Gledajuci Burate vretih se u svoje djetinjstvo.U Buratima sam imala svoje rahmetli nena i djedo.Inace svi mjestani Burata su mi familija osim jedne kuce.Svoje raspuste sam sa ceznjom iscekivala da bih otisla u Burate.Preko ljeta smo se skupljali kod nena pa nas je bilo dosta djece-nezaboravni dani.Gledam stecke i sjecanja naviru koliko smo se puta igrali i sakrivali oko njih.Drago mi je sto su Burati sad poslije rata dobili novi sjaj sto se grade.Nijetim ako Bog da da obidjem selo,selo mog djetinjstva i zaista lijepih uspomena.