[Mustafa]

#8599

Wednesday, 14 January 2009 11:27

MEDJU 10 VRHUNSKIH LIDERA

Predsjednik Islamskog savjeta Norveske i glavni imam IZ Bosnjaka u Norveskoj, Senaid ef Kobilica, dobio je, ovih dana, jos jedno priznanje za svoj rad i angazman u Norveskoj. On je izabran i uvrsten u listu “Top10”- medju deset najboljih i najkvalitetnijih lidera u Norveskoj, a koji imaju inostrano porijeklo. Ovo priznanje se dodjeljuje vec petu godinu i ima za cilj da predstavi uspjesnih pet zena i pet muskaraca, vrhunskih lidera, aktivno ukljucenih u norveski drustveni zivot, ali koji istovremeno imaju veliki uticaj u njemu.

– U Norveskoj ne postoji jednostavan put ka uspjehu, kaze se u obrazlozenju proglasavanja deset najboljih lidera. Samo tezak rad i stremljenje ka odredjenom cilju je veoma znacajno i vazno za uspjeh, kaze se u pratecem obrazlozenju ovog biranja. Sa ovom tvrdnjom se slazu svi koji su usli u ovu listu.
Biranje za listu “Top10” najuspjesnijih provodi internacionalna organizacija Leadership foundation, odnosno njen norveski odjel. Cilj ovoga projekta, biranja, jeste da se pokazu mogucnosti uspjeha u Norveskoj i za one koji su sticajem odredjenih okolnosti prispjeli u ovu zemlju iz drugih krajeva svijeta.
– Zivimo u Norveskoj gdje se neprestano povecava ucesce stranaca u ovdasnjem zivotu. Ovim izborom zelimo pokazati da je uspjeh moguc i za one koji su dosli iz inostranstva, kaze Lisa Cooper (Kuper), rukovodilac organizacije Leadership Foundation i autor ovoga projekta. Ocekuje se da iskustva odabranih u ovu listu, posluze i drugima kao model za njihov uspjeh. U obrazlozenju se takodjer naglasava de se ovakvim biranjem unapredjuje multikultura i internacionalizam, tolerancija i mogucnosti pozitivne integracije u norveski drustveni zivot, naglasavajuci posebno razumijevanje i vrjednovanje multikulturalnosti i polne jednakosti, cemu se u Norveskoj pridaje velika vaznost.
Inace nominacija za ovu toplistu traje dva mjeseca, a konacnu odluku o uvrstenju donosi poseban ziri, koji medju kandidatima bira deset koji su zasluzili ulazak. Lista je predstavljena u norveskoj vodecoj i respektabilnoj dnevnoj novini “Aftenposten”.
U ovogodisnjem ziriju su bili, pored ostalih i Thorvald Stoltenberg, (Torvald Stoltenberg) Tore Johansen, Vibeke Madsen Caroline Sutton, Gunn Ovesen (Gun) og Bente Møller (Moeler).

[Mustafa]

#8757

Uspješne Bosnjakinja

[b]Dženita Pašić:

Bosanka u Americi[/b]

Rat ju je zatekao u Americi, tokom privatne posjete 1992. godine, u gradu Louisville-u u Kentuckyu, gdje je njen muž tokom osamdesetih studirao medicinu. Započeti život i karijera u Sarajevu naprasno su prekinuti, i sve je za nju moralo krenuti iz početka. Američko okruženje donijelo joj je nove izazove i promjenu profesije, pa je nakon novinarke i prevoditeljice postala veoma uspješan advokat i uzor mnogim ženama.

Piše: Asim Bešlija

U životu Dženite Pašić sve je u znaku broja tri. Obrazovana je na tri jezika u tri obrazovna sistema, ima tri diplome visokog obrazovanja, kao i tri državljanstva zbog života na tri različita kontinenta. Trojka označava i njen porodični život – muž, kćerka i pas.

Svoju karijeru gđa Pašić započela je u Sarajevu. Tu je stekla dvije diplome – za francuski jezik i književnost te novinarstvo. To je uključivalo i studijski odlazak u Tunis 1978. godine gdje je pohađala Lycee de Mutuelleville i stekla bakalaureat stepen iz umjetnosti jezika. Već od ranih dana pokazivala je sklonost ka javnoj afirmaciji pa su njeni prvi angažmani bili vezani najprije 1984.godine za Zimske olimpijske igre gdje je bila zvanični najavljivač u takmičenjima za umjetničko klizanje, a zatim i na TV Sarajevo gdje je vodila dječiju emisiju ‘Pogled’.

Prije i poslije olimpijade bila je zaposlena i u firmi ADP Dizajn koja se bavila izradom i prodajom proizvoda koji su simbolizirali ZOI, a nakon toga do pred sami rat, bila je menadžer prodaje za područje Centralne Evrope proizvoda marke Samsung u kompaniji Yugoslav-Korean Inc.

Njena karijera u usponu je prekinuta 1992.godine kada je u Bosni i Hercegovini započeo rat, u momentu kada su ona i njen muž bili u posjeti gradu Louisvilleu u državi Kentucky, gdje su oboje silom prilika morali ostati. To je značilo novi početak koji će joj tokom godina donijeti nove izazove i izrazit uspjeh.

Američka priča

Ostanak u Americi i njoj i mužu nametnuo je potrebu za novim obrazovanjem. Ona je na nagovor prijatelja odlučila promijeniti karijeru, i umjesto novinarke i prevoditeljice, postala je pravnica. 1995.godine upisuje Brandies School of Law gdje stiče diplomu. Već 1998.godine zapošljava se u velikoj advokatskoj firmi u kojoj radi čak 400 ljudi. U Frost Brown Todd LLC ostaje čitavih osam godina pomažući stranim i američkim klijentima u prekograničnim transakcijama. Ovo joj je predstavljalo izvanredno iskustvo i šansu da pokaže svoje kapacitete, povezujući ljude i ideje, dajući kretivna rješenja i razvijajući međunarodnu mrežu saradnje.

Nakon osam godina, odlučuje da se pridruži firmi koju njena sestra vodi u Beču, te otvara njen ogranak u Americi. Brainswork USA počinje sa radom a gđa Pašić postaje njegov glavni advokat i šef za umrežavanje, dajući pravne i poslovne konsultacije klijentima za razvoj njihovih projekata širom svijeta.

U međuvremenu, gđa Pašić razvija i bogat akademski i socijalni život. 2005.godine predaje na univerzitetu u Louisvilleu kao gostujući profesor u oblasti međunarodnog javnog prava. Potom je gostujući profesor na Notre Dame University School u Bejrutu, u Libanu, gdje predaje o međunarodnim komercijalnim ugovorima, zatim u Bordeauxu u Francuskoj gdje na tamošnjoj poslovnoj školi održava predavanja iste tematike. Prošle godine ponovo se vraća univerzitetu u Louisvilleu gdje studente uči praktičnim transakcijskim vještinama u korporativnom pravu.

Raznoliko međunarodno okruženje djeluje poticajno i na njeno znanje jezika. Tako osim francuskog, usavršava engleski i italijanski te se služi španjolskim. Građanske i profesionalne aktivnosti proširuje volonterskim radom u nizu asocijacija od kojih je većina bila povezana sa njenom domovinom, Bosnom i Hercegovinom. Još od dolaska u Ameriku počinje pomagati izbjeglicama a od 2005.godine do danas članica je tri bh.asocijacije – Bosansko-američkog savjetodavnog vijeća , Bosanskohercegovačko-američke akademije nauka i umjetnosti te Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike. Osim ovoga, aktivna je u sedam različitih američkih organizacija i udruženja.

Ovakva životna energija rijetko je viđena ali gđa Pašić pojašnjava da je upravo ovolika aktivnost, uz podršku porodice i prijatelja te sportske aktivnosti, čini takvom kakva jeste. Formula za ovakvo nešto može biti sasvim jednostavna. Pojasnila je to u intervjuu jednim lokalnim novinama u Lousivilleu koje su o njoj napravile priču kao o uspješnoj poslovnoj ženi.

‘Generalno, mi postajemo zaokupljeni samima sobom i fokusirani na ono što se nama događa. Moramo izaći iz samih sebe i fokusirati se na druge i svijet oko nas. Jednom kada ste u mogućnosti da se stvarno otvorite na taj način, postajete mnogo sretniji sa samim sobom’, pojašnjava gđa Pašić.

Na kraju, njen primjer najbolje dokazuje ovu izjavu. A, njen osmijeh govori upravo o toj unutrašnjoj sreći i zadovoljstvu.

[Mustafa]

#11331

Još jedan doktor nauka među nama u Skandinaviji

Amrina Pobjeda

Pise. S: Kadric

Na Univerzitetu u Göteborgu, 20. februara, doktorsku disertaciju uspješno je odbranila Amra Osmančević. Ona je i ranije bila ljekar (doktor), a sad je doktoratom naglasila naučnu dimenziju svog posla. Čestitamo!

Amra je rođena u Ahmićima kod Bratuncu, od majke Magbule i oca Aziza. Otac, inženjer, djecu je uveo u svijet prirodnih nauka, kroz prizmu hemije, fizike i biologije. I s Drinom ih opio.”Vidite ovu vodu, više od 70% naših tijela je voda, čuvamo li vodu čuvamo nas”, govorio im otac dok ih je Drini vodio da ribu love ili se u njoj kupaju. Majci djeca duguju ljubav za knjigom, tako da su se dva svijeta sretno srela u dječijoj mašti, kasnije i cijelom životu. ”Ovu knjigu ćete djeco dva puta pročitati”, govorila bi im majka kad bi joj dobra knjiga u ruke pala. Tako su dobijali teme za ugodno i korisno druženje, sklapali svoj novi osmišljeni svijet.
Amra je medicinu studirala u Banja Luci, privela je kraju upamtljive 1992. godine, a promocija joj bila, gle čuda, baš u aprilu, kad je Bosna već gorila. Započela i staž na Internoj medicini bolnice u Srebrenici i ratnim vihorom uz prisilni odlazak zatekla se u Beogradu.
Tu nekim čudom našla utočište u bolnici, ali i ljubav iz studentskih dana – Edina Osmančevića. Ubrzo su uspjeli da nađu put do Švedske, pa od 1993. godine ”knjiže” izbjegličke kampove u Malungu i Mariestadu, da bi napokon pronašli stalni smještaj u Göteborgu.
Dalje priča teče dosta poznatim stazama: Amra uči jezik sa bratom i snahom (takođe ljekarima), radi u projeku “Bosanci pomažu Bosancima”. Ulazi i u priču razmjene iskustava i znanja bosanskih ljekara nastanjenih u Švedskoj, a onda razmjene tih iskustava sa Šveđanima. Struka je odvodi u oblast ginekologije, porodiljstva i rane dječije njege. Novembra 1997. dobija i stalni posao kao ljekar na Sahlgrenskoj bolnici u Göteborgu gdje i specializira kožne i polne bolesti 2005. Dugo godina radi kao asistent i predavač na Institutu za kožne i polne bolesti ovog univerziteta.
Tu zagriza i jabuku naučnih izazova i počinje da kroz onu prizmu prirodnih nauka, koju joj je davno otac usadio, posmatra i ljudski život. Vidjela je u ljudskom tijelu vodu, vazduh, sunce, minerale… sretno spojene u jedno – u život.
Pogled joj zastao na koži i oblasti psoriaze i primjene vitamina D, efekata UVB terapije, te klimatskog liječenja.
Doktorskom disertacijom je dokazala da UVB tretman liječi psoriazu, pozitivno utiče na vitamin D produkciju u koži, te ima pozitivan efekat na metabolizam kostiju, masnoća i šećera. Oni koji sa kožnim bolestima imaju problema dobro znaju šta to znači. A ovo je samo dio te Amrine naučne priče; ostalo je prezentirala na različitim naučnim kongresima u Londonu, Parizu, San Franciscu, Beču, Istanbulu, ali i u Švedskoj i Skandinaviji.
– Šta sada? – pitam je.
– Dalje planiram nastaviti sa naučnim radom i pomoći obrazovanju novih doktora nauka – rado sa nekim zainteresovanim i nadarenim kolegom iz Bosne kome bih pomogla sa naučnim radom ovdje ili u Bosni. Rado bih sarađivala i sa kolegama na institutima za kožne i polne bolesti u BiH, kaže ambiciozno, nudeći svoje iskustvo drugima.
Amra ima potrebu da nam naglasi da njen rad nije samo njen, pa ni uspjeh. Veliku zaslugu za sve to, pored roditelja i porodice, svakako ima i mentor.
Amru gledam u zagrljaju porodice, supruga i djece – Amara 15, Adina 12 i mjezimčeta Selme od jednog ljeta. Prijatelji i porodica zasuli je poljupcima i cvijećem. A cvijeće uz cvijeće ide.

[mirsad_d]

#14399

ARHITEKTONSKI ATELJE BOSANKE DR. ELME DURMIŠEVIĆ U CENTRU AMSTERDAMA

Prije 14 godina je brinula kako prezimiti tesku sarajevsku zimu, pored granata osigurati hranu i vodu, otici na posao u Civilnu zastitu opcine Centar i svakodnevno zivjeti u porodicnoj kuci na skoro samoj prvoj borbenoj liniji na Kosevu… Danas je naucni istrazivac na Tehnickom univerzitetu Delft u Holandiji i vlasnik i direktor arhitektonskog biroa 4D Architects u samom sredistu Amsterdama. Zove se Elma Durmisevic, Sarajka koja je nakon izlaska iz Sarajeva s Dejtonskim mirovnim sporazumom dobila posao u holandskoj prijestolnici, tu doktorirala i napravila briljantnu karijeru istrrazivaca i poslovne zene, istovremeno.
Bio je uistinu lijep osjecaj kada sam u poznatoj amsterdamskoj ulici Keizersgracht, u srcu grada, u prostranom ateljeu upoznao tako uspjesnu Bosanku koja projektuje u mnogim zemljama svijeta medju kojima je od prosle godine upisana i njena domovina, Bosna i Hercegovina.
Nasa je Elma, naime dobila veliki posao projektovanja poslovno-sportskog centra u Mostaru vrijednog 17 miliona KM koji upravo ovih dana pocinje s izgradnjom.
Kada su svi zaposleni otisli kuci i vecerali, Elma je ostala da obavi jos par vaznih stvari koje nije stigla. Kuci ce biti negdje iza 19 sati. Cijena je to ozbiljnoga naucnog rada na univerzitetu i prepune agende obaveza u birou 4D Architects koji je primjer bosanskog talenta i upornosti. U samo 10 godina, Elma je iz Sarajeva gdje je strepila za svaki dan doktorirala, radila na univerzitetu, osnovala vlastiti atelje koji je danas ozbiljan konkurent najvecim i najpoznatijim arhitektonskim biroima u Holandiji.Kada sam vidio kakve sve obaveze ima ostao sam bez teksta da stize jos vec godinama organizirati workshop-ove za bh studente arhitekture iz Sarajeva u Delftu i holandske u Sarajevu a vec je godinu dana predsjednica Naucnog kluba BiH u Holandiji.
Draga Elma, kako ti sve ovo stizes-pitam je.
Biram stvari koje me interesiraju i inspiriraju i tada mi nista nije tesko posebno ne ako je nesto u pitanju za Bosnu i Hercegovinu.U ovom poslu morate potpuno vjerovati u sebe i biti nepokolebljiv, kaze mi.
Na zidu motivi BiH, na stolu knjiga porodicnog stabla ugledne i poznate sarajevske familije Zecevic odakle potice njena majka. U ateljeu Elme Durmisevic pokupio sam kako ponosa tako i kompleksa: Boze dragi, sta zena napravi dok sam ja ‘pecao
ribe’!

Dr. Elma Durmišević: Asocijacija bh. naučnika u Holandiji NAUK koja se okupila nakon upoznavanja u Sarajevu, uvezuje bh. institucije u evropske i svjetske tokove

“Članovi kluba su u principu magistri i doktori nauka, građani BiH koji žive i rade u Nizozemskoj, koji imaju izuzetno dugogodišnje iskustvo u veoma eminentnim institucijama i naučnim organizacijama u Nizozemskoj, na univerzitetima ili u istraživačkim kućama, i koji već imaju izgrađen network u Nizozemskoj a i šire, i sa svojim pozicijama i znanjem mogu da pomognu razvoju i jačanju naučne infrastrukture u BiH”, kazala je Dr. Elma Durmišević.
Paradoksalna je, ali svakako sretna činjenica, da su se neki naši akademski građani, koji duže vrijeme žive u Nizozemskoj, prvi put sreli u Sarajevu u septembru 2006. godine, na Prvom kongresu bosanskohercegovačkih naučnika iz zemlje i svijeta.
Ohrabreni održavanjem Kongresa, oni su odmah po povratku u Nizozemsku osnovali asocijaciju NAUK, koja djeluje kroz tri odjeljenja – za medicinske i prirodne nauke, za tehničke nauke, te za bosanski jezik i kulturu. Osnovni cilj ove asocijacije, koja trenutno broji 30 članova, jeste uvezivanje bh. institucija u evropske i svjetske tokove, te jačanje naučne infrastrukture u našoj zemlji. Za osamnaest mjeseci djelovanja članovi NAUK-a su organizirali nekoliko međunarodnih workshopova, a uspostavili su i saradnju sa Arhitektonskim fakultetom u Sarajevu.
“Potpisan je i bilateralni sporazum između arhitektonskog fakulteta iz Delfta i onog iz Sarajeva. Na workshpovima koji su organizovani već par godina učestvovalo je oko 60 studenata iz Sarajeva, Delfta, i Eindhovena. Ove godine smo čak organizovali i mastercourse u kojem su učestvovali i studenti iz Istanbula, Sarajeva i Delfta, gdje smo ih pokušali po prvi put uključiti u jedan ciklus nastave koji se baziraju na ove trendove ekologije građenja i dizajna”, izjavila je ona.
Tragom ovih inicijativa, uskoro bi, uz Arhitektonski fakultet u Sarajevu, trebalo da bude izgrađen jedan mulifunkcionalni paviljon.

[mirsad_d]

#14496

Ajan – prvi Bosanac, doktor filmologije!

Pisac, karikaturista, novinar i dugogodišnji kolumnista Bosanske pošte, a odnedavno i stalni kolumnista DEPO portala, Midhat Ajanović Ajan (po ocu porijeklom iz Sljedovica, a po majci iz Bjelogoraca), odbranio je 4. juna. 2009.godine na Univerzitetu u Göteborgu, u briljantnom stilu, doktorsku disertaciju „Den rörliga skämttecknigen“ (Karikatura u pokretu) i postao doktor filmologije, prvi Bosanac, i prvi Južni Slaven uopšte, koji je doktorirao animaciju.

„Hattlyft för doktor Ajan!“ – napisao je Göteborg Posten.

Svaka čast i dubok naklon! – dodaje Bosanska pošta.

– Ova studija je spoj svega čime sam se bavio u životu, a to je pisanje i crtanje – objašnjava Ajan.

– Počeo sam je pisati 1992. ali je ubrzo, ratom uzrokovana, nastala pauza i u mom pisanju i u mom životu. Posljednjih godina radio sam intenzivno i sretan sam da sam ostvario svoj davnašnji san.

Oponent u odbrani disertacije bio mu je norveški profesor iz Trondheima Bjørn Sørenssen, koji se na početku svog propitivanja malo i našalio: „Knjiga je prilično teška“, kazao je ovaj ugledni profesor, aludirajući na Ajanovo obimno djelo uokvireno u 500 strana, ali i dubinu teme kojom se bavio. Na kraju, bio je zadovoljan, dobio je kolegu s kojim u budućnosti može s radošću dijeliti znanje o animaciji.

– Ovo je veoma ambiciozno istraživanje, originalno ilustrovano, analitički imponirajuće – ocijenio je Bjørn Sørenssen.

– E, sad ću malo predahnuti, obećao je Ajan nakon slavlja koje su mu priredili najbliži – porodica, kolege i prijatelji.
(preuzeto iz “Bosanske pošte”, B. Tomić/ DEPO)

[mirsad_d]

#16798

Mr. Osmo Vatres, predsjednik Balkan Kluba za Mir

Balkanski klub mira, prva medjunarodna organizacija koja je formirana na Balkanu od 13 balkanskih zemalja: Albanija, Bugarska, Makedonija, Bosna i Herzegovina, Srbija, Grcka, Turska, Moldavija, Rumunija, Crna Gora, Hrvatska i Kosovo, sa sjedistem u Skoplju. Uz najvisu pomoc koju su mu pruzili u njegovom formiranju medjunarodne institucije: OSCE, Europska Unija, NATO, a posebno Ujedinjene Nacije (UN), gdje su svi poslali telegrame podrske, a posebno na svecanoj sjednici 17.Decembra 2004.god. u Skoplju, uz prisustvo 650 ucesnika iz zemalja koje ga sacinjavaju predstavnika diplomatskog hora u Makedoniji i medjunarodnih institucija koje su prisustvovale, a posebno sto je veliki uspjeh da je izvrsena promocija balkanske novine “Balkanska revija” na engleskom i makedonskom jeziku, koja ce izlaziti na svim jezicima balkanskih zemalja. Posebne cestitke nobelovaca za mir koje su stigle od poznatih drzavnika svijeta i nobelovaca za mir, na stvaranju balkanskog kluba mira. U svim dokumentima i kasetama sa misije mira iz 1989 i 1990 godine, ostala su imana zauvijek zapisana, koji su se borili za mir i to se nikad izbrisati ne moze. To su poznata imena: Osmo Vatres (predsjednik misije mira), Dejan Mastilovic, Muaz Dedajic, Danijela Radosavljevic, Aco Djukanovic, Sasa Obradovic, Dejan Obradovic, Fatmir Krasnici, Abdulah Saliu, Prof.Dr Simun Galevski, Dr. Avdo Suceska, Dr. Ismet Dautbasic, Dr. Milomir Mucibabic, Nebojsa Lekovic, Nebojsa Rancic, Dr. Nebojsa Arandjelovic, Dr. Zeljko Bartulovic, Nadan Petrovic, Milan Lazetic (koji je poginuo na putu misije mira), Vuja, Goran, Primos Vance, Slavica Bosnic, Fana-Kocavska Cvetkovic, Mali Hocavar Albina, Vlado Kapidzic, Danica Milosavljevic, Rade Basic, Angel Mosovski, Dinko Surkalo, Azem Vlasi, Kemo Aleckovic, Maksimiljan Sjenica, Hamdija Hadzihasanovic, Slobodan Volarevic, Zoran Pazin, Dr. Kasim Begic, Dr. Drago Bago, Alija Behman, Marinkovic Milisav, Vukasin Maras, Muhamed Besic, Milovan Zorc, Marko Belinic, Zoran Kalinic, Zoran Perkovic, Ivan Brigic, Ivan Orlic, Jevrem Popovic, Branko Greganovic, Sidik Hasanovic, Boban Jovanovic, Ljilja iz Nisa, Dragan Pejovic, Bozo Mrakovic (poginuo u saobracajno nesreci 21.12.1990 kod gornjeg Milanovca, zajedno sa Milanom Lazeticom, sekretarom odbora misije mira, na putu misije mira)

Posjeta predsjednika Balkan Kluba za Mir Osme Vatresa, gospodinu Lehu Valensi, 07. Aprila 2007 u Gdandsku.

Mr. Osmo Vatres napisao je knjigu “Misija Mira” i preveo na vise jezika. U pripremi je i drugo izdanje.

OSMO VATRES – BIOGRAFIJA
Osmo Vatreš je rodjen 20.05.1957. godine u selu Ribijoc u blizini Žepe kod Rogatice, od oca Jakupa i majke Hadžire. Osnovnu školu je završio u Vrataru,Žepa,a osmogodišnju na Borikama. U Rogatici se upisuje u srednju školu gdje započinje aktivnosti kao omladinac, prvo postaje sekretar ferijalnog Saveza opštinske konferencije Rogatica a potom predsjednik planinarskog društva.Učestvuje na raznim takmičenjima Međurepubličkih igara bratstva i jedinstva u planinarenju i osvaja niz zlatnih medalja za svoj rodni grad Rogaticu. Zatim odlazi u Sarajevo gdje završava mašinsku skolu i započinje studij prava. U Sarajevu započinje društveno-politički rad pri Republičkoj konferenciji omladine Bosne i Hecegovine ,ispred koje se angažuje u organizovanju omladinskih radnih akcija: Šipad (81. god.), Drvar(1985.god.) kao i mnogih kulturnih i sportskih manifestacija. Zadnja manifestacija je vezana za omladinsku akciju u ime konferencije Savezne omladine SFRJ na izgradnji spomen obilježja USAOJ-u u Bihaću. Pred raspad SFRJ organizuje misiju mira na nivou Jugoslavije u organizaciji pravnih fakulteta Jugoslavije, viših pravnih škola i fakulteta bezbjednosti u funkciji predsjednika orgnaizacionog odbora misije mira devedesete godine. U razgovoru sa najvisim drustveno politickim strukturama republika i Jugoslavije, pokusava zajedno sa ostalim clanovima da pokusaju na miran nacin izbjeci rat i dogovoriti se o daljnjoj sudbini zemlje. Zajedno sa ostalim članovima pokušava da koz razgovore sa najvišim društveno-političkim strukturama, ali sve je bilo uzalud. Njegova misija sa njegovim prijateljima nije zavrshila onako kako su oni smatrali da treba, ali ostaje za istoriju da su mladi ljudi pokušali da ubijede političare da se rat izbjegne.
1988. godine učestvuje u pokretanju studentske novine Valter zajedno sa prijateljem Dejanom Mastilovićem, tadašnjim predsjednikom Saveza studenata Bosne i Hercegovine Kao sportista je bio veoma uspješan naročito u planinarenju a postao je trostruki prvak u orijentaciji u prirodi, čak je i autor priručnika za prostornu orijentacju planinarskog društva Sjemeć. Nakon izbijanja rata napušta prostor Jugoslavije i odlazi u Italiju a potom u Minhen,Njemačka gjde ostaje da živi. Bavi se novinarstvom kao nezavisni žurnaslista. Član je svih svjetskih i evropskih asocijacija u učesnik mnogih konferencija. Opet sa prijateljim radi na mirovnim aktivnostima osnivajući Balkan klub mir sa sjedištem u Skoplju, čiji je i predsjednik.

[Mustafa]

#20979

Srebreničan Nail Muskić želi igrati za domovinu
Odbio Švajcarsku, čeka poziv iz BiHPiše: A. Jelić
Četvrtak, 11.02.10. 13:46.

Veliki broj mladih bh. igrača nastupa u gotovo svim evropskim ligama. Jedan od njih je i mladi Nail Muskić, koji svoju karijeru gradi u Švicarskoj. Ako je suditi po pisanju švicarskih medija, Muskić važi za jednog od najtalentovanijih igrača u toj zemlji.

Muskić je rođen 1993. godine u Srebrenici, odakle je u toku rata preselio u Švicarsku. U ovoj zemlji i počinje graditi svoju karijeru.

“Počeo sam trenirati fudbal od svoje pete godine. Moj prvi klub je bio FC Schindelleg. Nakon toga sam nastupao za Tuggen i Rapperswil-jona. Tada su me kontaktirali iz Wädenswila i postao sam njihov član. Oni se inače nalaze u najjačoj ligi Švicarske za juniore. Nakon što sam ovdje došao trebalo mi je vremena da se priviknem. Ovdje me najviše pamte jer sam na jednoj prvenstvenoj utakmici postigao deset golova”, kaže Muskić za SportSport.ba.

Ovaj mladić je osvajao mnoge turnire sa svojim klubom i uvijek je bio među najboljim igračima.

“Na nekoliko turnira koje smo igrali prošle godine bio sam najbolji strijelac i igrač. Mnogo sam napredovao na ovim jakim turnirima, jer dolaze veoma snažne ekipe. Uvijek se trudim da dam sve od sebe i onda mi se taj trud i isplati. Drago mi je kada me u velikoj konkurenciji proglase najboljim igračem, to je dokaz da posjedujem kvalitet”.

Nakon što je pružao kvalitetne partije u svom klubu, pa je i igrao za mlađe reprezentacije Švicarske. Sada je dobio poziv za U-17 reprezentaciju te države, ali ovaj momak ima svoje želje.

“Za najbolju mladu selekciju Švicarske (U-15) zaigrao sam u trinaestoj godini, a u toj generaciji sam bio najbolji igrač. Sada mi je došao poziv iz U-17 reprezentacije, ali sam ga odbio. Volio bih da igram za svoju državu za Bosnu i Hercegovinu. Velika mi je želja da me pozove selekotor našeg državnog tima. Vjerovatno niko i nije čuo za mene, pa i nisam mogao dobiti poziv. Nadam se da će neko od glavnih ljudi čitati ovo i možda me dođe neko pogledati. Ja samo želio da me pozovu na okupljanje i tada bih pokazao da posjedujem ogroman kvalitet”, rekao je jedan od najtalentovanih igrača Švicarske Nail Muskić za SportSport.ba.

[Mustafa]

#20991

Srebreničan Nail Muskić želi igrati za domovinu
Odbio Švajcarsku, čeka poziv iz BiHPiše: A. Jelić
Četvrtak, 11.02.10. 13:46.

Veliki broj mladih bh. igrača nastupa u gotovo svim evropskim ligama. Jedan od njih je i mladi Nail Muskić, koji svoju karijeru gradi u Švicarskoj. Ako je suditi po pisanju švicarskih medija, Muskić važi za jednog od najtalentovanijih igrača u toj zemlji.

Muskić je rođen 1993. godine u Srebrenici, odakle je u toku rata preselio u Švicarsku. U ovoj zemlji i počinje graditi svoju karijeru.

“Počeo sam trenirati fudbal od svoje pete godine. Moj prvi klub je bio FC Schindelleg. Nakon toga sam nastupao za Tuggen i Rapperswil-jona. Tada su me kontaktirali iz Wädenswila i postao sam njihov član. Oni se inače nalaze u najjačoj ligi Švicarske za juniore. Nakon što sam ovdje došao trebalo mi je vremena da se priviknem. Ovdje me najviše pamte jer sam na jednoj prvenstvenoj utakmici postigao deset golova”, kaže Muskić za SportSport.ba.

Ovaj mladić je osvajao mnoge turnire sa svojim klubom i uvijek je bio među najboljim igračima.

“Na nekoliko turnira koje smo igrali prošle godine bio sam najbolji strijelac i igrač. Mnogo sam napredovao na ovim jakim turnirima, jer dolaze veoma snažne ekipe. Uvijek se trudim da dam sve od sebe i onda mi se taj trud i isplati. Drago mi je kada me u velikoj konkurenciji proglase najboljim igračem, to je dokaz da posjedujem kvalitet”.

Nakon što je pružao kvalitetne partije u svom klubu, pa je i igrao za mlađe reprezentacije Švicarske. Sada je dobio poziv za U-17 reprezentaciju te države, ali ovaj momak ima svoje želje.

“Za najbolju mladu selekciju Švicarske (U-15) zaigrao sam u trinaestoj godini, a u toj generaciji sam bio najbolji igrač. Sada mi je došao poziv iz U-17 reprezentacije, ali sam ga odbio. Volio bih da igram za svoju državu za Bosnu i Hercegovinu. Velika mi je želja da me pozove selekotor našeg državnog tima. Vjerovatno niko i nije čuo za mene, pa i nisam mogao dobiti poziv. Nadam se da će neko od glavnih ljudi čitati ovo i možda me dođe neko pogledati. Ja samo želio da me pozovu na okupljanje i tada bih pokazao da posjedujem ogroman kvalitet”, rekao je jedan od najtalentovanih igrača Švicarske Nail Muskić za SportSport.ba.

[Anonymous]

#21019

bilo bi dobro da se pobrise ovaj vatres,ne prljajte stranice ovakvim uhljupima,samo dok se vratim ,pa cemo o tome

[Anonymous]

#21036

bilo bi dobro da se pobrise ovaj vatres,ne prljajte stranice ovakvim uhljupima,samo dok se vratim ,pa cemo o tome

[Teva]

#21028

Vala Twine da znas da ni meni nije bilo milo kad sam vidio ovu pricu o shjajnoj bubi ovdi. Svi smo mi culi o njegovom skupljanju maraka po Njemackoj, za tada agresijom pogodjenu Bosnu i nas napaceni narod. Nije on u stvari skupljo te marke tada nego ih kupio od dobronamjernog naroda i trpo u rodjene dzepove.
Medjutim u samom postu nema vrijedjanja, nakaradnih rijeci i nicega sto je u sugobu sa pravilima stranice pa moderatori tu nemogu nista uciniti, nazalost.

[Teva]

#21045

Vala Twine da znas da ni meni nije bilo milo kad sam vidio ovu pricu o shjajnoj bubi ovdi. Svi smo mi culi o njegovom skupljanju maraka po Njemackoj, za tada agresijom pogodjenu Bosnu i nas napaceni narod. Nije on u stvari skupljo te marke tada nego ih kupio od dobronamjernog naroda i trpo u rodjene dzepove.
Medjutim u samom postu nema vrijedjanja, nakaradnih rijeci i nicega sto je u sugobu sa pravilima stranice pa moderatori tu nemogu nista uciniti, nazalost.

[rogatica.com]

#21086

Evo jedan link od skoro prije dvije godine, TRECI POST ODOZGO.

http://www.rogatica.com/index.php?option=com_kunena&Itemid=53&func=view&id=213&catid=12

Sacekajte nekoliko sekundi i Osmo ce vam progovoriti.

[Teva]

#21318

Mi u Holandiji.:)

:)

[Mustafa]

#23071

NASI U SVIJETU

Sudi u američkoj fudbalskoj ligi

Da jedan mladi Hercegovac može dijeliti pravdu u Americi, to bi već bilo za rubriku: vjerovali ili ne. A upravo je tako.Tarik Veledar, dijete iz naše vale, već duži niz godina dijeli pravdu na fudbalskim stadionima širom Amerike i to na najvećem nivou, u najvišem rangu američkog soccera.Prve korake u životu, Tarik je napravio po strmoj kaldrmi počiteljskih sokaka, prohodao je na čapljinskim ulicama, a prvu ljubav prema fudbalu osjetio je pod Bijelim Brijegom.

Dobro se sjeća kad je Velež osvojio Kup Maršala Tita protiv Dinama, sjeća se Veležovih utakmica u evropskim kupovima. To su bili dani njegovog djetinjstva. Pripremao se upravo da počne trenirati u pionirima Veleža, kad mu je vidike prema budućnosti zaklonila željezna zavjesa ratnog vihora.Trebalo je preskočiti tu zavjesu devedeset i treće, preskočiti je i negdje doskočiti.A Tarik je sa familijom doskočio do Atlante u Americi. Tamo je nastavio ono što je započeo u domovini. Kaže da mu je prvi korak, nakon dolaska u Ameriku, bio korak ka fudbalskom stadionu. Otišao je odmah na fudbalski teren. Počeo je trenirati u jednoj lokalnoj ekipi, bio je vrlo uspješan kao igrač, a jednog dana su mu ljudi iz kluba preporučili, zbog njegove visine i korpulentnosti, da ne bi bilo loše, da se posveti sudijskom pozivu.

Samom svojom pojavom i izgledom ulijevao bi ugled i autoritet na terenu.Tako je i bilo. Položio je sudijski ispit i napredovao svake godine po jednu stepenicu naviše, iz lige u ligu, da bi, prije nekoliko godina, dokučio do najvišeg ranga u američkom socceru. Sada sudi u sve četiri američke divizije.Ovih dana počinje proljetni dio prevenstva u sve četiri lige Americkog soccera.„Američka liga u socceru nama Evropljanima je jedna velika nepoznanica. A da se tamo igra dobar fudbal, dokaz su igre američke reprezentacije na nekoliko zadnjih svjetskih prvenstava u fudbalu, kao i američki profesionalci, koji igraju fudbal u najboljim evropskim ekipama“, priča Tarik.

Tarik kaže da je od iduće sedmice do juna rasprodat. Utakmice, sve jedna za drugom. Non stop. Od Washingtona do Los Angelesa, od Floride do Aljaske. Narednih sto dana biće ili u avionu ili na zelenom terenu. Fudbal u Americi postaje sve popularniji, a stadioni su puni ko šibica. Ovdje treba napomenuti da je u američki fudbal sasvim druga igra, koja nema veze sa našim fudbalom, a ono što mi ovdje nazivamo fudbal, Amerikanci jednostavno nazivaju soccer.Tarik dodaje da mu ne bi bilo teško zaprašiti iz Amerike u Mostar, da sudi bar jednu Veležovu prijateljsku utakmicu, nekad ljeti, kad budu pripreme. Nadamo se da će doći vrijeme da se ispuni ova Tarikova želja. Još je dobro mlad. A dotle, u izvještajima sa utakmica američkog soccera čitaćemo: Referee, Tarik Veledar.A referee, to je fudbalski sudija. Neka je sa srećom!

(Nova Sloboda)

[Author]

Posts