-
20. internacionalno takmičenje u Kairu: Abdullah Kapo osvojio drugo mjesto u kategoriji 10 džuzeva
2012/10/30 | Broj otvaranja:
Hafiz Abdullah Kapo, naš sagovornik, je porijeklom iz Rogatice. Rođen je 1989. godine u Rijadu, Saudijska Arabija, gdje je proveo prvih 15 godina svoga života. 2004. godine se vraća Bosnu, gdje upisuje i završava Behram-begovu medresu u Tuzli. Po završetku Behram-begove medrese 2008. godine upisuje šerijatsko-pravni fakultet na prestižnom El-Azharu. Diplomirao je u roku ove godine.Abdullah Kapo potiče iz hafiske porodice. Naime, njegov otac Hasib Kapo ima devetero djece, od čega je do sada, računajući i Abdullaha, petero hafiza. Ostalih četvero su na putu da postanu.
Povod našeg razgovora sa mladim hafizom su njegovi uspjesi na polju Kur’ana, poglavito posljednji uspjeh na 20. internacionalnom takmičenju u hifz Časnog Kur’ana u Kairu, gdje je pri jakoj konkurenciji, u kategoriji 10 džuzeva osvojio drugo mjesto. Ono što ovaj uspjeh čini većim je činjenica da je ovakav izvanredan rezultat polučen u Egiptu, zemlji odakle dolaze najbolji svjetski učači Kur’ana.
Razgovarao: Jusuf Džafić
Svaki plodonosni rad zahtjeva ogromne žrtve. Kako je tekao vaš put od prvih harfova sufare do trenutka kad ste položili hifz pred komisijom u Sarajevu?
Kapo: Moje druženje s Kur’anom počelo je od malih nogu, a odvijalo se u dvije faze. Prva faza počinje u predškolskom periodu u Rijadu i traje do 15-e godine. U toj fazi su moji roditelji, Allah im podario svaki hajr, odigrali ključnu ulogu, podučavajući me kur’anskom pismu i sadeći u meni ljubav prema Allahovoj knjizi. To je bio slučaj i sa ostalom braćom i sestrama. Otac je povukao važan potez u tom pogledu, upisujući me u škole specijalizovane za hifz Kur’ana. Majka je toliko vremena, truda i zdravlja izdvojila za nas u cilju da nam Kur’an bude vodilja u životu i da ga naučimo napamet. Njena ljubav prema mushafu je neopisiva. Ambijent kod kuće je bio dosta stimulirajući za hifz, tim više što sam se mogao ugledati u tri starije sestre koje su me pretekle u hifzu. Do 15-e godine, Allahovom voljom, već sam kompletirao cijeli Kur’an. Druga faza okarakterisana je obnovom i učvršćivanjem hifza, a ona nastaje po dolasku u Behram-begovu medresu u Tuzli. Tamo sam imao čast upoznati hfz. Mirnesa ef. Spahića koji mi je postao muhaffiz. Hafiz Mirnes, Allah ga nagradio, obilježio je drugu fazu moga učenja Kur’ana posvetivši svoje vrijeme na moje preslušavanje i upućivanje. Vodio je brigu o meni i olakšao mi prilike. U Medresi nije nedostajala podrška i pomoć direktora i ostalih profesora. Hifz sam položio pred komisijom u Sarajevu za tri dana, a hafiska dova se održala 22. novembra 2008. u Behram-begovoj džamiji u Tuzli.
Nedavno ste osvojili drugo mjesto na Internacionalnom takmičenju iz hifza u Egiptu, u kategoriji 10 džuzeva. Dobili ste nagradu lično od Muhammeda Mursija, predsjednika Egipta. Možete li da nam kažete nešto opširnije o tom takmičenju?
Kapo: Ovo je blagodat Gospodara moga koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. Nije zahvalan Allahu onaj koji nije zahvalan ljudima, stoga se koristim ovom prilikom da se zahvalim Rijasetu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koji mi je i ovog puta pružio povjerenje i odabrao me za bh. kandidata na ovom internacionalnom takmičenju Kur’ana. Što se tiče natjecanja, radilo se o 20. egipatskom internacionalnom takmičenju u hifzu časnog Kur’ana, koje se održalo u Kairu u periodu od 7. do 12. augusta 2012. godine, odnosno od 19. do 24. ramazana 1433. hidžretske godine, a čiji je pokrovitelj bio predsjednik dr. Muhammed Mursi. Ovo takmičenje je dobilo priznanje od kralja Saudijske Arabije za najbolje internacionalno takmičenje u hifzu časnog Kur’ana za ovu godinu. Učešće je uzelo 97 takmičara iz preko 60 zemalja u različitim kategorijama. Komisiju su sačinjavali eminentni hafizi i učači iz Egipta, Saudijske Arabije, Alžira, Senegala, Bahreina, Omana i Sudana. Jaka konkurencija i oštri kriteriji su odlike i zajedničke karakteristike svih internacionalnih takmičenja. Dova roditelja je dosta pomogla. Hvala dragom Allahu koji mi se smilovao.
Zamjetno je bilo da ste se tokom uručenja nagrade zadržali duže u razgovoru sa predsjednikom Mursijem nego ostali takmičari. Čak ste ga i poljubili u čelo, što je propraćeno gromoglasnim aplauzom. Možete li da nam ispričate šta se tačno tamo na bini desilo između vas i predsjednika Egipta?
Kapo: Tog dana je predsjednik Mursi donio historijsku i hrabru odluku smijenivši maršala Tantavija i generala Anana, dugogodišnje članove vojnog vijeća i prijatelje Mubaraka koji su s puno upitnika vodili period tranzicije u Egiptu. Tim potezom je, bez ijedne prolivene kapi krvi, okončao vladavinu vojske koja datira od 1952. Mogao sam mu na licu uočiti znakove umora i iscrpljenosti od bremena koje se sručilo na njegova pleća. Te noći se strahovalo od nepromišljene reakcije, pa je obezbjeđenje sale bilo neviđeno. U salu su mogli ući samo oni kojima je predsjedništvo uputilo pozivnicu uz rigorozan pretres. S hafizom Muhammedom Mursijem sam imao priliku razmijeniti nekoliko riječi. Nakon što sam mu prišao i nazvao selam, kazao sam mu da ga volim u ime Allaha, te da je on ponos svih muslimana. Uzvratio je riječima: „Zavolio te Onaj u čije ime si me zavolio, Allah te nagradio, Allah te počastio.“ Prenio sam mu selame oca, pa kazao kako imponuje činjenica da se po prvi put na internacionalnom takmičenju događa da učesnike – hafize nagrađuje pokrovitelj, odnosno predsjednik koji je i sam hafiz, što me posebno raduje. Poljubio sam ga u čelo u znak poštovanja. Nije to protokol s predsjednicima, ali sam time htio poslati poruku određenim krugovima u Egiptu kako se treba poštovati predsjednik hafiz, jer kada vide kako ga stranci uvažavaju i vole onda bi se trebali malo priupitati. Naime, tih dana je Mursi bio izložen neprimjernim napadima i ucjenjivanjima. Također, kada mi je uručio nagradu rekao je kako ta nagrada ne predstavlja ništa, da je to samo simbolika. Molim dragog Allaha da učvrsti korake svoga roba Mursija, da ga pomogne na putu prosperiteta Egipta i ummeta, te da ga učini pravednim vladarom.
Ovo ne samo da nije vaše prvo takmičenje, nego nije ni prvo takmičenje gdje ste ostvarili zapažene rezultate. Kada ste počeli da se takmičite, na kojim takmičenjima ste sve učestvovali, koje ste rezultate polučili?
Kapo: Po maturiranju sam učestvovao na takmičenju hifza časnog Kur’ana koje se održalo na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, a čiji organizatori su bili Fondacija za hifz Kur’ana i Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Tada sam osvojio prvo mjesto u kategoriji 10 džuzeva. Nakon toga sam krenuo s internacionalnim takmičenjima, pa sam imao priliku učestvovati na takmičenjima u Maleziji, Dubaiju, Mekki, Kuvajtu i na ovom posljednjem u Egiptu.
Upravo ste diplomirali na prestižnom univerzitetu El-Azhar, drugom najstarijem univerzitetu u svijetu. Zanima nas zbog čega ste se upisali na El-Azhar, kako su protekle vaše studije na njemu, te kakva iskustva nosite sa El-Azhara?
Kapo: Opredijelio sam se za Azhar iz razloga što sam ga uvijek doživljavao svjetionikom znanja i tvrđavom muslimana. Dojmila me se ta umjerena interpretacija islama koju pruža Azhar. Mogućnost spoznaje različitih pravaca i škola unutar islama, kao i fleksibilnost u razmišljanju su stvari koje sam tražio i pronašao na tom sveučilištu. Naravno da sam imao u podsvijesti našu istaknutu ulemu koja je prošla kroz Azhar i ostavila neizbrisiv trag u bošnjačkoj povijesti (Kasim Dobrača, Mehmed Handžić, Ahmed Smajlović, Besim Korkut, Husein Đozo i drugi). Isto tako, znao sam da je mnoge islamske univerzitete u svijetu osnovala ili sudjelovala u osnivanju ulema sa Azhara, pa sam htio da se i ja napijem s tog vrela znanja i mudrosti. Međutim, ne treba zanemariti ni druge činjenice. Istina je da period stagnacije i pasivnosti muslimanskog svijeta nije zaobišao ni Azhar. I on je bio žrtva okupatorskih sila, a zatim njihovih domaćih sluga. Bio je meta politike rušenja islama i njegova gašenja u životu masa, pa je shodno tome šejhul-azhar bivao imenovan od strane predsjednika Egipta, što nije izuzetak s aktuelnim šejhul-azharom, koji je čak bio član užeg političkog odbora partije svrgnutog Mubaraka. To ilustrira sve. Moja generacija je imala čast svjedočiti kako Azhar ponovo zaživljava, zahvaljujući veličanstvenoj revoluciji, ali da bi on povratio puni sjaj mora se riješiti onih koji ga opstruiraju i interno destruiraju. Isto tako, uvjeti na Azharu bi trebali ići u korak s vremenom.
Dosada ste proveli četiri godine studirajući u Egiptu, tačnije u njegovom glavnom gradu – Kairu. Pored ovog zadnjeg učešća na Internacionalnom takmičenju, da li ste još negdje u Egiptu imali priliku da predstavljate našu zemlju, odnosno šta ste sve kao ambasador Bosne uradili na promovisanju naše zemlje?
Kapo: Pripala mi je čast da se pored studiranja u Kairu angažujem na planu predstavljanja Bosne i Hercegovine. Kolege i ja smo u sklopu Asocijacije bh. studenata u Egiptu u više navrata predstavljali našu zemlju u Klubu stranih studenata. Ako se može u tom kontekstu dodati da sam, hvala Allahu, na arapski jezik preveo knjigu „Sjećanja na Aliju Izetbegovića“ autora Adamira Jerkovića, koja bi trebala ugledati svjetlo dana u skorijem roku. Ona predstavlja ključnu i najvažniju ličnost Bosne i Hercegovine u modernoj historiji i na neki način to je predstavljanje i same Bosne i Hercegovine.
Pretpostavljam da su vas na vašem životnom putu bodrili skoro svi u vašoj okolini. No, koga biste posebno istakli?
Kapo: Roditelji su uvijek bili uz mene pružajući mi svaku vrstu podrške. Sretan sam i zahvalan Allahu što mi je ih podario. Draga mati je uskratila sebi mnoge ugodnosti s ciljem da svoju djecu dovede u neraskidivu vezu sa islamom i Kur’anom. Nemam riječi zahvale za njih. Molim Allaha dragog da ih na Sudnjem danu okiti zlatnom krunom koja će sijati između istoka i zapada. Isto tako, mnogo sam dužan i zahvalan supruzi Ajli, čije bodrenje i pomaganje nije izostalo od trenutka kada smo stupili u bračnu zajednicu. I svakako ne bih, a da se ne sjetim dovom svih onih koji su ostavili na mene lijep dojam i pozitivno utjecali – od familije, profesora u Rijadu, u Medresi, na Azharu. Molim dragog Allaha da ih sve obilato nagradi i spoji u Džennetu.
Odlika uspješnih ljudi je planiranje unaprijed, pogotovo ako je planer mlada osoba. Kako izgledaju vaši planovi u budućnost? Planirate li se nakon studija vratiti u svoju domovinu?
Kapo: Planove dijelim na kratkoročne i dugoročne. I jedne i druge potkrepljujem trudom i ambicijama. Realizacija mnogih planova ovisi o znanju i radu. Stoga, usredotočiti se na učenje je primarna stvar, pogotovo kada imam priliku i kada sam u ovakvim okolnostima. Boraviti u Egiptu i ne okoristiti se maksimalno veliki je gubitak. Planiram se vratiti u Bosnu, ako Bog da, po okončanju studija. I ne bih za kraj, a da ne podsjetim sebe i čitaoce na stalno učenje dova našoj braći u Siriji i Rohingya muslimanima u Mijanmaru, kao i ostalim mjestima.
(akos.ba/saff.ba)
Merhum Hadži Redžep ef. Radončić
http://rogatica-bih.blogspot.com/2013/09/merhum-hadzi-redzep-ef-radoncic.htmlRođen je 1912. godine u Gusinju, od oca Adema i majke Bahtije.
Prvo vjersko obrazovanje dobio je od rahmetili mula Raša Kobilića. Bio je vrlo diciplinovan, volio je nauku i vjeru koja mu je bila u duši i srcu. Svoje službovanje počeo prvo kao mujezin a poslije kao imam u Vusanje, gdje je naučio vrlo dobro i albanski jezik. Poslije je bio imam “nove džamije” u Gusinju do 1959.godine. Vrlo težak život i bolest natjerala ga je da se preseli u Bosnu, u grad Rogaticu gdje je bio glavni imam od 1959 do 1971 godine. Za to vrijeme na području Rogatice je popravljeno ili novo napravljeno i pušteno u rad 16 džamija. Od 1960. godine počeo je prvi u Bosni sa radom u mektebu učenje vjeronauke. Bio je poštovan i voljen od muslimanskog življa. Od Reis Uleme, Rahmeti Kemure dobio je i posebna odlikovanja. Govorio je arapski, turski i albanski jezik. Kraj svoga imamskog službovanja proveo je u Vlasenici kod Zvornika. Od 1986 godine živio je kod sina Redžepa u Istanbulu, gdje je i 2001 godine preselio na ahiret.
(El fatiha)
Merhum Hadži Redžep ef. Radončić
http://rogatica-bih.blogspot.com/2013/09/merhum-hadzi-redzep-ef-radoncic.htmlRođen je 1912. godine u Gusinju, od oca Adema i majke Bahtije.
Prvo vjersko obrazovanje dobio je od rahmetili mula Raša Kobilića. Bio je vrlo diciplinovan, volio je nauku i vjeru koja mu je bila u duši i srcu. Svoje službovanje počeo prvo kao mujezin a poslije kao imam u Vusanje, gdje je naučio vrlo dobro i albanski jezik. Poslije je bio imam “nove džamije” u Gusinju do 1959.godine. Vrlo težak život i bolest natjerala ga je da se preseli u Bosnu, u grad Rogaticu gdje je bio glavni imam od 1959 do 1971 godine. Za to vrijeme na području Rogatice je popravljeno ili novo napravljeno i pušteno u rad 16 džamija. Od 1960. godine počeo je prvi u Bosni sa radom u mektebu učenje vjeronauke. Bio je poštovan i voljen od muslimanskog življa. Od Reis Uleme, Rahmeti Kemure dobio je i posebna odlikovanja. Govorio je arapski, turski i albanski jezik. Kraj svoga imamskog službovanja proveo je u Vlasenici kod Zvornika. Od 1986 godine živio je kod sina Redžepa u Istanbulu, gdje je i 2001 godine preselio na ahiret.
(El fatiha)
- You must be logged in to reply to this topic.