-
Kod Barbe
Tarcin, srijeda 11 avgust 2010
Svugdi nas ima.
Neznam kakono bas tacno bijase al ko da me nazva na mobitel nas Hadz (Enis Sejdic alijas Hadzija) i veli da bi trebali otici posjetiti Barbu (naseg Himzu Hodzica) koji zivi negdje u Tarcinu. Veli to nas je izricito zamolio nas Kemo.
Samo nezna tacno gdje pa da nam pokusam ja saznati. Nema problema velim jer cu u ovaj dan, dva navratiti kod naseg Mehe Kerle koji inace zivi u Hadzicima pa mi je eto po drugi put u zivotu sugradjanin. Al drag sugradjanin.
Velim Hadzu da ce mo dalje pricati i dogovoriti se u utorak kad se okupimo kog njega na bilijaru i besjedi…I tako navratih ja kod Mehe, saznah gdje Barba tacno stanuje a pozvah i Mehu da idemo skupa na bilijar nasta on odmah pristade.
Na bilijaru pade dogovor za sutra u jedanes da se nadjemo kod samoposluge Bingo 3 u Hadzicima, ja Hadz i njegova Naza, pa da odemo obici Barbu. Tacno u jedanes ja pred samoposlugu kad stoji Hadz i prica sa nekim. Prepoznadoh odmah naseg Esrefa Salana. Poselamih ih obradovan i ovim susretom.
Poslije krenusmo kad pred Samirovom prodavnicom, koja se zove Ducan i nalazi se odmah poslije benziske pumpe (mescin Selimovic) prije Hadzica s desne strane magistralnog puta iduci od Sarajeva, stoje jos vise nasih rogaticana. Prodavnicu drzi nas Samir Kurtic sin Mustafin. Sa njim stoje jos njegova majka, sin naseg vatrogasca rahmetli Hase Musica i njegova porodica. Stanemo te i sa njima se poselamimo, malo promuhabetimo, kupimo ponude i napokon krenemo Barbi u Tarcin…Kako stigosmo i stadosmo pred crkvu u Tarcinu odmah tamo preko puta na par stotina metara vidimo zutu ko zgradicu. Staru zgradicu i bome vise lici na malko vecu kucu. Jedan ulaz i po dva stancica na prizemlju i spratu. Tu na spratu zivi nas Barba sa svojom Fikretom, scerkom i unukom.
Pozvonismo i otvori nam iznenadjena Fikreta i samo sto ne zaplaka a mozda i jeste. Neznam vise jer se i ja nekako ne sjecam takvih situacija. Mali hodnicic i otvorena sobna vrata. Izvucen trosjed na kojem lezi nas Barba. Iznenadih se podobro jer ga znam kao sredovjecna covjeka a sad pred nama lezi starac. Kasnije cu saznati da Barba gazi 72-u godinu zivota. Nisam zamisljo da ima te godine a znam ga dobro i dosta dugo a i iz dosta kazana smo skupa srkali grah il kaku drugu corbu. Naravno tu mislim prije svega na razne Omladinske Radne Akcije i dugogodisnji zajednicki rad u TPR-u. Ko dijete se sjecam i njegovih golmanskih vratolomija dok je branio mrezu gola rogaticke FK Mladosti…Probudi ga i pomoze mu da sjede njegova druuga Fikreta rijecima:
Hajde ustani dedo evo nam stigli gosti, nasi rogaticani.
Selamimo se, zagrlimo i poljubimo uz govorenje ko smo. On samo gleda i nemoze cak ni Hadza da prepozna a znaju se itekako dobro. Ja opet spominjem TPR i razne Omladinske Radne Akcije. Dzaba ne prepoznaje nas.
Fikreta nam govori kroz suze da je imo prije dvije godine mozdani udar, da mu se suse te neke celije i da se slabo cega i koga sjeca.
Prelazimo u dnevni boravak a Fikreta pomaze Barbi da i on predje.
Sjeo je preko puta nas na kauc i samo gleda u nas. Vidim drago mu ali nam ne govori nista. Haman jednosoban stancic a njih cetvero zivi tu.
Kasnije u nekoliko navrata Barba uz kahvu i cigaru progovara:
-Malo se prohodalo sa Titom:
-Indija, Indonezija, Sudan, Burma, Cejlon, Egipat…
Pitamo ga gdje su najbolje cure a on odgovara:
-U Indiji.
Jedanput spomenu ime Ragib Dzindo vjerovatno zato sto sam ja spominjo radne akcije a nase rogaticke brigade su uvijek nosile njegovo ime.
I ja mu zapjevusim:Ragib Dzindo sin nasih naroda,
Ime veliko ko nasa sloboda.
Cuvacemo Ragibe bratstvo i jedinstvo,
Cuvacemo slobodu
Uvjek Titovi smo…Fikreta nam kroz suze pokazuje foto albume i spominje svoje rahmetlije: majku, brata Husu, sestru Zinetu i zivog brata Zahida. Ona je inace djevojacki Cesko. Zivili su gore negdje odmah iznad izvora Toplika kad se hoce uz Dolove.
Fikreta nerado pristaje da se slika i to jedva na Hadzovu naredbu da kazem.
Stid je, na sta mi odgovaramo da smo mi svi nasi, raja sa jedne carsije i da trebamo i moramo da znamo i pisemo o nasim sudbinama. Naravno jedino tako mozemo da saznamo i pomognemo jedni druge.
Malo je popustila i slikasmo je sa njenim Barbom.
Jos nam veli da je telefonom zvao nas Kemo Soso. Velim da je njegova zasluga, najvise, sto smo mi danas ovdje.
Cujem da im je navraco i nas Nail Pasic i da ga je jako pogodilo…Svaka pomoc nasim Hodzicima bi jako dobro dosla da ne ponavljam isto jer je sve napisano u prici o njima ovdje na naslovnoj, neki dan.
Videci Barbu gdje lezi na izvucenom trosjedu odmah mi sinu da bi mu mozda jako dobro doso jedan bolnicki krevet sa mogucnosti podizanja i podesavanja prema potrebi. Naravno mislim na onaj elektricni. Ipak covjeku na postelji je jako vazno da lezi sto udobnije ako se to moze tako nazvati.
Samo se postavlja pitanje da li bi ga mogli gdje smjestiti u malom stancicu.
Zato cu zamoliti Hadza da opet ode u Tarcin i poprica o ovom prijedlogu pa da to odradimo sa Allahovom pomoci.
Ma ne mogu vise da pisem opet mi se nesta skupilo…
Ja i Esref
Naza, Hadz, Samir, sin rahmetli Hase Musica i Samirova mama
Barba
Ja, Barba i Hadz
Kazina prica na Barbinom zidu
Fikreta i Barba
Barba u vojsci, desno gore
Barba mornar
Barba
Zuta zgradica u Tarcinu u kojoj zivi Barba sa svojimaBez komentara
Rogatica, nedjelja 25 juli 2010
Irfo
Munira i Irfo
Ja i krastavica
Irfo i krastavica
Ja u Tekiji
Irfo i Munira ispred kuce u Tekiji:)
Negdje na Drini
Gorazde, Ustikolina, nedjelja 25 juli 2010
Oaza mira i tisine na vikendici pored rijeke Drine, a ko li bi mogao biti decko na ljuljasci ???
:)
I ovaj nas “drinski alas” je cesto sa nama ovdje na nasoj rogatica.com.
Uglavnom je tu na kratkim porukama koje doduse mogu citati samo registrovani clanovi i to pod uslovom da su u tom momentu logovani na stranici.
Susret sa njim mi je bio jako drag i ujedno srdacan jer se nismo bili vidili jedno duze vrijeme…Lokacija slike je pralo iste vikendice na Drini, i nastala je isti dan ko i slika onog decka na ljuljasci.
Malo gore uzvodno na drugoj obali Drine se vidi turisticko naselje, ili je bolje reci bungalov naselje, “Ada” kod Ustikoline.
Kazu da organizuju i splavarenje Drinom pa nebi bilo lose i to jednom doziviti, ako Bog da…
:)
Kod Hanke, opet
Hadzici, petak 13 juli 2010
Da bi stigo ove nase stare majke moras navratiti dvatri puta. Doduse navracam bez najave a i sto nebi kad mi je usput.
Naravno selami krenuse diljem dunjaluka svim Rogaticanima a posebice (sinu, bratu, dajdzi i suri) Maretu, kao i njegovoj porodici dole u juznoj France.
I da ne zaboravi pozdraviti punca i punicu od mene i Esme ali i od raje sa ove dvije slikice…
Hanka sa kcerkom Mirhom i unucadima
Zet Murat i ja:)
- You must be logged in to reply to this topic.