-
I ovo je slucajni susret, u Bingu 3, prilikom podmire za more…
Hadzici, ponedjeljan 02 avgust 2010
Gracanica, Esma i ja;)
Kod Mehe
Hadzici, ponedjeljak 09 avgust 2010
Kako sam se samo prijatno iznenadio obradovanoscu naseg Mehe kad me ugledo na svojim kucnim vratima. Naravno znacete da je rijec o nasem sugradjaninu Mehi Kerli iz Podljuna. Evo ga sad u Hadzicima sa svojom porodicom: suprugom Zilom, sinom Semirom i scerkom. Piso sam da nas u Hadzicima ima dosta a Mehina kuca je kad se hoce od Podvoznjaka pa tamo desno prema ribnjaku u Zunovnici. Koju stotinu metara pa onda opet malo gore udesno.
Srdacan da nekazem bratski selam uz nasa obradovana lica sto se opet vidimo, eto zivi i zdravi. Kazem zdravi iz tog razloga sto je Meho prije nekoliko godina imo velike zdravstvene probleme i imo je sijaset onih operacija sa bodenjem, pun je oziljaka. Sucur Allahu dragom ozdravio je pa da predjem na veselije pisanje.
Bujrum Cengicu i bivam bukvalno uvucen u avliju pa kako je topao ljetni dan sjedemo za sto u avliji. Naravno odmah poslije pitanja o fameliji besjeda krenu o Nasim Rogaticanima. Prvo smo malo spomenuli nase po Hadzicima pa onda dalje. Pitam ga znal gdje tacno zivi nas Barba u Tarcinu a on veli da zna, da ima njegov broj telefona i poce da mi prica o njegovoj situaciji. Kazem mu kako me zvao nas Hadz i reko mi da je Kemo “naredio” da ga obidjemo.
Kako cu sutra kod Hadza na bilijar tako pozvah i Mehu da podje i on samnom. On pristade rado i ja mu rekoh da cu naici sutra po njega…Meho zivi svoj penzionerski zivot a supruga Zila radi.
Dalje mi je prico o fudbalskoj karijeri svog sina Semira koji igra u Zelji i o scerki, zaboravih joj ime, koja je zavrsila fakultet i negdje predaje djeci.
Semir je pozivan od Njemackih fudbalskih klubova na dogovore ali ima problema sa trenerom jer ga jos veze ugovor sa Zeljom. U avliji je betonski podzid sa raznim cudima za vjezbanje. Njih dvojica su tu provodili sate a i zgodno je kad piknes loptu nemoze daleko otici i uvijek ti se vrati odbijajuci se od podzid.
I sam Meho je nekad igro fudbal za Rogaticku Mladost a kasnije je bio i trener juniora. Uvijek se smijemo kad pocnemo o tome kad sam se ja, birvaktile, upiso da treniram. Teski antitalent ali krenuli jarani pa kreno i ja sa njima.
Zao mi je sto Semir nije bio kuci da i njega vidim ali bice prilike ako Bog da.Posto se malo izmuhabetismo hoce Meho da mi pokaze bascu iza kuce. Da napomenem da sam odmah prilikom dolaska primijetio da je sva kuca i okucnica u cvijecu i zelenilu. Sijaset vazni sa cvijecem. Na balkonu na dvije strane kuce vise i dvije u obliku fudbala. Gore u basti sadnice raznolikog voca a vidim ima i loza. S ponosom mi pokazuje i prica o svojim vockama a posebno je ponosan na jednu krusku na kojoj rastu tri razlicite vrste.
Kad je Meho u svojoj basci a ja gore ispred nase kuce mozemo se vidjeti i domahnuti jedan drugom pa tako i napravih ovu drugu sliku u pravcu nase kuce. Kuca se vidi tacno u sredini druge slike, kokad smo ti mi malo na selu a malo u gradu.
Pricali bi mi tako Bog sam zna kolko jos da nas ne prenu Zila koja stize sa posla. Pozva nas odmah da sidjemo na kahvu. Kako smo ja i ona generacija onda skrenusmo malo temu na skolske dane i nasu skolsku raju.
U neko doba moradoh krenuti jer se moram spremiti za drugu stranu. Dogovorio sa roletom Irfom da idemo na sijelo nasoj rodbini Cengicima iz Sljedovica a koji sada zive u Butilima ispod Sarajeva.
Poselamih se sa nasim Kerlama i moradoh obecati da cu uskoro opet navratiti ali sa mojom Esmom…
Meho pored svoje kruske
Meho
Meho i ja (ja slikam)
Kuca nasih Kerla u Hadzicima…Taman se spremam sa Sumejom da krenem kad zvoni mobitel. Dole kod Podvoznjaka kahvenisu Rogaticki Hadzicani pa me zovu da, kad krenem za Butila, svratim da se vidimo.
Svratismo i kahvenisasmo sa Nijazom Kokotom, Shanom i Mehom…
Ja, Meho, Shana i Nijaz Kokot:)
Susret raje na Grbavici
Sarajevo, cetvrtak 29 juli 2010
Znao sam ja iz nasih svakodnevnih kontakata da ce nas Roho puno ranije u Bosnu na odmor nego ja. Sve je govorilo da se ni ovog puta necemo vidjeti iako odranije imamo izmijenjane brojeve bosanskih mobitela. Sudbine ipak bijase, on promijeni odluku i do naseg susreta ipak dodje i to nakon vise od 18 godina…
Ko se ne sjeca carsijskog djeteta Admira Mahmutovica, Rohe. Mozda mnogima ime ne bi znacilo nista ali nadimak zna citava carsija. Uvijek je bio tu. Dali je koja tekma na Partizanu, il je ljetni jaz na Jarunu, il kod Choche na automatima, a ni jedna zurka pod Skolom ili jednostavno u Gradskom parku nije moglo bez njega. Volio je a i jos uvijek najvise voli svoju Carsiju i naas slobodno da kazem Staru raju. Mladji je od mene nekoliko godina al to je i bila draz nase Stare Rogatice, svi jednostavno jedna raja. Isto ko i sad ovdje na ovoj nasoj stranici, nasoj Virtualnoj Staroj Rogatici.
Onda je doslo sta je doslo i Roho ko i uvijek krenu sa rajom. Svasta se predeveralo tih teskih vremena i poslije teskog stradanja zavrsi nas mali Carsijac u France na lijecenju. Oporavio se prilicno ali i sada ima gelera po njemu vise nego sto je nekad imo klikera u dzepovima igrajuci sa rajom po Podljunskim mahalama ili negdje na Carsiji…Stigoh u Bosnu i zovnuh ga na mobitel. Rece mi da se pakuje da ide nazad ali ce jos da vidi, pa ce me zvati da mi kaze. Veli da je bio u par navrata na pijaci na Grbavici gdje se okuplja nasa raja. Naravno tu na Grbavickoj pijaci ima nasih uvijek. Svakodnevno su tu: Ipa Kustura koji radi kao magacioner i brine se da je sve u redu. Tu u pijaci i nase Kozadre imaju restoran koji se zove Sehovina i pored rostilja moze da se pojede i kasikom. Konobarise Nijaz najmladji brat u Kozadara. Odmah ispred restorana je tezga, sa vocem i povrcem, naseg Fude Bradarca a pri kraju je i tezga sa obucom naseg najmladjeg u brace Teskeredzica sa Tekije. Ima jos nasih tu.
Svi oni tu rade i bore se da zarade koru hljeba pa eto da znamo gdje trebamo napraviti pazar…Zove me Roho i vice da se nadjemo bas tu kod nase raje na pijaci. Veli mi da je promijenio odluku i ostaje jos jednu heftu. Proradila krv i zeli jos koji dan da se srece i muhabeti sa nasim Rogaticanima prije nego sto se vrati u France. Valja opet godinu izdrzati.
Posto sam vec u Sarajevu, sa Zengom, stigosmo zacas na pijacu. Vidjosmo i upitasmo se sa nasom rajom gore nabrojanim. Roho kasni ali nije nam hica pa i on stize. Dirljiv susret sa dragim insanom a nismo se vidili zadugo tacnije od pocetka agresije na Bosnu. Kod Fude tu na pijacu navratim kad god me put nanese.
Predjosmo kod Nijaza u restoran da na miru muhabetimo i prisjetimo se nekadasnjih dobrih vremena i dobra zivota koji smo zivili birvaktile u nasoj Rogatici.
Sjedili bi mi tako jos dugo dugo ali svemu dodje kraj pa se i Stara raja razidje. Naravno uz dogovor da se ostane i dalje u stalnim kontaktima i da se vidjamo sto je vise i cesce moguce.
A sta nam drugo jos fali i treba u nasim zivotima…Rajo, selam, pozdrav i do sledeceg drugovanja…
Ja, Fudo i Roho – u Sehovini
Ja, Roho, komsija i Fudo – za Fudinom tezgom:)
Kod rodbine
Butila, cetvrtak 29 juli i ponedjeljak 9 avgust 2010
Navratih ovog ljeta dvaput u Butila da zijaretim moje drage rodjake, moje Cengice. Prvi put sa Zengom ono kad smo odnijeli one morske stvarcice nasem Rusku u Ahatovice i drugi put sa, opet mojim dragim roletom Irfom i njegovom Munirom i mojom Sumejicom. Esma jos uvijek koristi maksimalno vrijeme da provodi sa svojim babom i da se medjusobno tjese iznenadnom smrcu supruge i majke Dude…
Prva posjeta bijase onako blic, usputna, samo da se vidimo i ugovorimo ovo drugo sijelo bliznje famelije.
Na drugu posjetu, to jes sijelo, krenusmo istovremeno mi iz Hadzica a Dzike sa Otoke pa ce mo tako otprilike stici u isto vrijeme. Citavim putem sam vidno raspolozen i pricam Sumejici o rodjacima kod kojih idemo.
Minu i Fatu sam jos i vidjo ovih zadnjih par godina a bracu im Ferida i Smaju sam zadnji put vidio negdje u ljeto ’97. Navraco mi je Smajo u praonicu na Grbavici a Ferida sam sam potrazio kad mi je ono policija bila oduzela transportera.
Ljeto bilo te ’97 i ja povuko raju na kupanje gore iznad Kozije cuprije. Tek poslije oslobodjenja pa policije dosta i gore prema Palama. Hele nebijahoh jos dobavio karton iz Rogatice pa i nemadoh vozacku pri sebi. A i kako cu je imati kad smo je zakopali ’92 na Gradini Vlasenickoj skupa sa pasosom i ostalim stvarima i nakitom. Sve strpali u teglu i pod orah misleci da ce mo se brzo vratiti jer ce rat trajati par mjeseci. Tih nasih par mjeseci meni traje jos uvijek jer ne odoh nikad vise na Gradinu a i nevjerujem da cu.
Hele ni Ferid tada policajac saobracajac dole u policijskoj stanici jedne od Sarajevskih opstina mi nemogode pomoci. Transporter sam podigo par dana kasnije na Skenderiji al kad sam prvo platio debelu kaznu…Nejse, priblizavamo se mi Butilima i radostan sam skorasnjem susretu.
Svi su tu sa kucama u jednoj mahali. Na pocetku majka Esma pa dole nize Smajo, pa Ferid, pa eMina i onda do nje Fatima. Zar moze biti ljepse u jednoj mahali majka i djeca joj, dvije sceri i dva sina.
Susret bijase srdacan i rodjacki bas onakav kakav treba i da bude. Skoro svi su tu pa vidjoh Smajine sve, Fatimine sina, scer kao i zeta i unucad, Minine unuke. Samo nevidjoh Minine sceri Almu i Almedinu a volio bih da jesam jer ih znam od njihovih malih nogu gdje smo i zivili u jednoj mahali u Gracanici. Nevidjoh ni Feridovu scer ali saznah da je posto dzedo. Bice prilike ako Bog da.
Stigosmo gotovo istovremeno sa Irfom i Munirom pa odlucismo da ovo sijelo bude kod Mine, sledece kod Fatime a dalje cemo vidjeti. Tako pricasmo o svemu i svacemu, od nekadasnjih teferica u Sljedovicima, prijeratnih godina u Rogatici do danasnjije dana.
Moje rodjake Mina i Fatima ostadose obadvije udovice. Minin muz Zejnil Hodzic sin Nazifagin umrije jos dok su im cseri Alma i Almedina bile jako male a Fatimin muz Hamid Zukic pogide na ratistu. Iako same izborise se i odgojise zlatnu i uspjesnu djecu.
Pitam Ferida i Smaju sta rade cim se bave.
Ferid je jos uvijek u istoj policijskoj stanici samo je auto zamijenio za kancelariju gdje radi kao sef smjene a Smajo vozika nekog od ovih na vlasti. Znaci dobro im je obadvojici sto me jako obradovalo.
Vidim majki Esmi jako drago sto me opet vidi…Nego da ja nebih sve isprico u jednoj prici da ja prekinem.
Irfu i Muniru namjerno samo spomenuh jer oni imaju svoje mjesto i u narednim pricama sa ovoljetnog odmora u Bosni…P.S. Samo jos da dodam da su: Minin, Fatimin, Feridov i Smajin otac Omerbeg Cengic, onda moj dzedo Salihbeg Cengic i Irfina nena Vezirahanma Dziko: “dva brata i sestra”.:)
Fatima, ja i eMina
Fatimini scer, zet i unucad, sin Mujo, brat Smajo i Fatima
Mina, Irfo, ja i Ferid
Majka Esma, Munira…
Majka, Sumeja i majkina praunucad
Hoce mrak: lubenica, dinja, torta, drozdje crno i bijelo…
Smajo sa porodicom
Alma
Almedina
Omerbeg Cengic sa suprugom Esmom i djecom: Fatimom, Feridom i Eminom[img]http://www.rogatica.org/teva/stareslike
/DSC05862.JPG[/img]
U Sljedovicima ispred kuce Omerbega Cengica
S desna stoje: Nadlin brat, Nadla (supruga Mehmedalije Cengica), eMira (scerka Mehmedalije i Nadle), Muhamed Cengic, Semsa (majka Muhamedova), Mujo Cengic (brat Muhamedov), Fadil Cengic, Vasvija (supruga Fadilova), Fadila Sahinpasic (teticna Fadilova), Mujo Dziko, Ragib Efendic, Vehbija (supruga Ragibova a rodjena Cengic), Ferida Ajanovic (scer Camkina), Medina Efendic, Sudka Efendic.S lijeva cuce: Vezirahanma Dziko (rodjena Cengic), Omerbeg Cengic, Hama (Vezirahanmina i Omerbegova majka), Safija Ajanovic, Zahida Cengic (rodjena Ajanovic), Avdo Cengic (sin Muhamedov).
:)
Kod Sutka i Amele
Babin Do-Bjelasnica, srijeda 11 avgust 2010
Danasnji dan je bio posebno ispunjen posjetama. Prije podne sam bio sa Hadzijom i Nazom u posjeti nasem Barbi i njegovoj porodici a vec u dva popodne imam zakazano sa nasim Sutkom u Babinom Dolu na Bjelasnici, tacnije kod hotela Marsal. Esma ce sa Rusmirom i Sumejom predvece na sijelo kod ratne drugarice u Sarajevo. Ja cu da malo odmorim al ce mi vec sutra biti zao sto i ja ne podjoh, kad mi ispricase kako im je lijepo bilo. Iako ne poznajem ljude poruceno mi je da sledeci put moram i ja poci, pa tako i obecah…
Mislio sam da ce na Bjelasnicu sa mnom samo Sumeja i iznenadih se kad rekose Rusko i Belmo da hoce i oni. Ipak cu kasnije saznati da je glavni razlog to sto im je prahnulo da rucaju na planinskom vazduhu uzivajuci u ljepoti ove nase Bosanske planine, ljepotice.
Stigli smo malo ranije jer nam i netreba neg nekolke minute od kuce u Hadzicima. Sumeja se odmah prihvati onih klackalica i tobogana pored hotela pa i mi krenusmo za njom.
Domalo stize i nas Sutko. Naravno radi se o Suadu Kurtcehajicu sa kojim sam, ima vec neko vrijeme, ponovo uspostavio kontakt. Iako su prosle tolike godine od agresije jos uvijek se uspostavljaju pokidane veze.
Sutko stize sam sto me malo iznenadi jer sam ocekivo da ce biti i njegove kcerke, Nedzla i Tajra, sa njim. Upitasmo se srdacno i Sumeja ga odmah pita a gdje su seke koje je upoznala preko slika i ovo ce im biti prvi susret uzivo.
Tu su negdje igraju se sa rajom pa ce mo ih ici potraziti.
Tek tad mi isprica da on i njegova Amela imaju kupljen apartman ovdje blizu Marsala. Znao sam za stan na Skenderiji ali za ovo ovdje nisam. Otici ce mo poslije i do apartmana da se vidimo i sa Amelom kad dodje sa posla.[b]Sutko ima zvanje doc.dr. i radi kao profesor na Fakultetu politickih nauka. Dionica ima u vise firmi i medju najacim je dionicarima BH Telekoma i napravio je veliku karijeru i direktor je najviseg nivoa posrednicke agencije WVP koja radi za vise osiguravajucih kuca. Suvlasnik je Eurohaus brokerske kuce koja je po obimu poslovanja najaca na trzistu Federacije od nastanka berze a suvlasnik je i Drustva za upravljanje fondovima Eurohaus invest. Sutko i Amela smo takodjer vlasnici agencije za poslove sa nekretninama SANT 719.
Amela je inzinjer zastite na radu i radi u Elektroprenosu.
Njih dvoje maksimalno provode vrijeme ovdje na Bjelasnici pa me njihov zivot podsjeti na neke prijasnje serije sa televizije. Zive jako lijepo i usjeli su pravo dobro u zivotu…[/b]I tako poslije susreta i kratkog caskanja krenusmo prema restoranu dole u polju gdje ce djeca i rucati a usput cemo potraziti i Sutkove scerke. Posjedismo neko vrijeme, djeca ostadose a ja i Sutko krenusmo malo u setnju uzbrdo skijaskim stazama da napravimo koji kilometar. Pitam ga za buraza Svejka i veli mi da je i on u Sarajevu sa porodicom, da se dobro snaso i da zive lijepo. Naravno drago mi je cuti za mog dobrog izvidjaca Svejka. Iako je on skolski sa mojim mladjim bratom rahmetli Cajetom ipak smo drugovali dosta vremena sa izvidjacima pocev jos od logorovanja na Tjentistu u ljeto ’79 mescin kad smo imali cast da obezbjedjujemo binu kada je drug Tito drzo jedan od svojih zadnjih govora…
Sa Sutkom naravno najvise vremena provedoh u razgovoru o Staroj Rogatici i nasoj raji, naravno najvise o nasim skolskim drugovima odnosno nasoj generaciji rodjenoj ’62 i godinu, dvije gore, dole. Vratismo se u ona po nas bezbrizna i dobra vremena. Mada i sada zivimo obadvojica lijepo sa nasim porodicama ipak su ona stara vremena ostala duboko urezana u nas. Vremena kada smo kao srednjoskolci odrastali u ozbiljne ljude. Mislim da smo svakoga iz te nase generacije spomenuli i uglavnom smo zajednicki znali sta je i gdje je ko. Onima koji nisu vise medju nama smo predali rahmet.
Dalje mi je prico Sutko o svojoj terapiji gladovanja odnosno posta na vodi i sokovima, i on je ubijedjen da takav jedan post moze pobijediti svaki karcinom.
To neznam ali znam da taj njegov post njemu pomaze da zadrzi izvanrednu liniju i da izgleda puno mladje nego je stvarnost.
Kasnije kad smo se vratili otisli smo skupa sa djecom kod njega u apartman jer se javila njegova Amela da je stigla sa posla. Obradovah se i susretu sa Amelom kao uostalom sto se obradujem susretu sa svakim iz nase lijepe Rogatice.
Amala ista ko prije vesela i prijatna nudi nas svim i svacim pa hoce cak i rucak da postavlja.
Provedosmo jos neko vrijeme u caskanju sa nasim Kurtcehajicima i bijase vrijeme da krenemo.
Naravno moradoh obecati da cu ponovo navratiti ali na Amelino insistiranje sa mojom Esmom. Obecah.
Zahvalismo se na druzenju, iciramu i krenusmo sa Bjelasnice preko Igmana za Hadzice…
Hotel Marsal
Rusko, Sumeja i Belmo
Ja i Sutko
Ja i Sutko
Nedzla i Sumeja
Nedzla i Sumeja
Mala raja
Sutko i mala raja
Sutko, ja, Belmo i RuskoSutkove slike sa Rogatickog sijela
Emina (Azrina scer), Tajra, Nedzla i Elma (Azrina scer)
Sutko i Amela
Sutko i Amela
Sestra i brat: Azra i Sutko
Sutko sa surom hadzi Asimom Vrazalicom
Elma sa nanom Mahijom
Amela, Azra i teta Mahija
Brat i sestra: hadzi Asko i Amela
Duet: Sutko i Abid
LemezanP.S. Pricu sam doradio 15.12.2010 god. iz razloga sto sam dosao do vise podataka o Sutku i Ameli.
:)
Dzikijada 2010
Gorazde, Ustikolina, nedjelja 25 juli 2010
Bijase jos prije podne u subotu 24 jula kad stigosmo kuci u Hadzice. Iza nas je dvadesetak sati voznje i skoro 1700 kilometara. Umora iako je mozda bilo u putu samim dolaskom nestaje. Doduse vise nevozim sam pa imam i ja vremena za odmoriti tokom voznje.
Istovaramo stvari, cistim auto i pocinje sredjivanje za svadbu. Vremena nemamo puno jer svatovi dolaze vec u jedan popodne po mladu. Udaje se Esmina amidzicna Armina i svadba je podesena tako da i mi mozemo prisustvovati.
Stizu svatovi, obavlja se ceremonija kod mladine kuce i nas nekoliko blizih polazimo u pratnju mladoj. Pravac opcina Novi grad na drzavno vjencanje, odmah poslije u dzamiju na Otoci na vjersko vjencanje. Tako mora haman po zakonu. Onda kruzenje malo sa autima do mladozenjine kuce pa poslije pravac hotel negdje na Stupu. Mi sa mladine strane trebamo biti sve dok se torta isijece, pojede i odmah poslije da idemo. Kazu po obicaju netreba da vidimo darivanje mlade pa ja kontam a sta ce mo mi onda sa nasim poklonima. Medjutim dobri neki ovi mladozenjini pa nas pozvase da ostanemo sve dok veselje traje.
Hele tako i bijase al ipak ugrabismo da odemo prije metle. Ali mi zato vazdan i svu vece festajuci ne naompade da zovnem moga roleta Irfu da se dogovorimo za sutra…A sutra jos jedna festa.
Kako me moj Role pozva, jos ranije ovdje na nasoj rogatica.com, da i ja dodjem i ispunim svoju zelju da se vidim sa dosta nasih dragih rodjaka, tako ja i odlucih doci.
Oko neka doba zovem Roleta na mobitel da vidim ukolko polazimo. Kontam ljeto je dugi dani pa necemo bas ni raniti. S druge strane sekretarica Munira mi saopstava da su oni vec skoro stigli na odrediste, tacnije vikendicu naseg rodzaka (Irfinog amidzica Abdulaha) a koja se nalazi gore prema Ustikolini gledajuci od Gorazda.
To me ne pokoleba i ja velim da ja krecem sad odmah i samo se dogovorismo da ih prozovem kad budem u Vitkovicima pa da izadju nacestu pred mene…
Kontam kud cu, gore prema Trnovu i dalje mi je blize al da mi je opet da vidim malo Rogaticu jer nisam bio od maja.
Okrenem preko Sarajeva pa dalje za Gorazde preko Rogatice. Uzivam u prelijepom krajoliku, slusajuci laganu muziku i vozeci polahko. Polahko jer znam da policije ima svakud i da ih privlaci zuta boja mojih registarskih tablica.
Nejse, stigoh ja u Vitkovice, prozvah Roleta i krenuh u pravcu Ustikoline.
Vidim Roleta pored ceste pa mi on naisareti gdje trebam skrenuti.Poselamih se sa njim a onda i sa svim ostalim rodjacima Dzikama. Doduse ima i drugih prezimena, zetovskih.
Prvi put sam ovdje na Abdulahovoj vikendici ali se nadam ne i poslednji jer sam bio toliko ocaran prvim dojmom, odnosno ljepotom zelenila i uredjenosti samog imanja, slobodno mogu da kazem.
Vesela rodjacka lica od kojih mnoga nisam video pozadugo, pozadugo makar uzivo.
Naravno neki od rodjaka su bili sprijeceni da dodju na famelijarno okupljanje pa mi bi zao sto i njih nisam vidio.
Omladina u jednoj vikendici a ozbiljniji u drugoj i nuto sad ispade ko da omladina nije ozbiljna.
Ja hocu malo da popricam sa starima a hocu bome i sa omladinom. U dusi sam ja jos sa njima ali me zezne samo kad se pogledam u ogledalo…Normalno svima sam se obradovo a i svi meni, Bogami.
Al i sad vidim umiljato i veselo lice tete Nure kad me vidila. Osjetio sam svu majcinsku ljepotu, umiljatost i dobrotu kad me zagrlila i poljubila. Imo sam osjecaj da nije mogla da me se nagleda . Teta Nura je sestra od Ahme Dzike a oni su opet dvoje od vise djece Majke Vezirahanme. A Majka je opet rodjena sestra mog dzede Salihbega Cengica.
Pa sad ti vidi kakvi smo rodjaci ja Irfo.
To ti je sa jedne strane, a sa druge su nam nase majke rodjene sestre.
Mozel biti bliza famelija pa nek onda nikoga necudi sto se mi, pogotovo zadnjih godina, intezivno pazimo i druzimo. Ako nisam u Bosni onda smo makar svakodnevno u kontaktu ovdje na nasoj stanici a tu je i msn.
Moram napomenuti kako mi ljetos rece rodjak Ahmo.
Kaze mi da sam najbolji u Cengica zato sto obilazim fameliju kad i kolko god mogu.
Kontam toliko godina poslije agresije i naseg rasula po dunjaluku valjda je vakat da se famelija pocne bolje paziti i obilaziti. A sad postoji i ovo cudo od kompjutera, tu je i nasa rogatica.com pa znamo gdje je ko…Malo popricaj sovim malo sonim, malo oko Dine i njegovog ribarenja, malo lopte na pijesku pored Drine, malo somladinom… i vrijeme proleti ko dlan od dlan.
Polahko se selamimo sa onima koji prvi odlaze a mi ce mo sa Dinom i njegovom suprugom jos kod njih na kahvu u Gorazde. Kupili su onomad kucu pa da vidimo kako su je sredili.
Prelijepo Bogami, a pored kuce pogolema ali mlada tresnja. Veli Dino da je krupna ko ista, slatka i nece crv u nju pa veli ako imamo gdje kakve divljake tresnje da nakalemimo.
Porucim ja mom badjanu u Brdzane da mi njegov najstariji sin Mume nadje u jesen dvije mlade divljake tresnje i da ih posadi kod nas kuci u Hadzice. Uz to hoce i dedo Mumin da kalemi jabuke i kruske pa ce biti mive, ako Bog da.
Sad kad ovo pisem divljake su presadjene i kad bude vrijeme kalemljenja valja mi dobaviti grancice za kalem od Dina i da to Mume nakalemi ako Bog da…
Poslije kahve poselamismo se i podjosmo nazad ali prvo idemo u Tekiju da naberemo malo zeleni iz basce. Naompade mi da sam se tada odusevio Munirinom cvijecu oko kuce u Tekiji pa je zamolih da mi ostavi sjemena. I za to mi je Role javio da je Munira odabrala i ostavila mi cvijetno sjeme.
Poslije jos malo svratismo u Rostiljnicu na Topliku i krenusmo dalje.
Na Otoci se poselamismo bibikanjem, oni skrenuse kuci a ja nastavih dalje za Hadzice…
Ispracaj mlade u Hadzicima
Vjencanje u opcini Novi grad
Nasa ekipa: Jasna, Belma, Nermina, Edin, Edin Ismic (cuci), Elvira, Zejnil, Sumeja, Amidza, Esma i ja
Vjencanju u dzamiji na Otoci
Mlada i Sumeja
Treslo se drmalo se: …Nermina, Sumeja, Esma, Zejnil, Belma, Elvira, ?, mlada…
Moja scera Sumeja i ja
Dino i tetak
Dino
I ovaj nas “drinski alas” je cesto sa nama ovdje na nasoj rogatica.com.
Uglavnom je tu na kratkim porukama koje doduse mogu citati samo registrovani clanovi i to pod uslovom da su u tom momentu logovani na stranici.
Susret sa njim mi je bio jako drag i ujedno srdacan jer se nismo bili vidili jedno duze vrijeme…
Malo gore uzvodno na drugoj obali Drine se vidi turisticko naselje, ili je bolje reci bungalov naselje, “Ada” kod Ustikoline.
Kazu da organizuju i splavarenje Drinom pa nebi bilo lose i to jednom doziviti, ako Bog da…
Oaza mira i tisine na vikendici pored rijeke Drine: Irfo na ljuljasci.
Fudbal na pijesku a na drugoj obali Drine je Ada
Na ljuljasci: Dino sa suprugom i Irfo, stoji pored jedan od zetova
Nas domacin: Abdulah
Sve pod kontrolom isto ko u Masinskoj skoli gdje je on direktor: Abdulah
Almasa
Sa najstarijima: Tete Nure muz, ja i Ahmo Dziko
Moj Role i ja
Slikanje pred slikanje: Munira
Kruske i ja
Tarik, Huso, Edib i Ahmed
Zetovi i Irfo
Svi prisutni
Jabucica u prvom planu
Clan nase stranice: Kika u prvom planu
Ahmo sa potomcima:
Almasa sa sinom Farukom (stoji iza nje), scerkom Lejlom (cuci).
Irfo (cuci) i njegov sin Edib (stoji iza njega).
Ahmed (stoji desno na slici a sin je rahmetli Alije).
Irfo
Munira i Irfo
Ja i krastavica
Irfo i krastavica
Ja u Tekiji
Irfo i Munira ispred svoje kuce u Tekiji:)
…za Zepu preko Budete (treci dio)
Na Slapu
Rogatica i Zepa, petak 30 juli 2010
[color=#008000](iz drugog dijela)
Proletise sahati a mi hocemo jos malo svratiti kod efendije Zepskog i malo dole na Slap. Da vidimo kako izgleda jezero bez vode jer je pustana brana zbog odrzavanja hidrocentrale.
I tako poselamismo se sa nasim Sabanom i krenusmo dzamiji a u rukama nosimo kese sa sljivama, jabukama i kruskama…
Sabanove knjige: Ja[/color]Iduci prema dzamiji neskidam pogled sa rusevina skole i kroz glavu mi ponovo prolaze likovi dragih osoba koje sam tu sreo u jesen ratne ’92. Pogled mi ode iza skole na stabljike sipuraka koji su jos tu. Vidim sebe kako ujutro rano trgam nekoliko zrelih plodova da napravim caj koji ce mi biti dorucak, onako bez icega drugog. Siromahu je uhar i kad mu solja topla, nezasladjena caja, legne na izgladnjeli zeludac. Onda vidim rahmetli Osmanu, Sabanovicu kako je krenula u stalu da pomuze krave, znam kad izadje zovnuce me, ko i svako jutro, i dati mi litar mlijeka koji cu ja opet podijeliti sa mojim ukucanima…
Ostavismo kese sa vocem u auto i primijetih da su tu pod bagremom jos pokoji od onih sto hladise pivu u potoku. Vrucina ih natjerala da potraze debelu hladovinu. Svratismo na Hair cesmu u centru Zepe da jos jednom proucimo fatihu sehidima Zepskim i ja kroz salu natjerah moje hodoljupce da se svi napijemo vode govoreci im da je sa ovom Zepskom vodom isto ko i sa onom Bascarsijskom.
Ko je se jednom napije taj iz Zepe nikad nece umjeti otici. Vracace se u nju uvijek a vec iduce godine ce vidjeti da je to tako, ako Bog da.
Krenusmo dalje dzamijskoj kapiji kad vidimo igra se dvoje, troje djece. Pitamo za efendiju ali nam rekose da nije kuci i da je otiso nekakvim poslom. Bijase mi zao sto se ne poselamih sa njim odmah poslije dzume ali valjda je takva Allahova volja a bio mi je nijet da promuhabetim koju sa njim.
Nesto mi je posto jos drazi vidjevsi ga onako, jakog karaktera, kako je odrzo lijep vaz. Naravno jako ga cijenim i zbog njegove odluke da dodje tu u tada porusenu i zaboravljenu Zepu i podigne nanoge i napravi ovako jak dzemat. I ne samo jak dzemat nego smatram da je on licno unio nadu mnogim povratnicima i pomogo im u odluci da se vrate u svoju herojsku Zepu, da se ponovo nastane u ovom prelijepom nasem krajoliku…Slikasmo se i vratismo se autu. Potrpasmo se i polahko vozeci pravac Slap. Svuda basce pod vocem, grane se vec poprilicno posavijale pod teretom roda a avlije pune cvijeca. Boze kako se osjeca onaj lijepi osjecaj svog doma svoje pripadnosti , osjecaj djetinjstva. Iako sam rodjen u Rogatici ipak sam se uvijek u Zepi osjeco a evo osjecam i sada kao kod svoje kuce u svojoj avliji. Ponegdje zaustavim nakratko, nazovem selam i upitam domacine za zdravlje.
Prilazimo Slapu i nekako mi turobno izgleda samo korito jezera onako bez vode. Osjeca se strasan zadah ili je bolje mozda reci miris koji me posjeti na ona ruzna ratna vremena, miris smrti. Stijene koje su sada ostale na suhom crne se. Crne se od ogromnog broja skoljki koje su evo i pocrkale na suhom i od njih dolazi onaj ruzni miris. Meni licno to nemijenja raspolozenje koje je inace na visokom nivou. Neznam ali uvijek se tako osjecam u nasim krajevima, jednostavno lijepo mi.
Poslije par minuta i moji saputnici prestase da se zale. Malo prohodasmo, razgledasmo i krenusmo na terasu restorana da se osvjezimo. Niko sem mene i mog badje nije za rucak. Esma i Dina ce kahvu, Sumeja i Alis sokove.
Ja i badjan zatrazismo jedan komad janjetine. Nismo bas ogladnili ali nije nam nijednom mrsko jesti kad je ovako nesto u pitanju.
Stize komad pecenja, onako samo na masnom papiru sa zabodenim nozem u njega. Lijepo izgleda a i zamirisa fino pa nas dvojica navalismo…
Zezamo se onako sa ostalim gostima kad otud sprijeda zavika neko da me poznaje. Pogledam u tom pravcu, nepoznam ljude al vidim da su sumari.
Onaj jedan me pita jesam li ja prije bio u izvidjacima u Rogatici.
Jesam velim i tako popricasmo malo i ja mu velim da ja njega nemogu prepoznati.
Sumar je Jankovic iz Pjesevice…Porucasmo ja i badjan onaj komad zalazuci se i sa strucom hljeba i zalismo dobro a zene ocejfise svaka sa dzezvom kahve. Djeci dosadno pa odlucismo krenuti.
Zahvalismo se domacinima na gostoprimstvu i krenusmo autu kad neko me selami po nadimku i pruza mi ruku. Pogledam nepoznam momka a i kako cu kad je zarasto i ima tamne cvike na ocima. Skinider ti to da ja bolje vidim, kad prepoznadoh Merdana.
Merdan Gakovic bio policajac u Rogatici. Obradovan sam susretom sa njim te i malo promuhabetismo.
Krenusmo dalje polahko uzivajuci…
Sledece zaustavljanje bijase na Spomen obiljezju u Cavcicima jer smo odlucili da idemo nazad preko Han Pijeska.
Uradjeno je prelijepo sa Hair cesmom i upisanim imenima sehida. Citam imena i prisjecam se likova poznatih mi Cavcicana.
Allahu dragi, ucimo fatihu sehidima a zvanicno otkrivanje ovog Sehidskog obiljezja je tek za dva dana.
Provedosmo tu jedno sahat vremena i krenusmo dalje.
Zaustavih se jos u Buducinu Potoku da slikam i spomenik dijelu izginulih cetnicika koji su nicim izazvani bili krenuli u pljacku, ubijanje neduznih Zepljaka i paljevinu Zepe i njenih zaselaka.
Nisu daleko dogurali jer su ih tu docekali i zaustavili nasi hrabri heroji…Jos smo se jednom zaustavili da odmorimo negdje pored caste…
Dina i Esma na Hair cesmi u centru Zepe
Ispred Zepske dzamije
Zepska dzamija
Pjane u hladovini
Slap: Esma, Dina i Alis
Jezero uzvodno: Sumeja i ja
Jezero nizvodno: Esma i Sumeja
Na terasi: Dina i Esma
Kahva: Sumeja, Dina i Esma
Komad i struca: Ja, Kemo i Alis
Usce rijeke Zepa
Restoran
Ribogojiliste na suhom
Tabla: Sumeja
Tabla: Ja i Kemo
Sehidsko obiljezje u Cavcicima: Kemo, Alis, Dina, Sumeja i Esma
Sehidsko obiljezje u Cavcicima: Ja, Kemo, Dina, Sumeja i Esma
Sehidsko obiljezje u Cavcicima: Alis i Sumeja
Buducin Potok: Spomenik dijelu izginulih cetnika
Negdje na cesti: Kemo, Dina i Esma
Negdje na cesti: Esma, Dina i Kemo:)
Mevlud, teferic u Umoljanima
(slikovita prica)Umoljani, Bjelasnica, nedjelja 08 avgust 2010
Posto mi ostade jos nezavrsenih prica sa proslogodisnjeg ljetnog odmora u nasoj lijepoj Bosni da pokusam u ovo nekoliko dana jos makar par napisati jer evo ide i maj a mi se spremamo za Bosnu, ako Bog da, pa ce onda biti i nove svjezije price.
Bijahosmo i na mevludu, tefericu u Umoljanima pa ce ovo biti nekako ko slikovita prica. Pokusacu uz svaku sliku napisati i par recenica.
Stara dzamija u Umoljanima se nalazi sa desne strane na samom ulazu odozdo u selo. Svima je vise poznata ona prica koja govori kako je u ovoj zadnjoj srbo-cetnickoj agresiji na nasu Bosnu cetnik dopro i u vrleti Bjelasnice. Sta su gore trazili vrag ce ga sam znati.
Uglavnom u svom krvolocnom nasrtaju popalili su sva Bjelasnicka sela osim Lukomira, u koji nisu doprli i ove Umoljanske dzamije. Prica se da nije dao vojvoda da zapale djamiju jer mu je nekad prije tesko bolesnog sina izlijecio Umoljanski hodza…
Umoljanska dzamija je slobodno mozes reci unikatna sa svojom drvenom i sirokom munarom. Bila je to prije jedina dzamija sto se tice Bjelasnickih sela a sada ih ima nekoliko, sucur Allahu dragom. A i sela se modernizovala, u svako stigo asfalt, u nekima ima i ulicna rasvjeta a kuce nisu vise kuce nego ih je dosta vile. Naravno tu su i restorani, planinarski domovi i drugo…
Ujutro pocne mevlud a teferic i gungula pocnu tek poslije kad se zavrsi mevlud. Nedade mi se da napravim i koju sliku sa mevluda ali bice drugom prilikom. A ja i moja Esma organizovasmo za nase Hadzicane, Konjicane i Rogaticane cjelodnevni teferic na tefericu. Glavni ekonomi i kuhari bijahosmo ja i moj badzan Kemo, doduse on se bavio oko rostilja puno vise nego ja. Raspuho ga je ujutro a ugasio umrak, hele cijeli dan. A i jes visina, cista priroda i ostar zrak pa da vidis kako tefericlije gladne, ali nisu nas mogli iznenaditi pripremili smo se dobro…
Mume, Dina, Esma, Kemo za rostiljom, Alis, Sumeja, Belmo i RusmirNismo se ljudski ni raskomotili kad navalise mala raja, a i mame im, na Kemu da raspuse rostilj sto on i morade uciniti…
Komsija Muta, dedo Mumin, komsinica Alma, prija i komsinica AlenaNiko ti nema preci nego dobar komsija pa nam tako prvi gosti bijahose Muta i njegovi…
Tefericlije
Krivci za nabacivanje kalorija, badzani: Kemo i ja
ZengaTaman poslije prvog rucanja bijase zavrsen i mevlud pa se svi razidjose po tefericu. Zadnji ode Zenga a ostadosmo samo ja i moj badzan Kemo. Zenga se prvi i vrati i mi ga zezamo gdje mu je hanuma Zejna, koju svi jos zovu strina ili mlada. A on rasirio ruke, slijeze ramenima i vice:
Nigdi je nema…
Ulaz u UmoljaneOgromna masa auta i raje, ko nijedne godine dosad, pa je sve bilo puno tako da je veliki broj auta moro ostati parkiran pored ceste i daleko ispod sela…
Tefericli mjesto: Zenga i KemoKemo odrzava vatru u iscekivanju prvih zamorenih tefericlija
Esma, Dina i strina ZejnaI evo ih prvi stizu, a ko bi bio nego nase zivotne saputnice. Zezamo se da ipak ljubav nije paradajz i da su nas pozeljele…
Pogled sa chukePogled dole ispod Umoljana i na planinu Treskavicu u daljini…
strina Zejna, komsinica Medina, Esma, Medinina sestra i DinaOdlucismo i nas trojica da malo prosvrljamo tefericom
Mume, Sumeja, Rusko i BelmoMi se vracamo iz gungule a omladina ode opet. Zezamo ih da su vidili kakvih finih cura dok idu opet tako brzo…
Mume, Belmo, Rusko, Sumeja i AlisKako otisli tako se opet vratili. Valjda prigladnili, sad ce Kemini specijaliteti…
Dina, rodica i EsmaPrilika da sretnes i one koje nevidjas cesto…
S lijeva: Dedo Mumin, Zenga, strina Zejna sa snahama (pokrivene samijama), Esmom i dvojicom brace.
[color=#008000]Rodjaci sa Bjelasnice (ili kako je Cengic posto Tresnjo)…Nasi gosti a strine (amidzince) Zejne braca sa hanumama su iz Bjelasnickog sela Cuhovici, i prezimena Tresnjo. Po prici ovog u sredini sa francuzicom oni su ti moji rodjaci.
Rodjak prica:
Nekad davno za teska zemana gonjen nekakom silom i nevoljom u Bjelasnicke vrleti, tacnije u selo Cuhovici, stigo i sklonio se nekakav Drinjak. Sto po rodjaku treba da znaci neko ko je zivio pored Drine, negdje od Gorazda do Foce.
Sklonio se tu i oni ga prihvatili ko svog.
Proslo vremena i on se u selu udomacio pa i ozenio seosku djevojku.
Sve je u redu ali kako ce biti covjek a da nema prezimena, a ono Cengic nije smio ni spomenuti.
Vijecali seoski poglavari u zimskoj veceri grijuci se uz vatru i odluce.
Koje drvo u proljece prvo probehara to ce mu biti i prezime.
Prva probehara tresnja pa moj rodjak Cengic postade i ostade Tresnjo…[/color]
TefericPogled na teferic sa ispod Gradine…
Kemo, Sumeja, Muta i AlisOdlucismo se popeti na Gradinu pa ko je htio i poso je…
Alis, Sumeja i okamenjena azdahaLegenda kaze da je azdaha bila krenula sa Gradine na selo pa se narod molio dragom Bogu da im pomogne i spasi ih. Molitva je uslisena, azdaha se okamenila pa odatle i naziv sela Umoljani…
Ja i SumejaPogled sa Gradine na Umoljane dole, tj. Elezovice i gore na tv toranj na vrhu Bjelasnice…
Alis, Sumeja i MutaNapustismo katune, kolibe, ovce u torovima i popesmo se jos visocije da bacimo pogled dole prema kanjonu Rakitnice…
Ja, Sumeja, Muta i KemoPrekrasan krajolik sa pogledom niz Studeni Potok dole prema kanjonu Rakitnice. Odmara se i dusa i tijelo pa covjek dobije osjecaj isto ko da hoce da poleti…
SumejaBrasmo i borovnice po padinama iznad Gradine…
SumejaPogled nanize prema Umoljanima i sumici iznad sela u cijem procjepu pri vrhu ima izvor. Zapelo mi zaoko, dobra lokacija a i jes puncevina mi…
Zadimljeni tefericOpet slika teferica al u neko doba…
Carobna korpaNetreba protrljati nego se samo zaroviti i u njoj nadjes sve sto ti je potrebno za valjan piknik…
Zenga, Sumeja, Kemo stoji, Rusko i AlisNemaju kad ni da me pogledaju, cudna ova neka Bjelasnicka hava…
EkipaSad mi zao sto neponesosmo satore jer ovdje ni metla ne pomaze, svi bi rado zakonacili u ovoj ljepoti…
Umoljanska damija u noci, munara se nazire desnoIpak htjeli ne htjeli moradosmo se spakovati i krenuti nazad za Hadzice. Obecavali smo jedni drugima da ce mo ovakve danove ponavljati cesce tj. cim se ukazu prve prilike.
A sutradan je slabo bilo ranoranioca…Umoljani, Bjelasnica – Bosnjacko kolo
:)
More, Blagaj i Brdzani
Utorak 3 – subota 7 juli 2010
Evo stize i ovaj majski odmor pa da postavim jos koju sliku sa proslogodisnjeg ljetnog odmora u Bosni. premuntase me moje vile da odemo koji dan na more. Moradoh pristati mada cjelodnevno ljencarenje u hladovini pored mora je za mene dangubljenje i zali Boze vremena. Medjutim sreca u nesreci je da se i one zasite vec nakon dva, tri dana a i nemogodosmo ostati duze jer je bio planiran mevlud, teferic u Umoljanima. Na svu srecu dodo bih. S obzirom da je Rusmir vec ranije otiso na more sa amidzom Elvirom i strinom Suvadom javismo im se da vidimo gdje su oni. Malo syu se iznenadili jer nisu znali da ce mo i mi stici. Rekosmo im da smo u Rodacama a oni nama da su blizu nas odmah u susjednom mjestu Bris, tako da nam dodjose jedno vece na sijelo a sutradan odvedose i Sumeju pa bijase sa njima vazdan. Ko i uvijek u jutro onog dana kad se vracamo niko nema volje da ide na kupanje pa onda iskoristimo da negdje svratimo. Ovaj put to bijase izvor Bune u Blagaju. Lijepo nam bijase a obidjosmo izmenju ostalog i dervisku kucu iznutra. Ljepota starinska bosanska i covjek se osjeca kao da se vratio u proslost. S obzirom da su ljeti vrucine odlucismo da ce mo ovog majskog odmora obavezno otici jedan dan da obidjemo Blagaj, Pocitelj i naravno Mostar, onako polahko i utancine…
U povratku naravno svratismo u Brdzane kod Keme i Dine a u Hadzicima dedo Mumin dobi poklone sto mu je unuka Sumeja kupila…
Podaca – Esma i Sumeja
Podaca – Sumeja
Podaca – Suvada, amidza Elvir, Rusmir, Sumeja i Esma
Podaca – Esma
Podaca – Ja i Sumeja
Podaca – Ja, Sumeja i Esma
Blagaj – Sumeja i Esma
Blagaj – Esma i Sumeja
Blagaj – Sumeja i Esma
Blagaj – Esma i ja
Blagaj – Esma i Sumeja
Blagaj – Sumeja
Blagaj – Esma i Sumeja
Blagaj – Esma i Sumeja
Blagaj – Esma i Sumeja
Blagaj – Pogled kroz prozor na izvor Bune
Blagaj – Sumeja
Blagaj – Prilog
Blagaj – Sumeja i Esma
Blagaj – Ja i Esma
Blagaj – Pogled na izvor Bune
Blagaj – Ja
Blagaj – Esma i Sumeja
Blagaj – Ja i Esma
Brdzani – Ja, Esma, Sumeja i svastika Dina
Brdzani – badzo Kemo, ja i Esma
Brdzani – Dzamija
Brdzani – peraci auta Alis i Sumeja
Hadzici – Belmo, dedo Mumin, Rusmir i Esma:)
- You must be logged in to reply to this topic.