-
AuthorPosts
-
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd – hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 23/2014 – 21. ramazan 1435.H. / 18. juli 2014.g.
[b]
POSLJEDNJA TREĆINA RAMAZANA, OSLOBAĐANJE OD VATRE [/b]Braćo i sestre u islamu, tema današnje hutbe je Posljednja trećina ramazana, oslobađanje od vatre.
Mi smo braćo i sestre danas u 21. danu mubarek mjeseca ramazana, u posljednjoj njegovoj trećini, za koju naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “آخِرُهُ عِتْقٌ مِنَ النِّيرَانِ” “Njegova posljednja trećina je oslobađanje od vatre!”
Nakon što smo postili prvu i drugu trećinu ramazana, koje su „rahmet – milost“ i „magfiret – oprost“ i nadati se postigli obje blagodati, nalazimo se u posljednjoj trećini ramazana, koja je posebna i kao nagradu za krunu naših ibadeta u njoj imamo konačnu nagradu, a to je „oslobađanje od vatre“.
Kada bi došla posljendja trećina ramazana, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi pojačao ibadet, što potvrđuju riječi Aiše, radijallahu anha, majke mu’mina:
عَنْ عَائِشَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهَا: كَانَ النَّبِيُّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ إِذَا دَخَلَ الْعَشْرُ شَدَّ مِئْزَرَهُ، أَيْ اعْتَزَلَ نِسَاءَهُ، وَأَحْيَا لَيْلَهُ وَأَيْقَظَ أَهْلَهُ (الصحيحين)
Prenosi Aiša, radijallahu anhu, da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi došla posljednja trećina ramazana, smotao svoju postelju, tj. ne bi se primicao ženama, noći bi provodio u ibadetu i budio bi svoje ukućane (radi činjenja ibadeta)! (Buharija i Muslim)
Pored teravije koja se klanja cijelog ramazana, u zadnjih deset dana Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi u zadnjoj trećini noći klanjao i Salatu-t-tehedždžud.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je kako stoji u Sahihu, po predaji Ebu Huzejfe, radijallahu anhu, jedne noći na kijamu toliko dugo učio da je na jednom rekatu proučio čitavu Suru El-Bekare, Suru Ali ‘Imran i Suru En-Nisa’ (105 stranica), a učeći ajete u kojima se spominje prijetnja, zastao bi moleći Allaha, subhanehu ve te’ala, da ga sačuva od nje. Kada su sklanjali dva rekata, došao je Bilal ibn Rebah, radijallahu anhu, da najavi skori dolazak sabaha!
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije izostavljao Salatut-tehedždžud ni kada je bio bolestan ili prekomjerno umoran, pa bi u tim situacijama klanjao sjedeći.
U dva Sahiha stoji predaja da je Džibril dolazio kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svakog ramazana i po jednom ga preslušavao Kur’an, da bi posljednje godine to učinio dva puta.
U predaji stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, budio Fatimu i Aliju, radijallahu anhuma, uveče govoreći im: “Zar nećete ustati i klanjati?” (Buharija i Muslim) i budio je (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) Aišu, radijallahu anha, kada bi završio tehedždžud, a prije nego što bi klanjao vitr.
U Muvettau stoji, da je Omer ibn Hattab, radijallahu anhu, klanjao dobar dio noći, pa kada bi došla polovica noći, budio bi svoju porodicu govoreći im: „Namaz, namaz!” I proučio bi ajet: وَأْمُرْ أَهْلَكَ بِالصَّلَاةِ وَاصْطَبِرْ عَلَيْهَا Naredi svojoj čeljadi da obavlja namaz i ustraj u tome!… ( Ta Ha, 132.)
Braćo i sestre, u jednoj od neparnih noći u posljednjoj trećini ramazana je i Noć Kadr koja je vrijednija od hiljadu mjeseci, što ovoj trećini ramazana daje posebnu vrijednost. To je Noć u kojoj je započelo objavljivanje Kur’ana, kao što stoji u Suri Kadr:
إِنَّا أَنزَلْنَاهُ فِي لَيْلَةِ الْقَدْرِ(1) وَمَا أَدْرَاكَ مَا لَيْلَةُ الْقَدْرِ(2) لَيْلَةُ الْقَدْرِ خَيْرٌ مِّنْ أَلْفِ شَهْرٍ(3) تَنَزَّلُ الْمَلَائِكَةُ وَالرُّوحُ فِيهَا بِإِذْنِ رَبِّهِم مِّن كُلِّ أَمْرٍ(4) سَلَامٌ هِيَ حَتَّى مَطْلَعِ الْفَجْرِ(5) (سورة القدر: 1-5)
Mi smo ga spustili (objavili) u Noći Kadr! (1) A šta ti misliš šta je to Noć Kadr?(2) Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci. (3) Meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake.(4) Sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane!(5) (El-Kadr, 1-5)
Noć Kadr je vrednija od 83 godine i četiri mjeseca, pa ko od nas ne želi iskoristiti ovu mubarek noć?! Onaj ko provede Noć Kadr, u ibadetu, biće mu oprošteni prošli grijesi, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Buharija:
مَنْ قَامَ لَيْلَةَ الْقَدْرِ إِيمَانًا وَ احْتِسَابًا غُفِرَ لَهُ مَا تَقَدَّمَ مِنْ ذَنْبِهِ. (بخاري)
Ko provede Noć Kadr čvrsto vjerujući i nadajući se Njegovoj nagradi, biće mu oprošteni prošli grijesi! (Buharija)
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas podstiče da se u toj noći obraćamo dovom svome Gospodaru i od Njega tražimo oprost.
Rekla je Aiša, radijallahu anha, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Poslaniče, ako doživim Noć Kadr, šta ću u njoj govoriti?“ Rekao je: “Reci: أَللَّهُمَّ إِنَّكَ عَفُوٌّ تُحِبُّ الْعَفْوَ فَاعْفُ عَنِّي “Gospodaru, Ti si Taj Koji oprašta, voliš oprost, pa mi oprosti!”
Rekao je Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu: “Neki ashabi su u snu vidjeli da je Lejletu-l-Kadr u zadnjih sedam noći ramazana. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, im je rekao: “Pokazan mi je vaš san. Istina je da je ona (Lejletu-l-Kadr) sakrivena u zadnjih sedam noći, pa ko je bude tražio neka je traži u zadnjih sedam noći!“ (Buharija)
Ubade ibn Semh, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao jednom prilikom da obavijesti ashabe o Lejletu-l-Kadru, pa su se dva muslimana posvađala, na što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Izašao sam da vas obavijestim o Noći Kadr, pa kada su se dva muslimana posvađala i dignuto je od mene znanje o njoj. Možda je to dobro po vas, nadam se, ali tražite je u dvadeset i devetoj, dvadeset i sedmoj i dvadeset i petoj noći.” (Buharija)
Braćo i sestre! Provedimo ovih nekoliko preostalih dana i noći mjeseca ramazana u ibadetu i tragajmo za Noći Kadr, nadajući se Allahovoj, dželle še’nuhu, milosti, oprostu grijeha i džennetima koji su nam obećani! Izvršimo obavezu sadekatu-l-fitra, kako bi na taj način od posta odstranili eventualne nedostatke i kako bi post bio uzdignut Allahu, subhanehu ve te’ala! Budimo iskreni u našem vjerovanju i natječimo se u dobru tokom cijele godine!
Gospodaru, podari pobjedu svim ugroženim i obespravljenim muslimanima, daj nam snage da oslobodimo Palestinu i Kuds, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji se iskreno kaju za učinjene grijehe, primi od nas post, namaze i ostala dobra djela u mubarek-ramazanu, učini našu djecu i potomke radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 24/2014 – 28. ramazan 1435.H. / 25. juli 2014.g.NA KRAJU RAMAZANA 1435.H./2014.G.
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Na kraju ramazana 1435.H./2014.g. Danas, u posljednjoj ramazanskoj džumi srca postača su radosna zbog toga što su iskreni mu’mini uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć gotovo ispostili još jedan ramazan i time učvrstili jedan od pet stubova islama i posvjedočili svoju iskrenost u vjeri! Neka se zato raduju vjernici, uvjereni da su im svi njihovi ibadeti u mubarek ramazanu primljeni, a grijesi oprošteni! Radujmo se i budimo zahvalni Allahu, dželle še’nuhu, na rodnoj kiši koju nam je On Svojom milošću tokom ramazana spuštao da oživi obamrlu bosansku zemlju i napoji stoku i usjeve, a neki od nas to zbog naših grijeha i nemara nismo zaslužili!
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u ajetima 7. – 10. Sure Eš-Šems:
وَنَفْسٍ وَمَا سَوَّاهَا(7) فَأَلْهَمَهَا فُجُورَهَا وَتَقْوَاهَا(8) قَدْ أَفْلَحَ مَن زَكَّاهَا(9) وَقَدْ خَابَ مَن دَسَّاهَا(10)
…I duše i Onoga koji je stvori(7) pa je nadahnu griješenju i bogobojaznosti!(8) Spašen je onaj ko je očisti,(9) a izgubljen je onaj ko je uprlja!(10)
Zato neka se u ovim danima raduju oni koji su svoju dušu očistili, a neka tuguju i neka učine iskrenu tevbu (pokajanje) oni koji su svoju dušu uprljali!
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ahmed, da je ummet počašćen u ramazanu sa pet stvari sa kojima nije počašćen bilo koji drugi ummet, a kao peta odlika se navodi:
“…وَ يُغْفَرُ لَهُمْ فِى آخِرِ لَيْلَةٍ.” قِيلَ: “يَا رَسُولَ اللَّهِ، أَهِىَ لَيْلَةُ الْقَدْرِ؟” قَالَ: “لاَ، وَ لَكِنَّ الْعَامِلَ إِنَّمَا يُوَفِّى أَجْرَهُ إِذَا قَضَى عَمَلَهُ” (أحمد)
„…Opraštaju im se grijesi zadnju noć!» Neko reče: «Je li to Noć Kadra?» Reče: «Ne, jer radnik prima punu nagradu tek onda kada u potpunosti završi posao!» (Ahmed)
Danas su srca mu’mina zadovoljna, jer se prekosutra naveče inša-Allah uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć završava ramazan, u kojem smo postili u ime našeg Gospodara, čvrsto Ga vjerujući i nadajući se samo Njegovoj nagradi. Zbog toga su ovo trenuci u kojima učimo dove i činimo istigfar (traženje oprosta) i nadamo se da će nam naš post biti primljen, a za ispravan post nema druge nagrade sem dženneta. Pa neka su sretni oni čije tevbe su primljene, neka se raduju oni koji se u ramazanu potpuno očistiše od grijeha, oni koji su pobijedili sebe, svoj nefs i proklete šejtane, oni koji su se postom uzdigli na više deredže imana i takvaluka (bogobojaznosti), a to su oni koji žude za džennetima čija su prostranstva kao nebesa i Zemlja!
Braćo i sestre, ako ispraćamo ramazan, sa njim ne ispraćamo pokornost Allahu, subhanehu ve te’ala, bogobojaznost i ustrajnost; naprotiv odlaskom ramazana mi jačamo našu vezu sa Allahom, dželle še’nuhu, i potvrđujemo da ćemo biti još bolji i snažniji u svome dinu. Oni koji nakon ramazana zaborave na namaz, Kur’an i džemat, oni pokazuju svoju slabost i površnost u vjerovanju i potvrđuju da nisu položili ramazanski ispit.
Vjernik ne smije posustati u ibadetima sve do smrti, baš kao što Allah, subhanehu ve te’ala, kaže Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u 99. ajetu Sure El-Hidžr:
وَاعْبُدْ رَبَّكَ حَتَّى يَأْتِيَكَ الْيَقِينُ
Robuj svome Gospdaru, sve dok ti smrt ne dođe!
Imam Hakim bilježi hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
عَنْ كَعْبِ بْنِ عُجْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “أُحْضُرُوا الْمِنْبَرَ”، فَحَضَرْنَا، فَلَمَّا ارْتَقَى دَرَجَةً قَالَ: “آمِينَ”، فَلَمَّا ارْتَقَى الدَّرَجَةَ الثَّانِيَةَ، قَالَ” آمِينَ”، فَلَمَّا ارْتَقَى الدَّرَجَةَ الثَّالِثَةَ قَالَ “آمِينَ”، فَلَمَّا نَزَلَ قُلْنَا: “يَا رَسُولَ اللَّهِ، لَقَدْ سَمِعْنَا مِنْكَ الْيَوْمَ شَيْئًا مَا كُنَّا نَسْمَعُهُ؟” قَالَ: “إِنَّ جِبْرِيلَ عَرَضَ لِي فَقَالَ: “بَعُدَ مَنْ أَدْرَكَ رَمَضَانَ فَلَمْ يُغْفَرْ لَهُ.” قُلْتُ: آمِينَ، فَلَمَّا رَقِيتُ الثَّانِيَةَ قَالَ: “بَعُدَ مَنْ ذُكِرْتُ عِنْدَهُ فَلَمْ يُصَلِّ عَلَيْكَ فَقُلْتُ: آمِينَ، فَلَمَّا رَقِيْتُ الثَّالِثَةَ قَالَ: “بَعُدَ مَنْ أَدْرَكَ أَبَوَيْهِ الْكِبَرُ عِنْدَهُ أَوْ أَحَدَهُمَا فَلَمْ يُدْخِلَاهُ الْجَنَّةَ.” قُلْتُ: آمِينَ” (حاكم)
Prenosi Ka’b ibn Udžre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Priđite minberu!“, pa smo prišli. Kada se popeo na prvu stepenicu, kazao je „Amin!“, potom se popeo na drugu stepenicu i rekao „Amin“ i kada se popeo na treću stepenicu rekao je „Amin“. Kada je sišao sa minbera, rekosmo: „Allahov Poslaniče, od tebe smo danas čuli nešto što nismo čuli ranije?“ Reče: „Došao mi je Džibril i rekao. „Neka je daleko onaj ko dočeka ramazan, a ne bude mu oprošteno!“ Pa sam rekao: „Amin.“ Kada sam se popeo na drugu stepenicu, rekao je: „Neka je daleko onaj u čijem prisustvu se spomeneš, a ne donese na tebe salavat!“ Pa sam rekao: „Amin.“ Kada sam se popeo na treću stepenicu, reče: „Neka je daleko onaj kod koga starost dožive roditelji ili jedan od njih, a ne uvedu ga u džennet!“ Rekoh: „Amin!“ (Hakim)
Braćo i sestre, uistinu su nesretni oni koji su u ramazanu bili nemarni, koji su bez opravdanog razloga mrsili, a posebno oni koji su to činili javno, oni koji su neredovno klanjali, oni koji su umjesto učenja Kur’ana ili njegova slušanja učili i slušali ono što je Gospodar zabranio, oni koji su umjesto bereketa sehura i iftara u svojim kućama imali uobičajena tri obroka, oni koji su umjesto u namazu, zikru i i’tikafu u džamijama, ramazanske noći provodili u kafanama i diskotekama, oni koji su se zaboravili ko su i zašto su na ovoj Zemlji, oni koji svojim ponašanjem izazivaju Allahovu, dželle še’nuhu, srdžbu!!!
Danas je braćo i sestre Svjetski dan Kudsa, pa se u ovom mubarek danu i narednim danima sjećajmo iskrenim dovama naše braće i sestara u okupiranoj Palestini, koja je proteklih dana predmetom žestokih cionističkih napada. Ono što nas posebno treba zabrinuti je bezdušan i nemaran odnos međunarodnih institucija po pitanju stradanja palestinskog naroda, koji cionisti punih 66 godina sistematski biološki uništavaju, a njihovu imovinu otimaju i naseljavaju pridošlim cionistima iz različitih dijelova svijeta. Zato imajmo na umu tri naše obaveze prema našoj ugroženoj braći u Palestini: 1) naše iskrene dove Allahu, subhanehu ve te’ala, za njihovu pomoć, 2) pružanje materijalne pomoći i 3) razvijanje svijesti u krugovima naših porodica i šire po pitanju Palestine i Kudsa, gdje je Mesdžidu-l-Aksa, prva Kibla i treći Harem muslimana!
Braćo i sestre, neka vam je mubarek ostatak ramazana, neka su vam sretni dani Bajrama i da ih inša-Allah još puno dočekamo u još jačem imanu, miru, sreći i blagostanju ummeta!
Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne svoj našoj ugroženoj i obespravljenoj braći i sestrama, a posebno onima u Palestini, da od nas primi: namaze, post, učenje Kur’ana, zekat, sadekatu-l-fitr, dove i sva dobra djela koja učinismo u mubarek ramazanu, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da se smiluje našim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo dina, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećane džennete, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 24/2014 – 28. ramazan 1435.H. / 25. juli 2014.g.NA KRAJU RAMAZANA 1435.H./2014.G.
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Na kraju ramazana 1435.H./2014.g. Danas, u posljednjoj ramazanskoj džumi srca postača su radosna zbog toga što su iskreni mu’mini uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć gotovo ispostili još jedan ramazan i time učvrstili jedan od pet stubova islama i posvjedočili svoju iskrenost u vjeri! Neka se zato raduju vjernici, uvjereni da su im svi njihovi ibadeti u mubarek ramazanu primljeni, a grijesi oprošteni! Radujmo se i budimo zahvalni Allahu, dželle še’nuhu, na rodnoj kiši koju nam je On Svojom milošću tokom ramazana spuštao da oživi obamrlu bosansku zemlju i napoji stoku i usjeve, a neki od nas to zbog naših grijeha i nemara nismo zaslužili!
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u ajetima 7. – 10. Sure Eš-Šems:
وَنَفْسٍ وَمَا سَوَّاهَا(7) فَأَلْهَمَهَا فُجُورَهَا وَتَقْوَاهَا(8) قَدْ أَفْلَحَ مَن زَكَّاهَا(9) وَقَدْ خَابَ مَن دَسَّاهَا(10)
…I duše i Onoga koji je stvori(7) pa je nadahnu griješenju i bogobojaznosti!(8) Spašen je onaj ko je očisti,(9) a izgubljen je onaj ko je uprlja!(10)
Zato neka se u ovim danima raduju oni koji su svoju dušu očistili, a neka tuguju i neka učine iskrenu tevbu (pokajanje) oni koji su svoju dušu uprljali!
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ahmed, da je ummet počašćen u ramazanu sa pet stvari sa kojima nije počašćen bilo koji drugi ummet, a kao peta odlika se navodi:
“…وَ يُغْفَرُ لَهُمْ فِى آخِرِ لَيْلَةٍ.” قِيلَ: “يَا رَسُولَ اللَّهِ، أَهِىَ لَيْلَةُ الْقَدْرِ؟” قَالَ: “لاَ، وَ لَكِنَّ الْعَامِلَ إِنَّمَا يُوَفِّى أَجْرَهُ إِذَا قَضَى عَمَلَهُ” (أحمد)
„…Opraštaju im se grijesi zadnju noć!» Neko reče: «Je li to Noć Kadra?» Reče: «Ne, jer radnik prima punu nagradu tek onda kada u potpunosti završi posao!» (Ahmed)
Danas su srca mu’mina zadovoljna, jer se prekosutra naveče inša-Allah uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć završava ramazan, u kojem smo postili u ime našeg Gospodara, čvrsto Ga vjerujući i nadajući se samo Njegovoj nagradi. Zbog toga su ovo trenuci u kojima učimo dove i činimo istigfar (traženje oprosta) i nadamo se da će nam naš post biti primljen, a za ispravan post nema druge nagrade sem dženneta. Pa neka su sretni oni čije tevbe su primljene, neka se raduju oni koji se u ramazanu potpuno očistiše od grijeha, oni koji su pobijedili sebe, svoj nefs i proklete šejtane, oni koji su se postom uzdigli na više deredže imana i takvaluka (bogobojaznosti), a to su oni koji žude za džennetima čija su prostranstva kao nebesa i Zemlja!
Braćo i sestre, ako ispraćamo ramazan, sa njim ne ispraćamo pokornost Allahu, subhanehu ve te’ala, bogobojaznost i ustrajnost; naprotiv odlaskom ramazana mi jačamo našu vezu sa Allahom, dželle še’nuhu, i potvrđujemo da ćemo biti još bolji i snažniji u svome dinu. Oni koji nakon ramazana zaborave na namaz, Kur’an i džemat, oni pokazuju svoju slabost i površnost u vjerovanju i potvrđuju da nisu položili ramazanski ispit.
Vjernik ne smije posustati u ibadetima sve do smrti, baš kao što Allah, subhanehu ve te’ala, kaže Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u 99. ajetu Sure El-Hidžr:
وَاعْبُدْ رَبَّكَ حَتَّى يَأْتِيَكَ الْيَقِينُ
Robuj svome Gospdaru, sve dok ti smrt ne dođe!
Imam Hakim bilježi hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
عَنْ كَعْبِ بْنِ عُجْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “أُحْضُرُوا الْمِنْبَرَ”، فَحَضَرْنَا، فَلَمَّا ارْتَقَى دَرَجَةً قَالَ: “آمِينَ”، فَلَمَّا ارْتَقَى الدَّرَجَةَ الثَّانِيَةَ، قَالَ” آمِينَ”، فَلَمَّا ارْتَقَى الدَّرَجَةَ الثَّالِثَةَ قَالَ “آمِينَ”، فَلَمَّا نَزَلَ قُلْنَا: “يَا رَسُولَ اللَّهِ، لَقَدْ سَمِعْنَا مِنْكَ الْيَوْمَ شَيْئًا مَا كُنَّا نَسْمَعُهُ؟” قَالَ: “إِنَّ جِبْرِيلَ عَرَضَ لِي فَقَالَ: “بَعُدَ مَنْ أَدْرَكَ رَمَضَانَ فَلَمْ يُغْفَرْ لَهُ.” قُلْتُ: آمِينَ، فَلَمَّا رَقِيتُ الثَّانِيَةَ قَالَ: “بَعُدَ مَنْ ذُكِرْتُ عِنْدَهُ فَلَمْ يُصَلِّ عَلَيْكَ فَقُلْتُ: آمِينَ، فَلَمَّا رَقِيْتُ الثَّالِثَةَ قَالَ: “بَعُدَ مَنْ أَدْرَكَ أَبَوَيْهِ الْكِبَرُ عِنْدَهُ أَوْ أَحَدَهُمَا فَلَمْ يُدْخِلَاهُ الْجَنَّةَ.” قُلْتُ: آمِينَ” (حاكم)
Prenosi Ka’b ibn Udžre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Priđite minberu!“, pa smo prišli. Kada se popeo na prvu stepenicu, kazao je „Amin!“, potom se popeo na drugu stepenicu i rekao „Amin“ i kada se popeo na treću stepenicu rekao je „Amin“. Kada je sišao sa minbera, rekosmo: „Allahov Poslaniče, od tebe smo danas čuli nešto što nismo čuli ranije?“ Reče: „Došao mi je Džibril i rekao. „Neka je daleko onaj ko dočeka ramazan, a ne bude mu oprošteno!“ Pa sam rekao: „Amin.“ Kada sam se popeo na drugu stepenicu, rekao je: „Neka je daleko onaj u čijem prisustvu se spomeneš, a ne donese na tebe salavat!“ Pa sam rekao: „Amin.“ Kada sam se popeo na treću stepenicu, reče: „Neka je daleko onaj kod koga starost dožive roditelji ili jedan od njih, a ne uvedu ga u džennet!“ Rekoh: „Amin!“ (Hakim)
Braćo i sestre, uistinu su nesretni oni koji su u ramazanu bili nemarni, koji su bez opravdanog razloga mrsili, a posebno oni koji su to činili javno, oni koji su neredovno klanjali, oni koji su umjesto učenja Kur’ana ili njegova slušanja učili i slušali ono što je Gospodar zabranio, oni koji su umjesto bereketa sehura i iftara u svojim kućama imali uobičajena tri obroka, oni koji su umjesto u namazu, zikru i i’tikafu u džamijama, ramazanske noći provodili u kafanama i diskotekama, oni koji su se zaboravili ko su i zašto su na ovoj Zemlji, oni koji svojim ponašanjem izazivaju Allahovu, dželle še’nuhu, srdžbu!!!
Danas je braćo i sestre Svjetski dan Kudsa, pa se u ovom mubarek danu i narednim danima sjećajmo iskrenim dovama naše braće i sestara u okupiranoj Palestini, koja je proteklih dana predmetom žestokih cionističkih napada. Ono što nas posebno treba zabrinuti je bezdušan i nemaran odnos međunarodnih institucija po pitanju stradanja palestinskog naroda, koji cionisti punih 66 godina sistematski biološki uništavaju, a njihovu imovinu otimaju i naseljavaju pridošlim cionistima iz različitih dijelova svijeta. Zato imajmo na umu tri naše obaveze prema našoj ugroženoj braći u Palestini: 1) naše iskrene dove Allahu, subhanehu ve te’ala, za njihovu pomoć, 2) pružanje materijalne pomoći i 3) razvijanje svijesti u krugovima naših porodica i šire po pitanju Palestine i Kudsa, gdje je Mesdžidu-l-Aksa, prva Kibla i treći Harem muslimana!
Braćo i sestre, neka vam je mubarek ostatak ramazana, neka su vam sretni dani Bajrama i da ih inša-Allah još puno dočekamo u još jačem imanu, miru, sreći i blagostanju ummeta!
Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne svoj našoj ugroženoj i obespravljenoj braći i sestrama, a posebno onima u Palestini, da od nas primi: namaze, post, učenje Kur’ana, zekat, sadekatu-l-fitr, dove i sva dobra djela koja učinismo u mubarek ramazanu, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da se smiluje našim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo dina, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećane džennete, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 25/2014 – 05. ševala 1435.H. / 01. avgust 2014.g.KAKO I KUDA POSLIJE RAMAZANA
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Kako i kuda poslije ramazana!
Prije nego što pređem na zadatu temu dužan sam sve nas podsjetiti na teško stanje u Gazi, gdje Cionisti iz svih raspoloživih sredstava napadaju i ubijaju bespomoćne Palestince. Sve to je popraćeno samo sporadičnim mlakim osudama sa različitih strana svijeta, bez konkretnih poteza. I isto kao da se u Gazi ponavljaju Prijedor, Višegrad i Srebrenica, što nam daje za pravo da javno kažemo da međunarodne institucije ne štite prava muslimana!!!
Allah, dželle še’nuhu, u 64. ajetu Sure En-Nur ukazuje ljudima na Svoju, vlast, veličinu, sveznanje i konačan sud:
“أَلَا إِنَّ لِلَّهِ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ قَدْ يَعْلَمُ مَا أَنتُمْ عَلَيْهِ وَيَوْمَ يُرْجَعُونَ إِلَيْهِ فَيُنَبِّئُهُم بِمَا عَمِلُوا وَاللَّهُ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمٌ”
Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji. On sigurno zna kakvi ste vi i On će ih (ljude) obavijestiti o svemu što su radili, na Dan kad se budu Njemu vratili. A Allah sve dobro zna!
Braćo i sestre, sve što uradimo od dobra ili zla, naći ćemo kod svoga Gospodara i ništa od toga neće biti umanjeno i svi ćemo se mi susresti sa svojim djelima, kojih će se oni koji ne vjeruju i koji su dvolični stiditi i poželjeti da “tlo ispod njihovih nogu raspukne ili da budu od onih koje će prašina prekriti.” Razmišljamo li mi o tom trenutku kada će sva naša djela biti izložena pred nama i kada će se sve tajne objelodaniti? Razmišljamo li o Danu, na kojem neće biti lažnih svjedoka i kada će dijelovi tjela svjedočiti protiv ljudi?!
Blago onima koji su protekli mjesec ramazan proveli: posteći, klanjajući farzove i nafile, učeći Kur’an, čisteći svoje imetke kroz zekat, dijeleći sadaku, hraneći postače, pomažući siromahe, čuvajući svoje jezike od ružna govora i čineći dobra djela! Oni su se očistili od grijeha, a velika je to blagodat.
Naši dobri preci su stalno bili u vezi sa ramazanom; pola godine su ga dočekivali, a drugu polovicu su ga ispraćali. Kakav je naš odnos braćo i sestre prema ramazanu? Jesmo li u ramazanu, a ramazan je posebna škola, naučili lekcije iz: strpljivosti, solidarnosti, ustrajnosti, hrabrosti, skrušenosti i samilosti i znamo li te lekcije primijeniti i poslije mjeseca ramazana?
Braćo i sestre! Gospodar ramazana je Gospodar i ostalih mjeseci. On od nas traži da budemo u pokornosti Njemu, tokom cijele godine. On od nas traži da izvršavamo sve naše obaveze i On nam zabranjuje ono što je štetno za nas.
Braćo i sestre! Uz ramazan smo se trudili da budemo redovni u našim džamijama, pa šta nas to spriječava da takvi ostanemo i nakon ramazana? Zato se odazivajmo na pozive muezina i čuvajmo džemat! Nemojmo prolaziti pored džamija, diveći se njihovoj ljepoti, već ih ukrašavajmo našim namazima u njima i održavajmo ih! Pozivi sa munara su pozivi upućeni svima nama. Oni nas zovu na spas na obadva svijeta “حَيَّ عَلَى الصَّلَاةِ، حَيَّ عَلَى الْفَلَاحِ”«Požuri na namaz! Požuri na spas!» Te riječi su upućene svakom od nas i uistinu su oholi ili «pretjerano hrabri» oni koji se na njih ne odazovu.
Zato ne dozvolimo da naša srca nakon što su u ramazanu očišćena, budu ponovo zaprljana svakodnevnim grijesima, a srca su podložna promjenama, što potvrđuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
عَنْ اَبِي مُوسَى رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: “إِنَّمَا سُمِّيَ الْقَلْبُ مِنْ تَقَلُّبِهِ إِنَّمَا مَثَلُ الْقَلْبِ كَمَثَلِ رِيشَةٍ مُعَلَّقَةٍ فِي أَصْلِ شَجَرَةٍ يُقَلِّبُهَا الرِّيحُ ظَهْرًا لِبَطْنٍ.” (أحمد)
Prenosi Ebu Musa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Srce je nazvano “kalb” zbog svoje prevrtljivosti. Primjer srca je primjer pera zakačenog za drvo, kojeg vjetar okreće na ovu i onu stranu!” (Ahmed)
I uistinu se srce okreće na ovu ili onu stranu, u ovisnosti od okolnosti u kojima se nalazi. Zar se i naša srca ne okreću tamo – ovamo u potrazi za varljivim dunjalučkim dobrima? Ili zar srca i glave mnogih od nas nisu postala kao prazna burad u kojima odzvanja sve sa čime dođu u dodir, a u praznu buretu sve zvoni?
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava da nakon ramazana postimo još šest dana u ševvalu, jer je to ravno postu čitave godine:
عَنْ أَبِي أَيُّوبَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ : “مَنْ صَامَ رَمَضَانَ وَ أَتْبَعَهُ سِتًّا مِنْ شَوَّالَ كَانَ كَصِيَامِ الدَّهْرِ.” (مسلم)
Prenosi Ebu Ejjub, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Ko bude postio ramazan, a potom još šest dana ševvala, kao da je postio cijelu godinu!’ (Muslim)
Zato, ne zaboravimo post šest dana ševvala, kako bi postigli nagradu posta cijele godine i time slijedili sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Preporučujem vam da to učinimo odmah na početku mjeseca ševvala, kako nam ova blagodat ne bi promakla, a vrijeme brzlo prolazi.
Ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su najbolja generacija muslimana, ali i oni su kao ljudi bili u različiutim stanjima, o čemu govori slijedeća predaja:
عَنْ أَنَسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ: قَالَ أَصْحَابُ النّبِيَِّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: “يَا رَسُولَ اللهِ إِنَّا إِذَا كُنَّا عِنْدَكَ رَأَيْنَا فِي أَنْفُسِنَا مَا نُحِبُّ وَإِذَا رَجَعْنَا إِلَى أَهْلِينَا فَخَالَطْنَاهُمْ أَنْكَرْنَا أَنْفُسَنَا.” فَقَالَ النَّبِيُّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: “لَوْ تَدُومُونَ عَلَى مَا تَكُونُونَ عِنْدِي فِي الْخَلَاءِ لَصَافَحَتْكُمُ الْمَلَائِكَةُ حَتَّى تُظِلُّكُمْ بِأَجْنِحَتِهَا عَيَانًا وَلَكِنْ سَاعَةٌ وَسَاعَةٌ” (بخاري)
Prenosi Enes, radijallahu anhu: Ashabi su kazali Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, kada smo kod tebe, u srcima osjećamo ono što volimo, a kada se vratimo porodicama i s’ njima boravimo, onda sebe korimo.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Kada bi vi kao što ste kod mene bili na drugim mjestima, sa vama bi se rukovali meleki i oni bi vam svojim krilima pravili pravu hladovinu, ali vi ste čas ovako, čas onako.” (Buharija)
Gdje smo mi braćo i sestre, a gdje su ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? Neki od nas smo čas ovako, a mjesece onako…
Braćo i sestre, u posljednjih nekoliko godina vlasti Manjeg bh entiteta su donijele i još uvijek donose set imovinskih zakona, kojima se želi još više oslabiti pozicija Bošnjaka. Važno je da o tim aktivnostima budemo obaviješteni, te da preduzmemo određene korake, kako bi zaštitili našu imovinu na cjelom prostoru Bosne i Hercegovine i time sačuvali grunt. Ovo je zadatak i Bošnjaka u dijaspori, ali i nas u Bosni i Hercegovini. Na te činjenice kontinuirano upozorava Vakufska direkcija koja je u tom smislu preko Vjersko-prosvjetne službe Rijaseta danas imamima proslijedila koristan tekst o pomenutim zakonima, upozorivši na moguće teške posljedice ako to ne shvatimo ozbiljno.
Braćo i sestre, uskladimo naše živote sa propisima čiste vjere islama, čuvajmo se grijeha i sumnjivih stvari i natječimo se u dobru!
Molim Milostivog Gospodara da nas učvrsti na putu islama, da pomogne našoj ugroženoj braći u Palestini i podari im skoru pobjedu, da nas sačuva iskušenja koja ne možem podnijeti, da oprosti našim umrlim roditeljima i precima, da uputi našu djecu i potomke i učini prvacima ummeta, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani Džennet, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 25/2014 – 05. ševala 1435.H. / 01. avgust 2014.g.KAKO I KUDA POSLIJE RAMAZANA
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Kako i kuda poslije ramazana!
Prije nego što pređem na zadatu temu dužan sam sve nas podsjetiti na teško stanje u Gazi, gdje Cionisti iz svih raspoloživih sredstava napadaju i ubijaju bespomoćne Palestince. Sve to je popraćeno samo sporadičnim mlakim osudama sa različitih strana svijeta, bez konkretnih poteza. I isto kao da se u Gazi ponavljaju Prijedor, Višegrad i Srebrenica, što nam daje za pravo da javno kažemo da međunarodne institucije ne štite prava muslimana!!!
Allah, dželle še’nuhu, u 64. ajetu Sure En-Nur ukazuje ljudima na Svoju, vlast, veličinu, sveznanje i konačan sud:
“أَلَا إِنَّ لِلَّهِ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ قَدْ يَعْلَمُ مَا أَنتُمْ عَلَيْهِ وَيَوْمَ يُرْجَعُونَ إِلَيْهِ فَيُنَبِّئُهُم بِمَا عَمِلُوا وَاللَّهُ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمٌ”
Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji. On sigurno zna kakvi ste vi i On će ih (ljude) obavijestiti o svemu što su radili, na Dan kad se budu Njemu vratili. A Allah sve dobro zna!
Braćo i sestre, sve što uradimo od dobra ili zla, naći ćemo kod svoga Gospodara i ništa od toga neće biti umanjeno i svi ćemo se mi susresti sa svojim djelima, kojih će se oni koji ne vjeruju i koji su dvolični stiditi i poželjeti da “tlo ispod njihovih nogu raspukne ili da budu od onih koje će prašina prekriti.” Razmišljamo li mi o tom trenutku kada će sva naša djela biti izložena pred nama i kada će se sve tajne objelodaniti? Razmišljamo li o Danu, na kojem neće biti lažnih svjedoka i kada će dijelovi tjela svjedočiti protiv ljudi?!
Blago onima koji su protekli mjesec ramazan proveli: posteći, klanjajući farzove i nafile, učeći Kur’an, čisteći svoje imetke kroz zekat, dijeleći sadaku, hraneći postače, pomažući siromahe, čuvajući svoje jezike od ružna govora i čineći dobra djela! Oni su se očistili od grijeha, a velika je to blagodat.
Naši dobri preci su stalno bili u vezi sa ramazanom; pola godine su ga dočekivali, a drugu polovicu su ga ispraćali. Kakav je naš odnos braćo i sestre prema ramazanu? Jesmo li u ramazanu, a ramazan je posebna škola, naučili lekcije iz: strpljivosti, solidarnosti, ustrajnosti, hrabrosti, skrušenosti i samilosti i znamo li te lekcije primijeniti i poslije mjeseca ramazana?
Braćo i sestre! Gospodar ramazana je Gospodar i ostalih mjeseci. On od nas traži da budemo u pokornosti Njemu, tokom cijele godine. On od nas traži da izvršavamo sve naše obaveze i On nam zabranjuje ono što je štetno za nas.
Braćo i sestre! Uz ramazan smo se trudili da budemo redovni u našim džamijama, pa šta nas to spriječava da takvi ostanemo i nakon ramazana? Zato se odazivajmo na pozive muezina i čuvajmo džemat! Nemojmo prolaziti pored džamija, diveći se njihovoj ljepoti, već ih ukrašavajmo našim namazima u njima i održavajmo ih! Pozivi sa munara su pozivi upućeni svima nama. Oni nas zovu na spas na obadva svijeta “حَيَّ عَلَى الصَّلَاةِ، حَيَّ عَلَى الْفَلَاحِ”«Požuri na namaz! Požuri na spas!» Te riječi su upućene svakom od nas i uistinu su oholi ili «pretjerano hrabri» oni koji se na njih ne odazovu.
Zato ne dozvolimo da naša srca nakon što su u ramazanu očišćena, budu ponovo zaprljana svakodnevnim grijesima, a srca su podložna promjenama, što potvrđuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
عَنْ اَبِي مُوسَى رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: “إِنَّمَا سُمِّيَ الْقَلْبُ مِنْ تَقَلُّبِهِ إِنَّمَا مَثَلُ الْقَلْبِ كَمَثَلِ رِيشَةٍ مُعَلَّقَةٍ فِي أَصْلِ شَجَرَةٍ يُقَلِّبُهَا الرِّيحُ ظَهْرًا لِبَطْنٍ.” (أحمد)
Prenosi Ebu Musa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Srce je nazvano “kalb” zbog svoje prevrtljivosti. Primjer srca je primjer pera zakačenog za drvo, kojeg vjetar okreće na ovu i onu stranu!” (Ahmed)
I uistinu se srce okreće na ovu ili onu stranu, u ovisnosti od okolnosti u kojima se nalazi. Zar se i naša srca ne okreću tamo – ovamo u potrazi za varljivim dunjalučkim dobrima? Ili zar srca i glave mnogih od nas nisu postala kao prazna burad u kojima odzvanja sve sa čime dođu u dodir, a u praznu buretu sve zvoni?
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava da nakon ramazana postimo još šest dana u ševvalu, jer je to ravno postu čitave godine:
عَنْ أَبِي أَيُّوبَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ : “مَنْ صَامَ رَمَضَانَ وَ أَتْبَعَهُ سِتًّا مِنْ شَوَّالَ كَانَ كَصِيَامِ الدَّهْرِ.” (مسلم)
Prenosi Ebu Ejjub, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Ko bude postio ramazan, a potom još šest dana ševvala, kao da je postio cijelu godinu!’ (Muslim)
Zato, ne zaboravimo post šest dana ševvala, kako bi postigli nagradu posta cijele godine i time slijedili sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Preporučujem vam da to učinimo odmah na početku mjeseca ševvala, kako nam ova blagodat ne bi promakla, a vrijeme brzlo prolazi.
Ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su najbolja generacija muslimana, ali i oni su kao ljudi bili u različiutim stanjima, o čemu govori slijedeća predaja:
عَنْ أَنَسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ: قَالَ أَصْحَابُ النّبِيَِّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: “يَا رَسُولَ اللهِ إِنَّا إِذَا كُنَّا عِنْدَكَ رَأَيْنَا فِي أَنْفُسِنَا مَا نُحِبُّ وَإِذَا رَجَعْنَا إِلَى أَهْلِينَا فَخَالَطْنَاهُمْ أَنْكَرْنَا أَنْفُسَنَا.” فَقَالَ النَّبِيُّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: “لَوْ تَدُومُونَ عَلَى مَا تَكُونُونَ عِنْدِي فِي الْخَلَاءِ لَصَافَحَتْكُمُ الْمَلَائِكَةُ حَتَّى تُظِلُّكُمْ بِأَجْنِحَتِهَا عَيَانًا وَلَكِنْ سَاعَةٌ وَسَاعَةٌ” (بخاري)
Prenosi Enes, radijallahu anhu: Ashabi su kazali Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, kada smo kod tebe, u srcima osjećamo ono što volimo, a kada se vratimo porodicama i s’ njima boravimo, onda sebe korimo.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Kada bi vi kao što ste kod mene bili na drugim mjestima, sa vama bi se rukovali meleki i oni bi vam svojim krilima pravili pravu hladovinu, ali vi ste čas ovako, čas onako.” (Buharija)
Gdje smo mi braćo i sestre, a gdje su ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? Neki od nas smo čas ovako, a mjesece onako…
Braćo i sestre, u posljednjih nekoliko godina vlasti Manjeg bh entiteta su donijele i još uvijek donose set imovinskih zakona, kojima se želi još više oslabiti pozicija Bošnjaka. Važno je da o tim aktivnostima budemo obaviješteni, te da preduzmemo određene korake, kako bi zaštitili našu imovinu na cjelom prostoru Bosne i Hercegovine i time sačuvali grunt. Ovo je zadatak i Bošnjaka u dijaspori, ali i nas u Bosni i Hercegovini. Na te činjenice kontinuirano upozorava Vakufska direkcija koja je u tom smislu preko Vjersko-prosvjetne službe Rijaseta danas imamima proslijedila koristan tekst o pomenutim zakonima, upozorivši na moguće teške posljedice ako to ne shvatimo ozbiljno.
Braćo i sestre, uskladimo naše živote sa propisima čiste vjere islama, čuvajmo se grijeha i sumnjivih stvari i natječimo se u dobru!
Molim Milostivog Gospodara da nas učvrsti na putu islama, da pomogne našoj ugroženoj braći u Palestini i podari im skoru pobjedu, da nas sačuva iskušenja koja ne možem podnijeti, da oprosti našim umrlim roditeljima i precima, da uputi našu djecu i potomke i učini prvacima ummeta, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani Džennet, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 26/2014 – 03. zu-l-ka’de 1435.H. / 29. avgust 2014.g.PALESTINA NA SAVJESTI UMMETA I ČOVJEČANSTVA
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Palestina na savjesti ummeta i čovječanstva. Neposredan povod za ovu temu je posljednji genocid Cionista nad nezaštićenim Palestincima u Gazi. Ono što nas posebno treba zabrinuti je indiferentan odnos ummeta u pogledu pomenutog genocida. Glas muslimanske javnosti je prigušen i nedorečen, dok u isto vrijeme sve veći broj nemuslimana protestvuje širom svijeta i osuđuje cionističke zločine.
Pozadina kontinuiranih židovskih napada se vidi iz njihovih jasnih ciljeva, te poimanja svijeta, koji oni dijele na dva dijela: Židove i ostale. Židovi su po njima odabrani narod, a svi ostali su zli ljudi. Dozvola uzurpiranja tuđih svetinja je dio njihovog vjerskog ubjeđenja, o čemu Kur’an govori u 75. ajetu Sure Alu Imran:
…ذَلِكَ بِأَنَّهُمْ قَالُوا لَيْسَ عَلَيْنَا فِي الْأُمِّيِّينَ سَبِيلٌ وَيَقُولُونَ عَلَى اللَّهِ الْكَذِبَ وَهُمْ يَعْلَمُونَ
Oni govore: “Nama nije grijeh što učinimo neukima.” I oni na Allaha svjesno iznose laži!
Kakvog li apsurda i kakve li sramote da vlade velikog broja muslimanskih zemalja čak nisu spremne ni osuditi zločine u Palestini, a kamoli da preduzmu neke konkretne korake?!
Kakve li sramote za ulemu nekih muslimanskih zemalja koja u vrijeme stravičnih zločina nad Palestincima ne samo da nije spremna da podigne svoj glas, već raspravlja o meselama tipa „jedenja hrane prstima ili uz korištenje kašike, viljuške i noža“ ili vodi polemiku o dužini brade i džulabije?! Zato neka preispita iman svako od nas ko je ravnodušan po pitanju stradanja golorukog Palestinskog naroda!
Svaki ubijeni nedužni Palestinac smo ubijeni ja i ti brate i sesto, svako izmasakrirano palestinsko dijete je izmasakrirano moje i tvoje dijete, svaka porušena palestinska kuća je moja i tvoja porušena kuća, svaka neprospavana noć Palestinaca provedena u strahu je moja i tvoja noć i svaka patnja Palestinaca je naša zajednička patnja! Palestina je ispit za sve nas, ona je mjerilo jačine našega imana i spremnosti na žrtvu, ona nas uči i opominje, ona nas budi i otriježnjuje i ona nas zove i čeka naš odgovor!
Braćo i sestre, Cionisti su 21. avgusta 1969. godine zapalili Mesdžidu-l-Aksa. Sjećanje na ovaj dan je podsjećanje ummeta na ono šta se desilo ne samo toga dana, već šta se dešava na prostoru okupirane Palestine, od 1917. godine, kada je Palestina okupirana od strane Velike Britanije, a potom nakon proglašenja Izraela 1948. godine, te okupacije cijele Palestine i dijelova Sinaja i Golanske visoravni 1967. godine.
Mesdžidu-l-Aksa je braćo i sestre prva Kibla ummeta, naš treći Harem i mjesto Israa, odakle se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzdigao na najviše nebo. Na Palestinu ummet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ima pravo i u isto vrijeme veliku i časnu obavezu njenog oslobađanja i čuvanja, jer se u njoj nalazi prva Kibla ummeta. Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, drugi halifa Hulefai-rašidina je Palestinu uvakufio pokoljenjima koja dolaze poslije, a vakuf se mora čuvati, pa i životima najhrabrijih i najiskrenijih mu’mina.
Formiranje države Izrael je politička i historijska prevara, a po riječima Rože Garodija: “Izrael ne posjeduje legitimitet; ni historijski, ni Biblijski, ni pravni, u pogledu prostora na kojem je osnovan!”
Ben Gorion je još davno rekao: “Najbolji tumač i komentator Tevrata je vojska”. Tu filozofiju Cionisti su sproveli u djelo pokoljem stanovnika Dir Jasina u Palestini i u šatorskom naselju Sabra i Šatila, nad palestinskim izbjeglicama u Libanu. U arapskom selu, Dir Jasin, je 9. aprila 1948. godine pobijeno svo palestinsko stanovništvo (ljudi, žene, djeca i starci) od strane vojske iz Argona, pod vođstvom Begina, koji je ponosno zapisao: “Država Izrael se ne bi mogla uspostaviti da nije bilo pobjede u Dir Jasinu”. Taj pokolj nad nejači on naziva pobjedom?!
Izrael ne odustaje od svojih snova o proširenju i njhova zamišljena zemlja ili kako oni kažu “Obećana zemlja” se proteže između Nila i Eufrata. Oni ne poštuju međunarodne konvencije i kada god potpišu primirje, oni ga u stvari razumiju samo kao novu pripremu za još žešći napad u cilju ostvarenja zacrtanih ciljeva.
Izrael se ne pokorava sili logike već logici sile. Oni su tako postupili čak i sa Allahom, od Čijih su se propisa odmetnuli, pa kada je Tur nadvijen nad njima poput hlada, pomislili su da će pasti na njih i pokorili su Mu se.
Židovi smatraju Kuds jednim od najvažnijih pitanja Jevreja, jer se tamo po njihovu mišljenju nalazi njihova kibla, koju su izgubili prije 2000 godina. Zato ne čude riječi Bena Goriona: “Izrael nema nikakve vrijednosti bez Kudsa, a Kuds nema nikakve vrijednosti bez Hrama!”
Jedan od najekstremičnijih jevrejskih vođa je 17. septembra 1998. godine između ostalog rekao: “Iznad zemlje Hrama će se zavioriti zastava Izraela, tamo neće biti ni Stijene, ni Kupole, ni džamije, nego samo zastava Izraela. To je sveta zadaća naše generacije.”
Cionisti tvrde da se na mjestu današnjeg Mesdžidu-l-Aksaa nekada nalazio tzv. Solomonov hram, a država Izrael je, prema njihovim shvatanjima, nezamisliva bez tog hrama. Zato je potrebno pronaći bilo kakav dokaz da se hram tu nekada doista i nalazio kako bi se dobio “legitimitet” za njegovu ponovnu izgradnju. Naravno, prije toga treba srušiti Mesdžidu-l-Aksa i zaposjesti njegov harem ili barem njegov veći dio.
Palestinci su uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć bez obzira na velike ljudske i materijalne žrtve apsolutni pobjednici, njih cionistički zločini ujedinjuju, oni ih uče na podnošenje teškoća i oni ih prisiljavaju da se samoorganiziraju i da se neprijatelju usprotive svom žestinom!
Braćo i sestre, šta mi možemo učiniti za Medžidu-l-Aksa, Kuds i Palestinu? Mi možemo i trebamo učiniti slijedeće: 1) stalno upućivati dove Allahu, subhanehu ve te’ala, za pomoć Palestincima, 2) širiti istinu o Palestini i zločinačkim namjerama Cionista, posebno u pogledu rušenja Mesdžidu-l-Aksaa, 3) organizirati demonstracije podrške Palestincima i protivljenja Cionističkim zločinima, 4) bojkotovati cionističke proizvode i proizvode njihovih pomagača i 5) novčano pomoći ugroženim Palestincima.
Braćo i sestre, neka naša briga za Palestinu i iznalaženje načina za pružanje pomoći bude naš stalni zadatak i natječimo se u činjenju dobrih djela kako bi postigli dobro ovog i budućeg svijeta!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, pomozi našoj braći u Palestini i pomozi nam da oslobodimo Mesdžidu-l-Aksa, ne iskušavaj nas sa onim što ne možemo podnijeti, smiluj se našim roditeljima i precima, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 26/2014 – 03. zu-l-ka’de 1435.H. / 29. avgust 2014.g.PALESTINA NA SAVJESTI UMMETA I ČOVJEČANSTVA
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Palestina na savjesti ummeta i čovječanstva. Neposredan povod za ovu temu je posljednji genocid Cionista nad nezaštićenim Palestincima u Gazi. Ono što nas posebno treba zabrinuti je indiferentan odnos ummeta u pogledu pomenutog genocida. Glas muslimanske javnosti je prigušen i nedorečen, dok u isto vrijeme sve veći broj nemuslimana protestvuje širom svijeta i osuđuje cionističke zločine.
Pozadina kontinuiranih židovskih napada se vidi iz njihovih jasnih ciljeva, te poimanja svijeta, koji oni dijele na dva dijela: Židove i ostale. Židovi su po njima odabrani narod, a svi ostali su zli ljudi. Dozvola uzurpiranja tuđih svetinja je dio njihovog vjerskog ubjeđenja, o čemu Kur’an govori u 75. ajetu Sure Alu Imran:
…ذَلِكَ بِأَنَّهُمْ قَالُوا لَيْسَ عَلَيْنَا فِي الْأُمِّيِّينَ سَبِيلٌ وَيَقُولُونَ عَلَى اللَّهِ الْكَذِبَ وَهُمْ يَعْلَمُونَ
Oni govore: “Nama nije grijeh što učinimo neukima.” I oni na Allaha svjesno iznose laži!
Kakvog li apsurda i kakve li sramote da vlade velikog broja muslimanskih zemalja čak nisu spremne ni osuditi zločine u Palestini, a kamoli da preduzmu neke konkretne korake?!
Kakve li sramote za ulemu nekih muslimanskih zemalja koja u vrijeme stravičnih zločina nad Palestincima ne samo da nije spremna da podigne svoj glas, već raspravlja o meselama tipa „jedenja hrane prstima ili uz korištenje kašike, viljuške i noža“ ili vodi polemiku o dužini brade i džulabije?! Zato neka preispita iman svako od nas ko je ravnodušan po pitanju stradanja golorukog Palestinskog naroda!
Svaki ubijeni nedužni Palestinac smo ubijeni ja i ti brate i sesto, svako izmasakrirano palestinsko dijete je izmasakrirano moje i tvoje dijete, svaka porušena palestinska kuća je moja i tvoja porušena kuća, svaka neprospavana noć Palestinaca provedena u strahu je moja i tvoja noć i svaka patnja Palestinaca je naša zajednička patnja! Palestina je ispit za sve nas, ona je mjerilo jačine našega imana i spremnosti na žrtvu, ona nas uči i opominje, ona nas budi i otriježnjuje i ona nas zove i čeka naš odgovor!
Braćo i sestre, Cionisti su 21. avgusta 1969. godine zapalili Mesdžidu-l-Aksa. Sjećanje na ovaj dan je podsjećanje ummeta na ono šta se desilo ne samo toga dana, već šta se dešava na prostoru okupirane Palestine, od 1917. godine, kada je Palestina okupirana od strane Velike Britanije, a potom nakon proglašenja Izraela 1948. godine, te okupacije cijele Palestine i dijelova Sinaja i Golanske visoravni 1967. godine.
Mesdžidu-l-Aksa je braćo i sestre prva Kibla ummeta, naš treći Harem i mjesto Israa, odakle se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzdigao na najviše nebo. Na Palestinu ummet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ima pravo i u isto vrijeme veliku i časnu obavezu njenog oslobađanja i čuvanja, jer se u njoj nalazi prva Kibla ummeta. Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, drugi halifa Hulefai-rašidina je Palestinu uvakufio pokoljenjima koja dolaze poslije, a vakuf se mora čuvati, pa i životima najhrabrijih i najiskrenijih mu’mina.
Formiranje države Izrael je politička i historijska prevara, a po riječima Rože Garodija: “Izrael ne posjeduje legitimitet; ni historijski, ni Biblijski, ni pravni, u pogledu prostora na kojem je osnovan!”
Ben Gorion je još davno rekao: “Najbolji tumač i komentator Tevrata je vojska”. Tu filozofiju Cionisti su sproveli u djelo pokoljem stanovnika Dir Jasina u Palestini i u šatorskom naselju Sabra i Šatila, nad palestinskim izbjeglicama u Libanu. U arapskom selu, Dir Jasin, je 9. aprila 1948. godine pobijeno svo palestinsko stanovništvo (ljudi, žene, djeca i starci) od strane vojske iz Argona, pod vođstvom Begina, koji je ponosno zapisao: “Država Izrael se ne bi mogla uspostaviti da nije bilo pobjede u Dir Jasinu”. Taj pokolj nad nejači on naziva pobjedom?!
Izrael ne odustaje od svojih snova o proširenju i njhova zamišljena zemlja ili kako oni kažu “Obećana zemlja” se proteže između Nila i Eufrata. Oni ne poštuju međunarodne konvencije i kada god potpišu primirje, oni ga u stvari razumiju samo kao novu pripremu za još žešći napad u cilju ostvarenja zacrtanih ciljeva.
Izrael se ne pokorava sili logike već logici sile. Oni su tako postupili čak i sa Allahom, od Čijih su se propisa odmetnuli, pa kada je Tur nadvijen nad njima poput hlada, pomislili su da će pasti na njih i pokorili su Mu se.
Židovi smatraju Kuds jednim od najvažnijih pitanja Jevreja, jer se tamo po njihovu mišljenju nalazi njihova kibla, koju su izgubili prije 2000 godina. Zato ne čude riječi Bena Goriona: “Izrael nema nikakve vrijednosti bez Kudsa, a Kuds nema nikakve vrijednosti bez Hrama!”
Jedan od najekstremičnijih jevrejskih vođa je 17. septembra 1998. godine između ostalog rekao: “Iznad zemlje Hrama će se zavioriti zastava Izraela, tamo neće biti ni Stijene, ni Kupole, ni džamije, nego samo zastava Izraela. To je sveta zadaća naše generacije.”
Cionisti tvrde da se na mjestu današnjeg Mesdžidu-l-Aksaa nekada nalazio tzv. Solomonov hram, a država Izrael je, prema njihovim shvatanjima, nezamisliva bez tog hrama. Zato je potrebno pronaći bilo kakav dokaz da se hram tu nekada doista i nalazio kako bi se dobio “legitimitet” za njegovu ponovnu izgradnju. Naravno, prije toga treba srušiti Mesdžidu-l-Aksa i zaposjesti njegov harem ili barem njegov veći dio.
Palestinci su uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć bez obzira na velike ljudske i materijalne žrtve apsolutni pobjednici, njih cionistički zločini ujedinjuju, oni ih uče na podnošenje teškoća i oni ih prisiljavaju da se samoorganiziraju i da se neprijatelju usprotive svom žestinom!
Braćo i sestre, šta mi možemo učiniti za Medžidu-l-Aksa, Kuds i Palestinu? Mi možemo i trebamo učiniti slijedeće: 1) stalno upućivati dove Allahu, subhanehu ve te’ala, za pomoć Palestincima, 2) širiti istinu o Palestini i zločinačkim namjerama Cionista, posebno u pogledu rušenja Mesdžidu-l-Aksaa, 3) organizirati demonstracije podrške Palestincima i protivljenja Cionističkim zločinima, 4) bojkotovati cionističke proizvode i proizvode njihovih pomagača i 5) novčano pomoći ugroženim Palestincima.
Braćo i sestre, neka naša briga za Palestinu i iznalaženje načina za pružanje pomoći bude naš stalni zadatak i natječimo se u činjenju dobrih djela kako bi postigli dobro ovog i budućeg svijeta!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, pomozi našoj braći u Palestini i pomozi nam da oslobodimo Mesdžidu-l-Aksa, ne iskušavaj nas sa onim što ne možemo podnijeti, smiluj se našim roditeljima i precima, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd – hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 27/2014 – 10. zu-l-ka’de 1435.H. / 05. septembar 2014.g.NA POČETKU ŠKOLSKE/STUDENTSKE 2014. GODINE
Braćo i sestre u islamu, vi koji volite Allaha, dželle še’nuhu, i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, hutbu sam naslovio sa Na početku školske/studentske 2014. godine.
Ukrasi ovoga svijeta su po Kur’anu draga moja braćo i sestre imeci i djeca, koji su za nas u isto vrijeme i veliki emanet na našim plećima i za njih ćemo biti pitani na Sudnjem danu.
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala., u 46. ajetu Sure El-Kehf:
الْمَالُ وَالْبَنُونَ زِينَةُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَالْبَاقِيَاتُ الصَّالِحَاتُ خَيْرٌ عِندَ رَبِّكَ ثَوَابًا وَخَيْرٌ أَمَلاً
Imetak i djeca su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i u njih se čovjek može bolje pouzdati.
Prema citiranom ajetu, imeci i djeca su dunjalučki ukrasi, a dobra djela su trajna. Na nama je braćo i sestre da te dunjalučke ukrase uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć učinimo ukrasima na obadva svijeta, a to možemo učiniti na način što ćemo imetke sticati isključivo na dozvoljen način i trošiti ih na Allahovu, subhanehu ve te’ala, putu, a djecu odgajati da budu iskreni vjernici, koji će se natjecati u dobru i koji će dobro koje prema njima činimo znati cijeniti i uzvratiti na najbolji način.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud:
عَنْ عَبْدِ اللهِ بْنِ عَمْرِو بْنِ الْعَاصِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “إِنَّ أَوْلاَدَكُمْ مِنْ أطْيَبِ كَسْبِكُم”
Prenosi Abdullah ibn Amr ibn El-As, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Vaša djeca su vaša najbolja opskrba!“
Kada su nam naša djeca najbolja ospkrba i poklon, od Allaha, subhanehu ve te’ala, dobro ih čuvajmo i budimo zahvalni našem Gospodaru što nas je počastio takvim porodom! Učimo ih ličnim primjerom da budu bogobojazni, poslušni, povjerljivi, solidarni, skrušeni, obrazovani, skromni, stidljivi, darežljivi, odvažni, hrabri, jasni i u svakom hairli poslu angažirani i predani!
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas u hadisu koji bilježi imam Buharija podučava da sa puno ozbiljnosti pazimo na ono što nam je povjereno na čuvanje:
عَنِ ابْنِ عُمَرَ رَضِي اللَّه عَنْهُمَا: “سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: “كُلُّكُمْ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْإِمَامُ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالرَّجُلُ رَاعٍ فِي أَهْلِهِ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْمَرْأَةُ فِي بَيْتِ زَوْجِهَا رَاعِيَةٌ وَمَسْئُولَةٌ عَنْ رَعِيَّتِهَا وَالْخَادِمُ فِي مَالِ سَيِّدِهِ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ.”
Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što čuvate; vođa (imam) je čuvar i biće pitan za ono što čuva, muž je čuvar svoje porodice i biće odgovoran za nju, žena je čuvarica u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno na čuvanje i sluga je čuvar imetka svoga pretpostavljenog i odgovoran je za njegovo čuvanje.”
Da li i mi braćo i sestre ispunjavamo preuzete obaveze i čuvamo li ono za što ćemo biti pitani? Da li naši vladari i imami ispunjavaju svoje obaveze ili vode računa samo o svojim pravima i privilegijama? Da li čuvamo svoje porodice ili smo brigu o njihovu čuvanju predali ulici, medijima i „dušebriznicima“ iz raznih organizacija koji uništavaju njihov moral? Da li naše supruge u našim kućama čuvaju našu djecu i imetke ili iste više znaju šta se dešava u španski, meksičkim i truskim razvratnim serijama, nego u vlastitim kućama, da li bolje znaju imena glumaca i glumica nemoralnih serija od toga sa kime se druže njihova djeca i čime su zaokupljena? Da li pretpostavljeni vode računa da ne opterećuju potčinjene više nego što mogu podnijeti i da li ih za njihov trud adekvatno nagrađuju i da li potčinjeni ispunjavaju svoje obaveze? Protiv sam toga da vlasnici firmi čine hajr na račun svojih radnika, kao što imamo slučajeva da npr. prave džamije, munare, puteve i slično, a onda radnicima kažu da taj mjesec nema plate, jer je uradio taj i taj hajr! Takvi od toga hajrata Allah najbolje zna nemaju sevaba, jer su to učinili na račun svojih radnika, koji su preči da im se islate plate i izmire obaveze prema Državi, jer onda pružaju priliku i radniku da i on pored izdržavanja porodice da sadaku i prilog za određeni hairli projekat. Znači, ne smijemo braćo i sestre biti doboročinitelji i vakifi sa tuđih leđa, već da hajrate činimo u skladu sa našim mogućnostima od onoga što nama pripada, tj. od naše čiste zarade!
Jedna od važnih roditeljskih obaveza je i školovanje i obrazovanje naše djece, pa tako na početku školske i mektebske godine treba da našoj djeci u skladu sa našim mogućnostima pružimo što bolje uslove za postizanje korisnog znanja, da pratimo njihov rad i ocjene tokom cijele godine i da ih podstičemo da budu što bolji učenici i studenti, jer će im to uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć olakšati život koji je pred njima. Budimo u kontaktu sa njihovim razrednim starješinama i tražimo od njih da po pitanju naše djece budu iskreni i kažu nam istinu o djeci, jer hvaljenje djece i skrivanje njihovih propusta je na našu zajedničku štetu, prisustvujmo roditeljskim sastancima i informacijama, svakodnevno razgovarajmo sa našom djecom i stalno ih podsjećajmo ko su i zašto su na ovom prolaznom svijetu, govorimo im o našoj krvavoj prošlosti i rijekama šehidske krvi, govorimo im o: Srebrenici, Potočarima, Gazi, Dir Jasinu, Sabri, Šatili, Prijedoru, Žepi, Goraždu, Bihaću, Mostaru, Gornjem Vakufu, Trnopolju, Omarskoj, Tomašici i Korićanskim stijenama, govorimo im sve ono što na žalost ne mogu slušati i učiti u školi, šaljimo ih u mekteb i provjeravajmo šta su naučili, učimo ih da se svakodnevno druže sa Kur’anom, da ga uče napamet i iščitavaju njegovo značenje, privikavajmo ih da pored redovne nastave uvijek imaju neku korisnu knjigu koju čitaju, govorimo im o opasnosti interneta i televizije i ograničimo ih u njihovu korištenju, privikavajmo ih na džemat i učimo ih da ispunjavaju džematske obaveze u pogledu održavanja naših džamija i njihovih dvorišta, jer su naše džamije naše ogledalo, govorimo im o moralu i čuvanju „obraza“ i ne dozvoljavajmo im da se druže sa neodgojenom i nemoralnom djecom,
Braćo i sestre, osvrnimo se oko sebe i pomozimo koliko možemo svima onima koji nisu u mogućnosti opremiti za školu svoje dijete, pomozimo onima koji ne mogu da kupe knjige i plate upisnine za djecu koja studiraju, a imamo takve braće koji stoje zajedno sa nama u istom safu, imamo ih među našom rodbinom i među komšijama, jer ćemo na taj način posvjedočiti jačinu svoga imana i međusobne ljubavi u ime Allaha, dželle še’nuhu, koja je temeljni uslov da nas naš Gospodar upiše među istinske mu’mine.
Braćo i sestre, budimo pravi roditelji, koji prema svojoj djeci ispunjavaju sve svoje obaveze i nakon toga se nadajmo njihovoj poslušnosti i sreći na obadva svijeta!
Gospodaru, pomozi našoj ucvijeljenoj braći u Palestini, Siriji i na svakom mjestu gdje su ugrožena njihova prava, zatresi Zemlju ispod nogu zulumćara i učini ih ibretom za one koji pouku primaju, učvrsti nas na Tvome putu, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, učini nas od onih koji odgajaju svoju djecu u skladu sa Tvojim propisima, očisti naša srca i jezike od ružnih misli i govora, oprosti našim roditeljima i našim plemenitim precima, uputi našu djecu i potomke i učini ih radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetima, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd – hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 27/2014 – 10. zu-l-ka’de 1435.H. / 05. septembar 2014.g.NA POČETKU ŠKOLSKE/STUDENTSKE 2014. GODINE
Braćo i sestre u islamu, vi koji volite Allaha, dželle še’nuhu, i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, hutbu sam naslovio sa Na početku školske/studentske 2014. godine.
Ukrasi ovoga svijeta su po Kur’anu draga moja braćo i sestre imeci i djeca, koji su za nas u isto vrijeme i veliki emanet na našim plećima i za njih ćemo biti pitani na Sudnjem danu.
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala., u 46. ajetu Sure El-Kehf:
الْمَالُ وَالْبَنُونَ زِينَةُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَالْبَاقِيَاتُ الصَّالِحَاتُ خَيْرٌ عِندَ رَبِّكَ ثَوَابًا وَخَيْرٌ أَمَلاً
Imetak i djeca su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i u njih se čovjek može bolje pouzdati.
Prema citiranom ajetu, imeci i djeca su dunjalučki ukrasi, a dobra djela su trajna. Na nama je braćo i sestre da te dunjalučke ukrase uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć učinimo ukrasima na obadva svijeta, a to možemo učiniti na način što ćemo imetke sticati isključivo na dozvoljen način i trošiti ih na Allahovu, subhanehu ve te’ala, putu, a djecu odgajati da budu iskreni vjernici, koji će se natjecati u dobru i koji će dobro koje prema njima činimo znati cijeniti i uzvratiti na najbolji način.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud:
عَنْ عَبْدِ اللهِ بْنِ عَمْرِو بْنِ الْعَاصِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “إِنَّ أَوْلاَدَكُمْ مِنْ أطْيَبِ كَسْبِكُم”
Prenosi Abdullah ibn Amr ibn El-As, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Vaša djeca su vaša najbolja opskrba!“
Kada su nam naša djeca najbolja ospkrba i poklon, od Allaha, subhanehu ve te’ala, dobro ih čuvajmo i budimo zahvalni našem Gospodaru što nas je počastio takvim porodom! Učimo ih ličnim primjerom da budu bogobojazni, poslušni, povjerljivi, solidarni, skrušeni, obrazovani, skromni, stidljivi, darežljivi, odvažni, hrabri, jasni i u svakom hairli poslu angažirani i predani!
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas u hadisu koji bilježi imam Buharija podučava da sa puno ozbiljnosti pazimo na ono što nam je povjereno na čuvanje:
عَنِ ابْنِ عُمَرَ رَضِي اللَّه عَنْهُمَا: “سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: “كُلُّكُمْ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْإِمَامُ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالرَّجُلُ رَاعٍ فِي أَهْلِهِ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْمَرْأَةُ فِي بَيْتِ زَوْجِهَا رَاعِيَةٌ وَمَسْئُولَةٌ عَنْ رَعِيَّتِهَا وَالْخَادِمُ فِي مَالِ سَيِّدِهِ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ.”
Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što čuvate; vođa (imam) je čuvar i biće pitan za ono što čuva, muž je čuvar svoje porodice i biće odgovoran za nju, žena je čuvarica u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno na čuvanje i sluga je čuvar imetka svoga pretpostavljenog i odgovoran je za njegovo čuvanje.”
Da li i mi braćo i sestre ispunjavamo preuzete obaveze i čuvamo li ono za što ćemo biti pitani? Da li naši vladari i imami ispunjavaju svoje obaveze ili vode računa samo o svojim pravima i privilegijama? Da li čuvamo svoje porodice ili smo brigu o njihovu čuvanju predali ulici, medijima i „dušebriznicima“ iz raznih organizacija koji uništavaju njihov moral? Da li naše supruge u našim kućama čuvaju našu djecu i imetke ili iste više znaju šta se dešava u španski, meksičkim i truskim razvratnim serijama, nego u vlastitim kućama, da li bolje znaju imena glumaca i glumica nemoralnih serija od toga sa kime se druže njihova djeca i čime su zaokupljena? Da li pretpostavljeni vode računa da ne opterećuju potčinjene više nego što mogu podnijeti i da li ih za njihov trud adekvatno nagrađuju i da li potčinjeni ispunjavaju svoje obaveze? Protiv sam toga da vlasnici firmi čine hajr na račun svojih radnika, kao što imamo slučajeva da npr. prave džamije, munare, puteve i slično, a onda radnicima kažu da taj mjesec nema plate, jer je uradio taj i taj hajr! Takvi od toga hajrata Allah najbolje zna nemaju sevaba, jer su to učinili na račun svojih radnika, koji su preči da im se islate plate i izmire obaveze prema Državi, jer onda pružaju priliku i radniku da i on pored izdržavanja porodice da sadaku i prilog za određeni hairli projekat. Znači, ne smijemo braćo i sestre biti doboročinitelji i vakifi sa tuđih leđa, već da hajrate činimo u skladu sa našim mogućnostima od onoga što nama pripada, tj. od naše čiste zarade!
Jedna od važnih roditeljskih obaveza je i školovanje i obrazovanje naše djece, pa tako na početku školske i mektebske godine treba da našoj djeci u skladu sa našim mogućnostima pružimo što bolje uslove za postizanje korisnog znanja, da pratimo njihov rad i ocjene tokom cijele godine i da ih podstičemo da budu što bolji učenici i studenti, jer će im to uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć olakšati život koji je pred njima. Budimo u kontaktu sa njihovim razrednim starješinama i tražimo od njih da po pitanju naše djece budu iskreni i kažu nam istinu o djeci, jer hvaljenje djece i skrivanje njihovih propusta je na našu zajedničku štetu, prisustvujmo roditeljskim sastancima i informacijama, svakodnevno razgovarajmo sa našom djecom i stalno ih podsjećajmo ko su i zašto su na ovom prolaznom svijetu, govorimo im o našoj krvavoj prošlosti i rijekama šehidske krvi, govorimo im o: Srebrenici, Potočarima, Gazi, Dir Jasinu, Sabri, Šatili, Prijedoru, Žepi, Goraždu, Bihaću, Mostaru, Gornjem Vakufu, Trnopolju, Omarskoj, Tomašici i Korićanskim stijenama, govorimo im sve ono što na žalost ne mogu slušati i učiti u školi, šaljimo ih u mekteb i provjeravajmo šta su naučili, učimo ih da se svakodnevno druže sa Kur’anom, da ga uče napamet i iščitavaju njegovo značenje, privikavajmo ih da pored redovne nastave uvijek imaju neku korisnu knjigu koju čitaju, govorimo im o opasnosti interneta i televizije i ograničimo ih u njihovu korištenju, privikavajmo ih na džemat i učimo ih da ispunjavaju džematske obaveze u pogledu održavanja naših džamija i njihovih dvorišta, jer su naše džamije naše ogledalo, govorimo im o moralu i čuvanju „obraza“ i ne dozvoljavajmo im da se druže sa neodgojenom i nemoralnom djecom,
Braćo i sestre, osvrnimo se oko sebe i pomozimo koliko možemo svima onima koji nisu u mogućnosti opremiti za školu svoje dijete, pomozimo onima koji ne mogu da kupe knjige i plate upisnine za djecu koja studiraju, a imamo takve braće koji stoje zajedno sa nama u istom safu, imamo ih među našom rodbinom i među komšijama, jer ćemo na taj način posvjedočiti jačinu svoga imana i međusobne ljubavi u ime Allaha, dželle še’nuhu, koja je temeljni uslov da nas naš Gospodar upiše među istinske mu’mine.
Braćo i sestre, budimo pravi roditelji, koji prema svojoj djeci ispunjavaju sve svoje obaveze i nakon toga se nadajmo njihovoj poslušnosti i sreći na obadva svijeta!
Gospodaru, pomozi našoj ucvijeljenoj braći u Palestini, Siriji i na svakom mjestu gdje su ugrožena njihova prava, zatresi Zemlju ispod nogu zulumćara i učini ih ibretom za one koji pouku primaju, učvrsti nas na Tvome putu, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, učini nas od onih koji odgajaju svoju djecu u skladu sa Tvojim propisima, očisti naša srca i jezike od ružnih misli i govora, oprosti našim roditeljima i našim plemenitim precima, uputi našu djecu i potomke i učini ih radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetima, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 28/2014 – 24. zu-l-ka’de 1435.H. / 19. septembar 2014.g.HADŽIJE SU GOSTI MILOSTIVOG
Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Hadžije su gosti Milostivog. Jedna od Allahovih, subhanehu ve te’ala, blagodati ljudima je i ta što je propisao da u određenim vremenskim periodima postoje posebne obaveze i ibadeti, a jedna od tih obaveza je i hadž koji se obavlja u prvoj polovici mjeseca zu-l-hidždže. To su dani za koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio da su odabrani dani, te je podsticao ashabe na pojačani ibadet u njima.
Allah, dželle še’nuhu, se u Suri El-Fedžr zaklinje ovim danima, pa kaže:
وَالْفَجْرِ(1) وَلَيَالٍ عَشْرٍ(2) وَالشَّفْعِ وَالْوَتْرِ(3) وَاللَّيْلِ إِذَا يَسْرِ(4) هَلْ فِي ذَلِكَ قَسَمٌ لِّذِي حِجْرٍ(5)
Tako mi zore,(1) i deset noći,(2) i parnih i neparnih,(3) i noći kada nestaje – (4) zar to pametnom zakletva nije?(5)
Braćo i sestre! Dani hadža su dani u kojima se gradi i učvršćuje peti islamski šart i jača iman vjernika. To su dani u kojima hadžija zaboravlja na dunjalučke probleme i preokupacije i potpuno se predaje ibadetu. Dani zu-l-hidždžeta su zato dani naših dova, pojačanih ibadeta, posta, učenja Kur’ana i nade u sveopću Allahovu, dželle še’nuhu, milost!
Velika je čast braćo i sestre biti dio višemilonskog skupa hadžija, na svetim mjestima, skupa gdje se zaboravlja na dunjaluk i hrli Ahiretu, skupa gdje se milioni muslimana u istom trenutku obraćaju svome Gospodaru sa različitim dovama i željama i skupu koji je iza svojih leđa ostavio brigu o dunjaluku i želju za njim!
Na tom velikom skupu koji hrli Kabi i želi da se kroz Tavaf uključi u tu veliku orbitu koja kao i cijeli Svemir slavi Jedinog Gospodara će inša-Allah biti preko dvije hiljade Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine i Bošnjačke dijaspore, koji će se odazvati pozivu praoca Ibrahima, alejhis-selam, da izvrše obavezu hadža i očiste se od grijeha. Trebamo znati da je zaista velika čast na hadžu biti Bošnjak, jer za nas znaju svi muslimani svijeta; svi nam se slatko nasmiju, zagrle i uče dove za nas i našu Domovinu Bosnu i Hercegovinu, svi znaju za našu borbu, za našu neustrašivost, znaju za naše žrtve, znaju za našeg rahmetli Predsjednika Izetbegovića, znaju za našu Armiju, za naš Prijedor, Srebrenicu, Žepu i Goražde, znaju za naše Sarajevo, Bihać, Bijeljinu, Gornji Vakuf, Konjic, Mostar, Travnik, Tuzlu i Zenicu, znaju da se ummet ujedinio da nam pomogne i pitaju nas je li nam teško i hoćemo li mi i naša Bosna izdržati i svi oni uče dove za nas! Pitaće nas za predstojeće izbore; zašto imamo toliko stranaka i nezavisnih kandidata, zašto imamo prljavu predizbornu kampanju, zašto se u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti ponašamo kao manjina, a prošlogodišnji popis je pokazao da smo većina, pitaće nas zašto ne privlačimo strane investitore i ne koristimo mnogobrojne Allahove blagodati i pitaće nas još mnogo toga na što trebamo i moramo imati jasne odgovore!
Ako na predstojećim izborima ne budemo glasali za najbolje ili ne budemo nikako glasali, kako ćemo na Kijametu pogledati u oči stotinama hiljada bosanskih šehida i šta ćemo im kazati kada nas budu pitali zašto smo jeftino prodavali Bosnu i Hercegovinu, zemlju šehida, zemlju rijeka mubarek šehidske krvi, zemlju znanih i neznanih junaka i zemlju stamenih Bošnjaka i čestitih Bošnjakinja? Šta će na Kijametu kazati političari i predvodnici ovog napaćenog naroda, zašto su zloupotrebljavali funkcije, zašto su sve podredili sebi i svojim istomišljenicima, zašto su zapostavljali sposobne, a imenovali i unapređivali podobne i nesposobne, zašto nisu donosili zakone u interesu naroda i Države i još stotinu pitanja „zašto“, a nakon svakoga će neodgovorni poželjeti da tlo ispod njih propadne i da nikada nisu bili na listi, a kamoli da su bili na nekoj funkciji!?
Hadžije su Allahovi, subhanehu ve te’ala, gosti, kao što stoji u sljedeća dva hadisa:
عَنْ أَبيِ هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: وَفْدُ اللَّهِ ثَلَاثَةٌ الْغَازِي وَالْحَاجُّ وَالْمُعْتَمِرُ (نسائي)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Tri su Allahova gosta: borac na Allahovu putu, hadžija i mu’temir (onaj koji obavlja umru)! (Nesaija)
Bošnjaci su braćo i sestre za razliku od velikog broja drugih muslimana prije dvije decenije punih 45 mjeseci bili Allahovi, dželle še’nuhu, gosti, u vrijeme kada su branili i oslobađali Domovinu i eto ih opet na hadžu i umri u svojstvu Allahovih, subhanehu ve te’ala, gostiju, radosni i puni nade, eto ih da u dva Harema upućuju iskrene dove za ummet, Domovinu, rodbinu, prijatelje, komšije i ukućane, eto ih suznih očiji i drhtavih glasova, da na mubarek mjestima daju zavjet Allahu, dželle še’nuhu, da će svoju vjeru držati kao žeravicu na dlanu i da će nit vjere prenijeti na svoje potomke!
U drugoj predaji stoji:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “الْحُجَّاجُ وَالْعُمَّارُ وَفْدُ اللَّهِ إِنْ دَعُوهُ أَجَابَهُمْ وَإِنِ اسْتَغْفَرُوهُ غَفَرَ لَهُمْ.” (إبن ماجه)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Hadžije i mu’temiri su Allahovi gosti, koji ako Mu se obrate, On im prima dovu, a ako zatraže oprost, On im oprosti!” (Ibn Madždže)
Dani hadža su dani telbije koju iz dubina srca izgovaraju mu’mini, koji su došli iz dalekih krajeva da veličajući Svoga Gospodara i obave još jedan farz. Telbija uistinu ima snažnu poruku u kojoj hadžija jezikom potvrđuje da se odazvao pozivu Stvoritelja svega. Zbog toga telbija treba odzvanjati u dušama hadžija sve do njihove smrti i treba ih sprječavati od grijeha kojima bi mogli biti iskušani u svakodnevnom životu.
Hadž, braćo i sestre izjednačava ljude i donosi poruke mira, jer su na hadžu, po vanjskom izgledu, isti predsjednici država i obični ljudi, ministri i njihovi potčinjeni, radnici i poljoprivrednici, pismeni i nepismeni… Svi muškarci u danima hadža imaju istu odjeću (ihrame), koja se sastoji od dva bijela čaršafa i u njima nema obilježja siromaštva ili bogatstva, kao ni položaja.
Hadž privikava ljude na podnošenje teškoća, jer je hadž fizički napor i on zahtijeva i fizičku i psihičku snagu i kondiciju. Strpljivost u podnošenju teškoća na putu obavljanja hadža je jedna od odlika onih koji žele u ime Allaha, dželle še’nuhu, izvršiti ovu dužnost.
Hadž podsjeća ljude na Sudnji dan, gdje se prilikom obavljanja tavafa, sa’ja i pogotovo boravka na Arefatu dočarava Dan polaganja računa. Hadžije, dok su u ihramima, pojačano razmišljaju o Sudnjem danu, kada će svaka osoba položiti račun za svoja djela.
Hadž uči ljude preciznosti i čuvanju vremena, jer su to Allahove, subhanehu ve te’ala, blagodati, a svi propisi hadža su vezani za određeno vrijeme i mjesto i oni koji to ne učine na propisan način ne spadaju u one koji su izvršili ovaj farz. Hadž bi trebao učiti ummet na tačnost i odgovornost u poslu i životu. Allah, dželle še’nuhu, se u Suri El-‘Asr zaklinje vremenom, a vrijeme je faktor o kojem muslimani već stoljećima ne vode dovoljno računa.
Hadž je godišnji kongres muslimana cijeloga svijeta i s’ hadža bi se trebale poslati poruke koje bi bile obavezujuće za svakog pripadnika ummeta, ma gdje bio, a posebno za muslimanske vladare!
Neka je svim hadžijama, Allahovim, subhanehu ve te’ala, gostima, Hadž mebrur, uz dove da budemo od onih koji će iznova izvršiti ovu islamsku dužnost i da naši potomci inša-Allah budu hadžije!
Gospodaru, pomozi mudžahidima na Tvome putu i svim obespravljenim muslimanima, a posebno našoj braći u Palestini! Primi naša dobra djela, a preko ružnih pređi, jer Tvoja milost nadilazi Tvoju srdžbu! Oprosti našim roditeljima i dobrom precima! Uputi našu djecu i učini ih radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta! Budi nam milostiv na Obećanom danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 28/2014 – 24. zu-l-ka’de 1435.H. / 19. septembar 2014.g.HADŽIJE SU GOSTI MILOSTIVOG
Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Hadžije su gosti Milostivog. Jedna od Allahovih, subhanehu ve te’ala, blagodati ljudima je i ta što je propisao da u određenim vremenskim periodima postoje posebne obaveze i ibadeti, a jedna od tih obaveza je i hadž koji se obavlja u prvoj polovici mjeseca zu-l-hidždže. To su dani za koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio da su odabrani dani, te je podsticao ashabe na pojačani ibadet u njima.
Allah, dželle še’nuhu, se u Suri El-Fedžr zaklinje ovim danima, pa kaže:
وَالْفَجْرِ(1) وَلَيَالٍ عَشْرٍ(2) وَالشَّفْعِ وَالْوَتْرِ(3) وَاللَّيْلِ إِذَا يَسْرِ(4) هَلْ فِي ذَلِكَ قَسَمٌ لِّذِي حِجْرٍ(5)
Tako mi zore,(1) i deset noći,(2) i parnih i neparnih,(3) i noći kada nestaje – (4) zar to pametnom zakletva nije?(5)
Braćo i sestre! Dani hadža su dani u kojima se gradi i učvršćuje peti islamski šart i jača iman vjernika. To su dani u kojima hadžija zaboravlja na dunjalučke probleme i preokupacije i potpuno se predaje ibadetu. Dani zu-l-hidždžeta su zato dani naših dova, pojačanih ibadeta, posta, učenja Kur’ana i nade u sveopću Allahovu, dželle še’nuhu, milost!
Velika je čast braćo i sestre biti dio višemilonskog skupa hadžija, na svetim mjestima, skupa gdje se zaboravlja na dunjaluk i hrli Ahiretu, skupa gdje se milioni muslimana u istom trenutku obraćaju svome Gospodaru sa različitim dovama i željama i skupu koji je iza svojih leđa ostavio brigu o dunjaluku i želju za njim!
Na tom velikom skupu koji hrli Kabi i želi da se kroz Tavaf uključi u tu veliku orbitu koja kao i cijeli Svemir slavi Jedinog Gospodara će inša-Allah biti preko dvije hiljade Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine i Bošnjačke dijaspore, koji će se odazvati pozivu praoca Ibrahima, alejhis-selam, da izvrše obavezu hadža i očiste se od grijeha. Trebamo znati da je zaista velika čast na hadžu biti Bošnjak, jer za nas znaju svi muslimani svijeta; svi nam se slatko nasmiju, zagrle i uče dove za nas i našu Domovinu Bosnu i Hercegovinu, svi znaju za našu borbu, za našu neustrašivost, znaju za naše žrtve, znaju za našeg rahmetli Predsjednika Izetbegovića, znaju za našu Armiju, za naš Prijedor, Srebrenicu, Žepu i Goražde, znaju za naše Sarajevo, Bihać, Bijeljinu, Gornji Vakuf, Konjic, Mostar, Travnik, Tuzlu i Zenicu, znaju da se ummet ujedinio da nam pomogne i pitaju nas je li nam teško i hoćemo li mi i naša Bosna izdržati i svi oni uče dove za nas! Pitaće nas za predstojeće izbore; zašto imamo toliko stranaka i nezavisnih kandidata, zašto imamo prljavu predizbornu kampanju, zašto se u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti ponašamo kao manjina, a prošlogodišnji popis je pokazao da smo većina, pitaće nas zašto ne privlačimo strane investitore i ne koristimo mnogobrojne Allahove blagodati i pitaće nas još mnogo toga na što trebamo i moramo imati jasne odgovore!
Ako na predstojećim izborima ne budemo glasali za najbolje ili ne budemo nikako glasali, kako ćemo na Kijametu pogledati u oči stotinama hiljada bosanskih šehida i šta ćemo im kazati kada nas budu pitali zašto smo jeftino prodavali Bosnu i Hercegovinu, zemlju šehida, zemlju rijeka mubarek šehidske krvi, zemlju znanih i neznanih junaka i zemlju stamenih Bošnjaka i čestitih Bošnjakinja? Šta će na Kijametu kazati političari i predvodnici ovog napaćenog naroda, zašto su zloupotrebljavali funkcije, zašto su sve podredili sebi i svojim istomišljenicima, zašto su zapostavljali sposobne, a imenovali i unapređivali podobne i nesposobne, zašto nisu donosili zakone u interesu naroda i Države i još stotinu pitanja „zašto“, a nakon svakoga će neodgovorni poželjeti da tlo ispod njih propadne i da nikada nisu bili na listi, a kamoli da su bili na nekoj funkciji!?
Hadžije su Allahovi, subhanehu ve te’ala, gosti, kao što stoji u sljedeća dva hadisa:
عَنْ أَبيِ هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: وَفْدُ اللَّهِ ثَلَاثَةٌ الْغَازِي وَالْحَاجُّ وَالْمُعْتَمِرُ (نسائي)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Tri su Allahova gosta: borac na Allahovu putu, hadžija i mu’temir (onaj koji obavlja umru)! (Nesaija)
Bošnjaci su braćo i sestre za razliku od velikog broja drugih muslimana prije dvije decenije punih 45 mjeseci bili Allahovi, dželle še’nuhu, gosti, u vrijeme kada su branili i oslobađali Domovinu i eto ih opet na hadžu i umri u svojstvu Allahovih, subhanehu ve te’ala, gostiju, radosni i puni nade, eto ih da u dva Harema upućuju iskrene dove za ummet, Domovinu, rodbinu, prijatelje, komšije i ukućane, eto ih suznih očiji i drhtavih glasova, da na mubarek mjestima daju zavjet Allahu, dželle še’nuhu, da će svoju vjeru držati kao žeravicu na dlanu i da će nit vjere prenijeti na svoje potomke!
U drugoj predaji stoji:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “الْحُجَّاجُ وَالْعُمَّارُ وَفْدُ اللَّهِ إِنْ دَعُوهُ أَجَابَهُمْ وَإِنِ اسْتَغْفَرُوهُ غَفَرَ لَهُمْ.” (إبن ماجه)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Hadžije i mu’temiri su Allahovi gosti, koji ako Mu se obrate, On im prima dovu, a ako zatraže oprost, On im oprosti!” (Ibn Madždže)
Dani hadža su dani telbije koju iz dubina srca izgovaraju mu’mini, koji su došli iz dalekih krajeva da veličajući Svoga Gospodara i obave još jedan farz. Telbija uistinu ima snažnu poruku u kojoj hadžija jezikom potvrđuje da se odazvao pozivu Stvoritelja svega. Zbog toga telbija treba odzvanjati u dušama hadžija sve do njihove smrti i treba ih sprječavati od grijeha kojima bi mogli biti iskušani u svakodnevnom životu.
Hadž, braćo i sestre izjednačava ljude i donosi poruke mira, jer su na hadžu, po vanjskom izgledu, isti predsjednici država i obični ljudi, ministri i njihovi potčinjeni, radnici i poljoprivrednici, pismeni i nepismeni… Svi muškarci u danima hadža imaju istu odjeću (ihrame), koja se sastoji od dva bijela čaršafa i u njima nema obilježja siromaštva ili bogatstva, kao ni položaja.
Hadž privikava ljude na podnošenje teškoća, jer je hadž fizički napor i on zahtijeva i fizičku i psihičku snagu i kondiciju. Strpljivost u podnošenju teškoća na putu obavljanja hadža je jedna od odlika onih koji žele u ime Allaha, dželle še’nuhu, izvršiti ovu dužnost.
Hadž podsjeća ljude na Sudnji dan, gdje se prilikom obavljanja tavafa, sa’ja i pogotovo boravka na Arefatu dočarava Dan polaganja računa. Hadžije, dok su u ihramima, pojačano razmišljaju o Sudnjem danu, kada će svaka osoba položiti račun za svoja djela.
Hadž uči ljude preciznosti i čuvanju vremena, jer su to Allahove, subhanehu ve te’ala, blagodati, a svi propisi hadža su vezani za određeno vrijeme i mjesto i oni koji to ne učine na propisan način ne spadaju u one koji su izvršili ovaj farz. Hadž bi trebao učiti ummet na tačnost i odgovornost u poslu i životu. Allah, dželle še’nuhu, se u Suri El-‘Asr zaklinje vremenom, a vrijeme je faktor o kojem muslimani već stoljećima ne vode dovoljno računa.
Hadž je godišnji kongres muslimana cijeloga svijeta i s’ hadža bi se trebale poslati poruke koje bi bile obavezujuće za svakog pripadnika ummeta, ma gdje bio, a posebno za muslimanske vladare!
Neka je svim hadžijama, Allahovim, subhanehu ve te’ala, gostima, Hadž mebrur, uz dove da budemo od onih koji će iznova izvršiti ovu islamsku dužnost i da naši potomci inša-Allah budu hadžije!
Gospodaru, pomozi mudžahidima na Tvome putu i svim obespravljenim muslimanima, a posebno našoj braći u Palestini! Primi naša dobra djela, a preko ružnih pređi, jer Tvoja milost nadilazi Tvoju srdžbu! Oprosti našim roditeljima i dobrom precima! Uputi našu djecu i učini ih radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta! Budi nam milostiv na Obećanom danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd – hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 29/2014 – 30. zu-l-hidždže 1435.H. / 24. oktobar 2014.g.HIDŽRA NAS UČI
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Hidžra nas uči. Za pomenutu temu sam se opredijelio, jer večeras inša-Allah nastupa Nova 1436. hidžretska godina, a to je prilika da se sjetimo Hidžre, koja spada u red vrlo važnih događaja u historiji islama, sa kojim počinje računanje muslimanskog kalendara.
Želim vas podsjetiti da se prije pet dana navršilo 11 godina od smrti Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Nezavisne Republike Bosne i Hercegovine, našeg vrhovnog komandanta i velikog čovjeka i humaniste, kojeg se trebamo sjećati po dobru i istinu o njemu prenositi potomcima. U ovom mubarek danu i na ovom časnom mjestu molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da rahmetli predsjednika Izetbegovića u Džennetima nastani u društvu poslanika i Allahovih miljenika!
Hidžra iz Meke u Medinu (Jesrib), 622. godine je bila veliki i težak zadatak i ispit za ashabe i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i ona je za razliku od hidžre u Abesiniju, bila farz svakom muslimanu, jer se u Medini trebala formirati jaka zajednica, koja će moći štititi interese muslimana.
Hidžra se desila po Allahovoj, dželle še’nuhu, odredbi i Njegovu dopuštenju. Ashabi su zajedno sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, bili prinuđeni da napuste svoje kuće, rodni kraj i ostave svu imovinu, da bi dobili slobodu o čemu govori 100. ajet Sure En-Nisa:
وَمَنْ يُهَاجِرْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ يَجِدْ فِي الْأَرْضِ مُرَاغَمًا كَثِيرًا وَسَعَةً وَمَنْ يَخْرُجْ مِنْ بَيْتِهِ مُهَاجِرًا إِلَى اللَّهِ وَرَسُولِهِ ثُمَّ يُدْرِكْهُ الْمَوْتُ فَقَدْ وَقَعَ أَجْرُهُ عَلَى اللَّهِ وَكَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَحِيمًا
Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj, radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – Allah mnogo prašta i milostiv je.
Sastanci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Akabi sa muslimanima Medine su bili priprema za Hidžru. Na trećem susretu na Akabi, juna 622.g., kada se daje “Velika prisega” prisustvovala su 73 muškarca i dvije žene. Tom prilikom su se Jesribski muslimani zavjetovali na: 1) Poslušnost i pokornost u činjenu dobra. 2) Opskrbu u olakšici i poteškoći. 3) Naređivanje dobra i zabranjivanje zla. 4) Činjenje dobra u ime Allaha, dželle še’nuhu, i ne bojanje prigovora prijekornika. 5) Potpomaganje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada od njih zatraži pomoć i pružanje mu zaštite kao što štite sami sebe, svoje žene i djecu.
Nakon prihvaćene prisege, prokleti Iblis poziva mušrike da uhvate živog Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe! Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje prisutnim muslimanima da se raziđu, a oni već pokazuju spremnost da se bore protiv Mekelija, što Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odbija, jer za to nema dozvolu od Allaha, dželle še’nuhu.
Nakon ovog trećeg susreta na Akabi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje da ashabi počnu sa hidžrom u Medinu, a za oko dva mjeseca, mušrici Meke održavaju Skupštinu, na kojoj se raspravljalo o konačnom i tajnom zadavanju udarca Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Sastanku prisustvuje i prokleti Iblis u liku starca iz Nedžda. Tada je prihvaćen prijedlog Ebu Džehla, koji je podržao i prokleti Iblis: Da se iz svakog plemena odabere najsnažniji mladić, da im se podijele britke sablje i da svi zajedno ubiju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi se na taj način izbjegla osveta Benu Abdu-l-Menafa, jer bi to u protivnom značio rat protiv svih Mekelija. Donešena je odluka da se odmah pristupi realizaciji plana.
Nakon toga dolazi Džibril, koji po vahju od Allaha, dželle še’nuhu, obavještava Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o zavjeri mušrika i o Allahovoj, dželle še’nuhu, dozvoli da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napusti Meku. Džibril mu je odredio vrijeme hidžre, upozorivši ga da te noći ne spava u svojoj postelji.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na ovaj način drži lekciju ashabima i ummetu da odgovorni predstavnici hidžru mogu i smiju činiti među posljednjima, a nikako prvi, jer su njihovi potčinjeni veliki emanet na njihovim plećima, za koji će biti pitani na Sudnjem danu.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojoj postelji u Meki ostavlja Aliju, radijallahu anhu, kako bi zavarao mušrike, ali i kako bi im vratio stvari, novac i druge vrijednosti koje su mekelije ostavljali kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na čuvanje. I iz ovog detalja Hidžre se ima izvući pouka da se emaneti moraju vratiti onima kojima i pripadaju.
Po padu mraka, mušrički mladići su opkolili kuću, sa ciljem da u ponoć ubiju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, o čemu govori 30. ajet Sure El-Enfal:
وَ إِذْ يَمْكُرُ بِكَ الَّذِينَ كَفَرُوا لِيُثْبِتُوكَ أَوْ يَقْتُلُوكَ أَوْ يُخْرِجُوكَ وَ يَمْكُرُونَ وَ يَمْكُرُ اللهُ وَ اللهُ خَيْرُ الْمَاكِرِينَ
I kada su ti nevjernici zamke pleli, da bi te zarobili ili te ubili ili te protjerali; oni su zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer to Allah najbolje zna!
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je napustio Meku 27. noć mjeseca safera (12. septembar 622. god.). U njegovoj postelji ostaje amidžić Alija, radijallahu anhu, a on izlazi iz svoje kuće neprimijećen. I ovo je još jedna lekcija za ummet, da naši bližnji trebaju da se žrtvuju zajedno sa nama. A gdje smo bili mi i naši bližnji, draga moja braćo i sestre u vrijeme kada se vodila odsudna borba za vjeru, čast i Državu?!
Dalje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavio sa Ebu Bekrom Es-Siddikom, radijallahu anhu, do pećine Sevr, gdje se zadržavaju tri dana. Mekelije organiziraju potjeru, koja hvala Allahu, dželle še’nuhu, ne uspijeva. Na putu do Medine, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekra, radijallahu anhu, je vodio iskusni vodič Abdullah ibn Urejke El-Lejsi. U mjesto Kuba je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa Ebu Bekrom, radijallahu anhu, stigao 8. rebiu-l-evela (23. septembra) 622. godine. Muslimani su bili presretni dolaskom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je na putu hidžre (420 kilometara) proveo 11 dana. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je prolazeći kroz mjesto Kuba, u njemu izgradio mesdžid i obavio prvu džumu-namaz, a po dolasku u Medinu je izgradio džamiju.
U Medini ensarije (pomagači) bratski prihvataju muhadžire i sa njima dijele i dobro i zlo, sa njima dijele svoje imetke i bratime se.
Hidžra je promijenila tok historije čovječanstva. U Medini, odredištu hidžre, pojačava se da’wa i uspostavlja islamska vlast. Tu se udaraju temelji velike islamske države koja je oslobađala ljude iz ropstva ljudima, robovanju Allahu, dželle še’nuhu, Gospodaru Svjetova.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, se sa muslimanima vratio u svoju rodnu Meku, 8. godine po Hidžri i tako je završena Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, hidžra, u kojoj nije bilo osvete, što ostaje sunnetom do Sudnjeg dana.
Brate i sestro, šta je sa mojom i tvojom hidžrom? Moja i tvoja hidžra se završavaju u našim rodnim mjestima, što predviđa Aneks 7 Dejtonskog sporazuma, a nikako u: Sarajevu, Visokom, Tuzli, Mostaru, Konjicu, Tešnju, Sanskom Mostu, Zapadnoj Evropi, Americi ili Australiji… Bez zaokruživanja naše hidžre, nema ni cjelovite Bosne i Hercegovine, pa makar domaći i međunarodni političari tvrdili drugačije…
Sjećanje na Hidžru, treba da bude prilika u kojoj ummet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svodi periodični obračun sa sobom, jer to čini svaki narod koji se zanima za svoju budućnost i ne živi od prošlosti. Zato pozivam sebe i vas da preispitamo naše stanje, da pojačamo naša dobra djela i da uložimo maksimum napora da sačuvamo ovu našu lijepu Bosnu i Hercgovinu, natopljenu čistom šehidskom krvlju!
Braćo i sestre, obzirom da sa Novom hidžretskom godinom ulazimo u mjesec muharrem, jedan od četiri sveta mjeseca, preporučujem vam da u muharremu što više postimo, a posebno da postimo Jevmi Ašuru i dan prije ili dan poslije! Neka vam je mubarek Nova 1436. Hidžretska godina!
Gospodaru, pomozi svoj našoj ugroženoj braći ma gdje bili, pomozi nam da upotpunimo našu hidžru povratkom tamo odakle smo protjerani, ne dozvoli da neprijatelji i dvoličnjaci podijele Bosnu i Hercegovinu, oprosti našim roditeljima i našim dobrim predhodnicima, uputi i učvrsti naše potomke i učini ih prvacima ummeta i radostima naših očiju i srca, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd – hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 29/2014 – 30. zu-l-hidždže 1435.H. / 24. oktobar 2014.g.HIDŽRA NAS UČI
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Hidžra nas uči. Za pomenutu temu sam se opredijelio, jer večeras inša-Allah nastupa Nova 1436. hidžretska godina, a to je prilika da se sjetimo Hidžre, koja spada u red vrlo važnih događaja u historiji islama, sa kojim počinje računanje muslimanskog kalendara.
Želim vas podsjetiti da se prije pet dana navršilo 11 godina od smrti Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Nezavisne Republike Bosne i Hercegovine, našeg vrhovnog komandanta i velikog čovjeka i humaniste, kojeg se trebamo sjećati po dobru i istinu o njemu prenositi potomcima. U ovom mubarek danu i na ovom časnom mjestu molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da rahmetli predsjednika Izetbegovića u Džennetima nastani u društvu poslanika i Allahovih miljenika!
Hidžra iz Meke u Medinu (Jesrib), 622. godine je bila veliki i težak zadatak i ispit za ashabe i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i ona je za razliku od hidžre u Abesiniju, bila farz svakom muslimanu, jer se u Medini trebala formirati jaka zajednica, koja će moći štititi interese muslimana.
Hidžra se desila po Allahovoj, dželle še’nuhu, odredbi i Njegovu dopuštenju. Ashabi su zajedno sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, bili prinuđeni da napuste svoje kuće, rodni kraj i ostave svu imovinu, da bi dobili slobodu o čemu govori 100. ajet Sure En-Nisa:
وَمَنْ يُهَاجِرْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ يَجِدْ فِي الْأَرْضِ مُرَاغَمًا كَثِيرًا وَسَعَةً وَمَنْ يَخْرُجْ مِنْ بَيْتِهِ مُهَاجِرًا إِلَى اللَّهِ وَرَسُولِهِ ثُمَّ يُدْرِكْهُ الْمَوْتُ فَقَدْ وَقَعَ أَجْرُهُ عَلَى اللَّهِ وَكَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَحِيمًا
Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj, radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – Allah mnogo prašta i milostiv je.
Sastanci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Akabi sa muslimanima Medine su bili priprema za Hidžru. Na trećem susretu na Akabi, juna 622.g., kada se daje “Velika prisega” prisustvovala su 73 muškarca i dvije žene. Tom prilikom su se Jesribski muslimani zavjetovali na: 1) Poslušnost i pokornost u činjenu dobra. 2) Opskrbu u olakšici i poteškoći. 3) Naređivanje dobra i zabranjivanje zla. 4) Činjenje dobra u ime Allaha, dželle še’nuhu, i ne bojanje prigovora prijekornika. 5) Potpomaganje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada od njih zatraži pomoć i pružanje mu zaštite kao što štite sami sebe, svoje žene i djecu.
Nakon prihvaćene prisege, prokleti Iblis poziva mušrike da uhvate živog Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe! Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje prisutnim muslimanima da se raziđu, a oni već pokazuju spremnost da se bore protiv Mekelija, što Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odbija, jer za to nema dozvolu od Allaha, dželle še’nuhu.
Nakon ovog trećeg susreta na Akabi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje da ashabi počnu sa hidžrom u Medinu, a za oko dva mjeseca, mušrici Meke održavaju Skupštinu, na kojoj se raspravljalo o konačnom i tajnom zadavanju udarca Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Sastanku prisustvuje i prokleti Iblis u liku starca iz Nedžda. Tada je prihvaćen prijedlog Ebu Džehla, koji je podržao i prokleti Iblis: Da se iz svakog plemena odabere najsnažniji mladić, da im se podijele britke sablje i da svi zajedno ubiju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi se na taj način izbjegla osveta Benu Abdu-l-Menafa, jer bi to u protivnom značio rat protiv svih Mekelija. Donešena je odluka da se odmah pristupi realizaciji plana.
Nakon toga dolazi Džibril, koji po vahju od Allaha, dželle še’nuhu, obavještava Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o zavjeri mušrika i o Allahovoj, dželle še’nuhu, dozvoli da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napusti Meku. Džibril mu je odredio vrijeme hidžre, upozorivši ga da te noći ne spava u svojoj postelji.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na ovaj način drži lekciju ashabima i ummetu da odgovorni predstavnici hidžru mogu i smiju činiti među posljednjima, a nikako prvi, jer su njihovi potčinjeni veliki emanet na njihovim plećima, za koji će biti pitani na Sudnjem danu.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojoj postelji u Meki ostavlja Aliju, radijallahu anhu, kako bi zavarao mušrike, ali i kako bi im vratio stvari, novac i druge vrijednosti koje su mekelije ostavljali kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na čuvanje. I iz ovog detalja Hidžre se ima izvući pouka da se emaneti moraju vratiti onima kojima i pripadaju.
Po padu mraka, mušrički mladići su opkolili kuću, sa ciljem da u ponoć ubiju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, o čemu govori 30. ajet Sure El-Enfal:
وَ إِذْ يَمْكُرُ بِكَ الَّذِينَ كَفَرُوا لِيُثْبِتُوكَ أَوْ يَقْتُلُوكَ أَوْ يُخْرِجُوكَ وَ يَمْكُرُونَ وَ يَمْكُرُ اللهُ وَ اللهُ خَيْرُ الْمَاكِرِينَ
I kada su ti nevjernici zamke pleli, da bi te zarobili ili te ubili ili te protjerali; oni su zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer to Allah najbolje zna!
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je napustio Meku 27. noć mjeseca safera (12. septembar 622. god.). U njegovoj postelji ostaje amidžić Alija, radijallahu anhu, a on izlazi iz svoje kuće neprimijećen. I ovo je još jedna lekcija za ummet, da naši bližnji trebaju da se žrtvuju zajedno sa nama. A gdje smo bili mi i naši bližnji, draga moja braćo i sestre u vrijeme kada se vodila odsudna borba za vjeru, čast i Državu?!
Dalje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavio sa Ebu Bekrom Es-Siddikom, radijallahu anhu, do pećine Sevr, gdje se zadržavaju tri dana. Mekelije organiziraju potjeru, koja hvala Allahu, dželle še’nuhu, ne uspijeva. Na putu do Medine, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekra, radijallahu anhu, je vodio iskusni vodič Abdullah ibn Urejke El-Lejsi. U mjesto Kuba je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa Ebu Bekrom, radijallahu anhu, stigao 8. rebiu-l-evela (23. septembra) 622. godine. Muslimani su bili presretni dolaskom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je na putu hidžre (420 kilometara) proveo 11 dana. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je prolazeći kroz mjesto Kuba, u njemu izgradio mesdžid i obavio prvu džumu-namaz, a po dolasku u Medinu je izgradio džamiju.
U Medini ensarije (pomagači) bratski prihvataju muhadžire i sa njima dijele i dobro i zlo, sa njima dijele svoje imetke i bratime se.
Hidžra je promijenila tok historije čovječanstva. U Medini, odredištu hidžre, pojačava se da’wa i uspostavlja islamska vlast. Tu se udaraju temelji velike islamske države koja je oslobađala ljude iz ropstva ljudima, robovanju Allahu, dželle še’nuhu, Gospodaru Svjetova.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, se sa muslimanima vratio u svoju rodnu Meku, 8. godine po Hidžri i tako je završena Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, hidžra, u kojoj nije bilo osvete, što ostaje sunnetom do Sudnjeg dana.
Brate i sestro, šta je sa mojom i tvojom hidžrom? Moja i tvoja hidžra se završavaju u našim rodnim mjestima, što predviđa Aneks 7 Dejtonskog sporazuma, a nikako u: Sarajevu, Visokom, Tuzli, Mostaru, Konjicu, Tešnju, Sanskom Mostu, Zapadnoj Evropi, Americi ili Australiji… Bez zaokruživanja naše hidžre, nema ni cjelovite Bosne i Hercegovine, pa makar domaći i međunarodni političari tvrdili drugačije…
Sjećanje na Hidžru, treba da bude prilika u kojoj ummet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svodi periodični obračun sa sobom, jer to čini svaki narod koji se zanima za svoju budućnost i ne živi od prošlosti. Zato pozivam sebe i vas da preispitamo naše stanje, da pojačamo naša dobra djela i da uložimo maksimum napora da sačuvamo ovu našu lijepu Bosnu i Hercgovinu, natopljenu čistom šehidskom krvlju!
Braćo i sestre, obzirom da sa Novom hidžretskom godinom ulazimo u mjesec muharrem, jedan od četiri sveta mjeseca, preporučujem vam da u muharremu što više postimo, a posebno da postimo Jevmi Ašuru i dan prije ili dan poslije! Neka vam je mubarek Nova 1436. Hidžretska godina!
Gospodaru, pomozi svoj našoj ugroženoj braći ma gdje bili, pomozi nam da upotpunimo našu hidžru povratkom tamo odakle smo protjerani, ne dozvoli da neprijatelji i dvoličnjaci podijele Bosnu i Hercegovinu, oprosti našim roditeljima i našim dobrim predhodnicima, uputi i učvrsti naše potomke i učini ih prvacima ummeta i radostima naših očiju i srca, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd – hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 30/2014 – 07. muharrem 1436.H. / 31. oktobar 2014.g.J E V M U – A Š U R A / D A N A Š U R E – 1436.H. / 2014. GOD.
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Jevmu – Ašura / Dan Ašure – 1436.H. / 2014. god. Ista inša-Allah pada u naredni ponedjeljak, tj. 03. novembra.
Allahova, dželle še’nuhu, je odredba da je danom stvaranja nebesa i Zemlje, odlučio da se vrijeme računa sa dvanaest mjeseci, među kojima je posebnu počast dao za četiri “Sveta mjeseca” (Ešhuri hurum).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Ebu Bekre, radijallahu anhu, pojašnjava koja su to četiri mjeseca:
عَنْ أَبِي بَكْرَةَ رَضِي اللَّه عَنْه أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “الزَّمَانُ قَدِ اسْتَدَارَ كَهَيْئَتِهِ يَوْمَ خَلَقَ اللَّهُ السَّمَوَاتِ وَالْأَرْضَ، السَّنَةُ اثْنَا عَشَرَ شَهْرًا مِنْهَا أَرْبَعَةٌ حُرُمٌ ثَلَاثَةٌ مُتَوَالِيَاتٌ ذُو الْقَعْدَةِ وَذُو الْحِجَّةِ وَالْمُحَرَّمُ وَرَجَبُ مُضَرَ الَّذِي بَيْنَ جُمَادَى وَشَعْبَانَ.” (البخاري)
Prenosi Ebu Bekre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vrijeme kruži, kao i onoga dana kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju. Godina ima dvanaest mjeseci, od čega su četiri sveta: tri, jedan za drugim: zu-l-ka’de, zu-l-hidždže i muharrem i redžeb, koji je između džumade-l-uhra i ša’bana!” (Buharija)
Ibn Abbas, radijallahu anhu, smatra da je Allah, dželle še’nuhu, dao za ova četiri mjeseca posebno mjesto, time što se u njima grijesi uvećavaju, ali i dobra djela. Zbog toga u tim mjesecima treba paziti na svoja djela. Postavimo sebi pitanja: Da li se naše ponašanje i život u ovim mjesecima razlikuju od ostalih mjeseci i jesmo li uopće svjesni šta znači hurmet (svetost) Ešhuri huruma? Da li u njima imamo pojačan ibadet ili uobičajeno griješimo, zaboravivši gdje smo i kuda idemo? Da neki od nas nismo zaboravili da smo obični smrtnici, koji će samo za koji sat, dan ili godinu morati ostaviti dunjaluk i njegove varljive ukrase, onda kada Azrail, Melek smrti po naredbi Stvoritelja dođe da nam u davno propisanom trenutku iščupa dušu? Da možda nismo zanemarili i to da ćemo na Sudnjem danu odgovarati za svaki svoj korak, djelo i misao, da ćemo odgovarati za preuzete emanete, a posebno za naše supruge i djecu, koji su nam povjereni na čuvanje i da ćemo odgovarati za to na koji način smo koristili vrijeme kao Allahovu blagodat? To je Dan u kojem će se tajne objelodaniti, osim onih koje Allah, dželle še’nuhu, Svojom voljom i milošću sakrije i kada će nevjernici i munafici poželjeti da tlo ispod njih propadne ili će poželjeti da budu obična prašina i to je Dan u kojem će protiv ljudi svjedočiti njihova tijela, a usta će im biti zapečaćena! Razmišljajmo o Danu u kojem neće biti podmitljivih sudija, advokata i svjedoka, niti će biti odgađanja rasprava! Razmišljajmo o Danu u kojem se niko od nas, kao što stoji u hadisu neće moći pomjeriti sa svoga mjesta dok ne budemo odgovorili na četiri pitanja: u što smo život proveli, kako smo mladost iskoristili, da li smo se po onome što smo naučili vladali i na koji način smo sticali i trošili naše imetke!
U ova četiri Sveta mjeseca ubraja se i mjesec muharrem, čiji je deseti dan “Jevmu-Ašura”.
O vrijednosti posta mjeseca muharrema i obavljanja noćnog namaza, govori hadis, koji bilježi imam Muslim:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِي اللَّه عَنْه أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ:”أَفْضَلُ الصِّيَامِ بَعْدَ رَمَضَانَ شَهْرُ اللَّهِ الْمُحَرَّمُ وَأَفْضَلُ الصَّلَاةِ بَعْدَ الْفَرِيضَةِ صَلَاةُ اللَّيْلِ!” (مسلم)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji post poslije ramazana je post mjeseca muharrema, a najbolji namaz poslije fard namaza je noćni namaz!” (Muslim)
Kako stoji u predajama, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je za vrijeme svoga boravka u Meki postio deseti dan muharrema. Nakon dolaska u Medinu našao je Jevreje kako poste Ašuru, pa je u tom smislu i slijedeća predaja:
عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ رَضِي اللَّه عَنْه قَالَ: “قَدِمَ النَّبِيُّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ الْمَدِينَةَ فَرَأَى الْيَهُودَ تَصُومُ يَوْمَ عَاشُورَاءَ فَقَالَ: “مَا هَذَا؟” قَالُوا: “هَذَا يَوْمٌ صَالِحٌ، هَذَا يَوْمٌ نَجَّى اللَّهُ بَنِي إِسْرَائِيلَ مِنْ عَدُوِّهِمْ فَصَامَهُ مُوسَى.” قَالَ: “فَأَنَا أَحَقُّ بِمُوسَى مِنْكُمْ.” فَصَامَهُ وَأَمَرَ بِصِيَامِهِ.” (البخاري)
Prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhu: „Došao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu i vidio je Jevreje kako poste Ašuru, pa je upitao: “Šta je ovo?” Rekli su: “Ovo je lijep dan, dan u kojem je spašen Musa, alejhis-selam, sa Benu Israelćanima, od njihova neprijatelja, pa ga je Musa postio.” Rekao je: “Meni je Musa bliži od vas!” – pa je postio i naredio drugima da poste. (Buharija)
U imam Ahmedovoj zbirci se nalazi predaja:
“… وَهَذَا يَوْمُ اسْتَوَتْ فِيهِ السَّفِينَةُ عَلَى الْجُودِيِّ فَصَامَهُ نُوحٌ… ” (أحمد)
“…To je dan u kojem se zaustavila lađa na brdu Džudijj, pa ga je Nuh postio…” (Ahmed)
Imam Buharija u Sahihu bilježi hadis:
عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ رَضِي اللَّه عَنْه، قَالَ: “مَا رَأَيْتُ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَتَحَرَّى صِيَامَ يَوْمٍ فَضَّلَهُ عَلَى غَيْرِهِ إِلَّا هَذَا الْيَوْمَ يَوْمَ عَاشُورَاءَ وَهَذَا الشَّهْرَ يَعْنِي شَهْرَ رَمَضَانَ.” (البخاري)
Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhu: “Nisam vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da sa više želje posti neki dan od Ašure i ovoga mubarek mjeseca (misleći na ramazan).” (Buharija)
U imam Ahmedovoj zbirci se nalazi hadis, koji govori o tome da je post Ašure uzrok praštanja grijeha učinjenih u protekloj godini:
“صِيَامُ يَوْمِ عَاشُورَاءَ أَحْتَسِبُ عَلَى اللَّهِ أَنْ يُكَفِّرَ السَّنَةَ الَّتِي قَبْلَهُ!” (مسلم)
“Post Ašure je uzrokom praštanja grijeha koji su učinjeni protekle godine!” (Muslim)
Preporuka je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se pored desetog dana muharrema posti dan prije ili dan poslije, kao što stoji u predaji koju bilježi imam Muslim:
عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنَ عَبَّاسٍ رَضِي اللَّه عَنْه، أَنَّهُ قَالَ: “حِينَ صَامَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَوْمَ عَاشُورَاءَ وَأَمَرَ بِصِيَامِهِ قَالُوا: يَا رَسُولَ اللَّهِ إِنَّهُ يَوْمٌ تُعَظِّمُهُ الْيَهُودُ وَالنَّصَارَى!” فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: “فَإِذَا كَانَ الْعَامُ الْمُقْبِلُ إِنْ شَاءَ اللَّهُ صُمْنَا الْيَوْمَ التَّاسِعَ!” قَالَ: “فَلَمْ يَأْتِ الْعَامُ الْمُقْبِلُ، حَتَّى تُوُفِّيَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهم عَلَيْهِ وَسَلَّم!” (مسلم)
Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je postio i naredio ashabima da poste Ašuru rečeno: “O Allahov Poslaniče, to je dan koji obilježavaju Židovi i Kršćani!” Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “U narednoj godini ćemo inša-Allah postiti i deveti dan!” Pa on nije dočekao narednu godinu, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio te godine!” (Muslim)
Posteći deveti dan muharrema, muslimani se i u ovom ibadetu razlikuju od Sljedbenika knjiga (Ehlu-l-Kitaba).
Islamski učenjaci su kazali da imaju tri stepena posta Ašure: 1) Oni koji poste samo deseti dan i to je u suprotnosti sa onim što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: «Ako doživim slijedeću godinu, postiću i deveti dan!» 2) Da posti Ašuru i dan prije ili dan poslije i 3) Da posti Ašuru i dan prije i dan poslije.
Posteći Ašuru i dan prije ili poslije mi slijedimo sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa zato braćo i sestre, postimo narednu nedjelju i ponedjeljak ili ponedjeljak i utorak!
Braćo i sestre! Pred nama je još jedna prilika da zaradimo dobro djelo i očistimo se od grijeha! Ne propustimo da postom, kao jednim od najiskrenijih ibadeta, ovih dana oživimo pritvrđeni sunnet našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da zaradimo hajr, da steknemo ljubav Allaha, dželle še’nuhu, da Mu se i na ovaj način približimo i da Mu iskažemo pokornost!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da pomogne našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, da nas učini svojim iskrenim robovima, koji slijede sunnet svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da oprosti našim umrlim roditeljima i precima, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i u džennetu nas počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd – hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 30/2014 – 07. muharrem 1436.H. / 31. oktobar 2014.g.J E V M U – A Š U R A / D A N A Š U R E – 1436.H. / 2014. GOD.
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Jevmu – Ašura / Dan Ašure – 1436.H. / 2014. god. Ista inša-Allah pada u naredni ponedjeljak, tj. 03. novembra.
Allahova, dželle še’nuhu, je odredba da je danom stvaranja nebesa i Zemlje, odlučio da se vrijeme računa sa dvanaest mjeseci, među kojima je posebnu počast dao za četiri “Sveta mjeseca” (Ešhuri hurum).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Ebu Bekre, radijallahu anhu, pojašnjava koja su to četiri mjeseca:
عَنْ أَبِي بَكْرَةَ رَضِي اللَّه عَنْه أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “الزَّمَانُ قَدِ اسْتَدَارَ كَهَيْئَتِهِ يَوْمَ خَلَقَ اللَّهُ السَّمَوَاتِ وَالْأَرْضَ، السَّنَةُ اثْنَا عَشَرَ شَهْرًا مِنْهَا أَرْبَعَةٌ حُرُمٌ ثَلَاثَةٌ مُتَوَالِيَاتٌ ذُو الْقَعْدَةِ وَذُو الْحِجَّةِ وَالْمُحَرَّمُ وَرَجَبُ مُضَرَ الَّذِي بَيْنَ جُمَادَى وَشَعْبَانَ.” (البخاري)
Prenosi Ebu Bekre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vrijeme kruži, kao i onoga dana kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju. Godina ima dvanaest mjeseci, od čega su četiri sveta: tri, jedan za drugim: zu-l-ka’de, zu-l-hidždže i muharrem i redžeb, koji je između džumade-l-uhra i ša’bana!” (Buharija)
Ibn Abbas, radijallahu anhu, smatra da je Allah, dželle še’nuhu, dao za ova četiri mjeseca posebno mjesto, time što se u njima grijesi uvećavaju, ali i dobra djela. Zbog toga u tim mjesecima treba paziti na svoja djela. Postavimo sebi pitanja: Da li se naše ponašanje i život u ovim mjesecima razlikuju od ostalih mjeseci i jesmo li uopće svjesni šta znači hurmet (svetost) Ešhuri huruma? Da li u njima imamo pojačan ibadet ili uobičajeno griješimo, zaboravivši gdje smo i kuda idemo? Da neki od nas nismo zaboravili da smo obični smrtnici, koji će samo za koji sat, dan ili godinu morati ostaviti dunjaluk i njegove varljive ukrase, onda kada Azrail, Melek smrti po naredbi Stvoritelja dođe da nam u davno propisanom trenutku iščupa dušu? Da možda nismo zanemarili i to da ćemo na Sudnjem danu odgovarati za svaki svoj korak, djelo i misao, da ćemo odgovarati za preuzete emanete, a posebno za naše supruge i djecu, koji su nam povjereni na čuvanje i da ćemo odgovarati za to na koji način smo koristili vrijeme kao Allahovu blagodat? To je Dan u kojem će se tajne objelodaniti, osim onih koje Allah, dželle še’nuhu, Svojom voljom i milošću sakrije i kada će nevjernici i munafici poželjeti da tlo ispod njih propadne ili će poželjeti da budu obična prašina i to je Dan u kojem će protiv ljudi svjedočiti njihova tijela, a usta će im biti zapečaćena! Razmišljajmo o Danu u kojem neće biti podmitljivih sudija, advokata i svjedoka, niti će biti odgađanja rasprava! Razmišljajmo o Danu u kojem se niko od nas, kao što stoji u hadisu neće moći pomjeriti sa svoga mjesta dok ne budemo odgovorili na četiri pitanja: u što smo život proveli, kako smo mladost iskoristili, da li smo se po onome što smo naučili vladali i na koji način smo sticali i trošili naše imetke!
U ova četiri Sveta mjeseca ubraja se i mjesec muharrem, čiji je deseti dan “Jevmu-Ašura”.
O vrijednosti posta mjeseca muharrema i obavljanja noćnog namaza, govori hadis, koji bilježi imam Muslim:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِي اللَّه عَنْه أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ:”أَفْضَلُ الصِّيَامِ بَعْدَ رَمَضَانَ شَهْرُ اللَّهِ الْمُحَرَّمُ وَأَفْضَلُ الصَّلَاةِ بَعْدَ الْفَرِيضَةِ صَلَاةُ اللَّيْلِ!” (مسلم)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji post poslije ramazana je post mjeseca muharrema, a najbolji namaz poslije fard namaza je noćni namaz!” (Muslim)
Kako stoji u predajama, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je za vrijeme svoga boravka u Meki postio deseti dan muharrema. Nakon dolaska u Medinu našao je Jevreje kako poste Ašuru, pa je u tom smislu i slijedeća predaja:
عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ رَضِي اللَّه عَنْه قَالَ: “قَدِمَ النَّبِيُّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ الْمَدِينَةَ فَرَأَى الْيَهُودَ تَصُومُ يَوْمَ عَاشُورَاءَ فَقَالَ: “مَا هَذَا؟” قَالُوا: “هَذَا يَوْمٌ صَالِحٌ، هَذَا يَوْمٌ نَجَّى اللَّهُ بَنِي إِسْرَائِيلَ مِنْ عَدُوِّهِمْ فَصَامَهُ مُوسَى.” قَالَ: “فَأَنَا أَحَقُّ بِمُوسَى مِنْكُمْ.” فَصَامَهُ وَأَمَرَ بِصِيَامِهِ.” (البخاري)
Prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhu: „Došao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu i vidio je Jevreje kako poste Ašuru, pa je upitao: “Šta je ovo?” Rekli su: “Ovo je lijep dan, dan u kojem je spašen Musa, alejhis-selam, sa Benu Israelćanima, od njihova neprijatelja, pa ga je Musa postio.” Rekao je: “Meni je Musa bliži od vas!” – pa je postio i naredio drugima da poste. (Buharija)
U imam Ahmedovoj zbirci se nalazi predaja:
“… وَهَذَا يَوْمُ اسْتَوَتْ فِيهِ السَّفِينَةُ عَلَى الْجُودِيِّ فَصَامَهُ نُوحٌ… ” (أحمد)
“…To je dan u kojem se zaustavila lađa na brdu Džudijj, pa ga je Nuh postio…” (Ahmed)
Imam Buharija u Sahihu bilježi hadis:
عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ رَضِي اللَّه عَنْه، قَالَ: “مَا رَأَيْتُ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَتَحَرَّى صِيَامَ يَوْمٍ فَضَّلَهُ عَلَى غَيْرِهِ إِلَّا هَذَا الْيَوْمَ يَوْمَ عَاشُورَاءَ وَهَذَا الشَّهْرَ يَعْنِي شَهْرَ رَمَضَانَ.” (البخاري)
Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhu: “Nisam vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da sa više želje posti neki dan od Ašure i ovoga mubarek mjeseca (misleći na ramazan).” (Buharija)
U imam Ahmedovoj zbirci se nalazi hadis, koji govori o tome da je post Ašure uzrok praštanja grijeha učinjenih u protekloj godini:
“صِيَامُ يَوْمِ عَاشُورَاءَ أَحْتَسِبُ عَلَى اللَّهِ أَنْ يُكَفِّرَ السَّنَةَ الَّتِي قَبْلَهُ!” (مسلم)
“Post Ašure je uzrokom praštanja grijeha koji su učinjeni protekle godine!” (Muslim)
Preporuka je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se pored desetog dana muharrema posti dan prije ili dan poslije, kao što stoji u predaji koju bilježi imam Muslim:
عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنَ عَبَّاسٍ رَضِي اللَّه عَنْه، أَنَّهُ قَالَ: “حِينَ صَامَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَوْمَ عَاشُورَاءَ وَأَمَرَ بِصِيَامِهِ قَالُوا: يَا رَسُولَ اللَّهِ إِنَّهُ يَوْمٌ تُعَظِّمُهُ الْيَهُودُ وَالنَّصَارَى!” فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: “فَإِذَا كَانَ الْعَامُ الْمُقْبِلُ إِنْ شَاءَ اللَّهُ صُمْنَا الْيَوْمَ التَّاسِعَ!” قَالَ: “فَلَمْ يَأْتِ الْعَامُ الْمُقْبِلُ، حَتَّى تُوُفِّيَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهم عَلَيْهِ وَسَلَّم!” (مسلم)
Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je postio i naredio ashabima da poste Ašuru rečeno: “O Allahov Poslaniče, to je dan koji obilježavaju Židovi i Kršćani!” Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “U narednoj godini ćemo inša-Allah postiti i deveti dan!” Pa on nije dočekao narednu godinu, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio te godine!” (Muslim)
Posteći deveti dan muharrema, muslimani se i u ovom ibadetu razlikuju od Sljedbenika knjiga (Ehlu-l-Kitaba).
Islamski učenjaci su kazali da imaju tri stepena posta Ašure: 1) Oni koji poste samo deseti dan i to je u suprotnosti sa onim što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: «Ako doživim slijedeću godinu, postiću i deveti dan!» 2) Da posti Ašuru i dan prije ili dan poslije i 3) Da posti Ašuru i dan prije i dan poslije.
Posteći Ašuru i dan prije ili poslije mi slijedimo sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa zato braćo i sestre, postimo narednu nedjelju i ponedjeljak ili ponedjeljak i utorak!
Braćo i sestre! Pred nama je još jedna prilika da zaradimo dobro djelo i očistimo se od grijeha! Ne propustimo da postom, kao jednim od najiskrenijih ibadeta, ovih dana oživimo pritvrđeni sunnet našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da zaradimo hajr, da steknemo ljubav Allaha, dželle še’nuhu, da Mu se i na ovaj način približimo i da Mu iskažemo pokornost!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da pomogne našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, da nas učini svojim iskrenim robovima, koji slijede sunnet svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da oprosti našim umrlim roditeljima i precima, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i u džennetu nas počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ! -
AuthorPosts
- You must be logged in to reply to this topic.