[Kaza]

#8251

Iako naslov teme asocira na proslo vrijeme nadam se da ce nasi clanovi, inspirisani naslovom, nastojati da cuju i nove price od starijih ljudi pored njih i ispricaju ih ovdje. Dakle ovdje nema ogranicenja. Pisimo i o ratnim i mirnodopskim vremenima, pomenimo ljude koji su bili znacajni u istoriji naseg kraja ali i one koji nisu nista posebno ucinili ali su znacajni samim tim sto su bili sudionici tih proslih vremena.
Svakako tu dolaze u obzir i anegdote ali i dogadjaji koje bi rado zaboravili ali ne smijemo, da nam se ne ponove.

Dakle zapisimo ta sjecanja ljudi koji su jos sa nama. Svaki dan zakasnjenja moze biti nepovratan. Sve sto se ne zapise, zaboravice se a nasi stari lagano odlaze.

Za neispricane i neevidetirane price nece biti krivi oni koji odlaze nego mi koji smo to mogli uraditi ali nismo ili htjeli ili smjeli. Mogucnosti smo imali a imamo i sada.

[Kaza]

#8306

Posto sam ovu temu otvorio, evo ja cu krenuti prvi u nadi da ce me i ostali sa svojim pricama pratiti. Cilj je prvenstveno da se zapise sve ono sto smo kroz price culi od nasih starih a o tome nije nigdje napisano niti jedno slovo. Jos uvijek cuvam par stranica otkucanog teksta koji je nas otac a.r. ostavio meni i mom bratu Ibrahimu – Braci o nasoj porodici i njenom stradanju kroz protekle ratove. Vrlo cesto nismo ni svjesni razmjera te tragedije dok to ne pocnemo posmatrati ovako, cjelokupno, sastavljeno u jednu pricu. Kroz ta stradanja se moze vidjeti sva tragedija bosnjackog stanovnistva na prostorima Rogatice.

Muslimanski narod je uvijek bio u procjepu, koga se ni do danasnjih dana nikad nije mogao osloboditi. Uvijek izmedju katolickog i pravoslavnog zivlja koje je svoje medjusobne dugove namirivalo muslimanskim, bosnjackim, glavama. Narocito je bilo intenzivno stradanje pocetkom Drugog svjetskog rata 1941- 1945. godine.

Pocetkom rata, 1941. godine, Rogatica je dozivila najveca stradanja u kojima je popaljena, opljackana i srusena do temelja. Ona je vise puta, navodno, oslobadjana a u stvari je to bilo cisto pljackanje i ubijanje njenih stanovnika. Pomenucu 6. septembar 1941. godine kada su cetnici sa veoma malim brojem partizana ucestvovali u tom oslobodjenju. Rezultat je bio oslobadjanje na jedan dan, pljackanje i klanje da bi ponovo prepustili teritorij ustaskim snagama koje su pripadale NDH. Nazalost taj dan smo dugo godina slavili kao prvo oslobodjenje Rogatice.
Takodjer uoci 14.oktobra 1941. godine su zapaljeni Holuc, Gracanica, Zivaljevina, Tekija a ubijalo se muslimansko stanovnistvo, njegova imovina pljackana i to sve od cetnickih jedinica koje su tada pripadale Romanijskom odredu. Ta zajednicka borba partizana sa cetnicima u Romanijskom odredu je partizanima nanijela veliku stetu i mrlje koje se nikad nece zaboraviti.
Ponovno oslobadjanje Rogatice je uslijedilo 24. oktobra 1941. godine gdje su cetnici i partizani zajedno ucestvovali. Naravno tu se radilo o vrlo malim partizanskim snagama i velikim cetnickim formacijama pa se daljnja stradanja Muslimana nisu mogla sprijeciti. Posebno je stradalo stanovnistvo u okolini Rogatice koje nije prakticno bilo ni zasticeno.

A sada o imenima poginulih iz porodice Kazica na opstini Rogatica.
Poznata loza ide od mog pra-pra djeda Muharema i njegovog brata kome nije poznato ime a koji je imao dva sina Abdulaha i Osmana.

1. Sin Osmana , Ahmed koji nije bio ozenjen je ubijen u Stupnom dolu- Rogatica 1941. godine.
Osmanova kcerka Camila a.r. a sestra Ahmeda a.r. je umrla neposredno pred rat 1992. godine a njen suprug Ibrahim Dzafic je takodjer tragicno zavrsio u Gorazdu u toku rata. Njihov sin Edo Dzafic je poginuo u odbrani BiH i odlikovan je posthumno Zlatnim ljiljanom.

2.Moj pra-pra djed Muharem je imao tri sina, hadzi Hasiba, Camila i hadzi Omera Kazica.

2.1 Sin Camila a.r. , Galib nije bio ozenjen a ubijen je 1941. godine.
Sin Camilov, Sulejman – Suljko a.r. ubijen je u zivom zidu na Duljevcu u augustu 1992. godine.

2.2 Sinovi hadzi Hasiba:

– Mustafa je zajedno sa svojom trojicom sinova: Edhemom, Hamdom i Izetom ubijen 1941. godine na Borikama gdje su Kazici imali svoja imanja.

-Od hadzi Hasibovog sina Nedziba su sin Omer i kcerka Izeta ubijeni na Borikama 1941. godine

–Meho Kazic, moj djedo ubijen na gorazdanskom mostu 1941. godine a njegovi sinovi Fuad i Nedzad ubijeni u augustu 1992. godine u selu Duljevac u zivom zidu. Sin Mehine kcerke Safete a.r., Safet Biser poginuo na Dobrinji 1992. godine.

Spirala ubijanja, dakle, je nastavljena poslije drugog svjetskog rata i nastavila u agresiji na BiH 1992-1995. godine.
U narednim pricama cu pokusati i opisati ta stradanja i zbjegove koji su toliko licili jedni drugima, poredeci drugi svjetski rat i agresiju na BiH 1992-1995.godine.

[Author]

Posts