-
Hadzici, petak 8 i subota 9 juli 2011
Ovaj put smo na odmor u nasu lijepu Bosnu krenuli u cetvrtak 7 jula, a to iz razloga da izbjegnemo guzve na cestama. I uspjeli smo pa smo vec u petak ujutro u 9 sati bili kuci u Hadzicima.
Svastika Dina je ko i obicno dosla dan ranije od svoje kuce da sve pospremi i da nas doceka sa ruckom.
Tako je i bilo. Rucali smo na meraji ispred kuce pa sam poslije nju i malu raju odvuko na voz da idu kod njih u Brdzane kod Konjica. Svratio sam usput i osiso se jer je vrelina.
Neuobicajeno ali sam ovaj put lego i odspavo od podne pa do pet sati popodne.
Zvao sam roleta Irfu, mene je zvao Hadz, poceli su prvi dogovori za druzenja.
Poslije smo sjedili kod Zenge na njihovoj meraji ispred kuce.
Ljepota…Sutradan sam poranio i zateko Esmu kako, na meraji ispred nase kuce, pije svoju prvu ovoljetnu kahvu u Bosni.
Onako po njenom cejfu, poravnila.
Ja i Zenga smo vec spremni i porano krecemo put Rogatice, tacnije Sljedovica, na mevlud.
Usput cemo svratiti po Irfu u Rogaticu jer i on ide sa nama…
Prvi rucak u Bosni: Dedo Mumin, ja, Esma, Zenga i Dina
Dina, dedo Mumin, ja, Esma i Zenga
Mala raja odose vozom za Brdzane, Konjic: Alis, Sumeja, Dina, Rusko i Belmo
Sumeja, Rusko, Alis, Belmo i Dina
Esma, prva jutarnja kahva u Bosni
Mi u Hadzicima:)
Stari, novi sugradjani
Hadzici, petak 29 juli 2011
I tako evo mene odmah sa prezadnjim danom naseg julskog odmora u Bosni. Naucio sam ja tako malo ispreskakano. Posto se jos sredjuju utisci onda ovako pokoja slicica dok nepocnu prave price o druzenjima i posjetama, sa nasim i nasim Rogaticanima.
Bijase lijepi petak, sto bi reko nas hadzija Zimic, pa cemo i na dzumu u Centralnu dzamiju u Hadzicima.Poranio sam ko i svako jutro da kupim onih malih kiflica kod Siptara sto ima pekaru na pijaci a usput cu kupiti i jos stagod da mogu Esma i Dina napraviti rucak i veceru. Doci ce nam Kemo i Dina sa svojima iz Brdzana pa ce zenski dio ostati kod kuce a mi muski cemo biti u pokretu.
I tako poslije podmire sjedam u auto i polazim kad vidim tamo pored mesare ide draga mi osoba, komsinica Hanka. Ma vise su je upoznali i oni koji je od prije nisu ni znali kokad je stalno srecem, stara mi komsinice iz Rogatice a evo smo i sada sugradjani u Hadzicima. Ostavim odmah auto i izletim te je zovnuh i dok se ona okrece uslikah je. Slika iznenadjenja za mog komsu Mareta, Hankinog sina. Selam, majcinski zagrljaji sa suzama u ocima i onda u muhabet.
Uvijek mi se Hanka obraduje kad me vidi i uvijek kaze ko da vidi svog Mahira. A i sa pravom kuca do kuce bili i odrasli skupa.
Utom nailazi Kemo u autu sa svojom ekipom i svira mi. Isaretim da ide gore kuci i da cu i ja kasnije.
A Hanka se Bogami neda teretu godina koji je pritisce. Skockana ko prava Rogaticka gospodja i vesela ko i prije. Prica uvijek naravno ide o nasim najmilijim, nasim komsijama i sugradjanima iz nase nam Rogatice.
Tako postajah jedno pola sahata sa njom pa odoh i ja kuci.Sahat ipo pred dzumu muski dio ekipe krenu u Hose (novootvorenu kaffe slasticarnu u sklopu istoimene samoposluge) na kahvu i kolace pa ce mo onda na dzumu i poslije opet na kahvu.
Nekako mi lijepo jer znam da bi ovako i u nasoj Rogatici da zivimo sad tamo.
Pije se kahva kad pristize i moj drugi stari, novi sugradjanin, Meho Kerla. Pridruzi nam se i sjede pored svog ahbaba naseg dede Mumina. Ahbabi jasta su, ahbabili se u ratu pa se ahbabe i danas. Dedo Mumin uvijek prica dobro o nasem Mehagi. Voli ga jer je bio valjan kad je trebalo a i sad mu je drag zbog svog postenja, iskrenosti i dobrog shvatanja situacije danasnje.
Svaka mu je na mjestu, reko bi dedo Mumin.
Meho pomalo trenira raju u Hadzickom FK Radnik pa se dogovorismo da ce mo se viditi popodne na treningu medjutim omete nas jaka kisa pa je trening bio otkazan. Bicemo kad bude sudjeno, ako Bog da, jer hocu o ovom nasem dragom sugradjaninu da napisem jos koju…
Vakat dodje i podzosmo u dzamiju…
Hanka
Hanka i ja
Dedo Mumin, Belmo, ja i badzan Kemo
Meho Kerla i dedo Mumin
Meho Kerla i dedo Mumin:)
Barbino novo kupatilo
Tarcin: srijeda 13, subota 16, nedjelja 17, nedjelja 24 i cetvrtak 28 juli 2011
I evo i trece price o nasem starom morskom vuku Barbi.
Prva prica bijase ona kada sam ga posjetio prosle godine u ljeto skupa sa nasim Hadzom, Enisom Sejdicem.
Druga prica bijase iz maja ove godine kada sam ga posjetio skupa sa nasim Mehom Kerlom i tada utvrdismo da bi Barbi trebalo prepraviti kupatilo da bi ga mogli ljudski kupati njegovi najmiliji supruga Fikreta i kcerka Dzenana.
U ovoj trecoj prici mozete citati, pogledati slike kao i pogledati kratki video zapis o onome sto naumismo pa uz Allahovu pomoc i uradismo…Hajde da se odmah na pocetku zahvalimo svima onima koji su na bilo koji nacin pomogli ostvarenju ovog naseg hair djela:
Mladoj raji Bagiju i Megi, Timi, Zengi nasem starom poznaniku koji nam je doniro 22 kvadrata plocica zidnih, majstoru vodovodjiji Rifetu i njegovom bratu, kao i Peki glavnom izvodjacu radova, Kaletu desnoj ruci, Hajri za pogacu i lijepo druzenje, Fikri i Dzenani koje su se brinule da nismo gladni i zedni, maloj Hani, Barbi koji je imo strpljenja sa svom halabukom koju smo pravili tokom radova, komsijama isto tako na razumijevanju istog, Muhamedu i njegovoj supruzi koji su nam svracali na malo muhabetimo o nasoj Rogatici i nasoj raji, pa onda Fatimi i njenoj sestricnoj zbog istog i na kraju mojoj Esmi koja je imala razumijevanje da na radovima provedem puna dva dana i jos doletim u nekolko navrata…Nazvah Merua da odletimo do Barbinih u Tarcin i usput zatekosmo Netka. Sagledasmo situaciju i vidjosmo sta bi nam trebalo. Medjutim kako je Meru bio zauzeo veci poso nije bio u mogucnosti poceti sa radovima pa u razgovoru dodjoh na ideju da zovem naseg sugradjanina a mog dobrog starog ahbaba Saudina Pekusica alijas Pekar kog cu u daljem mom pisanju spominjati kao Peka jer ga ja tako uvijek zovem.
Zovnuh ga i on mi bez dvoumljenja rece da je zauzet poslom do petka ali da je subotu i nedjelju slobodan pa ce mo odmah ujutro startati da odradimo sto vise posla preko vikenda a za dalje cemo vidjeti kako ce se uklapati njegovo slobodno vrijeme.
Tako i bijase vec u subotu ujutro bijahosmo na odredistu gdje nas doceka pored nasih domacina i nas Kasim Nalbantic, poznatiji kao Kale, iz Tekije…Kale je inace sin Muhamedov kog smo svi zvali Rodzak. Sam se ponudio da pomogne kolko god treba. Kale inace i zivi ovdje u Tarcinu, samo preko brijega, sa svojom sestrom Adilom. Skucili su se tu i zivotare nekako bez ikakvih primanja. Onako ako gdje sta salete a uglavnom je to fizicko irgetovanje naseg Kaleta. Neko ga zovne da mu ponesta odradi i tako. Prica mi da se tako obezbijede i za drva za zimu. Dovuce mu neki dobri covjek, prevoznik li je sta li, a onda mu on to odradjuje. Kale je jako nagodan sto bi rekli, radi ko bager a raspolozen za zafrkanciju pa smo bas uzivali radeci. Kaleta i njegovu sestru Adilu bi trebalo jednom obici da se vidi da im se malo pomogne…ako Bog da.
A Peka, Saudin Pekusic sin Hasanov sa Ceste tj. sa Holuca dole. Babo Hasan bijase na privremenom radu u Svabiji pa Peku odgoji i na selamet izvede nena. Tako se sa nenom i ponovo skucio pa ima sad kucu da li se ono zove Doglodi. Zadnji dio naselja kad se krene sa Stupa tamo prema Dobrosevicima, Ahatovicima…
Nena je umrla da joj dragi Allah podari sve dzennetske ljepota a Peka zivi sa svojom porodicom, suprugom i dvoje djece. Snalazi se i on nekako radeci majstorske poslove uglavnom sa rigipsom i keramikom a barata dobro i sa ostalim gradjevinskim poslovima pa i krecenjem. Jos jedan dooobar rogaticki majstor. Bio je idobar prvoborac tokom poslednje agresije…Navalismo odmah na slupanje starog kupatila i vidjevsi da cemo prije pola dana biti gotovi zovnusmo vodovodjiju Rifeta, komsiju iz Tarcina, pa popisasmo material koji je potreban za izmjenu vodovodne instalacije te ja i on odosmo da kupimo potrebno. To popodne je on i navalio sa svojim bratom i jos sutra pa je popodne bilo gotovo. Utome smo mi dobavili i sav ostali potrebni material pa smo zamaltali zidove i pripremili ih za lijepljenje keramickih plocica.
Iznenadih se i sam koliki je poso odradjen za samo 2 dana i to onako lagano bez srkleta u dobroj zezanciji i lijepu druzenju stare raje. Kasnije je Peka sam odradio lijepljenje plocica a ja sam mu navraco kad sam stigo onako nakratko. Nisam ga htio ometati jer je on dolijeto izmedju svojih poslova. Radi negdje pa dok mu se to tamo susi onda je on ovdje na ovom humanom poslu. Na kraju je jos majstor Rifet odradio finu montazu i kupatilo je bilo spremno za Barbino kupanje.
Jos jednom veeeliko hvala svima i da nam se nas Barba dugi niz godina kupa u svom kupatilu, ako Bog da…Kupatilo za Barbu (nas kratki video)
Stara kadica
Netko, ja i Meru
Peka
Pohlupane plocice
Ja
Kale i peceni pilici
Vodovodjija Rifet na zadatku
Kale, Peka i materijal u gepeku
Rifet, Kale, Muhamed Ramic, ja, Dzenana, Hana, Fikra, Hajra i Peka
Kale i Peka
Tekijce i Gracance
Zeljeznicki most kroz stari prozor
Decko sa Ceste (Holuca dole)
Hajrina pogaca
Kale, Fikra, Hajra, Dzenana i Peka
Ja, Kale, Fikra, Hajra i Peka
Kale na zadatku
Peka na zadatku
Nazire se ucinkovitost
Sumeja, Esma, Peka, Fikra i Hana
Fatimina sestricna, Fatima, Peka, Fikra, Esma i ja
Peka
Barba i ja
Barba i Peka
Pod kupatila
Kante na podu
Pritjerali cara do duvara
Tus
Stolica za kupanje,
Stolica za kupanje, spremna za upotrebu
Otvoreno novo prozorce
Bojler
Ovdje car dodje pjeske
Umivaonik
Nova vrataBarbino novo kupatilo
Tarcin: srijeda 13, subota 16, nedjelja 17, nedjelja 24 i cetvrtak 28 juli 2011
I evo i trece price o nasem starom morskom vuku Barbi.
Prva prica bijase ona kada sam ga posjetio prosle godine u ljeto skupa sa nasim Hadzom, Enisom Sejdicem.
Druga prica bijase iz maja ove godine kada sam ga posjetio skupa sa nasim Mehom Kerlom i tada utvrdismo da bi Barbi trebalo prepraviti kupatilo da bi ga mogli ljudski kupati njegovi najmiliji supruga Fikreta i kcerka Dzenana.
U ovoj trecoj prici mozete citati, pogledati slike kao i pogledati kratki video zapis o onome sto naumismo pa uz Allahovu pomoc i uradismo…Hajde da se odmah na pocetku zahvalimo svima onima koji su na bilo koji nacin pomogli ostvarenju ovog naseg hair djela:
Mladoj raji Bagiju i Megi, Timi, Zengi nasem starom poznaniku koji nam je doniro 22 kvadrata plocica zidnih, majstoru vodovodjiji Rifetu i njegovom bratu, kao i Peki glavnom izvodjacu radova, Kaletu desnoj ruci, Hajri za pogacu i lijepo druzenje, Fikri i Dzenani koje su se brinule da nismo gladni i zedni, maloj Hani, Barbi koji je imo strpljenja sa svom halabukom koju smo pravili tokom radova, komsijama isto tako na razumijevanju istog, Muhamedu i njegovoj supruzi koji su nam svracali na malo muhabetimo o nasoj Rogatici i nasoj raji, pa onda Fatimi i njenoj sestricnoj zbog istog i na kraju mojoj Esmi koja je imala razumijevanje da na radovima provedem puna dva dana i jos doletim u nekolko navrata…Nazvah Merua da odletimo do Barbinih u Tarcin i usput zatekosmo Netka. Sagledasmo situaciju i vidjosmo sta bi nam trebalo. Medjutim kako je Meru bio zauzeo veci poso nije bio u mogucnosti poceti sa radovima pa u razgovoru dodjoh na ideju da zovem naseg sugradjanina a mog dobrog starog ahbaba Saudina Pekusica alijas Pekar kog cu u daljem mom pisanju spominjati kao Peka jer ga ja tako uvijek zovem.
Zovnuh ga i on mi bez dvoumljenja rece da je zauzet poslom do petka ali da je subotu i nedjelju slobodan pa ce mo odmah ujutro startati da odradimo sto vise posla preko vikenda a za dalje cemo vidjeti kako ce se uklapati njegovo slobodno vrijeme.
Tako i bijase vec u subotu ujutro bijahosmo na odredistu gdje nas doceka pored nasih domacina i nas Kasim Nalbantic, poznatiji kao Kale, iz Tekije…Kale je inace sin Muhamedov kog smo svi zvali Rodzak. Sam se ponudio da pomogne kolko god treba. Kale inace i zivi ovdje u Tarcinu, samo preko brijega, sa svojom sestrom Adilom. Skucili su se tu i zivotare nekako bez ikakvih primanja. Onako ako gdje sta salete a uglavnom je to fizicko irgetovanje naseg Kaleta. Neko ga zovne da mu ponesta odradi i tako. Prica mi da se tako obezbijede i za drva za zimu. Dovuce mu neki dobri covjek, prevoznik li je sta li, a onda mu on to odradjuje. Kale je jako nagodan sto bi rekli, radi ko bager a raspolozen za zafrkanciju pa smo bas uzivali radeci. Kaleta i njegovu sestru Adilu bi trebalo jednom obici da se vidi da im se malo pomogne…ako Bog da.
A Peka, Saudin Pekusic sin Hasanov sa Ceste tj. sa Holuca dole. Babo Hasan bijase na privremenom radu u Svabiji pa Peku odgoji i na selamet izvede nena. Tako se sa nenom i ponovo skucio pa ima sad kucu da li se ono zove Doglodi. Zadnji dio naselja kad se krene sa Stupa tamo prema Dobrosevicima, Ahatovicima…
Nena je umrla da joj dragi Allah podari sve dzennetske ljepota a Peka zivi sa svojom porodicom, suprugom i dvoje djece. Snalazi se i on nekako radeci majstorske poslove uglavnom sa rigipsom i keramikom a barata dobro i sa ostalim gradjevinskim poslovima pa i krecenjem. Jos jedan dooobar rogaticki majstor. Bio je idobar prvoborac tokom poslednje agresije…Navalismo odmah na slupanje starog kupatila i vidjevsi da cemo prije pola dana biti gotovi zovnusmo vodovodjiju Rifeta, komsiju iz Tarcina, pa popisasmo material koji je potreban za izmjenu vodovodne instalacije te ja i on odosmo da kupimo potrebno. To popodne je on i navalio sa svojim bratom i jos sutra pa je popodne bilo gotovo. Utome smo mi dobavili i sav ostali potrebni material pa smo zamaltali zidove i pripremili ih za lijepljenje keramickih plocica.
Iznenadih se i sam koliki je poso odradjen za samo 2 dana i to onako lagano bez srkleta u dobroj zezanciji i lijepu druzenju stare raje. Kasnije je Peka sam odradio lijepljenje plocica a ja sam mu navraco kad sam stigo onako nakratko. Nisam ga htio ometati jer je on dolijeto izmedju svojih poslova. Radi negdje pa dok mu se to tamo susi onda je on ovdje na ovom humanom poslu. Na kraju je jos majstor Rifet odradio finu montazu i kupatilo je bilo spremno za Barbino kupanje.
Jos jednom veeeliko hvala svima i da nam se nas Barba dugi niz godina kupa u svom kupatilu, ako Bog da…Kupatilo za Barbu (nas kratki video)
Stara kadica
Netko, ja i Meru
Peka
Pohlupane plocice
Ja
Kale i peceni pilici
Vodovodjija Rifet na zadatku
Kale, Peka i materijal u gepeku
Rifet, Kale, Muhamed Ramic, ja, Dzenana, Hana, Fikra, Hajra i Peka
Kale i Peka
Tekijce i Gracance
Zeljeznicki most kroz stari prozor
Decko sa Ceste (Holuca dole)
Hajrina pogaca
Kale, Fikra, Hajra, Dzenana i Peka
Ja, Kale, Fikra, Hajra i Peka
Kale na zadatku
Peka na zadatku
Nazire se ucinkovitost
Sumeja, Esma, Peka, Fikra i Hana
Fatimina sestricna, Fatima, Peka, Fikra, Esma i ja
Peka
Barba i ja
Barba i Peka
Pod kupatila
Kante na podu
Pritjerali cara do duvara
Tus
Stolica za kupanje,
Stolica za kupanje, spremna za upotrebu
Otvoreno novo prozorce
Bojler
Ovdje car dodje pjeske
Umivaonik
Nova vrata
Na mevludu u Sljedovicima
Rogatica, Sljedovici, subota 09 juli 2011
Opet neznam kako ono bi uglavnom nadjosmo se u Rogatici kod roleta Irfe u rostiljnici. Ja doruckujem sudzukice a Zenga sta je htio i zaljevamo sinalkom.
Za Bosnu smo krenuli dan ranije, u cetvrak, upravo zbog toga da bih mogo stici u subotu na mevlud u Sljedovice.
Iz rostiljnice cemo nas trojica na Polipu pa dalje uz Toplik a cilj nam je Kevina kuca u Podljunu i mezarje Sehovina gore na Zivaljevini. Poslije toga idemo u Sljedovice na mevlud.
Neznam da li je vec zvono postavljeno bilo na ulaznim vratima Kevine nanovo sagradjene kuce ali uglavnom mi i nekucamo nego pravo ulazimo. Unutra zaticemo nase vrijedne povratnike Zambija i njegovu Feridu u punom poslu. Krece Kevin dnevni boravak, ustvari valja im okreciti cijelu unutrasnjost kuce i to dvatriput. Kreci se tek obnovljena kuca pa valja kreciti sve dotle dok se dobro ne zabijeli. Iznenadismo ih ali se njihova lica ozarise osmijesima kada nas vidjose. Drago mi vidjeti mog starog jarana s kojim drugujem evo pa preko ceteres godina. Drago mi i to sto vidim da ne sjede skrstenih ruku nego se kao povratnici bore da prezive i da sebi obezbijede iole normalan zivot. Pomaze im dragi Allah u tome isto ko i svakome sto istinski zasuce rukave. Umjesto nash Zambi da uziva u svom zasluzenom godisnjem odmoru on je evo zasuko rukave skupa sa svojom Feridom i ostvaruju dvije dobiti. Prva ce biti ona novcana mada je i to simbolicno jer kuca je povratnicka a druga je ona dragom Allahu mila jer pripremaju kucu jos jednom povratniku, nasem Kevi. Nismo se dugo bavili onako popricali desetak minuta da ih ne ometamo u radu i krenusmo dalje.
Malo dalje zvonimo na vratima Ajanovica i otvara nam nasa Aida. Poselamismo se te i sa njom malo promuhabetismo. U lijepu rogatickom razgovoru joj zaboravih predati pare od nas cetvorice moderatora ove nase lijepe http://www.rogatica.com ,a za ciscenje mezarja Sehovina. Nejse predao sam joj koji dan kasnije na druzenju u La Perli. Slikali se jesmo svi skupa ali nema postavljanja slike ovaj put nego bice drugi kad navratimo mahsuzije na kahvu, ako Bog da.
Odatle put Sehovine i gore zatekosmo Ermina i njegovu suprugu takodje u radnoj atmosferi. Kose, odnosno krce mezarje. Nece jos podne pozadugo al pripeklo zestoko ovo nase ljetno rogaticko sunce. Prekidose njih dvoje poso kad im se javismo. Vidim Erminu drago ko ista sto nas vidi. Drag mi je uvijek bio a sad jos puno drazi kad vidim kako je vrijedan. Jedna kosa je polomljena jer je mezarje zaraslo u gustu sikaru te se mora krciti macetom i sikirom, sto njih dvoje i rade. Tako i sa njima prelomismo koju i krenusmo dalje na drugi kraj Rogatice pa ce mo onda uz Biljinovac put Sljedovica.Prolazimo raskrsnicu na vrhu Biljinovca, lijevo je za Zlatni Do a mi idemo desno prema Pasic Kuli. Odmah dole vidim zenu pred kucom i vicem da mi je nekako poznata. Role Irfo mi objasnjava da je to Zozina majka, da je prije radila negdje pri opstini mescin i da su se oni vratili te su sad svoji na svome. Dalje mi Irfo objasnjava pred Pasic Kulom gdje su bile kuce Omerbegovica i Ajanovica i jedva prepoznajem. Nekad mi je taj put bio dalek a sad mi se sve cini nekako blizu.
Idemo dalje pored Bjelogoraca, kroz Kozice spominjuci Karice, Omeragice, naseg tetica povratnika Esrefa Kukavicu… a vidim Bogami ima i dosta obnovljenih kuca. Asfaltni put cijelo vrijeme dobar, ispopravljan, sto me prijatno iznenadi. Evo nas kroz Cadovinu pored Dzananovica kuca i nailazimo na veliku stalu u izgradnji. Zaustavljamo se, nazivajuci selam, da popricamo sa limarom Zikom cija i jeste stala. Pripeklo dobro al oni rade uporno.
Strojlovinu ne prepoznajem i da role ne rece da skrenemo desno ja bih proso pravo. Nije to vise onaj proplanak, livada, gdje smo cekali autobus nekad vracajuci se od rodbine za Rogaticu. Zaraslo skroz, spojila suma do ceste sa obadvije strane. Prolazimo ispod brijega na kojem je vikendica Hajrudina Ajanovica i njegovog sina Adisa. Domalo nas evo pored rusevine skole u Sljedovicima i dalje u selo. Nesto kuca je obnovljeno a nesta se i zapocelo sa obnovom. Srecemo Adisa, selamimo se i domalo krecemo prema kuci nasih blizih rodjaka, Ferida i Smaje Cengica. Zaticemo ih na imanju a Smajo se tek vratio jer je bio zaduzen, izmedju ostalih, za raznjeve i kasnije sjecenje mesa na porcije. Kaze da su spremili preko 200 porcija pecenja sa lepinom za goste, odnosno posjetioce mevluda. MasaAllah.
Odmah poslije selama trazimo dobru hladovinu jer je pripeklo. Vidim otud od ispod Hrida idu tri osobe te zastadose da se pitaju sa nama. Moja famelija, Nerma sa Tekije sa unukoom i majkom Tidzom. Drago mi ih vidjeti.
Popricasmo malo te odose na mevlud pa i mi domalo za njima. Na brijegu izljevena mrtva ploca na temeljima porusene dzamije. Nesta naroda na cilimima prostrtim po ploci a vecina je ufatila ono malo hladovine ispod drveca okolo ili ispod suncobrana. Obidjem svaki hlad da se ispitam sa svima jer mi je to sve mahom famelija il poznat narod. Kasnije cu otici i do Adema Ajanovica i njegovih jer su oni tu nedaleko. Adem dobar drzi se iako je nasabiro godina a vidjoh ga zadnji put prije par godina na mevludu, tefericu na Igmanu. Nedade mi nesta da napravim sliku, valjda hoce dragi Allah da ga posjetim i u Gorazdu, ako Bog da.
Poselamih se i sa efendijama nasim rogatickim, Kozlicem, Lutvicem… pa i sa hadzijom Zimicem, Fikretom Kozicem te jos dosta njih poznatih mi.
Golemo mi srce gledajuci ozivljene Sljedovice i vracam se sjecanjima u djetinjstvo kad sam tu provodio skolska ferija. Raduju me obnova dzamije, kuca povratnickih a i vikendica Bogami. Zazivilo selo opet sucur Allahu dragom. Poslije mevluda rucak pa narodno veselje uz kolo i muhabet.
Kasnije smo se vratili sa Feridom i Smajom kod njih a role Irfo se pobrino pa nam je obezbijedio porcije pecenja i sokove pa da utolimo i zedz.
Putnici namjernici nisu ostali gladni i po onoj staroj moradosmo doci pojesti svoju nafaku. Poslije smo krenuli za Rogaticu svrateci na osvjezenje kod Irfe kuci u Tekiji.
Posjedismo malo pa dalje za Sarajevo i Hadzice.
Nahranjenih stomaka i punih dusa, ovih nasih Bosnjackih, elhamdulilahi.
Zambi, ja i Ferida
Zambi, ja, Ferida i Zenga
Zambi, ja i Zorlovac gore u Ljunu
Sehovina: Ermin i ja
Irfo, Ermin sa suprugom i ja
Radna atmosfera…1
Radna atmosfera…2
Sljedovici, pogled iz Cengica avlije
Nerma sa unukom, mamom Tidzom i ja
Mevlud na temeljima dzamije
Narod u hladu…1
Role Irfo stoji lijevo i slika
Narod u hladu…2
Narod u hladu…3
Narod u hladu…4
S lijeva: Hajrudin Ajanovic, Fikret Kozic, hadzija Nazif Zimic, Adis Ajanovic, ja, Sead Ajanovic, Hanefija Zubcic i Selimbegovic
S lijeva: Hajrudin Ajanovic, Fikret Kozic, Muhamed Ajanovic i ja
Narod
Role Irfo i somuni sa janjetinom…1
Role Irfo i somuni sa janjetinom…2
Sljedovici, u Cengica avliji: Irfo, Zenga, Ferid i Smajo
Rogatica, rodzaci u Tekiji u Dzika avliji: Ferid, ja, Irfo i Smajo:)
Na mevludu u Sljedovicima
Rogatica, Sljedovici, subota 09 juli 2011
Opet neznam kako ono bi uglavnom nadjosmo se u Rogatici kod roleta Irfe u rostiljnici. Ja doruckujem sudzukice a Zenga sta je htio i zaljevamo sinalkom.
Za Bosnu smo krenuli dan ranije, u cetvrak, upravo zbog toga da bih mogo stici u subotu na mevlud u Sljedovice.
Iz rostiljnice cemo nas trojica na Polipu pa dalje uz Toplik a cilj nam je Kevina kuca u Podljunu i mezarje Sehovina gore na Zivaljevini. Poslije toga idemo u Sljedovice na mevlud.
Neznam da li je vec zvono postavljeno bilo na ulaznim vratima Kevine nanovo sagradjene kuce ali uglavnom mi i nekucamo nego pravo ulazimo. Unutra zaticemo nase vrijedne povratnike Zambija i njegovu Feridu u punom poslu. Krece Kevin dnevni boravak, ustvari valja im okreciti cijelu unutrasnjost kuce i to dvatriput. Kreci se tek obnovljena kuca pa valja kreciti sve dotle dok se dobro ne zabijeli. Iznenadismo ih ali se njihova lica ozarise osmijesima kada nas vidjose. Drago mi vidjeti mog starog jarana s kojim drugujem evo pa preko ceteres godina. Drago mi i to sto vidim da ne sjede skrstenih ruku nego se kao povratnici bore da prezive i da sebi obezbijede iole normalan zivot. Pomaze im dragi Allah u tome isto ko i svakome sto istinski zasuce rukave. Umjesto nash Zambi da uziva u svom zasluzenom godisnjem odmoru on je evo zasuko rukave skupa sa svojom Feridom i ostvaruju dvije dobiti. Prva ce biti ona novcana mada je i to simbolicno jer kuca je povratnicka a druga je ona dragom Allahu mila jer pripremaju kucu jos jednom povratniku, nasem Kevi. Nismo se dugo bavili onako popricali desetak minuta da ih ne ometamo u radu i krenusmo dalje.
Malo dalje zvonimo na vratima Ajanovica i otvara nam nasa Aida. Poselamismo se te i sa njom malo promuhabetismo. U lijepu rogatickom razgovoru joj zaboravih predati pare od nas cetvorice moderatora ove nase lijepe http://www.rogatica.com ,a za ciscenje mezarja Sehovina. Nejse predao sam joj koji dan kasnije na druzenju u La Perli. Slikali se jesmo svi skupa ali nema postavljanja slike ovaj put nego bice drugi kad navratimo mahsuzije na kahvu, ako Bog da.
Odatle put Sehovine i gore zatekosmo Ermina i njegovu suprugu takodje u radnoj atmosferi. Kose, odnosno krce mezarje. Nece jos podne pozadugo al pripeklo zestoko ovo nase ljetno rogaticko sunce. Prekidose njih dvoje poso kad im se javismo. Vidim Erminu drago ko ista sto nas vidi. Drag mi je uvijek bio a sad jos puno drazi kad vidim kako je vrijedan. Jedna kosa je polomljena jer je mezarje zaraslo u gustu sikaru te se mora krciti macetom i sikirom, sto njih dvoje i rade. Tako i sa njima prelomismo koju i krenusmo dalje na drugi kraj Rogatice pa ce mo onda uz Biljinovac put Sljedovica.Prolazimo raskrsnicu na vrhu Biljinovca, lijevo je za Zlatni Do a mi idemo desno prema Pasic Kuli. Odmah dole vidim zenu pred kucom i vicem da mi je nekako poznata. Role Irfo mi objasnjava da je to Zozina majka, da je prije radila negdje pri opstini mescin i da su se oni vratili te su sad svoji na svome. Dalje mi Irfo objasnjava pred Pasic Kulom gdje su bile kuce Omerbegovica i Ajanovica i jedva prepoznajem. Nekad mi je taj put bio dalek a sad mi se sve cini nekako blizu.
Idemo dalje pored Bjelogoraca, kroz Kozice spominjuci Karice, Omeragice, naseg tetica povratnika Esrefa Kukavicu… a vidim Bogami ima i dosta obnovljenih kuca. Asfaltni put cijelo vrijeme dobar, ispopravljan, sto me prijatno iznenadi. Evo nas kroz Cadovinu pored Dzananovica kuca i nailazimo na veliku stalu u izgradnji. Zaustavljamo se, nazivajuci selam, da popricamo sa limarom Zikom cija i jeste stala. Pripeklo dobro al oni rade uporno.
Strojlovinu ne prepoznajem i da role ne rece da skrenemo desno ja bih proso pravo. Nije to vise onaj proplanak, livada, gdje smo cekali autobus nekad vracajuci se od rodbine za Rogaticu. Zaraslo skroz, spojila suma do ceste sa obadvije strane. Prolazimo ispod brijega na kojem je vikendica Hajrudina Ajanovica i njegovog sina Adisa. Domalo nas evo pored rusevine skole u Sljedovicima i dalje u selo. Nesto kuca je obnovljeno a nesta se i zapocelo sa obnovom. Srecemo Adisa, selamimo se i domalo krecemo prema kuci nasih blizih rodjaka, Ferida i Smaje Cengica. Zaticemo ih na imanju a Smajo se tek vratio jer je bio zaduzen, izmedju ostalih, za raznjeve i kasnije sjecenje mesa na porcije. Kaze da su spremili preko 200 porcija pecenja sa lepinom za goste, odnosno posjetioce mevluda. MasaAllah.
Odmah poslije selama trazimo dobru hladovinu jer je pripeklo. Vidim otud od ispod Hrida idu tri osobe te zastadose da se pitaju sa nama. Moja famelija, Nerma sa Tekije sa unukoom i majkom Tidzom. Drago mi ih vidjeti.
Popricasmo malo te odose na mevlud pa i mi domalo za njima. Na brijegu izljevena mrtva ploca na temeljima porusene dzamije. Nesta naroda na cilimima prostrtim po ploci a vecina je ufatila ono malo hladovine ispod drveca okolo ili ispod suncobrana. Obidjem svaki hlad da se ispitam sa svima jer mi je to sve mahom famelija il poznat narod. Kasnije cu otici i do Adema Ajanovica i njegovih jer su oni tu nedaleko. Adem dobar drzi se iako je nasabiro godina a vidjoh ga zadnji put prije par godina na mevludu, tefericu na Igmanu. Nedade mi nesta da napravim sliku, valjda hoce dragi Allah da ga posjetim i u Gorazdu, ako Bog da.
Poselamih se i sa efendijama nasim rogatickim, Kozlicem, Lutvicem… pa i sa hadzijom Zimicem, Fikretom Kozicem te jos dosta njih poznatih mi.
Golemo mi srce gledajuci ozivljene Sljedovice i vracam se sjecanjima u djetinjstvo kad sam tu provodio skolska ferija. Raduju me obnova dzamije, kuca povratnickih a i vikendica Bogami. Zazivilo selo opet sucur Allahu dragom. Poslije mevluda rucak pa narodno veselje uz kolo i muhabet.
Kasnije smo se vratili sa Feridom i Smajom kod njih a role Irfo se pobrino pa nam je obezbijedio porcije pecenja i sokove pa da utolimo i zedz.
Putnici namjernici nisu ostali gladni i po onoj staroj moradosmo doci pojesti svoju nafaku. Poslije smo krenuli za Rogaticu svrateci na osvjezenje kod Irfe kuci u Tekiji.
Posjedismo malo pa dalje za Sarajevo i Hadzice.
Nahranjenih stomaka i punih dusa, ovih nasih Bosnjackih, elhamdulilahi.
Zambi, ja i Ferida
Zambi, ja, Ferida i Zenga
Zambi, ja i Zorlovac gore u Ljunu
Sehovina: Ermin i ja
Irfo, Ermin sa suprugom i ja
Radna atmosfera…1
Radna atmosfera…2
Sljedovici, pogled iz Cengica avlije
Nerma sa unukom, mamom Tidzom i ja
Mevlud na temeljima dzamije
Narod u hladu…1
Role Irfo stoji lijevo i slika
Narod u hladu…2
Narod u hladu…3
Narod u hladu…4
S lijeva: Hajrudin Ajanovic, Fikret Kozic, hadzija Nazif Zimic, Adis Ajanovic, ja, Sead Ajanovic, Hanefija Zubcic i Selimbegovic
S lijeva: Hajrudin Ajanovic, Fikret Kozic, Muhamed Ajanovic i ja
Narod
Role Irfo i somuni sa janjetinom…1
Role Irfo i somuni sa janjetinom…2
Sljedovici, u Cengica avliji: Irfo, Zenga, Ferid i Smajo
Rogatica, rodzaci u Tekiji u Dzika avliji: Ferid, ja, Irfo i Smajo:)
Predramazansko druzenje kod nasih Naze i Hadza
Sarajevo, subota 23 juli 2011
Za ovo druzenje raje zasluge idu nasoj Nazi koja se potrudila da nas okupi. A kad nas je vec okupila na ovo predramazansko druzenje onda se potrudila i da nas dobro ugosti raznim poslasticama od kojih su neke bile na Rogaticki nacin. Koje li je po redu ovo druzenje kod nasih Sejdica to vise i neznam al se trudim za zapamtim gdje smo stali pa da mozemo nastaviti sledeci put. A bice druzenja jos kolko hoces, ako Bog da…
Poslije duge Rogaticke besjede nas Zeno se prihvati gitare pa se i zapjevala koja Rogaticka.
Eto sta bih vam vise osim da mi neko od prisutnih posalje i citavu ovu Zeninu o Rogatickim mahalama…Kod Naze i Hadza – Sarajevo, subota 23 juli 2011 (Zeno1)
Kod Naze i Hadza – Sarajevo, subota 23 juli 2011 (Zeno2)
Kod Naze i Hadza – Sarajevo, subota 23 juli 2011 (Zeno3)
Kod Naze i Hadza – Sarajevo, subota 23 juli 2011 (Zeno4)
Kod Naze i Hadza – Sarajevo, subota 23 juli 2011 (Zeno5)
Kod Naze i Hadza – Sarajevo, subota 23 juli 2011 (Sumeja)
Bujrum
S lijeva: Cober, Kaza, Hafiza, Mersa, ja, Esma, Hadz i Naza
S lijeva: Esma, Hadz, Naza, Cober, Kaza, Hafiza, Mersa i ja
S lijeva: Esma, Hadz, Naza, Cober, Kaza, Hafiza i Mersa
Naza i Mirso
Mi Cengici: Sumeja, Esma i ja
Hadz i Naza
Stigo Zeno 1
Stigo Zeno 2
Hadz, Mirso, Cober, Zeno i Kaza
Zeno i gitara
Cober i Zeno
Zeno i Kaza
Sumeja i Mirso
Sumeja i Mirso
Mirso i Sumeja
S lijeva: Esma, Hadz, Naza, Mirso, Cober, Zeno i Kaza:)
Predramazansko druzenje kod nasih Naze i Hadza
Sarajevo, subota 23 juli 2011
Za ovo druzenje raje zasluge idu nasoj Nazi koja se potrudila da nas okupi. A kad nas je vec okupila na ovo predramazansko druzenje onda se potrudila i da nas dobro ugosti raznim poslasticama od kojih su neke bile na Rogaticki nacin. Koje li je po redu ovo druzenje kod nasih Sejdica to vise i neznam al se trudim za zapamtim gdje smo stali pa da mozemo nastaviti sledeci put. A bice druzenja jos kolko hoces, ako Bog da…
Poslije duge Rogaticke besjede nas Zeno se prihvati gitare pa se i zapjevala koja Rogaticka.
Eto sta bih vam vise osim da mi neko od prisutnih posalje i citavu ovu Zeninu o Rogatickim mahalama…Kod Naze i Hadza – Sarajevo, subota 23 juli 2011 (Zeno1)
Kod Naze i Hadza – Sarajevo, subota 23 juli 2011 (Zeno2)
Kod Naze i Hadza – Sarajevo, subota 23 juli 2011 (Zeno3)
Kod Naze i Hadza – Sarajevo, subota 23 juli 2011 (Zeno4)
Kod Naze i Hadza – Sarajevo, subota 23 juli 2011 (Zeno5)
Kod Naze i Hadza – Sarajevo, subota 23 juli 2011 (Sumeja)
Bujrum
S lijeva: Cober, Kaza, Hafiza, Mersa, ja, Esma, Hadz i Naza
S lijeva: Esma, Hadz, Naza, Cober, Kaza, Hafiza, Mersa i ja
S lijeva: Esma, Hadz, Naza, Cober, Kaza, Hafiza i Mersa
Naza i Mirso
Mi Cengici: Sumeja, Esma i ja
Hadz i Naza
Stigo Zeno 1
Stigo Zeno 2
Hadz, Mirso, Cober, Zeno i Kaza
Zeno i gitara
Cober i Zeno
Zeno i Kaza
Sumeja i Mirso
Sumeja i Mirso
Mirso i Sumeja
S lijeva: Esma, Hadz, Naza, Mirso, Cober, Zeno i Kaza:)
Stari i oni malo mladji Rogaticani
Sarajevo, Ciglane, nedjelja 24 juli 2011
Sarajevo, Ilidza, ponedjeljak 25 juli 2011Svaki put kad nazovem telefonom i sa druge strane linije mi se javi raspolozen glas mog starog druga Hakije Muftica obradujem se. I svaki put pomislim kako jos u zivotu nisam sreo covjeka u devedesetim godinama da je toliko vitalan, cio i pun zivotne energije. Kako se samo obraduje mom pozivu pa se bas sa apetitom ispricamo.
Naravno, nazvah i mog drugog starog druga Mehmeda Sokolovica koji je isto tako pun zivotne energije i naravno ljubavi prema nasem rodnom gradu. Neumoran je i Mehmed koji, reko bih, nosi i najvecu “krivicu” za objavljivanje Monografije Rogatice. Naravno ogromna je zasluga i drugih Starih Rogaticana ali ja moram izdvojiti njih dvojicu.
Godinama su oni s ljubavlju radili (i jos uvijek rade) ovaj teski posao koji je zahtijevao mnoga odricanja i iziskivao dosta slobodnog vremena da bi se pribavile na hiljade starih i vrijednih fotografija a koje su vezane za nas rodni kraj, za nasu Rogaticu. Naravno trebalo je pribaviti i nebrojene informacije, stare spise i zapise a sve su to oni iznalazili i sakupljali od starih Rogaticana diljem nekadasnje nam drzave a nerijetko i dalje.
Posebno me raduje njihov entuzijazam na pripremi drugog izdanja Monografije nase Rogatice…Dan kasnije su se u hotelu Terme na Ilidzi okupili ovi malo mladzi Rogaticani.
Moram li reci urednici ove nase lijepe rogaticke, rogatica.com, stranice. Kako saradjujemo svakodnevno onda i koristimo svaku priliku da se vidimo, druzimo i naravno progovorimo koju o tome sta i kako dalje.
Web Abdulah, moderatori: Kaza, Mustafa i Teva.
Ipak je bila prosla koja godina odkako nismo bili sva cetvorica na okupu. Kako je Kaza i bio odsjeo tu u hotelu onda sa nama bijase i Hafiza a pridruzise nam se i nasi Irfo i doktor Beno.
Kako nam je bilo mozete pogledati na slikama.
Poslije zvanicnog dijela smo presli u Turski restoran na rucak i tu nam se pridruzise Eno i Camac pa ovi iz Podljuna bijahose u vecini.
Ovakvih i slicnih druzenja ce biti sve dok ima i nas, ako Bog da…
Enver Lihic, Mehmed Sokolovic i Hakija Muftic
Stari Rogaticani
Dr. Benjamin Kulovac- Beno, ja i Hakija Muftic
Mehmed Sokolovic, ja i Hakija Muftic
Ja i Hakija Muftic na rucku
Hakija Muftic na svom balkonu 1
Hakija Muftic na svom balkonu 2
Dr. Benjamin Kulovac-Beno, Mehmed Kazic-Kaza, Abdulah Fejzic-Web, Nedim Cengic-Teva i Mustafa Fejzic-Muta
Kaza, Abdulah, Irfan Dziko-Irfo i Mustafa
Kaza, Abdulah, ja i Mustafa
Abdulah, Samir Camdzija-Camac, Mustafa i ja
Irfo, Abdulah, Mustafa i Enver Pesto-Eno
Mustafa i Enver Pesto-Eno
Mustafa, Enver Pesto-Eno, ja i Irfo:)
Stari i oni malo mladji Rogaticani
Sarajevo, Ciglane, nedjelja 24 juli 2011
Sarajevo, Ilidza, ponedjeljak 25 juli 2011Svaki put kad nazovem telefonom i sa druge strane linije mi se javi raspolozen glas mog starog druga Hakije Muftica obradujem se. I svaki put pomislim kako jos u zivotu nisam sreo covjeka u devedesetim godinama da je toliko vitalan, cio i pun zivotne energije. Kako se samo obraduje mom pozivu pa se bas sa apetitom ispricamo.
Naravno, nazvah i mog drugog starog druga Mehmeda Sokolovica koji je isto tako pun zivotne energije i naravno ljubavi prema nasem rodnom gradu. Neumoran je i Mehmed koji, reko bih, nosi i najvecu “krivicu” za objavljivanje Monografije Rogatice. Naravno ogromna je zasluga i drugih Starih Rogaticana ali ja moram izdvojiti njih dvojicu.
Godinama su oni s ljubavlju radili (i jos uvijek rade) ovaj teski posao koji je zahtijevao mnoga odricanja i iziskivao dosta slobodnog vremena da bi se pribavile na hiljade starih i vrijednih fotografija a koje su vezane za nas rodni kraj, za nasu Rogaticu. Naravno trebalo je pribaviti i nebrojene informacije, stare spise i zapise a sve su to oni iznalazili i sakupljali od starih Rogaticana diljem nekadasnje nam drzave a nerijetko i dalje.
Posebno me raduje njihov entuzijazam na pripremi drugog izdanja Monografije nase Rogatice…Dan kasnije su se u hotelu Terme na Ilidzi okupili ovi malo mladzi Rogaticani.
Moram li reci urednici ove nase lijepe rogaticke, rogatica.com, stranice. Kako saradjujemo svakodnevno onda i koristimo svaku priliku da se vidimo, druzimo i naravno progovorimo koju o tome sta i kako dalje.
Web Abdulah, moderatori: Kaza, Mustafa i Teva.
Ipak je bila prosla koja godina odkako nismo bili sva cetvorica na okupu. Kako je Kaza i bio odsjeo tu u hotelu onda sa nama bijase i Hafiza a pridruzise nam se i nasi Irfo i doktor Beno.
Kako nam je bilo mozete pogledati na slikama.
Poslije zvanicnog dijela smo presli u Turski restoran na rucak i tu nam se pridruzise Eno i Camac pa ovi iz Podljuna bijahose u vecini.
Ovakvih i slicnih druzenja ce biti sve dok ima i nas, ako Bog da…
Enver Lihic, Mehmed Sokolovic i Hakija Muftic
Stari Rogaticani
Dr. Benjamin Kulovac- Beno, ja i Hakija Muftic
Mehmed Sokolovic, ja i Hakija Muftic
Ja i Hakija Muftic na rucku
Hakija Muftic na svom balkonu 1
Hakija Muftic na svom balkonu 2
Dr. Benjamin Kulovac-Beno, Mehmed Kazic-Kaza, Abdulah Fejzic-Web, Nedim Cengic-Teva i Mustafa Fejzic-Muta
Kaza, Abdulah, Irfan Dziko-Irfo i Mustafa
Kaza, Abdulah, ja i Mustafa
Abdulah, Samir Camdzija-Camac, Mustafa i ja
Irfo, Abdulah, Mustafa i Enver Pesto-Eno
Mustafa i Enver Pesto-Eno
Mustafa, Enver Pesto-Eno, ja i Irfo:)
Susreti i posjete (1)
Sarajevo, utorak 26 juli
Za danas sam bio ugovorio posjetu Institutu za nestale osobe pa Esma i Sumeja odlucise krenuti sa mnom samo sto ce one u shoping po ovim trznim centrovima i Bascarsijskim sokacima.
Rastadosmo se na Skenderiji a naci cemo se koji sahat kasnije na Bascarsiji i ja krenuh u posjetu INO kod naseg istrazitelja Samira Sabanije. Posto sam vec napiso posebnu pricu o tome eno linka dole ispod ove price pa nek procita ko hoce i ko nije.
Posto relativno brzo zavrsih planirano, znaci susret sa nasim Samirom uz obavljeno podnosenje zahtjeva za trazenje u agresiji nestalog babe i davanja par kapi krvi gore na Ciglanama u ICMP-u preostade mi dosta vremena pa odlucih kad sam vec tu skoknuti i kod mojih rodjaka Cengica, tacnije kod tete Nadle, supruge rahmetli Mehmedalije, babinog mi amidzica. Dugo nisam bio pa je red. Pozvonih i ovaj put imadoh srece zatekoh je kuci a u maju kad sam navraco nenadjoh nikoga, ali nema veze i tako navracam kad mi je usput. Prepoznade me starica Nadla onako instiktivno i onako obradovana samo sto ne zaplaka zovuci me da udjem u kucu.
Posjedih prilicno i dobro se ispricah mada znam da cu biti rezil od Zlatka, Armina i Emire sto se nisam najavio pa da i oni budu prisutni. Reci cu im da cu se javiti drugi put na vrijeme…
Odatle odletim dole kod Prirodno–matematickog fakulteta u Coron’s kopirnicu kod naseg Pineta da mi iskeniraju i stave na CD nekolke desetine panoa sa starim slikama a koje sam dobio od mog starog druga Hakije Muftica. Ostavicu to da mi zavrse pa cu navratiti drugi dan, nije mi hica. Kad navratim opet posjedicu malo duze pa cu onda napisati vise o tome u drugoj prici…I evo me na Bascarsiji koju minutu ranije od zakazanog. Mojih ljubimica jos nema a opise me mirisevi ukusne hrane i ogladnih u sekundi. Bez razmisljanja potrazih slobodan hastal ispred cevabdzinice i narucih sudzukice. Spucah ih onako nabrzaka kad vidim idu njih dvije. Nisu ni one rucale pa narucih cevape za njih dvije.
Kad si tu na Carsiji onda ces uvijek sresti dosta poznate raje pa tako naidjose Inas i Jasmina pa se ispricasmo sa njima.
Esma i Sumeja nisu ni pocele jesti kad me neko zagrli sa ledja. Okrenem se, ko ce ti biti kad moj jaran Edo Dzaferovic sa suprugom. Kako smo se samo obradovali obadvojica, a i kako nebi kad smo malte ne odrasli skupa. Nasa drugovanja su pocela jos i prije prvih nam skolskih dana. Od kupalista Okuka u Zakupi pa dole do kupalista Hajvanska, trajala su ta nasa predskolska a i kasnija druzenja.
Pridruzise nam se i njih dvoje s obzirom da ni oni nisu rucali. Sjedismo i pricasmo o minulim nasim rogatickim vremenima uz sjecanje na nasu staru raju. O ovim drugim, kasnijim vremenima nismo ni imali potrebe jer ja i Edo kontaktiramo povremeno on iz Svedske a ja iz Holandije pa tako i znamo.
Napisah onomad pricu: Edhemaga stari veterinar, a to je u stvari prica o Edinom rahmetli babi. Nemadoh tada Edhemaginu sliku pa rekoh Edi da sam iznenadjen kako sve vise i vise lici na oca rahmetli. Nekako se i on prokrupnio pa za koju deceniju imacemo drugog Edhemagu, ako Bog da.
I tako izmuhabetismo se dobro i uz razilazak se zapitah da li ce biti jos sudbine da se sretnemo ovako uzivo kao i ovog slucajnog puta. Bice, ako Bog da.
Ode moj drug iz djetinjstva na jednu stranu sa svojom suprugom a ja sa mojima na drugu, i sretan a i tuzan…U auto pa na Visnjik kod najstarije mi tetke Adile. Da obidjemo nju i Neziru a ako budemo imali srece moglo bi biti da je stigo i Ahmica iz Beograda. Dodje kod majke za svaki ramazan da preposte skupa.
Tetka ko i uvijek ista nestari vise i evo godinama se nemijenja. Vazda joj vez u rukama pa tako dobismo mi i druge dvije jastucnice koje nam je ona izvezla. Sad ih imamo sve cetiri i krasice nas dnevni boravak…
Odatle se odvezosmo na Kromolj kod nase Belme Colic, tako smo se i dogovorili.
Belma uvijek ista, vesela, nasmijana i spremna za zafrkanciju. Necemo odmah u kucu, velim joj da me provoda po basci jer znam da svakakva povrca a jos vise i voca ima. I jes bas tako sve rodilo ko ista masaAllah. Da nepisem slike pokazuju sve al sam se i napuco kajsija, tako li se zovu. Taman zrele kako i treba da budu.
Drugo mi zapade za oko, kuca se renovira pa je i priupitah. Veli djeca velika, Jasmin i Anesa, pa tako i vrijeme da kucu renovira sa vana a i obadvome je evo skoro opremila po sprat. A ona sebi ima prizemlje. Divim se ovoj mojoj hrabroj i vrijednoj rodici kako uspijeva sve to. Iako je bila zaposlena u administraciji rogaticke poste niko joj nije htio pomoci pa sad i jos uvijek radi na odrzavanju higijene sarajevskih posti.
Utome udjosmo kod Jasmina na sprat pa dok bi kahva eto ti i najmladje Belmine sestre Raze. Pobuljena ali i ostala ona vesela Raza, ma svecetiri su bile uvijek prava raja, ona nasa rogaticka. Raza prezivljava prodavajuci robu sa svojim muzem dole kod Bezistana i fino zive, ne zale se. Tako pomalo trguju a Raza pravi sama i jastuke koje takodje prodaje a evo uzoraka mogu se vidjeti na slikama. Zamoli me govoreci da bi trebalo obici Dzemu koji zivi gore na Vrbanjusi kod Fice. Hocu skoknucu i do njih jedan dan, i jesam.
Posjedismo tako jos par sahata i bijase nam vakat ici pa se tako i poselamismo uz Belmin poziv na slatku kad radovi na renoviranju kompletne kuce budu gotovi. Veli jedno popodne da se svi iskupimo kod nje. Obecasmo…Posjeta INO (institutu za nestale osobe)
http://rogatica.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1561&Itemid=44
Kod najstarije mi tetke Adile Agic (Sarajevo utorak 26 juli 2011)
Coron’s, Pinetova radnja koja se nalazi u sklopu Prirodno-matematickog fakulteta
Esma i Sumeja jedu cevape
Ja, Esma, Jasmina i Inas
Ja, Esma, Mahija i Edo
Edo i ja
Esma i Mahija
Najstarija tetka Adila i Esma
Macka
Belma
Sljive
Belmini paradajz i paprike
Belma, sumeja i krastavica
Belma, kajsije i ja
Tresnje, visnje, sta li
Belmina kuca
Belma, Sumeja i grozdje
Belmina basca 1
Belmina basca2
Kruske
Esma i Belma
Belma, Sumeja i Razini jastuci
Sve taze iz basce
Raza
Raza, mala raja i borilacke vjestine
Raza, Esma i Belma
Raza sa sinom, Esma, ja i Belma:)
Susreti i posjete (1)
Sarajevo, utorak 26 juli
Za danas sam bio ugovorio posjetu Institutu za nestale osobe pa Esma i Sumeja odlucise krenuti sa mnom samo sto ce one u shoping po ovim trznim centrovima i Bascarsijskim sokacima.
Rastadosmo se na Skenderiji a naci cemo se koji sahat kasnije na Bascarsiji i ja krenuh u posjetu INO kod naseg istrazitelja Samira Sabanije. Posto sam vec napiso posebnu pricu o tome eno linka dole ispod ove price pa nek procita ko hoce i ko nije.
Posto relativno brzo zavrsih planirano, znaci susret sa nasim Samirom uz obavljeno podnosenje zahtjeva za trazenje u agresiji nestalog babe i davanja par kapi krvi gore na Ciglanama u ICMP-u preostade mi dosta vremena pa odlucih kad sam vec tu skoknuti i kod mojih rodjaka Cengica, tacnije kod tete Nadle, supruge rahmetli Mehmedalije, babinog mi amidzica. Dugo nisam bio pa je red. Pozvonih i ovaj put imadoh srece zatekoh je kuci a u maju kad sam navraco nenadjoh nikoga, ali nema veze i tako navracam kad mi je usput. Prepoznade me starica Nadla onako instiktivno i onako obradovana samo sto ne zaplaka zovuci me da udjem u kucu.
Posjedih prilicno i dobro se ispricah mada znam da cu biti rezil od Zlatka, Armina i Emire sto se nisam najavio pa da i oni budu prisutni. Reci cu im da cu se javiti drugi put na vrijeme…
Odatle odletim dole kod Prirodno–matematickog fakulteta u Coron’s kopirnicu kod naseg Pineta da mi iskeniraju i stave na CD nekolke desetine panoa sa starim slikama a koje sam dobio od mog starog druga Hakije Muftica. Ostavicu to da mi zavrse pa cu navratiti drugi dan, nije mi hica. Kad navratim opet posjedicu malo duze pa cu onda napisati vise o tome u drugoj prici…I evo me na Bascarsiji koju minutu ranije od zakazanog. Mojih ljubimica jos nema a opise me mirisevi ukusne hrane i ogladnih u sekundi. Bez razmisljanja potrazih slobodan hastal ispred cevabdzinice i narucih sudzukice. Spucah ih onako nabrzaka kad vidim idu njih dvije. Nisu ni one rucale pa narucih cevape za njih dvije.
Kad si tu na Carsiji onda ces uvijek sresti dosta poznate raje pa tako naidjose Inas i Jasmina pa se ispricasmo sa njima.
Esma i Sumeja nisu ni pocele jesti kad me neko zagrli sa ledja. Okrenem se, ko ce ti biti kad moj jaran Edo Dzaferovic sa suprugom. Kako smo se samo obradovali obadvojica, a i kako nebi kad smo malte ne odrasli skupa. Nasa drugovanja su pocela jos i prije prvih nam skolskih dana. Od kupalista Okuka u Zakupi pa dole do kupalista Hajvanska, trajala su ta nasa predskolska a i kasnija druzenja.
Pridruzise nam se i njih dvoje s obzirom da ni oni nisu rucali. Sjedismo i pricasmo o minulim nasim rogatickim vremenima uz sjecanje na nasu staru raju. O ovim drugim, kasnijim vremenima nismo ni imali potrebe jer ja i Edo kontaktiramo povremeno on iz Svedske a ja iz Holandije pa tako i znamo.
Napisah onomad pricu: Edhemaga stari veterinar, a to je u stvari prica o Edinom rahmetli babi. Nemadoh tada Edhemaginu sliku pa rekoh Edi da sam iznenadjen kako sve vise i vise lici na oca rahmetli. Nekako se i on prokrupnio pa za koju deceniju imacemo drugog Edhemagu, ako Bog da.
I tako izmuhabetismo se dobro i uz razilazak se zapitah da li ce biti jos sudbine da se sretnemo ovako uzivo kao i ovog slucajnog puta. Bice, ako Bog da.
Ode moj drug iz djetinjstva na jednu stranu sa svojom suprugom a ja sa mojima na drugu, i sretan a i tuzan…U auto pa na Visnjik kod najstarije mi tetke Adile. Da obidjemo nju i Neziru a ako budemo imali srece moglo bi biti da je stigo i Ahmica iz Beograda. Dodje kod majke za svaki ramazan da preposte skupa.
Tetka ko i uvijek ista nestari vise i evo godinama se nemijenja. Vazda joj vez u rukama pa tako dobismo mi i druge dvije jastucnice koje nam je ona izvezla. Sad ih imamo sve cetiri i krasice nas dnevni boravak…
Odatle se odvezosmo na Kromolj kod nase Belme Colic, tako smo se i dogovorili.
Belma uvijek ista, vesela, nasmijana i spremna za zafrkanciju. Necemo odmah u kucu, velim joj da me provoda po basci jer znam da svakakva povrca a jos vise i voca ima. I jes bas tako sve rodilo ko ista masaAllah. Da nepisem slike pokazuju sve al sam se i napuco kajsija, tako li se zovu. Taman zrele kako i treba da budu.
Drugo mi zapade za oko, kuca se renovira pa je i priupitah. Veli djeca velika, Jasmin i Anesa, pa tako i vrijeme da kucu renovira sa vana a i obadvome je evo skoro opremila po sprat. A ona sebi ima prizemlje. Divim se ovoj mojoj hrabroj i vrijednoj rodici kako uspijeva sve to. Iako je bila zaposlena u administraciji rogaticke poste niko joj nije htio pomoci pa sad i jos uvijek radi na odrzavanju higijene sarajevskih posti.
Utome udjosmo kod Jasmina na sprat pa dok bi kahva eto ti i najmladje Belmine sestre Raze. Pobuljena ali i ostala ona vesela Raza, ma svecetiri su bile uvijek prava raja, ona nasa rogaticka. Raza prezivljava prodavajuci robu sa svojim muzem dole kod Bezistana i fino zive, ne zale se. Tako pomalo trguju a Raza pravi sama i jastuke koje takodje prodaje a evo uzoraka mogu se vidjeti na slikama. Zamoli me govoreci da bi trebalo obici Dzemu koji zivi gore na Vrbanjusi kod Fice. Hocu skoknucu i do njih jedan dan, i jesam.
Posjedismo tako jos par sahata i bijase nam vakat ici pa se tako i poselamismo uz Belmin poziv na slatku kad radovi na renoviranju kompletne kuce budu gotovi. Veli jedno popodne da se svi iskupimo kod nje. Obecasmo…Posjeta INO (institutu za nestale osobe)
http://rogatica.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1561&Itemid=44
Kod najstarije mi tetke Adile Agic (Sarajevo utorak 26 juli 2011)
Coron’s, Pinetova radnja koja se nalazi u sklopu Prirodno-matematickog fakulteta
Esma i Sumeja jedu cevape
Ja, Esma, Jasmina i Inas
Ja, Esma, Mahija i Edo
Edo i ja
Esma i Mahija
Najstarija tetka Adila i Esma
Macka
Belma
Sljive
Belmini paradajz i paprike
Belma, sumeja i krastavica
Belma, kajsije i ja
Tresnje, visnje, sta li
Belmina kuca
Belma, Sumeja i grozdje
Belmina basca 1
Belmina basca2
Kruske
Esma i Belma
Belma, Sumeja i Razini jastuci
Sve taze iz basce
Raza
Raza, mala raja i borilacke vjestine
Raza, Esma i Belma
Raza sa sinom, Esma, ja i Belma:)
Susreti i posjete (2)
Sarajevo srijeda 27 i cetvrtak 28 jula 2011
Bijase nam ostalo jos 3 dana do kraja ovoljetosnjeg odmora u Bosni i imadoh jos par planiranih posjeta da obavim. Trebo sam i da odem sa dedom Muminom (mojim puncem) i Zengom gore do Mokrog da vidimo kake su cijene gradje a i kad se vratmo da obidjemo koje stovariste gradjevinskog materijala da vidimo cijene. Mom badjanu Kemi i svastiki Dini hocemo kucu praviti pa da se malo informisemo. Uglavnom tri mjeseca kasnije kuca je napravljena i pokrivena u srijedu 26 oktobra a mahsuz za tu prigodu smo skoknuli na jednu heftu u Bosnu. Lijep mubarec pa mozda mu i posebnu pricu posvetim…
Hele, vratismo se mi iz Mokrog (gradju kasnije nabavismo od nasih iz Olova zbog jeftinije cijene) i da nebi tek tako prosli pored Otoke svratismo na kahvu kod mojih rodzaka Dzika, Ahme, Irfe i Ediba. Irfo mi nekako najdrazi od sve famelije pa se sa njim najvise i vidjam a piso sam vec ranije o tim nasim drugovanjima pa da nebi ponavljo. Uglavnom provedosmo par ugodnih sahata uz kahvu, zasladu i muhabet i krenusmo dalje nasim poslom a uvece stigosmo i kod mog badjana i svastike u Brdzane na sijelo. Ako budem piso tu posebnu pricu onda ce biti slika i odatle…Sutradan cetvrtak, svi odmaraju a ja idem za Sarajevo.
Prvo cu kod sada (nazalost) vec umrle nase sugradjanke Devle Velic, djevojacki Harbinja. Zvao me Kaza da mi kaze da je njega zamolio jedan nas dobri doktor da je obidjemo. Kaze doktor da Devla nije dobro a i da ima financijskih problema. Ja kesu u ruku i na Grbavicu. Svratim usput ko i svaki put da vidim sta rade nasi Rogaticani na pijaci, kako deveraju i imal posla. Naravno tu je moj jos prijeratni ahbab Fudo Bradarac, blizu njega imaju standove Teskeredzic najmladzi Mustafin sa Tekije a vidim sad i Memo Dizda. Ima par slika pa pogledajte.
Odmah tu blizu je Devlin stan, pa evo me zvonim. Otvara mi iznenadjena Devla jako obradovana. Poce da place govoreci mi da se neko i nje sjetio. Udjem u stan a ona ne prestaje plakati, moja radna kolegica iz TPR-a. Hele kazem ja da sam doso da vidim kako zivi pa da organizujemo na nasoj rogatica.com da joj pomognemo. Nije htjela pristati onako ponosna iako je bila u teskoj situaciji. Nekako je ubijedih ali me kasnije kad sam otiso nazva na mobitel da kaze da ju je stid i da ne pristaje na javnu pomoc. Taj dan sam joj iso jos dva puta ali nije pristala, nije mogla to da podnese. Danas kada Devle nema vise jer je umrla nedavno odlucih da ipak napisem ovo. Takva je ponosna bila nasa rahmetli Devla, udova naseg rahmetli Seje Velica iz Podljuna.
Od Devle sam otiso po materijal koji sam ostavio da mi skeniraju dva nasa rogaticka Suada a koji rade kod naseg Pineta u njegovoj kopirnici C’orons a koja se nalazi u sklopu Prirodno-matematickog fakulteta. Opet nema Pineta i njegove Hedije jer su na odmoru a posjedih i promuhabetih sa dva Suada onoliko koliko im je poso dozvoljavo.
Odatle gore na Ciglane kod mog duga starog Rogaticana Hakije Muftica da mu vratim pozajmljeni materijal. On mi spremio opet materijala i dobih jednu sadnicu smokve da ponesem za Holandiju da posadim u avliju iza kuce. Kako trebamo seliti u drugu kucu, Hakijina smokva je jos u saksiji a bice posadjena ako Bog da.
Sa Ciglana pravac Vrbanjusa, tako li se zove ono gore iznad Lugavine na Carsiji. Sada po molbi moje rodice Raze iz Zakule, djevojacki Vukas. Veli mi neki dan da bi trebalo obici Dzemu naseg Sosu koji zivi kod opet naseg Fice, Fikreta Oprasica, Naleta ili kako god hocete. Njih dvojica bi bili duga prica o staroj rogatickoj raji. Mozda citava jedna dugacka prica tako da cu za sad skratiti. Fica ima kucu gore na Vrbanjusi u kojoj zivi sa svojom suprugom, djecom, i imaju onog velikog crnog cuku sto me cudno gleda. Zbog moje bojazni su ga zatvorili u resetke, tako da mi bi lakse. Divna zena ova nasa snaha Fikretovica, bas prava raja pa se i zasladismo.
Dzemo Bogami i nije bas dobra zdravlja. Pao ono onomad pa je tri mjeseca lezo kako on kaze u onoj kadi. Lijecili ga doktori tako nepokretnog i u gipsovima valjda, nesmijem da pitam previse. Hele nas Dzemica se oporavio pa sad moze i da hoda ali nije imo kud. Ni kuceta ni maceta sto bi rekli a supruga Ljilja (nasa rogaticanka) jos davno spakovala kofere i odvela dijete ako ne u onu drzavu tamo preko Drine. Nesmijem ni to puno da pitam gledajuci ga. Fica ga uzo sebi i brinu se o njemu tako da bar privremeno ima krov nad glavom i nelijeze gladna stomaka, sto je najvaznije. Pa eto nesto razmisljam kad bi iznasli kakve mogucnosti da ga nekad malo zbrinemo nebil imo kakav svoj krov nad glavom. Od Dzeme dobih poklon ovo nesto islamsko, kao slika sto je uramljeno, stid me zaboravio sam kako se zove a receno mi je. On sam izradjivo dok je zdrav bio, pa prodavo i zivio od toga.
Fica, nezamjeri znam da Dzemi kod tebe nista nefali al eto kad bi imo nesta svoje makar kake male kucice jal stancica negdje…Od njih ponovo kod Devle pa onda odoh da obidjem naseg Alema na Cengic Vilu. Alem tada bijase puno bolestan i eto domalo umrije i on. Posjedio sam tada sa njim, njegovom Lejlom i njegovom majkom teta Mevom. Moje komsije preko puta u Gracanici, nekad u Rogatici…
Odatle ponovo kod Devle, da im dragi Allah podari lijepi dzennet obadvome kao i rahmetli Seji pomenutom u ovoj prici.U auto pa za Hadzice i onda u Tarcin gdje je nas Peka tada radio na Barbinom kupatilu…
Irfo, Ahmo, dedo Mumin i Zenga
Ahmo, ja, dedo Mumin, Zenga i Irfo
Rahmetli Sejo Velic
Sada vec rahmetli Devla
Rahmetli Sejo i rahmetli Devla, nekad
Rahmetli Sejo Velic
Fudo
Memo Dizda
Dva Suada
Ja i moj role Sutko Dziko
Paket slika koje su skenirala dva Suada za mene, hvala vam momci
Karta birvaktile Rogatice na travi
Hakijina smokva, ljetos
Hakijina smokva, ovih dana
Fica, ja i Dzemo
Poklon od Dzeme
Sudar terenaca u Sarajevu:)
Susreti i posjete (2)
Sarajevo srijeda 27 i cetvrtak 28 jula 2011
Bijase nam ostalo jos 3 dana do kraja ovoljetosnjeg odmora u Bosni i imadoh jos par planiranih posjeta da obavim. Trebo sam i da odem sa dedom Muminom (mojim puncem) i Zengom gore do Mokrog da vidimo kake su cijene gradje a i kad se vratmo da obidjemo koje stovariste gradjevinskog materijala da vidimo cijene. Mom badjanu Kemi i svastiki Dini hocemo kucu praviti pa da se malo informisemo. Uglavnom tri mjeseca kasnije kuca je napravljena i pokrivena u srijedu 26 oktobra a mahsuz za tu prigodu smo skoknuli na jednu heftu u Bosnu. Lijep mubarec pa mozda mu i posebnu pricu posvetim…
Hele, vratismo se mi iz Mokrog (gradju kasnije nabavismo od nasih iz Olova zbog jeftinije cijene) i da nebi tek tako prosli pored Otoke svratismo na kahvu kod mojih rodzaka Dzika, Ahme, Irfe i Ediba. Irfo mi nekako najdrazi od sve famelije pa se sa njim najvise i vidjam a piso sam vec ranije o tim nasim drugovanjima pa da nebi ponavljo. Uglavnom provedosmo par ugodnih sahata uz kahvu, zasladu i muhabet i krenusmo dalje nasim poslom a uvece stigosmo i kod mog badjana i svastike u Brdzane na sijelo. Ako budem piso tu posebnu pricu onda ce biti slika i odatle…Sutradan cetvrtak, svi odmaraju a ja idem za Sarajevo.
Prvo cu kod sada (nazalost) vec umrle nase sugradjanke Devle Velic, djevojacki Harbinja. Zvao me Kaza da mi kaze da je njega zamolio jedan nas dobri doktor da je obidjemo. Kaze doktor da Devla nije dobro a i da ima financijskih problema. Ja kesu u ruku i na Grbavicu. Svratim usput ko i svaki put da vidim sta rade nasi Rogaticani na pijaci, kako deveraju i imal posla. Naravno tu je moj jos prijeratni ahbab Fudo Bradarac, blizu njega imaju standove Teskeredzic najmladzi Mustafin sa Tekije a vidim sad i Memo Dizda. Ima par slika pa pogledajte.
Odmah tu blizu je Devlin stan, pa evo me zvonim. Otvara mi iznenadjena Devla jako obradovana. Poce da place govoreci mi da se neko i nje sjetio. Udjem u stan a ona ne prestaje plakati, moja radna kolegica iz TPR-a. Hele kazem ja da sam doso da vidim kako zivi pa da organizujemo na nasoj rogatica.com da joj pomognemo. Nije htjela pristati onako ponosna iako je bila u teskoj situaciji. Nekako je ubijedih ali me kasnije kad sam otiso nazva na mobitel da kaze da ju je stid i da ne pristaje na javnu pomoc. Taj dan sam joj iso jos dva puta ali nije pristala, nije mogla to da podnese. Danas kada Devle nema vise jer je umrla nedavno odlucih da ipak napisem ovo. Takva je ponosna bila nasa rahmetli Devla, udova naseg rahmetli Seje Velica iz Podljuna.
Od Devle sam otiso po materijal koji sam ostavio da mi skeniraju dva nasa rogaticka Suada a koji rade kod naseg Pineta u njegovoj kopirnici C’orons a koja se nalazi u sklopu Prirodno-matematickog fakulteta. Opet nema Pineta i njegove Hedije jer su na odmoru a posjedih i promuhabetih sa dva Suada onoliko koliko im je poso dozvoljavo.
Odatle gore na Ciglane kod mog duga starog Rogaticana Hakije Muftica da mu vratim pozajmljeni materijal. On mi spremio opet materijala i dobih jednu sadnicu smokve da ponesem za Holandiju da posadim u avliju iza kuce. Kako trebamo seliti u drugu kucu, Hakijina smokva je jos u saksiji a bice posadjena ako Bog da.
Sa Ciglana pravac Vrbanjusa, tako li se zove ono gore iznad Lugavine na Carsiji. Sada po molbi moje rodice Raze iz Zakule, djevojacki Vukas. Veli mi neki dan da bi trebalo obici Dzemu naseg Sosu koji zivi kod opet naseg Fice, Fikreta Oprasica, Naleta ili kako god hocete. Njih dvojica bi bili duga prica o staroj rogatickoj raji. Mozda citava jedna dugacka prica tako da cu za sad skratiti. Fica ima kucu gore na Vrbanjusi u kojoj zivi sa svojom suprugom, djecom, i imaju onog velikog crnog cuku sto me cudno gleda. Zbog moje bojazni su ga zatvorili u resetke, tako da mi bi lakse. Divna zena ova nasa snaha Fikretovica, bas prava raja pa se i zasladismo.
Dzemo Bogami i nije bas dobra zdravlja. Pao ono onomad pa je tri mjeseca lezo kako on kaze u onoj kadi. Lijecili ga doktori tako nepokretnog i u gipsovima valjda, nesmijem da pitam previse. Hele nas Dzemica se oporavio pa sad moze i da hoda ali nije imo kud. Ni kuceta ni maceta sto bi rekli a supruga Ljilja (nasa rogaticanka) jos davno spakovala kofere i odvela dijete ako ne u onu drzavu tamo preko Drine. Nesmijem ni to puno da pitam gledajuci ga. Fica ga uzo sebi i brinu se o njemu tako da bar privremeno ima krov nad glavom i nelijeze gladna stomaka, sto je najvaznije. Pa eto nesto razmisljam kad bi iznasli kakve mogucnosti da ga nekad malo zbrinemo nebil imo kakav svoj krov nad glavom. Od Dzeme dobih poklon ovo nesto islamsko, kao slika sto je uramljeno, stid me zaboravio sam kako se zove a receno mi je. On sam izradjivo dok je zdrav bio, pa prodavo i zivio od toga.
Fica, nezamjeri znam da Dzemi kod tebe nista nefali al eto kad bi imo nesta svoje makar kake male kucice jal stancica negdje…Od njih ponovo kod Devle pa onda odoh da obidjem naseg Alema na Cengic Vilu. Alem tada bijase puno bolestan i eto domalo umrije i on. Posjedio sam tada sa njim, njegovom Lejlom i njegovom majkom teta Mevom. Moje komsije preko puta u Gracanici, nekad u Rogatici…
Odatle ponovo kod Devle, da im dragi Allah podari lijepi dzennet obadvome kao i rahmetli Seji pomenutom u ovoj prici.U auto pa za Hadzice i onda u Tarcin gdje je nas Peka tada radio na Barbinom kupatilu…
Irfo, Ahmo, dedo Mumin i Zenga
Ahmo, ja, dedo Mumin, Zenga i Irfo
Rahmetli Sejo Velic
Sada vec rahmetli Devla
Rahmetli Sejo i rahmetli Devla, nekad
Rahmetli Sejo Velic
Fudo
Memo Dizda
Dva Suada
Ja i moj role Sutko Dziko
Paket slika koje su skenirala dva Suada za mene, hvala vam momci
Karta birvaktile Rogatice na travi
Hakijina smokva, ljetos
Hakijina smokva, ovih dana
Fica, ja i Dzemo
Poklon od Dzeme
Sudar terenaca u Sarajevu:)
Susreti i posjete (2)
Sarajevo srijeda 27 i cetvrtak 28 jula 2011
Bijase nam ostalo jos 3 dana do kraja ovoljetosnjeg odmora u Bosni i imadoh jos par planiranih posjeta da obavim. Trebo sam i da odem sa dedom Muminom (mojim puncem) i Zengom gore do Mokrog da vidimo kake su cijene gradje a i kad se vratmo da obidjemo koje stovariste gradjevinskog materijala da vidimo cijene. Mom badjanu Kemi i svastiki Dini hocemo kucu praviti pa da se malo informisemo. Uglavnom tri mjeseca kasnije kuca je napravljena i pokrivena u srijedu 26 oktobra a mahsuz za tu prigodu smo skoknuli na jednu heftu u Bosnu. Lijep mubarec pa mozda mu i posebnu pricu posvetim…
Hele, vratismo se mi iz Mokrog (gradju kasnije nabavismo od nasih iz Olova zbog jeftinije cijene) i da nebi tek tako prosli pored Otoke svratismo na kahvu kod mojih rodzaka Dzika, Ahme, Irfe i Ediba. Irfo mi nekako najdrazi od sve famelije pa se sa njim najvise i vidjam a piso sam vec ranije o tim nasim drugovanjima pa da nebi ponavljo. Uglavnom provedosmo par ugodnih sahata uz kahvu, zasladu i muhabet i krenusmo dalje nasim poslom a uvece stigosmo i kod mog badjana i svastike u Brdzane na sijelo. Ako budem piso tu posebnu pricu onda ce biti slika i odatle…Sutradan cetvrtak, svi odmaraju a ja idem za Sarajevo.
Prvo cu kod sada (nazalost) vec umrle nase sugradjanke Devle Velic, djevojacki Harbinja. Zvao me Kaza da mi kaze da je njega zamolio jedan nas dobri doktor da je obidjemo. Kaze doktor da Devla nije dobro a i da ima financijskih problema. Ja kesu u ruku i na Grbavicu. Svratim usput ko i svaki put da vidim sta rade nasi Rogaticani na pijaci, kako deveraju i imal posla. Naravno tu je moj jos prijeratni ahbab Fudo Bradarac, blizu njega imaju standove Teskeredzic najmladzi Mustafin sa Tekije a vidim sad i Memo Dizda. Ima par slika pa pogledajte.
Odmah tu blizu je Devlin stan, pa evo me zvonim. Otvara mi iznenadjena Devla jako obradovana. Poce da place govoreci mi da se neko i nje sjetio. Udjem u stan a ona ne prestaje plakati, moja radna kolegica iz TPR-a. Hele kazem ja da sam doso da vidim kako zivi pa da organizujemo na nasoj rogatica.com da joj pomognemo. Nije htjela pristati onako ponosna iako je bila u teskoj situaciji. Nekako je ubijedih ali me kasnije kad sam otiso nazva na mobitel da kaze da ju je stid i da ne pristaje na javnu pomoc. Taj dan sam joj iso jos dva puta ali nije pristala, nije mogla to da podnese. Danas kada Devle nema vise jer je umrla nedavno odlucih da ipak napisem ovo. Takva je ponosna bila nasa rahmetli Devla, udova naseg rahmetli Seje Velica iz Podljuna.
Od Devle sam otiso po materijal koji sam ostavio da mi skeniraju dva nasa rogaticka Suada a koji rade kod naseg Pineta u njegovoj kopirnici C’orons a koja se nalazi u sklopu Prirodno-matematickog fakulteta. Opet nema Pineta i njegove Hedije jer su na odmoru a posjedih i promuhabetih sa dva Suada onoliko koliko im je poso dozvoljavo.
Odatle gore na Ciglane kod mog duga starog Rogaticana Hakije Muftica da mu vratim pozajmljeni materijal. On mi spremio opet materijala i dobih jednu sadnicu smokve da ponesem za Holandiju da posadim u avliju iza kuce. Kako trebamo seliti u drugu kucu, Hakijina smokva je jos u saksiji a bice posadjena ako Bog da.
Sa Ciglana pravac Vrbanjusa, tako li se zove ono gore iznad Lugavine na Carsiji. Sada po molbi moje rodice Raze iz Zakule, djevojacki Vukas. Veli mi neki dan da bi trebalo obici Dzemu naseg Sosu koji zivi kod opet naseg Fice, Fikreta Oprasica, Naleta ili kako god hocete. Njih dvojica bi bili duga prica o staroj rogatickoj raji. Mozda citava jedna dugacka prica tako da cu za sad skratiti. Fica ima kucu gore na Vrbanjusi u kojoj zivi sa svojom suprugom, djecom, i imaju onog velikog crnog cuku sto me cudno gleda. Zbog moje bojazni su ga zatvorili u resetke, tako da mi bi lakse. Divna zena ova nasa snaha Fikretovica, bas prava raja pa se i zasladismo.
Dzemo Bogami i nije bas dobra zdravlja. Pao ono onomad pa je tri mjeseca lezo kako on kaze u onoj kadi. Lijecili ga doktori tako nepokretnog i u gipsovima valjda, nesmijem da pitam previse. Hele nas Dzemica se oporavio pa sad moze i da hoda ali nije imo kud. Ni kuceta ni maceta sto bi rekli a supruga Ljilja (nasa rogaticanka) jos davno spakovala kofere i odvela dijete ako ne u onu drzavu tamo preko Drine. Nesmijem ni to puno da pitam gledajuci ga. Fica ga uzo sebi i brinu se o njemu tako da bar privremeno ima krov nad glavom i nelijeze gladna stomaka, sto je najvaznije. Pa eto nesto razmisljam kad bi iznasli kakve mogucnosti da ga nekad malo zbrinemo nebil imo kakav svoj krov nad glavom. Od Dzeme dobih poklon ovo nesto islamsko, kao slika sto je uramljeno, stid me zaboravio sam kako se zove a receno mi je. On sam izradjivo dok je zdrav bio, pa prodavo i zivio od toga.
Fica, nezamjeri znam da Dzemi kod tebe nista nefali al eto kad bi imo nesta svoje makar kake male kucice jal stancica negdje…Od njih ponovo kod Devle pa onda odoh da obidjem naseg Alema na Cengic Vilu. Alem tada bijase puno bolestan i eto domalo umrije i on. Posjedio sam tada sa njim, njegovom Lejlom i njegovom majkom teta Mevom. Moje komsije preko puta u Gracanici, nekad u Rogatici…
Odatle ponovo kod Devle, da im dragi Allah podari lijepi dzennet obadvome kao i rahmetli Seji pomenutom u ovoj prici.U auto pa za Hadzice i onda u Tarcin gdje je nas Peka tada radio na Barbinom kupatilu…
Irfo, Ahmo, dedo Mumin i Zenga
Ahmo, ja, dedo Mumin, Zenga i Irfo
Rahmetli Sejo Velic
Sada vec rahmetli Devla
Rahmetli Sejo i rahmetli Devla, nekad
Rahmetli Sejo Velic
Fudo
Memo Dizda
Dva Suada
Ja i moj role Sutko Dziko
Paket slika koje su skenirala dva Suada za mene, hvala vam momci
Karta birvaktile Rogatice na travi
Hakijina smokva, ljetos
Hakijina smokva, ovih dana
Fica, ja i Dzemo
Poklon od Dzeme
Sudar terenaca u Sarajevu:)
- You must be logged in to reply to this topic.