[Kaza]

#14705

Bosanska soba u Rogatici

Jedan od najljepsih trenutaka sa mog ovogodisnjeg odmora u Bosni je upravo posjeta nasem prof. Husi Hodzicu u Gracanici. Vrijeme provedeno u razgovoru sa njim je tako brzo proslo da je izgledalo kao da smo upravo sjeli a vec je bilo vrijeme da se ide. Nas susret nije bio slucajan jer smo se prije toga dogovorili preko Zambija da se upravo nadjemo u Rogatici, u njegovoj rodnoj kuci, u ambijentu kakav se moze naci jos samo u muzejima. Zaista je bilo uzivanje sjediti sa covjekom koji je za Rogaticu tako mnogo dao, pa se s pravom moze reci da je vec sada usao u nasu rogaticku istoriju kao legenda. I bas sada kada svi polahko dizu ruke od Rogatice, on je tu i ne predaje se.

Iako je jos davno prije rata professor otisao u Sarajevo, vratio se Rogatici onda kada su skoro svi poceli da joj okrecu ledja. Provodi nas professor u Rogatici 7 mjeseci godisnje i time pokazuje svoju vezanost i ljubav prema nasem gradu. Zna on dobro da Rogatica nije kao nekad jer u njoj nema vise ljudi koji su joj davali posebnost. Bas zbog toga je on ponovo u Rogatici, ukazujuci put kojim treba krenuti. Bez ljudi i povratka, Rogatice nece ni biti.

Za mene je sve to bilo iznenadjenje jer i sam nisam znao da nas professor veci dio godine provodi u nasoj Rogatici. Uvijek sam se, dolazeci u Rogaticu, preispitivao i pokusavao sebi objasniti osjecaj koji me je zbunjivao. Jednostavno, postoji uvijek volja za posjetom Rogatici a onda kada tu dodjem u meni se javlja neki otpor i zelja otici sto dalje i sto prije odatle. Jos su uvijek svjeza ruzna sjecanja na prosla vremena a i sam promjenjeni ambijent grada me udaljava od onog nekadasnjeg, meni tako prisnog.
Usavsi u avliju naseg profesora u Gracanici, osjetio sam po prvi put nakon toliko godina ono sto sam trazio i sto me do tada zbunjivalo. Po prvi put nakon toliko godina ja sam se osjecao kao nekad, u ambijentu nase bosanske avlije i sa covjekom koji po svemu pripada tom ambijentu, i sjedinjen sa njim vraca onu moju Rogaticu nekad. U debeloj hladovini, na terasi okicenoj cvijecem i ogradjenoj musebcima od drveta, bas kao nekad, sirila se neka pozitivna energija. U takvom ambijentu covjek moze govoriti i razmisljati samo o pozitivnim stvarima i lijepim sjecanjima. Ona ruzna sjecanja su najednom ostala tu negdje ispred avlije, i samim ulaskom u avliju osjetio sam olaksanje. Kao da je sav teret proslosti pao sa mene. Ja sam ponovo bio tamo, u meni tako prepoznatljivom i prisnom prostoru, prostoru koji sam nekad davno napustio misleci da je zauvijek izgubljen za mene.

Vrlo brzo se na stolu nadje nasa bosanska kahva i domaci sok od smreke a kao dobrodoslicu popih sa nasim profesorom po jednu nasu domacu sljivovicu. Zaista je sve neponovljivo i podsjeca na prijasnja vremena pa i aksamluke provedene uz staru bosansku sevdalinku.

Pricali smo najvise o proslim vremenima, ali onako pomalo bojazljivo i o buducim. A buducnost u Rogatici je moguca. To nam nas professor svojim odnosom i prisustvom na ovim prostorima pokazuje. Spreman je on ponovo raditi u njegovom KUD-u ali samo pod uslovom da se vrati njegovo staro ime “Slavisa Vajner Cica” i u prostorima koji su oduvijek pripadali ovom drustvu. Razgovaralo se i o osnivanju “Udruzenja Rogaticana” kao organizacije distancirane od politike u kome bi bili svi oni kojima je Rogatica na srcu, bez obzira na nacionalnost i druge vrste pripadnosti koje nas dijele. Dug je to put povratka ali svakako moguc.

A nesto posebno sto me dojmilo je bosanska soba sa secijom i tvrdim kalufnim jastucima, sa starim vitrinama , slikama i sazom u cosku. Prostor za nezaborav. U momentu, kroz moju glavu proletjese slike iz proslosti sa osobama koje su meni jako mnogo znacile a pripadale su ovom ambijentu i prostorima koji su obiljezili moje djetinjsvo i mladost. Najednom je sve bilo tu, pa makar na trenutak i izvan realnosti. Valjda zato i postoje takvi prostori koji nas uvijek vracaju u proslost stavljajuci pecat na nase porijeklo i ono sto mi ustvari jesmo. Ovih par slika koje sam napravio uz odbrenje naseg profesora ce vjerovatno i vas vratiti u vremena koja su iza nas.

Vrijeme provedeno sa profesorom je tako brzo proslo, ali ovo je tek pocetak. Nadam se da cemo se mi sa nasim profesorom druziti bar virtuelno preko ove stranice i pripremati nase susrete u Rogatici koji bi trebali biti nezaboravni za nas starije a nesto novo za nase mlade. Valjda se sve to cini i zbog njih, da ih se privuce sto blize njihovim korijenima koje oni ovako razbacani po svijetu pomalo zaboravlaju.

A nama starijima je u amanet ostavljeno da sacuvamo nase obicaje i korijene i prenosimo ih dalje na mladje. Hocemo li u tome uspjeti zavisi samo od nas i nikog vise.

[mirsad_d]

#15222

Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba

RASIM HUREM – IN MEMORIAM

Prof.dr.sc. RASIM HUREM – Kratka biografija

Rođen 15. decembra 1927. Godine u Rogatici, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu završio u rodnom mjestu a srednje obrazovanje stekao u Mostaru. Studije završio na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je 1970. godine doktorirao.
U Institutu za historiju u Sarajevu radio od 1959. do 1991. godine gdje je uznapredovao od asistenta do naučnog savjetnika. Bavio se je savremenom historijom ograničivši istraživački rad na područje Bosne i Hercegovine. Neke rezultate rada izložio na nekoliko naučnih skupova u Bosni i Hercegovini i drugim državama.
Usavršavao se na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1964. godine i u Institutu Poljske akademije nauka u Varšavi 1966. godine. Kao stipendista UNESCO specijalizirao je savremenu historiju istočne i jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Beču kod Prof. dr. sc. Richarda Pleschka 1974 – 1975. godine.
Tokom osamdeseti godina rukovodio je naučnim projektom „Zatvori i logori u Bosni i Hercegovini 1941. – 1945“, koji je bio u programu Instituta za historiju u Sarajevu. Od 1985. godine radio je na projektu „Bosna i Hercegovina 1941. – 1945“.
Umirovljen je 1991. godine ali od 1. novembra 1992. do 15. juna 1996. godine radio je za Ministarstvo odbrane Republike Bosne i Hercegovine.
Krajem 1996. godine, izabran je za redovnog profesora na Odsjeku historije i geografije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Od 1996. do 2006.g. živi u Karlovcu odakle je preselio u Zagreb 2007. godine, gdje je preminuo 09.06.2008.godine.
Iza sebe je ostavio nedovršenu historijsku knjigu o Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu, koja je na recenziji u Povijesnom institutu u Zagrebu.

Prof. dr. sc. Rasima Hurema pobliže sam upoznao na jednoj od godišnjih skupština Bošnačke nacionalne zajednice Hrvatske za Karlovačku županiju. Prišao mi je, predstavio se i u kratkom razgovoru ustanovili smo da je bio poznanik i prijatelj moje obitelji od djeda, oca, strica s kojim je pohađao školu kao i moje rodbine u Sarajevu. Naime, naše obje obitelji su porijeklom i korijenima iz malog, živopisnog istočnobosanskog gradića Rogatice. Gradića koji je u prošlosti prošao teška razdoblja da bi na koncu završio pod srpskim krstom u Republici srpskoj. Kako Prof. Hurem jednom prigodom reče, još u Drugom svjetskom ratu za vrijeme četničkih pokolja u Istočnoj Bosni krajem 1941. i u 1942. godini uz Foču i druge gradove i sela, četnici su spalili Rogaticu, stanovnike pobili i prognali te je od otprilike 1450 kuća spaljeno oko 1400 bošnjačkih i židovskih a ostalo je samo pedesetak srpskih. Spaljene su i kuče njegovih roditelja i moga djeda. Danas imamo Rasimovu rodnu Rogaticu, nakon još jednog pokolja i progona Bošnjaka, sa sasvim drugim, neprepoznatljivim nacionalnim sastavom stanovništva. Ovo ga je vjerojatno životno opredijelilo za povijest Bosne i Hercegovine u Drugom svjetskom ratu, povijest Bosne i Hercegovine u kojoj se u dugom razdoblju postojanja kraljevine a zatim komunističke Jugoslavije, nije mogla niti smjela izreći istina o stradanjima Bosne i Bošnjaka, negiranju povijesti i identiteta i svega što je izvorno bosansko (i hercegovačko) i zatiranju povijesti i povijesnog kontinuiteta jedne države i njenih izvornih stanovnika – Bošnjaka. Mogu se nadati da će i zadnja knjiga Prof. Hurema uskoro biti objavljena, da će proći recenziju koja neće mijenjati povijesne istine i činjenice do kojih je došao tokom svoga dugogodišnjeg rada i koje je ondje napisao. U jednom našem razgovoru, rekao mi je da je u toj knjizi objavio i podatke o četničkim
zlodjelima te da je došao i do brojke od četnika ubijenih Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu te da se ta brojka kreće oko 78000 nedužnih žrtava.
Za vrijeme boravka u Karlovcu, Prof.dr.sc. Rasim Hurem bio je aktivan član Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske. U tom kontekstu premda u odmaklim godinama, priključio se jednome od projekata Bošnjačke nacionalne zajednice za Karlovačku županiju vezanom za upoznavanje Bošnjaka s njihovim nacionalnim identitetom. Održao je par predavanja na tu temu u Karlovcu i u Sisku. Kroz naš zajednički rad nastala je i publikacija „O nacionalnoj svijesti Bošnjaka“. Želja je bila da se sadržaj ove publikacije usvoji u Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici Hrvatske i zatim publicira. Na žalost, ovo do sada nije učinjeno pa koristim priliku da se isti objavi uz IN MEMORIAM Prof.dr.sc. Rasimu Huremu pod njegovim imenom.

Želim mu vječno sjećanje i spokojan vječni počinak, Allah mu Rahmetile.

mr. sc. Rusmir Akšamija, dipl.ing.

[webmaster]

#15236

Dragi Mirsade gdje sve ove tekstove i podatke pronadje!

[mirsad_d]

#15347

Sudija Kosović Jasmina

Sudija Jasmina Kosović rođena je u Rogatici 1948. godine. Pravni fakultet je završila u Sarajevu 1976.godine, a 1977. godine položila pravosudni ispit. U svojstvu stručnog saradnika Suda udruženog rada Bosne i Hercegovine radila je do 1983. godine, kada je imenovana za sudiju Osnovnog suda udruženog rada u Sarajevu, gdje je radila do 1992. godine, a od tada pa sve do aprila 2005. godine kao sudija i rukovodilac krivičnog odjeljenja u Općinskom sudu II Sarajevo. Karijeru u pravosuđu nastavlja u Kantonalnom sudu u Sarajevu do aprila 2008. godine, kada je imenovana za sudiju Suda Bosne i Hercegovine.
Tokom sudijske karijere bavila se maloljetničkim pravom i tretmanom maloljetnika uključenih u sistem maloljetničkog krivičnog pravosuđa i u toj oblasti aktivno učestvuje na seminarima i edukativnim programima.

[mirsad_d]

#15367

Prof.v.š. mr. Ramo Arnautović

Ramo Arnautović je rođen u Živaljevićima, opština Rogatica 15.10. 1933. godine. Prvi razred osnovne škole završio je u rodnom mjestu 1941. godine da bi te i naredne godine prošao najcrnju golgotu stradanja pred četničkim terorom. Kao ratno siroče zahvaljujući MDD “Merhamet” u Sarajevu, u kasnu jesen 1942. godine, voljom dobrih ljudi da pomognu u nevolji, smješten je kod Asima i Izete Muslić u Žepču, gdje je dočekao kraj rata, a onda i odlazak u dječiji dom za ratnu siročad.

Školovanje je nastavio u Ilijašu, Čajniču, Cavtatu, Tuzli, Bugojnu, Banjoj Luci i Sarajevu, a kasnije i u Beogradu. Nakon gimnazijskog, srednjeg i višeg medicinskog obrazovanja u Tuzli i Banjoj Luci, studirao je istoriju i geografiju, biologiju i hemiju, te vojne nauke, i stekao diplome Pedagoške akademije u Sarajevu, Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu i Fakulteta narodne odbrane u Beogradu. Magistar je vojnih nauka.

Kao srednjoškolski profesor, od 1963.godine predavao je hemiju, biologiju, biohemiju, te odbranu i zaštitu u gimnaziji, medicinskoj, ekonomskoj i tehničkoj školi u više gradova Bosne i Hercegovine. Kao univerzitetski nastavnik radio je od 1978. godine na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i Mašinskom fakultetu u Zenici, gdje i radio do sredine 2002. godine.

Napisao je i objavio u časopisima i zbornicima 89 naučnih i stručnih radova iz oblasti obrazovanja i odgoja, stradanja djece u ratu, i odbrane. Takođe je objavio više feljtona i reportaža u raznim listovima, sa navedenom tematikom. Objavio je zbirku pripovijedaka o stradanju djece u ratu pod naslovom “Bjelina bola”, zbirku poezije “Ne ubijajte nebo” i naučno istraživački rad “Djeca u vihoru rata”, sa istom tematikom. Pet od objavljenih priča nagrađeno je na konkursima listova Oslobođenje, Male novine i Večernje novine iz Sarajeva.

Učestvovao je na brojnim simpozijima, savjetovanjima i seminarima, od kojih na mnogima sa vlastitim stručnim radovima. Također je održao veliki broj javnih predavanja u Zenici i zeničkoj regiji a teme su bile iz oblasti odgoja i obrazovanja, stradanja djece u ratu, i odbrane.

Ovih dana je iz štampe izašla izrazito edukativna i luksuzno opremljena nova knjiga pripovijedaka Rame Arnautovića pod naslovom “Putovanje u prošlost”, koja na zanimljiv i provokativan način razmatra nesvakidašnje teme u našoj literarnoj i naučnoj produkciji. U suštini, radi se o djeci i omladini, njihovim ratnim i mirnodopskim stradanjima i pravima, ali i našim obavezama spram njih. Posebno kada je u pitanju školska i studentska populacija…

[mirsad_d]

#15540

Ramiz ef. Dobrača

Ramiz ef. Dobrača se rodio u Vragolovima kod Rogatice 02.02.1896.godine od oca Rašida i majke Hasnije. Otac mu je bio poznat i napredan stočar i pčelar. Mladi Ramiz je osnovno obrazovanje stekao u Rogatici, a petorazrednu Carevu medresu u sarajevu pohađao je i završio u vremenu od 1908. do 1913. godine. Stručne predmete učio je pred čuvenim muderrisom hadži Hasan-Husni ef. Muhamedagićem, zvanim Bišćakom. Pravilno učenje Kur’ana završio je pred poznatim mudževvidom(poznavaocem pravilnog izgovora i učenja Kur’ana) i karijom(interpretatorom i učačem Kur’ana), hadži hafiz Džemaluddin ef. Hadžijahićem. Četiri razreda niže gimnazije vanredno je završio preko dopisne škole, a matičarski ispit položio je 1928.godine.

Neobično je bogat i sadržajan život i rad hadži Ramiz efendijin. Pored obavljanja svojih redovnih dužnosti i poslova, prvo u Stjenicama i Rakitnici, zatim, nešto kasnije, u Rogatici, Sarajevu, Rahiću i na kraju u Brčkom, a to je vrijeme od 1918. do 1978.godine, što iznosi punih šesdeset godina, on je kroz cijelo to vrijeme bio vrlo aktivan društveni i kulturno-prosvjetni radnik. Ramiz ef. je bio brat, čuvenog Kasim ef. Dobrače iz Sarajeva koji je bio blizak saradnik Mehmed ef. Handžića.
Ramiz ef. je tokom redovnog školovanaj i kasnije marljivim radom i učenjem postigao solidno obrazovanje. Lijepo je savladao arapski, turski i perzijski jezik, a služio se još njemačkim i mađarskim jezikom, što mu je omogućilo da svoje obrazovanje stiče i proširuje čitanjem izvorne literature na više jezika. Veliki je ljubitelj bio knjige i s njom se nikada nije odvajao. 1962.godine je penzionisan i prešao je u Brčko, gdje je nastavio svoju plodnu aktivnost kao sekretar Odbora IZ-e i predsjednik odbora Udruženja islamskih vjerskih službenika sve do 1978.godine, kada se konačno povlači u miran život. U 1969.godini obavio je hadž, preselio je na ahiret 1987.godine u Brčkom gdje je i ukopan.

[mirsad_d]

#15659

Prof dr Ahmed Smajić
Redovni profesor

Kratka biografija
Rođen 08.06.1958. godine Pokrivenik – Rogatica, BiH.
Završio Mašinsku tehničku školu – Sarajevu. Diplomirao, magistrirao i doktorirao na Poljoprivrednom fakultetu – Sarajevo – Odsjek za tehnologiju poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Doktorirao u okviru petogodišnjeg jugoslovensko-američkog projekta JF: 685-11 pod naslovom „Klaonične vrijednosti i kvalitet mesa utovljene janjadi četiri pasminska tipa“.
U zvanje redovnog profesora izabran 15.02.2000. godine.
Od 1984-85 – profesor u SŠC Kotor Varoš;
– 1993-1996. – Predsjednik općinske Vlade Novi Grad – Sarajevo;
– 1996-2000. – Federalni ministrar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (1997-1999. zastupnik Parlamenta FBiH);
– 1985- zaposlen na PPF-u.
Od sedam objavljenih knjiga dva su univerzitetska udžbenika i jedna univerzitetska knjiga.
Objavio 102 naučno-stručna rada u zemlji i inostranstvu.
Vršio dužnost Šefa Odsjeka prehrambene tehnologije 2000-2007. godine.
Rukovodilac postdiplomskog studija Kontrola kvaliteta hrane i pića.
U ratnom-poratnom periodu dobitnik više priznanja i nagrada:
Plaketa Bosanski stećak Armije RBiH,
Povelja GRAS-a povodom 100 godina rada,
Zlatna plaketa povodom 25. jubilarnog sajma Gradačac,
FAO medalja Generalnog direktora Jacques Dioufa,
Povelja Saveznog udruženja agronoma – stočara Republike Austrije,
Plaketa Unije veterana Grada Sarajeva,
Orden II reda Lovačkog saveza BiH,
Zlatna plaketa – najveće Općinsko priznanje Novog Grada,
Zahvalnice Pedagoške akademije povodom 50 godina i Poljoprivrednog fakulteta povodom 63 godine rada,
Zahvalnice općina i dr.
NASTAVA
Dodiplomski studij
Nosilac predmeta:
Tehnologija mesa, ribe i jaja I (link na predmet)
Tehnologija mesa, ribe i jaja II (link na predmet)
Učestvuje u realizaciji nastave na predmetima:
Poznavanje i prerada mesa,
Poznavanje i kontrola sirovina,
Tehnologija gotove hrane i
Humana ishrana
Postdiplomski studij
Nosilac predmeta:
– Ishrana stanovništva
– Zakonska regulativa u proizvodnji hrane i pića (postdiplomski studij: Kontrola kvaliteta hrane i pića),
– Prerada mesa (postdiplomski studij: Tehnologija animalnih proizvoda).
Učestvuje u realizicaji nastave na predmetima:
– Fizički procesi na predmetu: Biohemijski, fizički, mikrobiološki procesi i kvalitet živežnih namirnica
(postdiplomski studij: Tehnologija animalnih proizvoda).
SPECIJALNOSTI
Humana ishrana; Tehnologija mesa, ribe i jaja; Tehnologija gotove hrane; Poznavanje i kontrola sirovina i gotovig
proizvoda; Zakonska regulativa u proizvodnji hrane i pića.

[mirsad_d]

#15661

Mr. ZEHRA ALISPAHIĆ

Mesto i godina rođenja Rogatica, 11.06.1965.

Obrazovanje
1998 – 2001 Univerzitet Muhamed Peti, Fakultet pedagoških nauka, Rabat, Maroko, postdiplomski studij u oblasti arapskog jezika za strance i islamske pedagogije (Tema magistarskoga rada- Metodi u nastavi arapskoga jezika i islamske pedagogije u srednjoškolskim odgojno-obrazovnim institucijama u Bosni i Hercegovini )
1984 – 1988 Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek orijentalnih jezika i književnosti – arapski, turski i perzijski jezik – dodiplomski studij
1980 – 1984 Srednja ekonomska škola, Rogatica

Sadašnja pozicija na FIN-a: Spoljni suradnik

Predmeti na kojima ste angažirani: Arapski jezik
[b]
Učešće na znanstvenim skupovima [/b]
-Stručni seminari i radionice u oblasti arapskoga jezika u organizaciji ISESCA Islamske organizacije za obrazovanje nauku i kulturu – Rabat – Sarajevo juni 1994., 7- 10 aprila 2004., 5- 10 jula 2004.;
-Stručni seminar za novinare elektronskih medija u BiH u organizaciji ISESCA, Sarajevo 20 –30 septembra 1997.;
-Stručna radionica za profesore arapskoga jezika o praćenju pisanih i elektronskih medija na arapskom jeziku, Tuzla 4 –10 juna 2003.;
Religija u medijima, 20. juni 2002., BH radio 1 i Fondacija Konrad Adenauer, Sarajevo;

Kretanje u karijeri
-Mart 1989 – mart 1992 Centar za strane jezike, Sarajevo, organiziranje i vođenje kurseva arapskog, turskog i bosanskog jezika za strance
-1991 – 1992 Islamske informativne novine Preporod, urednik stranice Vijesti iz islamskoga svijeta
-april 1992 – maj 1993 Press centar Stari Grad, reporterski i novinarski poslovi
-maj 1993 – maj 1994 Radio Stari Grad, urednički i voditeljski poslovi
-1994 – 1998 – Nezavisni magazin Ljiljan, novinarski i urednički poslovi
-od 2001 – do danas profesor arapskog jezika u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu
-od 2001 – do danas urednik i voditelj vjerskog programa Radija Federacije BiH (emisije Islamske teme i Znakovi vjere)
-od 2004 spoljni suradnik na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu na predmetu arapski jezik
[b]
Radovi i prijevodi[/b] RADOVI (izbor)
«“Bošnjaci su prvi među muslimanskim narodima ušli u proces demografske tranzicije”, Ljiljan br.301, 1998., br. 301 poseban dodatak str. 26 –39
“Mjesto divno kao rajska bašča”, Beharistan, 2001, br. 1
“Bošnjaci su radili na poslovima oslikavanja, restauracije i konzervacije Begove džamije u Sarajevu”, Beharistan, 2001, br. 3-4
“Zašto se arapski jezik uči u nearapskom svijetu bez utvrđenih metoda”, Novi Muallim, god. I, br. 3, str.70 – 78
“Uspješan čas je dobro pripremljen čas”, Novi Muallim, god. II, br. 5, str. 107 – 112
“Rad u oblasti odgoja ravan je borbi na Allahovom putu”, Novi Muallim, god. II, br. 7, str. 124 -128
“U cilju afirmacije arapskoga jezika u BiH”, Novi Muallim, god. III br. 9. str.130 – 130
UČEŠĆE U PROJEKTIMA
*Autorski tekstovi, intervju i prijevodi u listu Preporod u periodu 1990 – 1992
*Autorski tekstovi i intervjui u listu Ljiljan u periodu od 1994 – 2000
*Radovi objavljeni u časopisima Izraz, Život, Muallim, Beharistan
*Rad na priređivanju i uređivanju više knjiga iz povijesti i doktrine islama (Povijest islama, M.Spahić, Da, mi smo muslimani, M. Spahić, Vjera, narod, domovina, M. Cerić, Islamski propisi i običaji o smrti, dženazi i odnosu prema umrlim, A.M.Bevrnja, S.Strik)
*Član redakcijkog tima Atlasa islamskoga svijeta – sjeverna i centralna Afrika i zemlje Pirinejskog
poluotoka

[mirsad_d]

#15802

Dr. DŽEVAD HODŽIĆ

Rođen 10. 7. 1960. godine u Pokriveniku kod Rogatice.
Osnovnu školu završio u Međeđi kod Višegrada 1975. a Gazi Husrevbegovu medresu u Sarajevu 1980. godine. Studirao je Islamski teološki fakultetu u Sarajevu i diplomirao 1986. godine. Završio je postdiplomski studij iz filozofije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i magistrirao 2004. godine. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu doktorirao je 2008. godine.
Sadašnja pozicija na FIN-a;
Docent
Predmeti na kojima je angažovan;
Etika, Ahlak, Uvod u filozofiju
Kretanja u karijeri;
Od 1986. do 1987. godine radio je kao novinar u Redakciji “Preporoda”.
Od 1987. do 1990. godine radio je kao imam u Islamskom kulturnom centru u Koelnu, SR Njemačka.
Od 1990. godine do septembra 1994. godine radi kao zamjenik glavnog i odgovornog urednika “Muslimanskog glasa” i kasnije “Ljiljana”.
Od 1994. do 1998. godine radi kao glavni imam Zagrebačke džemije. U tom periodu predaje Islamku filozofiju i Ahlak u Zagrebačkoj medresu „Dr. Ahmed Smajlović“.
Od 1998. do 2000. godine radi kao zamjenik glavnog i odgovornog urednika “Ljiljana”. Od 2000. do kraja 2008. godine glavni je urednik časopisa za odgoj i obrazovanje “Novi Muallim”.
Kao honorarni profesor u Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu predaje Ahlak od 1999. do 2002. godine.
Od 1.1. 2006. radi na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.
Učešće na međunarodnim skupovima
Kao novinar, imam i nastavnik sudjelovao je na više različitih međunarodnih SKUPOVA u BiH, Hrvatskoj, Mađarskoj, Austriji, SR Njemačkoj i Makedoniji, Australiji i Sjedinjenim Američkim Državama.
OBJAVLJENI ČLANCI
Između ostalih objavio je sljedeće radove:
1. „Ka bioetičkom značenju šerijatskopravnog koncepta općeg interesa (maslaha)“, Glasnik Rijaseta IZ-e u BiH, br. 5-6. 2007.
2. «O islamskom odnosu prema stvaranju, obitelji i rađanju», Vrhbosnensia, časopis za teološka i međureligijska pitanja, Vrhbosanska katolička teologija, Saraejvo, God. XI, br.1, 2007.
3. «O islamskim načelima umjetničkog oblikovanja sakralnog/svetog prostora», Novi Muallim, broj 31, 29. septebar 2007.
4. «Priroda, život i ljubav u filozofiji Dželaluduina Runmija», Novi Muallim, broj 32. 29. decembar 2007.
5. «Teološko zasnivanje bioetičke odgovornosti: islamska perspektiva», Integrativna bioetika i izazovi suvremene civilizacije, Zbornik radova Prvog međunraodnog bioetičkog simpozija u BiH, Sarajevo, 31¸. 03. 01.04. 2006. Bioetičko društvo BiH, Sarajevo, 2007.
OBJAVIO NA NJEMAČKOM:
«Muslimische Auffassung der Geschichte des Islams und die Erfahrung des Leids», Pruifung oder Preis der Freheit? (Hg.) Andreas Renz, Hansjoerg Schmid, Jutta Sperber, Abdullah Takim, Verlag Friedrich Pustet, Regensburg, 2008.
INTERVJUI
U različitim printanim i elektronskim medijima dao je više intervjua o pitanjima odnosa religije i društva.
OBJAVIO JE SLJEDEĆE KNJIGE I UDŽBENIKE
Uvod u islamsku etiku, BEMUST, Sarajevo 1999.;
Kuda ide Islamska zajednica – poste restante, (zbirka eseja) Sarajevo, 2005.
Odgovornost u znanstvenotehnološkom dobu, Tugra, Sarajevo, 2008.
Ahlak (I) – udžbenik za medrese, Rijaset IZ-e u BiH, Sarajevo, 2003.
Ahlak (II) – udžbenik za medrese, Rijaset IZ-e u BiH, Sarajevo, 2003.
Fakultet islamskih nauka objavio je dvije hrestomatije koje je priredio Dževad Hodžić:
Etika, uvod u islamsko i zapadno etičko mišljenje, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2004.
Primijenjena etika, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2005.
Dževad Hožić koautor je i glavni urednik enciklopedijskog Atlasa islamskog svijeta, koji je 2004. godiine izdalo Udruženje ilmijje Islamske zajednice u BiH.

[mirsad_d]

#15845

Ja znam sve što je napisano u štampi o Bajri Goliću, i vjeruj mi da se i meni sve to gadi jer sam i sam prosvjetni radnik. Ali ovaj “slatkospjev” o njemu nisam ja napisao već to stoji na zvaničnoj stranici Pravnog fakulteta u Sarajevu. Nakon svih pisanja o dotičnom u štampi, on i dalje obavlja svoje funkcije na fakultetu i u različitim udruženjima i organizacujama. Ako je kriv, nadam se da će dobiti zasluženu kaznu na sudu.

Dr Bajro Golić,
redovni profesor
Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu

Dr Bajro Golić rodjen je 17.10.1948.godine u Rogatici, gdje je završio osnovnu i srednju školu kao odličan učenik. Ekonomski fakultet u Sarajevu završio je 1971. Diplomirao je na temu ” Teorija uzoraka”.

Postdiplomski studiji završio je u Zagrebu, gdje je i magistrirao 1976. Naziv teme magistarskog rada je ” Transformacija naseobinskog sistema i njen uticaj na razvoj Bosne i Hercegovine”.
Doktorirao je na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 1991. Naziv doktorske disertacije je ” Ekonomika prostora u privrednom razvoju Bosne i Hercegovine”.

Neposredno nakon diplomiranja kratko vrijeme radio je u Energoinvestu na poslovima spoljne trgovine da bi se nakon toga zaposlio u Urbanističkom Zavodu Bosne i Hercegovine, kao rukovodilac Sektora za makroekonomska istraživanja, a kasnije i kao pomoćnik generalnog direktora. U periodu od 1977. do 1982. obavljao je funkciju Sekretara Koordinacionog odbora za ekonomiku i razvoj privrede u Osnovnoj privrednoj komori Sarajevo. Za pomoćnika generalnog direktora Zavoda za planiranje razvoja grada Sarajeva izabran je 1982. i istu funkcio obavljao do 1986. Od tada pa do 1990. obavljao je funkciju Izvršnog sekretara Gradskog Komiteta SK zadužen za poslove funkcioniranja privrede.

Od 1991. do 1993. bio je pomoćnik direktora Republičkog zavoda za planiranje koji je, u medjuvremenu, promijenio naziv u Državni zavod za planiranje .

Na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 1993. izabran je za docenta na nastavni predmet Politička ekonomija, čiji je naziv kasnije promijenjen u Uvod u ekonomiju . U zvanje vanredni profesor izabran je u januaru 1998. U dosadašnjem nastavnom radu bio je angažiran na redovnom studiju na predmetima Uvod u ekonomiju, a u školsloj 2002/2003, te 2004/2005 i na predmet Ekonomska politika. Na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu angažiran je na predmetu Urbana ekonomija. U školskoj 2002/2003 godini bio je angažiran na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu na predmetu Uvod u ekonomiju. Na postdiplomskom studiju Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu angažiran je po jednom broju izabranih ekonomskih tema iz sfere makroekonmije, a na Arhitektonskom fakultetu iz sfere održivog razvoja.

Sudjelovao je na više međunarodnih konferencija i seminara, te na brojnim naučnim skupovima i okruglim stolovima u našoj zemlji.

Od brojnih javnih aktivnosti Dr Golića se ističe njegova uloga u Upravnom odboru Agencije za privatizaciju Kantona Sarajevo, člana Savjeta Privredne komore Kantona Sarajevo, člana Odbora za reviziju “Sarajevo-osiguranje” d.d i “Asfaltgradnja” d.d.. Na fakultetu je obavljao i obavlja brojne funkcije. U periodu od 1996. – 1998. bio je prodekan fakulteta, zatim koordinator dislocirane nastave u Zenici. Sada je koordinator dislocirane nastave u Tuzli. Član je Izdavačkog savjeta fakulteta, član Komisije za nostrifikaciju i ekvivalenciju i član redakcije Godišnjaka Pravnog fakulteta.

Oženjen je, otac dvoje djece

[Dedo]

#15864

Selam Mirsade:

Drago mi je da si azuran i da nas svakim danom obradujes sa
lijepim tekstovima,al ovo gore mi govori nesto u podsvijesti da nezasluzuje ovoliki sladospjev.

Naime Golici koji su pogazili sve ljudsko devedesetih u Rogatici znamo o kome se radi. Ovaj o kome sve dobro napisa ucjenjuje svoje studentice i time kalja obraz svim Rogaticanima.Gdje je tu moral gdje je profesionalni kodeks gdje je obraz kao roditelj,iskoristava svoj polozaj za to malo licnog zadovoljstva.

Mozda ce sutra drugi Bajro isto postupati sa njegovom djecom sto mu ne zelim jer tada bi osjetio kako srce boli.

Treba razmisliti da se covjek angazuje na sve strane i realno gledano,nije u mogucnosti sve to obavljati kako valja. Onako kako to on obavlja mogao je samo Milojko u Rogatici sezdesetih godina.

Da si opisao Sabriju Golica a.r.nebih nista primjetio,al imam rodbinske veze u Tuzli pa sam saznao mnoge stvari koje cak ni novinari neznaju.

[mirsad_d]

#15868

Selam Dedo

Ja znam sve što je napisano u štampi o Bajri Goliću, i vjeruj mi da se i meni sve to gadi jer sam i sam prosvjetni radnik. Ali ovaj “slatkospjev” o njemu nisam ja napisao već to stoji na zvaničnoj stranici Pravnog fakulteta u Sarajevu. Nakon svih pisanja o dotičnom u štampi, on i dalje obavlja svoje funkcije na fakultetu i u različitim udruženjima i organizacujama. Ako je kriv, nadam se da će dobiti zasluženu kaznu na sudu.

[Kaza]

#15869

Ovo je tema u kojoj smo do sada uglavnom pisali o uspjesnim ljudima koji su ostavili dubok trag u isroriji Rogatice. Valjda se to nekako podrazumijevalo da se pise samo o zasluznim koji nemaju ama bas nikakve mrlje u svojim biografijama.
Da treba pisati i o onima cija je proslost u najmanju ruku sumnjiva takodjer stoji. Mozda malo nezgrapno izgleda pisati i o jednim i o drugim u istoj temi zajedno ali eto i to je moguce. Vjerovatno ce se i ovdje otvoriti rasprava „za“ i „protiv“ sto smatram pozeljnim jer forum samo zato i postoji.

Posto sam u zadnje vrijeme propratio zbivanja o aferama na Pravnom fakultetu kontaktirao sam Mirsada i pitao ga da li mu je to poznato. Naravno rekao je da jeste ali i da covjek dalje radi svoj posao. Logican odgovor. Imamo ruznu naviku da ljude odmah vjesamo , pri tome ne cekajuci da se i dokaze krivica. Svima nam je poznato da su svi nevini dok im se krivica ne dokaze pa onda to vjerovatno vazi i u ovom slucaju.

Da u nasoj drzavi ne vaze postulati kao u normalnim demokratskim drzavama uvjerili smo se mnogo puta. Kao npr.

– krivica u narodu se izrice i prije dokazane krivice
– u nasoj drzavi mozes biti i kriv ali ako imas jaku pozadinu to te ne dotice (valjda zbog toga ovaj prvi navod egzistira)
– kod nas jaka pozadina prakticno znaci „ucjena jednih protiv drugih“. Svako svakog ucjenjuje i onda se stvara prostor u kome vlada totalna korupcija. Moras odradjivati prljave stvari za nekoga drugog samo zato sto si i sam odigrao prljavo i imas zastitu od onog za koga moras i dalje da igras prljavo. I tako u krug.
– Sve se lomi na malima kojih je najvise. Oni su uglavnom po zatvorima jer je protiv njih pravni sistem vrlo efikasan. Bijelim okovratnicima je skoro nemoguce dokazati bilo kakvu krivicu i njih uglavnom nema u ulozi krivaca.

Sta reci u konkretnom slucaju o covjeku o kome sam mnogo slusao i prije rata a eto i sada poslije mnogo godina. Prije rata je vazio za jednog izuzetnog mladog i perspektivnog strucnjaka. Pred sami rat TPR je pripremao transformaciju pa se pripremalo konstituisanje Upravnog odbora. Na spisku su bili ljudi od nauke kao sto je npr. rahmetli dr. Kasim Begic a i dr. Bajro Golic. Sa rahmetli Kasimom Begicem sam licno razgovarao na pravnom fakultetu i dobio pristanak. Rat me je sprijecio da se susretnem i sa dr. Bajrom Golicem.
Dakle covjeka licno ne poznajem. Samo onoliko koliko sam o njemu procitao a to sve upravo dovodi covjeka u dilemu gdje na osnovu svega covjeka svrstati.
Pored ove afere o sexsu sa studenticama , na pomolu je nova afera u kojoj sad dr. Golic pokrece istragu o sumnjivim diplomama koje su zadnjih godina izasle sa pravnog fakulteta. Da li to sada Bajro odradjuje neki prljavi posao u interesu trenutne politike a ujedno se sveti za prethodne optuzbe, ili zeli izvesti sve na cistac pokazujuci da su prethodne optuzbe bile montirane kako bi se on kao licnost diskreditovao. O tome je tesko suditi pogotovu kada nas sistem ostavlja sve u magli i sve pod znakom pitanja, zbunjujuci tako narod koji u ocaju ne zna vise sta da misli. Naravno u takvoj magli je onda povoljan prostor za daljnji nastavak prljavih igara nase politike i njeniih protagonista.
Zao mi je samo omladine koja se trenutnio obrazuje u BiH , jer se njihove diplome zbog mase afera na fakultetima dovode u pitanje i prije nego sto ih dobiju.

U nastavku cu navesti par linkova koje mozete procitati ali odmah da kazem da cete vjerovatno kao i ja poslije iscitavanja ostati zbunjeni.
Tako je to u nasoj drzavi, drzavi koje je sve manje, na zadovoljstvo onih koji profitiraju i veliko nezadovoljstvo i zabrinutost velike vecine koja je odavno presla rub siromastva.

Linkovi:

Ispovijed studentica

Duga karijera mracnjaka sa pravnog fakulteta

Novu aferu na pravnom fakultetu otkrio dr Bajro Golic

Naravno naci cete jos mnogo toga ako vas interesuje u pretrazivacu Google ako upisete ime naseg sugradjanina.

[mirsad_d]

#16316

Abeda – brico i sevdalija

Muhamed Mesic – Abeda se ovim poslom počeo baviti od davne 1955.godine kada je pošao na zanat, ali je istovremeno radio i kod oca u njegovoj brijačnici. Abedin otac Galib i majka Nehdila su se bavili ovim poslom i prije II svjetskog rata. Nakon rata Mešići su imali radnju preko puta Robne kuće ( do slastičarnice) u kojoj su kasnije bile prostorije IZ Rogatica. Posle toga radnja je preselila u prostorije nekadašnje prodavnice “1 Maja” kada počinje i raditi u brijačnici Abedina sestra Vesna. Oko 1975 godine napravljen je novi frizerski salon preko puta hotela Park gdje je Abeda radio sve do 1992 godine.

Poseban dio života Abedi predstavlja vrijeme provedeno u KUD- “Slaviša Vajner Čiča” u kojem je proveo 30 godina i sa kojim je obišao Libiju, Tunis, Njemačku, Bugarsku i cijelu Jugoslaviju. U KUD-u je počeo kao dijete, a bio u član muzičke sekcije.
Abeda je bio vrstan pjevač sevdalinke, kojeg se stariji Rogatičani dobro sjećaju i pamte njegove neponovljive interpretacije. Gdje god je pjevao publika ga je više puta vračala na bis, posebno u Brčkom, Pljevljima i Novoj Varoši. Učestvovao je na više festivala i priredbi gdje je ostvario zapažene rezultate. Na audiciji “ Prvi glas Istočne Bosne” u Goraždu zauzeo je prvo mjesto, a na Prvom festivalu narodne muzike u Zavidovićima zauzeo je visoko mijesto, i ako su bili pjevači iz cijele Bosne I Hercegovine. Bio je primljen na audiciji za Radio Sarajevo, ali nije htio da napusti posao i svoju Rogaticu. Za arhiv Radija Sarajeva snimio je pjesmu “Oj sudbino ja te pitam”.

Abeda živi u Velešićima sa svojom hanumom Nurom, sa kojom ima sina Ragiba i kćerku Almedinu, a nedavno je dobio i unuku Enu. Sada je u penziji, ali još uvijek pomalo radi u brijačnici “Kod Šljoke” u tržnici u Vogošći. Rogatičani koji sada žive u Vogošći su mu redovne mušterije, a stigne se malo i promuhabetiti sa njma i podsjetiti na stara dobra vremena. Najčešći Rogatičani koji navrate su: Rušid Ajanović, Alija Fejzić, Himzo Branković, Avdija Čurevac i drugi. Na kraju našeg razgovora Abeda selami sve Rogatičane i Rogatičanke, gdje god bili u svijetu i želi im dobro zdravlje. Poručuje im “Ne zaboravite Rogaticu”.

[hamid_m]

#16317

Mislim da se dosta toga dobrog moze napisati o Munibu Mehmedoviću i Hamdiji Hadzihasanoviću.

[Author]

Posts