-
SAFIJA (ALIJA) AGIC
Safija Agic je rodjena 15.10.1923. godine. Bila je domacica i citav zivot je posvetila svojoj porodici. Safija je majka Ahmeda, pravnika i Mehe (Sefa) poznatog zubara a kasnije i radnika pri Stabu Narodne Odbrane Rogatice. Ubijena je u augustu 1992. godine u 69. godini zivota i za njeno tijelo se nije znalo sve do ovih dana. Izvresena je exhumacija i dzenaza ce se obaviti 01.04.2008. godine na gradskom groblju Vlakovo u Sarajevu.
Neka joj je vjecni rahmet.SENAD (IBRAHIM) DZIKO
Dziko Senad sin Ibrahima i Amire rodjen 04.07.1958 godine u Rogatici.Osnovnu i srednju skolu zavrsava u Rogatici.Senad je bio zaposlen u Tehnotransu, gdje ga je i zatekla agresija na BiH. Odmah pristupa u odbranu svoje zemlje.Pogino je 14.07.1992 godine u Brcigovu gdje je i ukopan.
Bio ozenjen i otac dvoje dijece.Supruga Seida, sin Tarik i kcerka Dzenana,danas zive u Svedskoj.
Neka mu je vjecni rahmet.MUSA (ALIJA) HODZIC
Musa Hodzic, djevojacko Cavcic je rodjena 08.10.1945. godine. Ubijena je zajedno sa muzem Selimom 02.08.1992. godine u Kramer Selu u 47.godini zivota. Ekshumacija je izvrsena 2008 godine a dzenaza obavljena 12.04.2008. godine na groblju Kovanj-Rogatica.
Iza Muse su ostali sin Nezir i kcerka Nezira.
Neka joj je vjecni rahmet.SELIM (IBRAHIM) HODZIC
Selim Hodzic je rodjen 1940. godine u Kovanju. Ubijen je zajedno sa suprugom Musom 02.08.1992.godine u Kramer Selu u 52. godini zivota. Ekshumacija je izvrsena 2008. godine a dzenaza obavljena 12.04.2008. godine na groblju Kovanj-Rogatica.
Iza Selima su ostali sin Nezir i kcerka Nezira.
Neka mu je vjecni rahmet.MUSAN (CAMIL) KRLUC
Musan Krluc je rodjen 1957. godine. Bio je zaposlen u Srednjoskolskom centru kao profesor. Ubijen je od cetnicke ruke 1992. godine i sve do danas se nije znalo za njegovo tijelo. Exhumiran je ove godine a dzenaza ce se obaviti 19.04.2008. godine na groblju
Bradici-Gornja Josanica u Vogosci.
Iza Musana je ostala supruga Zineta, kcerka Elma i sin Jasmin.
Neka mu je vjecni rahmet.ADEM (ASIM) CATIC
Adem Catic rodjen je 06. juna 1942. godine u Rogatici, bio stalno nastanjen u Kovanju, a njegovi familijarni korijeni vezani su za selo Trnovo, u ji. dijelu opcine Rogatica… Svoj radni vijek je proveo pri Narodnom Univerzitetu “Rusmir Gorusanin”, kao kinooperater u rogatickom kinu. Stradao je od zlocinacke ruke septembra 1992. godine u Novoseocima- Glasinac, ekshumacija posmrtnih ostataka je obavljena na Ivan polju- Glasinac, a ukopan je novembra 2000. godine na mezarju Turbe-Bistrik u Sarajevu. Iza njega ostali su supruga Rukija, sinovi Elvedin i Zehrudin te kcerka Sanela…
…neka mu je rahmet dusi…
El-FatihaBAKIR (NAZA) BABIC
Bakir Babic je rodjen 30.12.1949. godine u Rogatici. Bakir je polubrat po majci od Ahmeda, Nune i rahmetli Muhameda Agica koji su zivjeli u Zakuli.
Bakir je ubijen 06.06.1992. godine.
Neka mu je vjecni rahmet.DZEVAD ( ISMET ) SEJTARIJA
Dzevad Sejtarija je rodjen 15.01.1961. godine u Rogatici. Zavrsio masinbravarski zanat i jedno vrijeme radio u TPR-u. Bavio se i sportom i igrao u FK Mladost. Imao je jako dobru narav i dusu i uvijek bio spreman da pomogne drugima. Njegov otac Ismetaga je mucki ubijen sa grupom starijih komsija u Gracanici. Dzevada rat zatice u inostranstvu i kao rodoljub odmah se vraca u Bosnu na slobodnu gorazdansku teritoriju.
Poginuo je u borbama prilikom odbrane slobodne rogaticke teritorije kao jedan od vodecih i hrabrih boraca.
Posthumno je odlikovan najvecim priznanjem, Zlatnim ljiljanom.
Nije bio porodican.
Neka mu je vjecni rahmet.[color=#825900][quote=”Teva(citat)”] Napisao sam, prije otprilike 6 mjeseci na forumu, o mom rahmetli jaranu:
Dzevad (Ismet) Sejtarija
1961-1992
Zlatni ljiljanObecah jednom da cu se potruditi da nadjem sliku naseg Dzevada i da cu napisati o njemu, i evo ispunjavam obecanje.
Zvali smo ga Djed, Celo, Pametni…..Odrasli smo u istoj mahali, ulici Mice Sokolovica, ja na broju 24, a on na broju 32. Nasa mahala bijase puna djece, sucur Allahu. Nas dvojica smo se druzili od malih nogu i ubrzo postadosmo najbolji jarani.
Kao mala djeca ljeti smo se cesto kupali na pralu ispred njegove kuce, dok je jos teko potok kroz nase basce, a jednom opisah i nasu avanturu kad smo koku kalabardicu od mog brata ucili da pliva i ugusili je.
Osnovnu zavrsismo skupa pa se upisasmo i na isti zanat i zavrsismo ga skupa.
U svim tim godinama zajednickog skolovanja uvijek sam bio ponosan na Djeda. Najjaci i najpostovaniji u generaciji a ja uzivo uvijek posebnu zastitu. Niko nije smio ni pomisliti da mi sta nazao ucini. Jedne prilike, bijahosmo osmi osnovne, pomisli jutarnja smjena da imaju
ravnog Djedu i zakaza se odmjeravanje snaga na Musali. Njihov predstavnik bijase onaj podebeli sin Pere sa Krmcica. Marisana potraja dugo i zavrsi se pored oluka biblioteke na Musali, gdje je protivnik osto da lezi krvava nosa, a mi smo se okupili oko naseg pobjednika ne dajuci mu da predahne.
Pomalo smo znali biti i nestasni kad smo postali momcici pa jedne prilike napravismo nekakav belaj. Nedugo poslije toga zaustavi Ismetaga, Djedov babo, mog starijeg buraza govoreci mu: Slusaj ti klipane nemoj da mi zavodis onog maksuma. A burazer se bio prepo i onako u strahu ce:
“Nisam ja Bogami Ismetaga on ti se druzi sa mojim mladjim bratom i oni su to uradili.”
Aha a ja mislio da si ti, sta ce Ismetaga i pusti ga. A Ismetaga onako krupan, bio i strog pa smo ga se svi pomalo bojali. Djed je isto tako izgledo opasno. Onako sirokih pomalo povijenih ledja i nekako nabranih obrva. A iza toga se krila plemenita dusa.
Nikad nikome nije nista nazao ucinio i ni mrava nebi zgazio. A ako bi mu se neko zamjerio, e, onda ne bi nikome vise pozadugo.
Jaranismo se godinama sa Mumom, Kerimom, rahmetli Halcom, Sefom….
Imadosmo srecu pa Rusidbeg kupi Mumi novog tristaca pa kao raja, krajem sedamdesetih, imadosmo i auto. E iz tog vremena datira Dzevadov nadimak Pametni. Kad podje raja
namore, sa tristacem, tad veli Mumina mati Nura: Dzevade, ti si najpametniji pa nek pare budu kod tebe.
Zavrsavajuci zanat mastali smo da idemo skupa u vojsku. Posto je bilo nemoguce u isto mjesto onda da nam je makar u isto vrijeme. Medjutim ja se zaposlih godinu poslije skole u TPR a Djed ode u vojsku. Taman kad se on vraco iz vojske ja odoh na sluzenje.
Kad sam i ja osluzio svoje vratih se u TPR na poso a u to vrijeme i Djed se zaposli isto u TPR.
Tako se nastavi nase jaranstvo narednih godina…..
Negdje u drugoj polovini osamdesetih odlucise Djed, Ciko i Semso Zivalj otici u Njemacku.
Zvase i mene ali ja nehtjedoh. Kasnije su dolazili, vracali se pa opet odlazili. Uvijek bi mi Djed kad dodji tutni u ruku po “saku maraka”, onako zguzvanih. Od njegovog zadnjeg
odlaska u Njemacku nismo se vise nikad vidjeli.
Kad je rat poceo nije Djed mogo drugacije nego da se vrati, iz Njemacke, u Bosnu i brani je.
Jednostavno takav je bio, rodoljub koji nije mogo sjediti i
gledati sta dusmani prokleti Bosni rade.
Vratio se nas gazija, stigo i do Gorazda gdje se hrabro borio protiv cetnickih dusmana braneci Bosnu i njen narod kom je prijetio nestanak. Ko je cito, sjetice se onog dijela iz mog ratnog puta kada sam stigo u Zepu i nasavsi Benu na radio stanici upito ga da li zna gdje je Djed Sejtarija i Edo Bogilovic ?
“Pogino je”, bio je odgovor u oba
slucaja.Hvala ti Djede za sve…..
[/quote][/color]ABDULAH (AHMET) KRAJINA
Abdulah Krajina je rodjen u proljece 1934. godine u Rogatici. Citav svoj radni vijek proveo radeci na benzinskoj pumpi, prvo onoj staroj kod Arnautovica dzamije i poste a potom na novoj kod sladare.
Abdulah je zarobljen zajedno sa grupom Rogaticana u zgradi preko puta Marketa (Nihad Cengic-Caje, Jasmin Pezo-Zop, Tale Behlulovic, Salko Kukavica i drugi) odveden poslije cega mu se gubi svaki trag. Njegovo tijelo je exhumirano 2000. godine iz jame Paklenik na podrucju Sokoca a dzenaza obavljena iste godine na lokalnom groblju u Visokom.
Iza njega je ostala supruga Behija i kcerke Dzevahira i Almasa koje se trenutno nalaze u Njemackoj.
Neka mu je vjecni rahmet.ELVEDIN (RASIM) CUTAHIJA
Elvedin Cutahija je rodjen 12.01.1973. godine u Rakitnici.
Ubijen je u augustu 1992. godine u 19. godini zivota na lokalitetu Kozadre- Rogatica od zlocinacke, cetnicke ruke. Exhumacija je izvresena 2008. godine a dzenaza ce se obaviti u petak 20. juna 2008.godine na gradskom groblju Vlakovo.
Elvedin nije bio porodican. Iza njega je u vjecnoj zalosti ostala majka Razija i sestre Zineta i Nermina.
Neka mu je vjecni rahmet.NERMIN (RASIM) CUTAHIJA
Nermin Cutahija je rodjen 04.04.1974. godine u Rakitnici.
Ubijen je u augustu 1992. godine u 18. godini zivota na lokalitetu Kozadre-Rogatica od zlocinacke, cetnicke ruke. Exhumacija je izvresena 2008. godine a dzenaza ce se obaviti u petak, 20.juna 2008. godine na gradskom groblju Vlakovo.
Nermin nije bio porodican . Iza njega je u vjecnoj zalosti ostala majka Razija i sestre Zineta i Nermina.
Neka mu je vjecni rahmet.ZAIM (ZAJKO) CUTAHIJA
Zaim Cutahija je rodjen 1976. godine u Rakitnici.
Ubijen je 17. jula 1992. godine u 16. godini zivota na lokalitetu Jasika-Sokolac od zlocinacke, cetnicke ruke. Exhumacija je izvrsena 2008. godine a dzenaza ce se obaviti u petak 20.juna 2008. godine na gradskom groblju Vlakovo.
Zaim nije bio porodican. Iza jega ostala vjecno ozaloscena majka Hata.
Neka mu je vjecni rahmet.ZAJKO (IBRO) CUTAHIJA
Zajko Cutahija je rodjen 1950. godine u Rakitnici.
Ubijen je zajedno sa svojim sesnaestogodisnjim sinom 17. jula 1992. godine na lokalitetu Jasike-Sokolac od zlocionacke , cetnicke ruke. Exhumacija je izvrsena 2008. godine a dzenaza ce se obaviti u petak 20. juna 2008. godine na gradskom groblju Vlakovo.
Iza Zajke je ostala supruga Hata.
Neka mu je vjecni rahmet.MEMNUN (FERID) AJANOVIC
Memnun Ajanovic je rodjen 06.06.1966. godine u Rogatici. Tokom svog skolovanja, pored toga sto je bio medju najboljim ucenicima generacije, bio je veoma aktivan i u svim drugim oblastima. On se posebno isticao u drustveno-politickim aktivnostima u omladinskoj organizaciji. Zavrsio je masinsku tehnicku skolu i neposredno pred rat se ozenio i zasnovao porodicu.
Poginuo je na samom pocetku rata u borbama na rejonu Ustipraca – Brcigovo.
Iza njega je ostala supruga Sifeta.
Neka mu je vjecni rahmet.MUSTAFA (MUHAMED) SIJERCIC
Mustafa Sijercic je rodjen 31.01.1929. godine u Rogatici. Osnovnu skolu zavrsava u Rogatici a onda nastavlja u vojnoj skoli gdje izucava za aviomehanicara. Rijetki su bili oni a pogotovu iz Rogatice koji su u tadasnje vrijeme imali priliku izuciti tako vrijedan zanat. Nakon izvjesnog vremena Mustafa se demobilise i vraca u Rogaticu. Bio je izuzetni cjenjen majstor i mehanicar. Radni vijek nastavlja u transportnom preduzecu a formiranjem TPR-a dolazi na odrzavanje voznog parka novonastale firme. Tu radi do odlaska u penziju.
U pokolju 19.06.1992. godine koji je izvrsen nad Bosnjacima na Holucu i Gracanici biva uhvacen a potom ubijen. Do danasnjeg dana njegovo tijelo kao i mnogih drugih jos nije pronadjeno.
Iza njega ostala supruga Muniba sa sinom Ahmedom i kcerkom Fatimom.
Neka mu je vjecni rahmet.
- You must be logged in to reply to this topic.