-
SAMIR (FUAD) MUFTIC
Samir Muftic je rodjen 30.05.1973. godine u Rogatici. U svom kratkom zivotu nije mu bilo dozvoljeno cak ni da skolu zavrsi. Zarobljen je zajedno sa svojim ocem Fuadom, majkom Behijom i sestrom Jasnom u zgradi u prvomajskoj ulici gdje su i stanovali. Odvedeni su u crkveni dom gdje su muskarce odvojili od zena. Majka Behija i sestra Jasna su razmijenjene, prvo dospjele u Olovo a kasnije u Sarajevo. Samir i njegov otac su ostali u rogatickom logoru poslije cega im se gubi svaki trag. Njihova tijela ni do danas nisu pronadjena.
Samir je ubijen u svojoj 18 –toj godini zivota.
Neka mu je vjecni rahmet.FUAD (SEJFULAH) MUFTIC
Fuad Muftic je rodjen 30.05.1932. godine u Rogatici. To su bile generacije cije je djetinjstvo bilo poremeceno Drugim svjetskim ratom a zatim poratnom neimastinjom. Pa i pored toga
Fuad zavrsava prvo zanat a potom se dalje skoluje.
Radio je u Osnovnoj skoli “Ragib Dzindo” u Rogatici kao nastavnik opstetehnickog obrazovanja. Rahmetli Fuad je bio i moj nastavnik, koji mi je dao prva znanja iz oblasti tehnike. Tu je radio sve do penzije.
Zarobljen je u svom stanu, zajedno sa porodicom i ostalim komsijama, Bosnjacima I odveden u crkveni dom a zatim i u rogaticki logor u srednjoskolskom centru. Od tada mu se gubi svaki trag i njegovo tijelo ni do danas nije pronadjeno.
Iza Fuada su ostali supruga Behija i kcerka Jasna.
Neka mu je vjecni rahmet.[color=#825900][quote=”Hakija Muftic(citat)”] Moj brat Fuad bio je nastavnik na Osnovnoj skoli “Ragib Dzindo”-; predavao je osnove tehnickog obrazovanja. Njegova supruga Behija, bila je sluzbenica u preduzecu TPR, a sin Samir i kcerka Jasna djaci. Zivjeli su i radili u Rogatici, odrzavali dobre odnose sa svim gradjanima, pozdravljali se sa svima koje su susretali, s nekim bi prijateljski zastali, razgovarali i na rastanku jedni drugim zazeljeli sve najbolje. S komsijama i prijateljima odnosi su im bili jos srdacniji a susreti cesci. Razlike nikakve nisu pravili, ni po nacionalnom ni po bilo kojem drugom osnovu. Jos od ranije, iz generacije u generaciju u Rogatici je gajen gradski i gradjanski nacin zivljenja. Znalo se da si Rogatcanin, ostalo nije bilo bitno i nije se ni pitalo. Onda je to aprila/ maja 1992. godine sve pogazeno, sve prekinuto. Zaboravilo se na zajedncki suzivot, na sve dobro sto se godinama izgradivalo i postizalo. Poceli su progoni muslimanskog zivlja od strane agresora, cetnika i onih koji su im pomagali.
Fuad je sa svojom porodicom stanovao u stambenoj zgradi u Prvomajskoj ulici br. 2. Zbog straha od granata i puscanih metaka svi su stanari silazili i boravili u stanu u suterenu; tu su i spavali. Do njih je bio istovijetan stan gdje je stanovala srpska porodica, ali je tih dana stan bio prazan. Cetnici su, izgleda, saznali da je u onom stanu zbjeg muslimana stanara cijelog stubista i odluce da ubace rucnu bombu i sve pobiju. Dosuljali su se do stambene zgrade i ubacili bombu, likujuci da su pobili muslimane. Kako su bombu bacili u susjedni stan, gdje je stanovala neka Milka, stanari stubista u susjednom stanu su prezivjeli. Radost je bila kratkog vijeka. Isti dan su ih srpski vojnici pokupili i odveli u supu – kokosinjac – garazu kod pravoslavne crvke, gdje su bile vec zatvorene zene i djeca iz naselja Gracanica. U ovom malom i neuslovnom prostoru ostali su tri dana i noci. Svakog jutra je iz komsiluka popova zena donosila za djecu logorase ustipke, a rucak za sve donosili su Nerici. Nakon tri dana dosao je autobus kojim je vecina odvezena za Zepu. Putem do Zepe maltretirani su i zlostavljani. One zene i djecu koji nisu stali u autobus odvukli su u srednjoskolski centar na izlazu Rogatice, gdje je vec bio logor za muslimanske zene i djecu.
Behija i Jasna su. u ovom logoru zadrzane 15 dana, a zatim sa vecinom zena i djece potrpane u kamione i odvucene na liniju razgranicenja kod sela Manguric, nedaleko od Olova. Ovdje su ih cetnici ostavili, a zatim su sve prihvatili borci Armije BiH koji su tu drzali borbenu liniju. Nakon toga su prebaceni u Olovo.
U 2005 godini izmedju Rogatice i Seljana u sekundarnoj masovnoj grobnici nadjeni su ostaci tijela Ismeta Mehmedovica, Hedijinog muza, kojeg su cetnici 1992. godine zatvorili u Rogatici. U isto vrijeme zatvoreni su u cetnicki logor u Rogatici Fuad Muftic i njegov sin Samir, koji je imao samo 18 godina, Behijin muz i sin, a Jasnin tata i brat. O njima se nikad nista nije saznalo.
[/quote][/color]FUAD (SEJFULAH) MUFTIC
Fuad Muftic je rodjen 30.05.1932. godine u Rogatici. To su bile generacije cije je djetinjstvo bilo poremeceno Drugim svjetskim ratom a zatim poratnom neimastinjom. Pa i pored toga
Fuad zavrsava prvo zanat a potom se dalje skoluje.
Radio je u Osnovnoj skoli “Ragib Dzindo” u Rogatici kao nastavnik opstetehnickog obrazovanja. Rahmetli Fuad je bio i moj nastavnik, koji mi je dao prva znanja iz oblasti tehnike. Tu je radio sve do penzije.
Zarobljen je u svom stanu, zajedno sa porodicom i ostalim komsijama, Bosnjacima I odveden u crkveni dom a zatim i u rogaticki logor u srednjoskolskom centru. Od tada mu se gubi svaki trag i njegovo tijelo ni do danas nije pronadjeno.
Iza Fuada su ostali supruga Behija i kcerka Jasna.
Neka mu je vjecni rahmet.[color=#825900][quote=”Hakija Muftic(citat)”] Moj brat Fuad bio je nastavnik na Osnovnoj skoli “Ragib Dzindo”-; predavao je osnove tehnickog obrazovanja. Njegova supruga Behija, bila je sluzbenica u preduzecu TPR, a sin Samir i kcerka Jasna djaci. Zivjeli su i radili u Rogatici, odrzavali dobre odnose sa svim gradjanima, pozdravljali se sa svima koje su susretali, s nekim bi prijateljski zastali, razgovarali i na rastanku jedni drugim zazeljeli sve najbolje. S komsijama i prijateljima odnosi su im bili jos srdacniji a susreti cesci. Razlike nikakve nisu pravili, ni po nacionalnom ni po bilo kojem drugom osnovu. Jos od ranije, iz generacije u generaciju u Rogatici je gajen gradski i gradjanski nacin zivljenja. Znalo se da si Rogatcanin, ostalo nije bilo bitno i nije se ni pitalo. Onda je to aprila/ maja 1992. godine sve pogazeno, sve prekinuto. Zaboravilo se na zajedncki suzivot, na sve dobro sto se godinama izgradivalo i postizalo. Poceli su progoni muslimanskog zivlja od strane agresora, cetnika i onih koji su im pomagali.
Fuad je sa svojom porodicom stanovao u stambenoj zgradi u Prvomajskoj ulici br. 2. Zbog straha od granata i puscanih metaka svi su stanari silazili i boravili u stanu u suterenu; tu su i spavali. Do njih je bio istovijetan stan gdje je stanovala srpska porodica, ali je tih dana stan bio prazan. Cetnici su, izgleda, saznali da je u onom stanu zbjeg muslimana stanara cijelog stubista i odluce da ubace rucnu bombu i sve pobiju. Dosuljali su se do stambene zgrade i ubacili bombu, likujuci da su pobili muslimane. Kako su bombu bacili u susjedni stan, gdje je stanovala neka Milka, stanari stubista u susjednom stanu su prezivjeli. Radost je bila kratkog vijeka. Isti dan su ih srpski vojnici pokupili i odveli u supu – kokosinjac – garazu kod pravoslavne crvke, gdje su bile vec zatvorene zene i djeca iz naselja Gracanica. U ovom malom i neuslovnom prostoru ostali su tri dana i noci. Svakog jutra je iz komsiluka popova zena donosila za djecu logorase ustipke, a rucak za sve donosili su Nerici. Nakon tri dana dosao je autobus kojim je vecina odvezena za Zepu. Putem do Zepe maltretirani su i zlostavljani. One zene i djecu koji nisu stali u autobus odvukli su u srednjoskolski centar na izlazu Rogatice, gdje je vec bio logor za muslimanske zene i djecu.
Behija i Jasna su. u ovom logoru zadrzane 15 dana, a zatim sa vecinom zena i djece potrpane u kamione i odvucene na liniju razgranicenja kod sela Manguric, nedaleko od Olova. Ovdje su ih cetnici ostavili, a zatim su sve prihvatili borci Armije BiH koji su tu drzali borbenu liniju. Nakon toga su prebaceni u Olovo.
U 2005 godini izmedju Rogatice i Seljana u sekundarnoj masovnoj grobnici nadjeni su ostaci tijela Ismeta Mehmedovica, Hedijinog muza, kojeg su cetnici 1992. godine zatvorili u Rogatici. U isto vrijeme zatvoreni su u cetnicki logor u Rogatici Fuad Muftic i njegov sin Samir, koji je imao samo 18 godina, Behijin muz i sin, a Jasnin tata i brat. O njima se nikad nista nije saznalo.
[/quote][/color]NEZIM (AVDO) DZANANOVIC
Nezim Dzananovic je rodjen 27.05.1955. godine u selu Cadovina, opstina Rogatica.
Poginuo je 23.10.1992. godine u svojoj 37. godini zivota.
Iza njega je ostala supruga Nura, sin Avdo i kcerka Adisa.
Neka mu je vjecni rahmet.NEZIM (AVDO) DZANANOVIC
Nezim Dzananovic je rodjen 27.05.1955. godine u selu Cadovina, opstina Rogatica.
Poginuo je 23.10.1992. godine u svojoj 37. godini zivota.
Iza njega je ostala supruga Nura, sin Avdo i kcerka Adisa.
Neka mu je vjecni rahmet.CAMKA (MAHMUT) BRANKOVIC
Camka Brankovic je rodjena 03.10.1903. godine u Rakitnici. Kcerka Mahmut-bega i udova Hakije bega tragicno je preselila na Ahiret od zlocinacke ruke 02. augusta 1992. godine u 89. godini zivota.
Ekshumacija tijela je izvrsena ove godine a dzenaza ce se obaviti u cetvrtak 29. oktobra 2009. godine u 13.00 h na mezarju Ravne Bakije.
Iza Camke su ostali sinovi Camil, Hamdija i Muhamed, kcerke Hanumica i Fatima.
Neka joj je vjecni rahmet.CAMKA (MAHMUT) BRANKOVIC
Camka Brankovic je rodjena 03.10.1903. godine u Rakitnici. Kcerka Mahmut-bega i udova Hakije bega tragicno je preselila na Ahiret od zlocinacke ruke 02. augusta 1992. godine u 89. godini zivota.
Ekshumacija tijela je izvrsena ove godine a dzenaza ce se obaviti u cetvrtak 29. oktobra 2009. godine u 13.00 h na mezarju Ravne Bakije.
Iza Camke su ostali sinovi Camil, Hamdija i Muhamed, kcerke Hanumica i Fatima.
Neka joj je vjecni rahmet.MESUD (ZAJKO) CUREVAC
Mesud Curevac je rodjen u Dobrouscicima.
O Mesudu imamo jako malo podataka pa molim sve one koji su ga poznavali da nam se jave i izvrse dopune.
Ubijen je 05.11.1992. godine.
Nije bio porodican a iza njega je ostala majka Safija i sestra Mesuda.
Neka mu je vjecni rahmet.RASIM (MUHAMED) NALBANTIC
Rasim Nalbantic je rodjen 20.10.1964. godine u Rogatici. Osnovnu skolu i zanat zavrsio je u Rogatici. Poslije skolovanja se zaposljava u TPR-u u alatnici, gdje je bio veoma omiljen zbog svoje poslusnosti i postovanja prema starijim kolegama. Nije bio porodican i zivio je zajedno sa ocem Muhamedom u Tekiji.
Poginuo je izmedju 19 i 22.06.1992. godine kod svoje kuce u Tekiji, pogodjen od strane snajpera sa zgrade u Tekiji.
Neka mu je vjecni rahmet.AVDIJA (AVDO) LUTVIC
Avdija Lutvic je rodjen 03.06.1953. godine u Zakomu, opstina Rogatica. Osnovnu skolu je zavrsio u Rogatici. Po zavrsetku skolovanja se zaposljava u ugostiteljskom preduzecu Sloboda kao konobar. Kasnije radi kao sef sale u hotelu Park u Rogatici.
Zivio je sa porodicom na Holucu gdje je 19.06.1992. godine sa ostalim Bosnjacima zarobljen i odveden u nepoznatom pravcu. Jos uvijek se vodi pod nestalim jer njegovo tijelo ni do danas nije pronadjeno.
Iza Avdije je ostala supruga Hava i sinovi Adis i Edhem.
Neka mu je vjecni rahmet.IBRAHIM (JUSUF) HECO
Ibrahim Heco je rodjen 05.06.1968. godine u selu Borovsko, opstina Rogatica. Osnovnu i srednju masinsku tehnicku skolu je zavrsio u Rogatici.
Poginuo je u svojoj 26-toj godini zivota i iza sebe ostavio suprugu Mihretu i sina Belmina koji nije ni zapamtio svog rahmetli babu.
Neka mu je vjecni rahmet.AMELA (RAMIZ) DEDAJIC
Dedajic Amela je rodjena i zivjela u Rogatici. Nadam se da ce se nasi citaoci ukljuciti i poslati vise podataka o njoj. Po dostavljenim podacima naseg clana Envera, znamo da je nju ratni vihor zatekao u Gracanici. Amela je i prije rata imala srcanih problema ali ne tolikih da bi se desilo to sto se desilo. Umrla je od silnog stresa koji je dozivjela prilikom pada Gracanice i pogroma koji su dozivjeli Bosnjaci tog 19.06.1992. godine. Taj stres je bio posebno povecan zbog straha za svoju tek rodjenu djecu i nemogucnoscu da ih zastiti. Iza nje ostalo je dvoje djece ni godinu dana stare. Samo 10 mjeseci po rodjenju prvog sina rodila je i drugog. Kada je umrla , njen stariji sin nije imao ni godinu dana. Otac im je bio Ragib Dedajic koji je umro poslije rata u Sarajevu, tako da su djeca odrasla sa djedom. Otac Ragib je bio u rezervnoj miliciji na pocetku rata tako da je doslo do opsteg rasula porodice. Djecu i roditelje je Ragib uspio naci u Visokom 93-94. godine, dosavsi iz Gorazda. Nadam se da ce nam neko dostaviti i imena djece koja sada zive bez ijednog roditelja.
Neka je vjecni rahmet nasoj Ameli.HALID (HAJDO) SABANIC
Sabanic Halid je rodjen 15.09.1938. godine u Satorovicima, opstina Rogatica. Do pred je rat zivio i radio u Rogatici. Bio je zaposlen u Srdnjoskolskom centru kao podvornik pa ga odatle mnogi i poznaju. Ja ga se sjecam kao vrijednog, povucenog covjeka sa cestim osmjehom na licu.
U toku rata je Halid bio pretucen u Rogatici od Bobana Perisica, da bi samo za par dana poslije toga od nanesenih povreda preminuo.
Iza njega su ostali: supruga Nezira i kcerke Amina, Naima i Enisa.
Neka mu je vjecni rahmet.MUZAFER (JUSUF) HECO
Muzafer Heco je rodjen 11.07.1952. godine u Borovskom, opstina Rogatica. On je jedan od sest sinova rahmetli Jusufa Hece koji je takodjer zrtva agresije na BiH.
Pocetkom rata se Muzafer ukljucio odmah u odbranu BiH od agresora. Bio je u Sarajevu u drugoj Motorizovanoj Viteskoj Brigadi sa jos trojicom brace. Muzafer je poginuo na Dobrinji (Sarajevo) od granate.
Iza njega je ostala supruga Dika, sin Sabahudin i kcerka Sabahudina
Neka mu je vjecni rahmet.HAMID (MUJO) ZUKIC
Hamid Zukic je rodjen 09.03.1953. godine u Rogatici.Bio je zaposlen kao konobar u hotelu Park u Rogatici. Pocetkom agresije se odmah ukljucio u odbranu domovine. Bio je u 105. motorizovanoj brigadi a poginuo je 17. juna 1995. godine na prvoj liniji na Nisickoj visoravni.
Posthumno mu je kao sehidu dodijeljena plaketa sa zlatnim ljiljanom.
Majka mu se zove Mejra i ona je jos uvijek ziva a otac Mujo je vec odavno umro.
Iza Hamida su ostali supruga Fatima (rodj. Cengic) , sin Mujo i kcerka Elma.
Neka mu je vjecni rahmet.
- You must be logged in to reply to this topic.