[purak]

#2241

“Nit’ si Srbin, nit’ si čovjek”

Svetozar Pudarić, član Predsjedništva SDP-a BiH uputio otvoreno pismo Miloradu Dodiku, premijeru Vlade RS…
08.05.2008. 18:02
„Štovani predsjedniče Vlade tisućugodišnjeg entiteta,

Prekjučer, na Đurđevdan, poviše Dubrava, u Pješivcu, ispred kuća Pudarića nije bilo slavskog veselja, ni kolača, ni mesa, ni pića, ni gostiju. Nije bilo ni domaćina u pustim kućama Pudarića povrh Stoca. Otišli su jednog ljetnog dana prije 16 godina kad im je rečeno da je Srbima napustiti Stolac i ići na Žegulju – vijekovnu granicu srpstva. Pudarići, što te vijekove provedoše na Dubravama, van srpskih granica, mogli su se samo zgledati, pokupiti svoje stvari, pa na kamione, pa put Ljubinja i dalje…

Baš kao što su mi sugrađani-sunarodnici prije 12 godina tovarili kamione na Grbavici, Ilidži, Vogošći, Ilijašu, Hadžićima. Sve pod megafonom Momčila Krajišnika, koji je rikao da niti jedan srpski grob u Sarajevu ne smije ostati. I isprazni Krajišnik desetine hiljada Srba iz Sarajeva, na buljuke. Neke tek malo pomaknu u sela uokolo, dok drugi odoše daleko – na sve strane. Ti to, Premijeru, ne znaš. Bio si, tada, zauzet sticanjem nadimka Marlboro.

Megafon, onaj, od prije četiri rečenice, preuzeo si sad ti pa trubiš okolo vrijeđajući Srbe. Kažeš da je Republika Srpska odgovor na NDH. Malo si se posvađao sa vremenima, prostorom i istinom. Pa upravo je dogovor Tuđmanovih ustaša i Miloševićevih četnika razgraničio Pudariće od njihove djedovine. I kad oni napustiše Stolac kao dio odlučnog srpskog odgovora na ustaške pokolje u istočnoj Hercegovini iz 1941. tri su dana preostali Stočani lutali po polupustom gradu, dok nije vojnička „sila“ te NDH koju sanjaš umarširala u stoljetni hrvatski grad.

Da nije tragično, da iza toga nisu slijedili i logori i pokolji onih koji se nisu htjeli uklopiti u dogovor oko odgovora, svi bi se sad grohotom smijali na velike borbe, odbrane i protunapade, a sve za čast i slavu Nacije.

Ti progoni i pokolji su ono što stvarno vezuju onaj rat naših roditelja sa ovim, našim, ratom. S jedne su strane ujedinjene žrtve, a sa druge svi zločinci i među njima nema razlike. Nema razlike između kame zbog imena koje nosi onaj što je u ruci drži, a ni žrtve nisu manje ili veće, svetije ili manje svete niti po prezimenu, niti po broju.

Pričati o Republici Srpskoj kao trajnoj kategoriji, jednako je kao pričati o vječnoj NDH ili neuništivom sandžaku u Bosni i Hercegovini. Republika Srpska je novostvorena kategorija, novokomponovani orijentalni melos sa izrazitim osmansko-balkanskim korijenima. Ona mu dođe kao dosanjani san pijanih kamiondžija negdje u nekoj krčmi uz Ibarsku magistralu. Samo što te pijane kamiondžije polupaše, pobiše, rastjeraše dva miliona ljudi koekude (što bi rekao Karađorđe) kako bi uzdigli tu bajnu trajnu kategoriju. Raseliše i one moje Pudariće sa Dubrava i moje komšije sa Koševa. Koševo ti je komšiluk gdje se uvijek igrao najbolji basket u Sarajevu.

Evo me neki dan napokon razuvjeriše da su i Sedlari (na južnoj strani Popova polja) uz Zavalu, preselili iz Trebinjske opštine. I to je dobro, jer sad opet mogu biti siguran da kuće Kovačina i Bakmaza nisu zavaljene. Ostadoše tamo gdje su bile i odakle je brat moje čukun-čukun-babe otišao u svijet da postane partijarh srpski – što je i postao.

Dakle sve si uradio da poniziš srpsku čast, a znam da nisi prvi, jer poniziše je stotine zločinaca u vremenu kad je durmitorska vucibatina vodila bosanke Srbe, pa si nastavio da izjednačavaš četnike i partizane. Pa imenjače brata moga rođenoga ne mogu biti jedno Mladen Stojanović i njegove ubice, to zna svaka poštena kuća u Krajini: i na Kozari i oko nje; i na Grmeču i oko njega. Nisu četnici ljudi poput Branka i Skendera, Mire i Simele. To su neljudi – zakon im u topuzu leži, a tragovi nečovještvom smrde. I miješa se smrdež njihov sa smradom braće im po zvjerstvu što izgradili su i pogonili tvornicu smrti u Jasenovcu i Gradini Donjoj.

I da niti jedne nisi rekao za Jasenovac više! Možda te čula neumrla duša moja ubijene tetke Nevenke Pudarić. Ona je, sa hiljadama drugih mučenika zatučena i bačena u neku jamu jasenovačku. Ako je čula tvoje baljezganje zgriješio si prema njoj. Sestra očeva mi nevina je jednako sve i jednoj srebreničkoj žrtvi. Zloupotrijebio si njenu smrt kao da je stara krpetina kojom se ubrišeš ujutro u dvorištu. Ne dam ti da mi prljaš uspomenu na nju. Ima makar jedan metar kvadratni zemlje pod kojim je ona koji ne smiješ više prljati svojim prisustvom i svojim praznoslovljem.

Zato idi nazad pod svoju šatru i zabavljaj one što ih plaćaš da se smiju i povlađuju tvojim riječima. Onima što su čojstvo i junaštvo zamijenili rakijom i pečenjem.

Nit si Srbin, nit si čovjek.“

Autor: FENA

[Author]

Posts