[ponekad ovdje]

#89

NASIHA KAPIDZIC-HADZIC

Prije neg bijela rada
izgubi vijenac s glave
pozurimo iz grada
u brda sto se plave.

Tu cipkast potok pjeni
nemiran ko cigra,
u vrbovoj se sjeni
s razlickom vjetar igra.

Tu zivi zova starinska
a s njom bagrem mlijecni,
koliba u sumi niska
pod slapom mlinovi rijecni.

Tu svici vatre pale
kraj izvora sto zna,
sanjive price male
po svunoc da im tka.

Stog hajdemo iz grada
sto nas od sunca skriva
tamo gdje bijela rada
u tami srecna sniva.

Spustile se sjenice
na bozurov zbun
da izvezu maramice
pticima za kljun.

Kao prelje, kao tkalje
ko vezilje, kao svalje
zice zlatne svu noc
prele, djerdjefice razapele,
zutim kjlunom carale
maramice sarale.

Vezle ptice maramicu
pticima za kijavicu,
kad se koji prehladi
neka rubac izvadi,
nek sleti na zbun
i obrise kljun.

Odkud oci Idici
ko svici u sumici
sto se svu noc zmurke
igraju kraj pecurke?

Mozda su ih nasle rode
kad su isle u jagode,
ili su ih skoljke bijele
iz jezera iznijele.

Odkud Idi trepavice
ko lepeze, ko metlice
kojima su pticje mame
mele gnijezda od slame?

Mozda sui h donijele
vjeverice sa vrh jele,
lastavice sa kraj mora
leptirice sa izvora.

Nije Ida sred sume
nasla oci blistave,
niti su joj s mora ptice
donijele trepavice.

Mama ih je rodila.
Jesam li pogodila?

[ponekad ovdje]

#1062

**********

Djecija pjesma Dragana Kulidzana
je pjesma koja poziva u igru i oplemenjuje , pjesma sto radost i vedrinu djetinjstva brani i cuva radoscu i vedrinom… ljubavlju…pjesma trajno prisutna u poeziji djetinjstva…pjesma iznikla iz zivog sjecanja na djetinjstvo.

DRAGAN KULIDZAN spada zasigurno u bosanske klasike dječije literature.

Najvaznije i najljepse dane djetinjstva Dragan Kulidzan je proveo u gradu proljeca, u gradu neobicno plavog neba, u njegovom rodnom Mostaru.

Najznacajnije zbirke pjesama Drgana Kulidzana su:

Suma i pahuljice

Sipajte, sipajte

Srnin potocic i druge….

SIPAJTE,SIPAJTE

Sipajte, sipajte
pahulje lake
sretan vam pad,
padajte, padajte
bijelite grad.

Kitite, kitite
pahulje lake
volimo vas,
nosite, nosite
radost za nas.

Letite, letite
zvjezdice zime
pahulje lake,
veselite, veselite
nestasne djecake.

Sipajte, sipajte
pahulje lake
sretan vam pad,
padajte, padajte
bijelite grad.

DVA ZEČIĆA,DVA PRVAKA

Dva dobra zečića
dva mala repica
postali su djaci.
Zecica ko mati
u skolu ih prati
jer su tek prvaci.

Zecica je ljuta
djeca bez kaputa
a kisan je dan.
Svakom mokra glava
jer joj prokisnjava
stari kisobran.

Pa se mnogo brine
kada neki ki´ne
od straha se smela.
Ali kad se vrati
spremice im mati
mnogo caja vrela.

I odmah ce leci
pokraj tople peci
dva mala repica
dva njezina djaka
poslusna prvaka,
dva dobra zecica.

Vec noci dvije
prestala nije
da pada kisa.
Krov prokisnjava
poplava prava
u stanu miša.

Uplasi se mišic
uplasi se mišica
uplasi se miš.
Voda im ljuta
sve redom guta,
ode i hrana.

I mis se trze,
moramo brze
pobjeci iz stana.
Bjezimo rece misic
bjezimo rece misica
bjezimo rece mis

I za dva sata
splav od vrata
odnese mise.
Fenjeri im svijetli
dok zovu pijetli
jutarnje kise.

Spasao se misic
spasla se misica
spasao se mis.

[behar]

#1254

PLAVI ČUPERAK

Čuperak kose obično nose
neko na oku,
neko do nosa,
al’ ima jedan čuperak plavi
zamisli gde?
U mojoj glavi.

Kako u glavi da bude kosa?

Lepo.
U glavi.

To nije moj čuperak plavi
već jedne Sanje iz šestog ‘a’.

Pa šta?

Videæeš šta kad jednog dana
čuperak nečije kose tudje
malo u tvoju glavu udje,
pa se umudriš,
udrveniš,
pa malo – malo pa… pocrveniš,
pa grickaš nokte
i kriješ lice,
pa šalješ tajne ceduljice,
pa nešto kunjaš,
pa se mučiš,
pa učiš – a sve koješta učiš.

Izmešaš rotkve i romboide.
Izmešaš note i piramide.
Izmešaš leptire i gradove.
I sportove i ručne radove.
I tropsko bilje. I stare Grke.
I lepo ne znaš šta ćeš od muke.

Sad vidiš šta je čuperak plavi
kad ti se danima mota po glavi,
pa od dečaka – pravog junaka
napravi tunjavka i nespretnjaka.

Miroslav Antić

[behar]

#1483

Ja se često namrštim
i stanem na vrata
pa se srdim i srdim,
po dva po tri sata.

Pitaju me i otac
i tetka i mama:
“Što si tužna Ajlice?”
Ja ne znam ni sama.

A kad čelo razvedrim
to me stane truda,
Onda pitam sama sebe:
“Što sam bila luda”

[ponekad ovdje]

#1838

ŠUKRIJA PANDŽO

Rodio se 1910g. u selu Ulogu blizu izvora Neretve, sto je bio nekada nevesinjski srez a sada kalinovacka opstna, gdje je proveo djetinjstvo i zavrsio osnovnu skolu. Poslije je otisao u Mostar i tamo zavrsio nizu gimnaziju i uciteljsku skolu. Nakon toga je uciteljevao po bosansko- hercegovackim selima, a kasnije zavrsio visu pedagosku skolu u Beogradu. Kao nastavnik radio je u Sarajevu i u Jajcu. Takodjer je bio urednik u Kulturnoj redakciji Radio – Sarajeva. Za djecu je objavio tri knjige. Dvije knjige pjesama i jednu zbirku pripovjedaka.

Iznad gore vjetri zbore

Samo jos kosovi zvizducu

Razgovori

Dvostruki je dobitnik nagrade Udruženja književnika BiH; za zbirku pjesama “Razgovori” 1954. i za zbirku priča “Samo još kosovi zvižduću” 1961.
Umro je 1984. godine u Sarajevu

LIST NA PUTU

Sagnula se mala seja
nad utrti put
i podigla list sa zemlje
i crven i zut.

Pa pomisli, on boluje,
metla ga na dlan,
a nad njima smijesio se
tih jesenji dan

I kap kise, gle na njemu,
to je suze trag
Pognula se i spustila
na njeg poljubac blag.

Zasuskao list uveli,
sletio na put
i zaspao snom dubokim
rasplakan i zut.

ODLETJELE SU LASTE

Odletjele su dijete, je li?
Oko ih trazi, oblak krije
Al osmijeh ko da tiho veli
Jos eno stoje laste dvije.

Cesljaju perje za duga puta
I zabrinuto oblake prate
Sto iznad sume, cilima zuta
U povorke se sive jate.

Svud cvrkut im tuzan ko da zbori
Dirljivo zbogom starom gnijezdu
Da negdje sutra o prvoj zori
Doceka sunce, isprati zvijezdu.

Odletjele su dijete, je li?
Oko ih trazi, oblak krije
Ko da i sunce s njima seli
Na jugu tamo da ih grije.

[ponekad ovdje]

#6533

–
Cvijece

Koliko cvjetova njeznih
u sumi svakog ljeta;
ne znamo imena cvijecu,
a ono za nas cvjeta.

Crveno, zlatno, plavo,
mirise usred trava;
kad mjesec ugasi nebo,
latice sklopi spava.

Ujutro, oprano rosom,
otvara trepavice
i cijelog dana gleda
sta rade bube, ptice.

I nasmijano ceka
da dodje neko znan,
da prodje djecak-putnik
sa toplim:dobar dan.

Samo je ponekad tuzno,
sred najljepseg ljeta,
jer ne znamo mu ime,
a ono za nas cvjeta.

Nasiha Kapidzic-Hadzic

[mirsad_d]

#14416

ŽABA ČITA NOVINE

Sjedi žaba sama

Na listu lokvanja,

Od žarkoga sunca

Štitom se zaklanja.

Da novine čita,

To vam slika kaže,

Al’ ne mož’ da nađe

Što joj oči traže.

Znate već o čemu

Žabe brigu vode:

Hoće li se skoro

Odseliti rode.

[mirsad_d]

#14417

VRABAC I MAČKA

“Gdje ćeš, vrapče, zimovati?”

Pita mačka vrapca stara.

“Ovdje, ondje, –

Tuda, svuda!”

– Tako vrabac odgovara.

“Gdje ćeš, vrapče, danas ručat?”

– Pita mačka vrapca stara.

“Na kraj šora,

Navrh ora!”

– Tako vrabac odgovara.

“A gdje ti je konak, vrapče?”

– Pita mačka vrapca stara.

“Šta te briga?

Pogodi ga!”

– Tako vrabac odgovara.

“Znaš li, more, zašt’ te pitam?”

“Jer si mačka, a ja ptica!”

– To je reko

Pa uteko, –

Osta mačka tužna lica.

[mirsad_d]

#14446

Mama je glagol od glagola raditi

Raditi, podojiti, poviti, pokriti,
prići, obići, opet podojiti;
stalno je tu, nećeš se prehladiti –
mama je glagol od glagola raditi.

Doručak, ručak, užina, večera,
dvadeset slatkih i pet bez šećera;
minut nadoknaditi, nesanicu zaraditi –
mama je glagol od glagola raditi.

Posoli, dosoli, zamjesi, podmjesi,
dobar dan, izvoli, pobogu, gdje si?
Koprivu vaditi, ružu saditi –
mama je glagol od glagola raditi.

Pometi, poleti, opleti rukavicu,
okrpi sinu desnu nogavicu,
tabletu popiti, oblogu hladiti –
mama je glagol od glagola raditi.

A tata ništa neće pa neće,
da bar ponekad kupi cvijeće;
stalno recituj, treba mu dosaditi –
mama je glagol od glagola raditi.

[ponekad ovdje]

#16495

–
ZEKO I POTOČIĆ

U jednoj zimskoj noći
tam` gdje je visok brijeg
smrznuo se potočić
i pokrio ga snijeg.
A jedan mali zeko
taj potok traži svud
gdje je, kud je nestao
to njemu tišti grud.

I plače, plače zeko sad
za potočićem tim
plače, plače zeko mlad
i žali srcem svim.
I tužan misli zeko:
Ta gdje je potok taj?
Možda laste slijedi on
u dalek južni kraj.

A onda dodje ljeto
I snijeg se otopi
Vratio se potočić
I zeko sretan bi.

B. Mihaljević

[Sedina]

#18131

GNJAVATOR

Bio jedan teski gnjavator
Imao je glavator
Bjezao od kucatora
I od skolatora.

Nije volio nikakav radator
Lezao je na livadi izvaljen na travator
Sunce mu je posudilo svoj radijator.
Cekao je da mu peceni golubator
I zreli krusator
sam padne u zubator.

-Sto mogu-govorio je gnjavator-
kad imam tup glavator.

Onda jednog dana,kad je gnjavator
Lezao na obali Nilatora
Eto aligatora.

-Ja sam-rece aligator-doktorator
pa cu malo zasiljiti tvoj glavator.

Zasjalo u aligatora sto sjajnih zubatora
I tu je kraj pjesmatora.

Zvonimir Balog

[Sedina]

#18566

Pouka pauku

Za neuka pauka potrebna je pouka!

Prvo-da isprede konce koji vrijede!

-Da niti poveze i dodje do mreze!

-Da mrezu ne plete gdje muhe ne lete!

….i na koncu konca pauk mora znati
kako ce tom mrezom muhu da uhvati!

[ponekad ovdje]

#20952

–

Od čari svih
i čuda ljeta
najčudnije je
kad kamen cvjeta.

Kad pokraj mora
na kršu škrtu
iznikne travka
kao u vrtu.

I pomoli
cvjetiće lila
iz pukotine
gdje se skrila.

Gledam i primam
taj cvijetni kamen
kao života
pravog znamen.

Nasiha Kapidžić-Hadžić

[ponekad ovdje]

#20964

–

Od čari svih
i čuda ljeta
najčudnije je
kad kamen cvjeta.

Kad pokraj mora
na kršu škrtu
iznikne travka
kao u vrtu.

I pomoli
cvjetiće lila
iz pukotine
gdje se skrila.

Gledam i primam
taj cvijetni kamen
kao života
pravog znamen.

Nasiha Kapidžić-Hadžić

[Author]

Posts