnicana.
Ocekujemo jos podataka od porodice.
Neka mu je vjecni rahmet.[color=#825900] [quote=”mulija(citat)”] Moj drugi dedo, kao sto znate, je Sinan ef. Pasic. Iza njega su ostali sinovi Azim i Ramiz (moj otac) i kcerke Fatima i Senija. Svi su danas hvala Bogu zivi i zdravi, iako se na nekim spiskovima zrtava nalazi stariji sin Azim (ili Azem) Pasic (rodj.20.06.1953. u Rakitnici.) Ja bih vas ovom prilikom zamolila da to ispravite.
S obzirom da je dedo Sinan bio imam, bio je cijenjen i poznat, i jezivo je to sto je na takav uzasan nacin zavrsio njegov zivot. (prica se da je ubijen nakon zvjerskog mucenja).
Radio je na vise mjesta, prvo kao mujezin Topal Ejne Han dzamije u Sarajevu, a zatim kao imam i muallim u Rakitnici i Novoseocima.
O zivotu i smrti Sinana ef. Pasica pise se i u knjigama “Imami sehidi” i “Prilozi izucavanju genocida nad Bosnjacima” autora Muharema Omerdica.
Citat iz knjige “Imami sehidi”:
“Agresija na R Bosni i Hercegovinu Sinana-ef. zatice u Rakitnici kod Rogatice. Imao je vec 72 godine. Tokom cetnickog napada na ovo selo 1.8.1992. godine, zene, djeca i stariji su izbjegli u Kramer selo, a mladjii su se borili. Medju izbjeglima bio je i Sinan-ef. Sutradan su cetnici napali i Kramer selo i zarobili svo stanovnistvo koje se tu zateklo. Isti dan su sve dotjerali do Stjenica, sela udaljeno dva kilometra. Tu su muskarce odvojili od zena i djece, povezali ih sa rukama na ledja. Morali su lezati potrbuske. Zene i djecu su utjerali u zgradu osnovne skole. Tada su se vani culi tupi udarci, jauci, a potom i rafalna paljba. Navecer, kada su iz skole izvedene zene i djeca, hodali su po terenu veoma nakvasenom toplom vodom sto znaci da su muskarce tu pobili i njihovu krv sapirali. Od tada se o 42 pobijena muslimana iz Rakitnice i Kramer sela vise nista ne zna.” *
Muharem Omerdic: Imami sehidi, 2005.Cinjenica da su moj dedo i ostali iz Rakitnice pobijeni na ovakav nacin i da njihove kosti nikada nisu pronadjene, bude jako tuzna osjecanja. Svaki put kada prolaze pored Stjenica, onima koji su prezivjeli zarobljenistvo naviru suze i sjecanja na nase najmilije…
[/quote][/color]RAGIB (MUJO) FAZLIC
Ragib Fazlic je rodjen 18.05.1935. godine u selu Borovac, opstina Rogatica.
U vrijeme agresije se nasao na podrucju Zepe gdje je i ranjen 1992. godine. Iz Zepe je prebacen u srebrenicku bolnicu , gdje je nakon nekoliko dana umro.
Ukopan je u Srebrenici.
Ocekujemo jos podataka o porodici od Mulije Pasic kojoj je ovo drugi dedo koji je zrtva agresije na BiH.
Neka mu je vjecni rahmet.AVDO (HUSO) ZUKIC
Avdo Zukic je rodjen 21.08.1962. godine u Bjelogorcima, opstina Rogatica.
Poginuo je u svojoj 30-toj godini 1992. godine.
Ocekujemo dodatne podatke o Avdi od porodice.
Neka mu je vjecni rahmet.[color=#825900][quote=zuka(citat)”] AVDO ZUKIC SIN HUSE I MAJKE KADIRE RODJEN 1962 GOD. U ROGATICI A ZIVIO JE U SELU BJELOGORCI. SVOJE DJETINJSTVO JE PROVEO U RODNOM GRADU GDJE JE SE SKOLOVAO A POTOM OTISAO NA SLUZENJE VOJNOG ROKA U MORNARICU. PO DOLASKU IZ MORNARICE ZAPOSLJAVA SE U TVORNICU DRVNE STOLARIJE ‘SJEMEC’ U ROGATICI GDJE JE RADIO DO POCETKA AGRESIJE NA BIH 1992 GOD. U 18-oj GOD. STUPA U BRAK SA TAIBOM SMAJOVIC GDJE NAKON TOGA DOBIVA DVA SINA HUSU I ADISA. OBA NJEGOVA RODITELJA SU PRESELILA VRLO RANO. ZIVIO JE U VLASTITOJ KUCI DO 01-06-92 KOJU JE MORAO NAPUSTITI ZBOG NAPADA OD STRANE SRPSKO-JUGOSLOVENSKE ARMIJE.
OD PRVOG DANA JE PRIPADNIK ODBRAMBENIH SNAGA ARMIJE BIH. ZADRZAVA SE SA SVOJOM PORODICOM NEDALEKO – U GORAZDU, GDJE OSTAJE I BRANI NASE SLOBODNE TERITORIJE SVE DO DANA GDJE U AKCIJI NA ZEBINOJ SUMI PREMA FOCI ALLAHOVOM DZ.S.VOLJOM PRESTAJE NJEGOVA NAFAKA I ON PRESELI NA AHIRET KAO SEHID AKOBOGDA, DANA 21-12-1992 GOD. U SVOJOJ 30-OJ GODINI ZIVOTA. UKOPAN JE U GRADSKOM MEZARJU ‘KOLIJEVKE’ U GORAZDU.
IZA AVDE JE OSTALA NJEGOVA UZA PORODICA, JOS 4 BRATA I DVIJE SESTRE.
AVDINA PORODICA ZIVI U SARAJEVU SA NEREGULISANIM STAMBENIM PITANJEM. SUPRUGA TAIBA NJEGOVU SMRT JE TESKO PRIHVATILA. TEZAK ZIVOT DOVODI JE DO NEIZBJEZNE OPERACIJE SRCA KOJE JE PROSLA USPJESNO. MLADJI SIN ADIS NEZAPOSLEN, STARIJI HUSO OZENJEN I IMA DVOJE DJECE.
.[/quote][/color][color=#825900][quote=zuka(citat)”] toliko o amidji Avdi.
Htio sam ti samo i ovo da kazem da na spisku zrtava ’92 imaju djeca od mog drugog amidje Hasana Zukica, Haris rodjen 1986 i Medisa rodjena 1983 godine, koji su isto tako jedan dan (neznam tacan datum ) ali znam da je bila 1994 godina, Allahovom voljom na pragu kuce u kojoj su zivjeli u Gorazdu poginuli zajedno od jedne cetnicke granate koja je uzela njihove mlade zivote. Haris je imao 8, a Meidsa 11 godina, da im je rahmet vjecni. Znaci isto tako su sa svojim roditeljima, babom Hasanom, majkom Hidajetom i starijom sestrom Senidom zivjeli u Bjelogorcima u porodicnoj kuci. Protjerani isti dan ’92 godine. Do svoje smrti zivjeli sa roditeljima i sestrom u Gorazdu. Ukopani su u isto groblje gdje i njihov amidja Avdo u groblje ‘Kolijevke’ u Gorazdu. Nemamo njihove slike ali imam sliku njihovog mezara i mislim da ce biti dovoljno.
[/quote][/color]NURIJA (NURKO) SMAJIC
Nurija Smajic je rodjen 20.11.1946. godine u Sarajevu a zivio sa porodicom u Rogatici.
Zavrsio je srednju medicinsku skolu u Sarajevu, smijer laborant. Radio je cijeli svoj radni vijek u laboratoriji Doma zdravlja u Rogatici.
Zarobljen je 23.07.1992. godine zajedno sa suprugom Havom.
Zarobili su ih prvi komsija Nenad Jovanovic i milicioner Jankovic.
Supruga Hava je razmijenjena 1992. godine na Hresi a njemu se gubi svaki trag.
Jos uvijek se vodi pod „nestalim“.
Iza njega su ostali supruga Hava, kcerka Sabina i sin Samir.
Neka mu je vjecni rahmet.DADO (MUSTAFA) JAMAKOVIC
Jamakovic Dado je rodjen 16.03.1971. godine u Rogatici.
Osnovnu i srednju skolu je Dado zavrsio u Rogatici , a kao dvadesetogodisnjaka ga zatice agresija na BiH u Rogatici.
Sa roditeljima se uspijeva putem zbijegova prebaciti u Gorazde.
Krajem 1992. godine ili pocetkom 1993.godine je tragicno preminuo od trovanja hranom spravljenom od zatrovane soli od strane cetnika.
Dado nije bio porodican.
Neka mu je vjecni rahmet.HUSEIN (MUSTAFA) SALAN
Huseinaga Salan je rodjen 06.05. davne 1906. godine u Rogatici. Cak i mi stariji se Huseinage sjecamo kao penzionera koji se nije razdvajao od svog bicikla a svaki vakat je klanjao u Arnautovica dzamiji. Bez njega se ovaj dzemat nije mogao ni zamisliti i uvijek je bio tu kada je trebalo, pogotovu oko dzenaza umrlih Rogaticna.
Agresija na BiH i napadi na Rogaticu zaticu Huseinagu vec u dubokim osamdesetim godinama zivota. Po pricanju ocevidaca Huseinagu su cetnici pregazili transporterom na cesti prema Kozadrama kada se je, odvojivsi se od zbijega, slucajno zatekao na cesti.
Iza Huseinage su ostali sinovi Ismet i Esef.
Neka mu je vjecni rahmet.
- You must be logged in to reply to this topic.