[Mustafa]

#5677

RAMAZAN – MJESEC BOGOBOJAZNIH

Braćo i sestre u islamu! Danas 12. ramazana 1429.h., što odgovara 12. septembru 2008. godine, hutbu sam naslovio sa „Ramazan – mjesec bogobojaznih“.

Braćo i sestre, nalazimo se u najodabranijem mjesecu, koji nije sličan niti jednom drugome i njegove blagodati se ne mogu pobrojati. Zato, iskoristimo njegove blagodati i trudimo se da u njemu što više budemo u ibadetu!
Kaže Allah, dž.š., u 183. ajetu Sure El-Bekare:
“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” (Suretu El-Bekare: 183)
Iz citiranog ajeta se jasno vidi da je konačni cilj posta bogobojaznost.

Allah, dž.š., je svim sljedbenicima prošlih knjiga, pa i sljedbenicima Kur’ana, naredio takvaluk (bogobojaznost), što potvrđuje 131. ajet Sure En-Nisa’:
«…Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama naredili da se bojite Allaha!…» (Suretu En-Nisa’: 131)
Oni koji su bogobojazni, su pod zaštitom svoga Stvoritelja i oni će biti radosni na obadva svijeta, što potvrđuju 62. – 64. ajet Sure Junus:
«Neka se ničega ne boje i neka ni za čim ne tuguju Allahove evlije (Allahovi štićenici),»(62) ”oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali,”(63) “za njih su dobre vijesti i na ovom i na onom svijetu; Allahove riječi niko ne može izmijeniti – to će zaista, veliki uspjeh biti.”(64) (Suretu Junus: 62-64)

Ibn Abbas, r.a., prenosi: «Došao je jedan čovjek kod Poslanika, s.a.v.s., i upitao ga: «Ko su Allahovi štićenici?» Poslanik, s.a.v.s., odgovori: «Oni koji, kada se vide, kod čovjeka izazovu sjećanje na Allaha!»
U drugoj predaji stoji:
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Među Allahovim robovima se nalaze i oni kojima zavide Allahovi poslanici i šehidi!» Upitaše prisutni: «Ko su ti, o Allahov Poslaniče?» Reče: «To su ljudi koji se vole u ime Allaha, bez materijalne koristi i rodbinskih veza. Njihova lica će biti kao svjetlo, na svijetlećim postoljima. Oni neće strahovati, kada drugi ljudi budu strahovali, niti će tugovati, kada drugi budu tugovali!» Zatim je Poslanik s.a.v.s. proučio ajet: “أَلا إِنَّ أَوْلِيَاء اللّهِ لاَ خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلاَ هُمْ يَحْزَنُونَ” «Neka se ničega ne boje i neka ni za čim ne tuguju, Allahove evlije!» (Suretu Junus: 62)» (Ebu Davud)

Vjernici će na dunjaluku imati ugled i ljudi će ih hvaliti za ono što budu radili od dobrih djela, a na Sudnjem danu će biti nagrađeni za svoja djela, posebnom nagradom koju im je Allah, dž.š., obećao. To potvrđuje slijedeća predaja:
Ebu Zerr El-Gifari, r.a., je upitao: “O Allahov Poslaniče! Čovjek radi djela, pa ga ljudi zbog toga hvale?” Poslanik, s.a.v.s., odgovori: ”To je ovosvjetska nagrada vjernika.”
Oni koji se pokaju nakon učinjenog grijeha, bivaju očišćeni od njega, kao što stoji u slijedećem hadisu:
Prenosi Ebu Ubejde ibn Abdullah od svoga oca, da je Poslanik, s.a.v.s. rekao: “Onaj koji se pokaje od grijeha je poput onoga ko uopće nema grijeha” (Ibn Madždže).
Vjernici i nevjernici različito vide grijehe, kao što stoji u predaji:
Prenosi Abdullah ibn Mes’ud, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Vjernik vidi grijehe kao da on sjedi ispod brda i boji se da se ono ne sruši na njega, a razvratnik vidi svoje grijehe kao muhu koja mu proleti pored nosa.” (Buharija)
I kao da se braćo i sestre ovaj hadis Poslanika, s.a.v.s., na najupečatljiviji način odslikava u životima vjernika i nevjernika, u ovom našem vremenu i prostoru.

Koliko je samo razvratnika u našem okruženju, koji zanemaruju svoje grijehe i koji se ne stide koristiti najgore metode borbe protiv Allahove, dž.š., vjere!? Koliko je onih koji se hvale sa onim što nisu uradili i veličaju one koji za mnogo toga nisu imali stvarni doprinos?! Čudno je koliko još ima zaslijepljenih Bošnjaka kojima je sasvim svejedno, kako će se šta zvati i kakva će im biti budućnost?! Kako je čudno, da se u danima mubarek ramazana javno mrsi i razgolićuje i da se na taj način izaziva Allahova, dž.š., srdžba?!

Naši dobri prethodnici su mnogo činili ibadete, čuvali su se grijeha i mnogo su se kajali. Oni su imali na umu savjet Poslanika, s.a.v.s., koji prenosi Enes, r.a.:
Prenosi Enes, r.a., da je došao čovjek kod Poslanika, s.a.v.s., pa mu reče: «O Allahov Poslaniče! Ja želim da putujem, pa mi pomozi u opskrbi!» Reče: «Allah ti povećao takvaluk!!» Reče: «Opskrbi me!» Odgovori: «I neka ti oprosti grijehe!» Reče: «Daj još nešto, zalog ti bili moj otac i majka!» Reče: «Dao ti svako dobro, gdje god bio!» (Tirmizija)
Poslanik, s.a.v.s,. je učio dovu:

«Gospodaru, podari mi takvaluk i očisti moju dušu, jer ti najbolje čistiš. Ti si njen zaštitnik!»
Neka ova Poslanikova, s.a.v.s., dova bude i naša stalna dova, koja će ako je budemo iskreno upućivali biti primljena od Uzvišenog Allaha, a blago onima koji očiste svoje duše i zasluže Allahovu, s.w.t., zaštitu!
Poslanik, s.a.v.s., savjetuje svoga ashaba Ebu Zerra, r.a., slijedećim riječima:
Prenosi Ebu Zerr, r.a.: «Rekao mi je Allahov Poslanik,s.a.v.s.: “Boj se Allaha gdje god da si, poslije lošeg uradi dobro djelo koje će poništiti loše i sa ljudima se ophodi na najljepši način”. (Tirmizija)
Kako su lijepi i jednostavni savjeti Poslanika, s.a.v.s., pa se trudimo da ih pretočimo u našu životnu praksu!

Braćo i sestre! Bojmo se samo Allaha, dž.š., pripremajmo se za Dan polaganja računa, kroz izvršavanje farzova, vadžiba i sunneta, klonimo se grijeha i sumnjivih stvari i trudimo se da budemo od onih sa kojima će Allah, dž.š., biti zadovoljan!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, učini nas od koji se samo Tebe boje, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, primi od nas post, namaze, učenje Kur’ana i ostala dobra djela koja činimo u mubarek ramazanu, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 12. ramazan 1429.h. Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
12. septembar 2008.g. Nezim Halilović Muderris

[Mustafa]

#6024

LEJLETU-L-KADR / NOĆ KADRA

Braćo i sestre u islamu! Danas 26. ramazana 1429.h., što odgovara 26. septembru 2008. godine, u posljednjoj džumi ovogodišnjeg ramazana, hutbu sam naslovio sa „Lejeletu-l-Kadr / Noć Kadra“. Braćo i sestre, ispraćamo mubarek ramazan, mjesec: posta, Kadra, Kur’ana, Bedra, Fetha, pobjeda na različitim poljima, takmičenja u dobru i ibadetu, mnogobrojnih blagodati, međusobne solidarnosti i spremnosti na žrtvu. Danas je i „Dan podrške Palestini“, koja pod cionističkom okupacijom krvari pune šezdeset godina, pa se iskrenim dovama sjetimo naše palestinske braće! U danima u kojima bi u posljednjoj trećini ramazana trebali da se natječemo u dobru, u Sarajevu, gradu heroju se održava Festival homoseksualaca, a zbog tog grijeha je uništen Lutov, a.s., narod, strašnom kaznom… La hawle we la kuwwete illa billlah!

Sretni su oni koji su iskoristili ramazan: posteći, učeći Kur’an, klanjajući nafile, čisteći svoje imetke kroz zekat, čisteći svoj post kroz sadekatu-l-fitr i dijeleći sadaku. Oni su se očistili od grijeha, a velika je to blagodat. Ramazan ima svoje posebnosti i u njemu se učinjena djela vrijednuju na poseban način. U njemu je Noć Kadra, koja je vrijednija od hljadu mjeseci (noć u kojoj je započela objava Kur’ana).

Naš selef-salih (dobri predhodnici) su ramazan koristili kao period u kojem su jačali svoj iman i oslobađali se od grijeha. Oni su se šest mjeseci prije ramazana pripremali za njegov doček, a šest mjeseci poslije ramazana su ga ispraćali, tako da su cijele godine bili u vezi sa ramazanom.U Noći Kadra koja se nalazi u jednoj od neparnih noći zadnjih deset noći ramazana je započela objava Kur’ana, kao što stoji u prvih pet ajeta Sure Ed-Duhan:”Ha-mim!”(1) “Tako mi Knjige jasne,”(2) “Mi smo je počeli objavljivati u Blagoslovljenoj noći, – i Mi zaista opominjemo-“(3) “u kojoj se svaki mudri posao riješi,”(4) “po Našoj odredbi! Mi smo uistinu slali poslanike!”(5) (Suretu Ed-Duhan:1-5)

Noć Kadra je vrijednija od 83 godine i četiri mjeseca, pa ko od nas ne želi da iskoristi ovu noć?! Kaže Allah dž.š. u Suri El-Kadr: “Mi smo ga spustili (objavili) u noći Kadr -“(1) “a šta ti misliš šta je to noć Kadr?”(2) “Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci -“(3) “meleki i Džibril, s’ dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake.”(4) “Sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane!”(5) (Suretu El-Kadr:1-5)Onaj ko provede Noć Kadra, u ibadetu, biće mu oprošteni prošli grijesi, kao što stoji u hadisu: Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko bude postio ramazan čvrsto vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, biće mu oprošteni prošli grijesi i ko provede Noć Kadra u ibadetu čvrsto vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, biće mu oprošteni prošli grijesi!” (Buharija)

Noć Kadra je nazvana kadrom iz više razloga: 1) zbog njenog velikog ugleda, položaja i veličine kod Allaha; 2) zbog toga što se u toj noći određuje ono što će se dogoditi naredne noći; 3) zbog toga što ibadet u njoj ima ogromnu vrijednost.U toj noći treba: klanjati što više nafila, upućivati dove i učiti Kur’an. Vjernik u namazu može da objedini i ostale ibadete, naročito ako dugo stoji u namazu, dugo uči Kur’an, pa kada prouči ajet koji govori o džehhennemu da se utječe Allahu, s.w.t., od njega i kada prouči ajet koji govorio džennetu, da moli Allaha, s.w.t., za njega.Sufjan Es-Sevri je rekao: „Dova u toj noći mi je draža od namaza, a ako bi učio Kur’an i dovio, možda bi je i pogodio.” Ibn Redžeb, komentarišući ove riječi, kaže: „Znači, draže su mu mnogobrojne dove od namaza u kojem ne dovi.

Ako bi učio u namazu i dovio, to bi bilo najbolje, jer se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., u noćima ramazana klanjao noćni namaz i svaki ajet je učio po tertilu. Ne bi prošao ni pored jednog ajeta koji govori o milosti, a da je ne bi zatražio i ne bi prošao ni pored jednog ajeta koji govoi o kazni, a da ne bi tražio utočište od nje. Na taj način bi objedinio namaz, učenje Kur’ana, dovu i razmišljanje, a to su najbolja djela u zadnjim noćima ramazana i u ostalim vremenima općenito. Znakovi Noći Kadra su: a) nur – svjetlost koja se ne može primjetiti u drugim noćima, a istu mogu osjetiti samo oni koji žive daleko izvan gradova i vještačke svjetlosti, b) smiraj srca i širina prsa koju čovjek osjeća najviše u toj noći za razliku od drugih noća, c) u toj noći nema vjetrova i u njoj nije ni hladno ni vruće, d) čovjek osjeća posebnu slast u namazu te noći za razliku od ostalih noćiju, e) Sunce nakon te noći izlazi bez zraka, jasno i čisto, ne kao u ostalim danima.

Neki dobri naši preci su Noć Kadra viđali u snu i Allah bi im davao znakove da ustanu i provedu je u ibadetu. Muhammed, s.a.v.s., nam preporučuje da tražimo noć Kadra u zadnjih deset noći ramazana: Prenosi Aiša, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tražite Noć Kadra, u neparnim noćima posljednjih deset noći ramazana!” (Buharija) U drugoj predaji stoji: Rekao je Abdullah ibn Omer, r.a.: “Neki ashabi su u snu vidjeli da je noć Lejletul-Kadr u zadnjih sedam noći ramazana. ” Muhammed, s.a.v.s., im je rekao: “Pokazan mi je vaš san. Istina je da je ona (Lejletu-l-Kadr) sakrivena u zadnjih sedam dana, pa ko je bude tražio neka je traži u zadnjih sedam noći.” (Buharija)

Poslanik, s.a.v.s., je želio obavijestiti ashabe o Noći Kadra, pa mu je podignuto to znanje, što potvrđuje slijedeća predaja: Prenosi Ubade ibn Samh, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., izašao jedne prilike da obavijesti ashabe o Lejletul-Kadru, pa su se dva muslimana posvađala, na što je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Izašao sam da vas obavijestim o Noći Kadra, pa kada su se dva muslimana posvađala, dignuto je od mene znanje o njoj. Možda je to dobro po vas, nadam se, ali tražite je u dvadeset i devetoj, dvadeset i sedmoj i dvadeset i petoj noći.” (Buharija)

Muhammed, s.a.v.s., nas podstiče da se u toj noći obraćamo dovom svome Gospodaru i od Njega tražimo oprosta.Rekla je Aiša r.a. Poslaniku s.a.v.s.: “Poslaniče, ako doživim Noć Kadra, šta ću u njoj govoriti?” Rekao je: “Reci اَللَّهُمَّ إِنَّكَ عَفُوٌّ تُحِبَّ الْعَفْوَ فَاعْفُ عَنِّي” “Gospodaru, Ti si Taj Koji oprašta, voliš oprost, pa mi oprosti!” (Tirmizija) Poslanik, s.a.v.s., je takođe učio dovu: “أَللَّهُمَّ إِنِّي أَعُوذُ بِرِضَاكَ مِنْ سَخَطِكَ، وَعَفْوِكَ مِنْ عُقُوبَتِكَ”“Utječem se Tvojim zadovoljstvom, od Tvoje srdžbe i Tvojim oprostom od Tvoje kazne!“Braćo i sestre! Provedimo ovih nekoliko preostalih dana i noći mjeseca ramazana u ibadetu i tragajmo za Noću Kadra, nadajući se Allahovoj, dž.š., milosti, oprostu grijeha i džennetima koji su nam obećani! Izvršimo obavezu sadekatu-l-fitra, kako bi na taj način od posta odstranili eventualne nedostatke i kako bi post bio uzdignut Allahu, dž.š.!

Nastavimo i nakon ramazana živjeti po islamu i izvršavajmo naše obaveze!!!Gospodaru, podari pobjedu svim ugroženim i obespravljenim muslimanima, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji se iskreno kaju za učinjene grijehe, primi od nas post, namaze i ostala dobra djela u mubarek ramazanu, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 26. ramazan 1429.h.

Hutba: Džamija “Kralj Fahd”

26. septembar 2008.god.

Nezim Halilović Muderris

[Mustafa]

#6200

BUDIMO MU’MINI U KONTINUITETU

Braćo i sestre u islamu! Danas 04. ševvala 1429. godine po hidžri, što odgovara 03. oktobru 2008. godine, u prvoj džumi poslije ovogodišnjeg ramazana, hutbu sam naslovio sa «Budimo mu’mini u kontinuitetu”.

Hvala Allahu, dž.š., Koji nas je u mjesecu ramazanu očistio od grijeha i Koji nas je stavio pod Svoju zaštitu, a koga On, s.w.t., uzme pod Svoju zaštitu, njemu druga zaštita nije potrebna.

Kaže Allah, s.w.t., u 92. ajetu Sure En-Nahl, govoreći o onima koji krše ugovore:
“I ne budite kao ona koja bi svoju pređu rasprela kad bi je već bila čvrsto oprela!!!” (Suretu En-Nahl: 92)
Mi smo braćo i sestre, nadati se u toku ramazana učinili mnogo dobrih djela, koja ne smijemo poslije ramazana kvariti grijesima ili nemarom. Zar i mi u ramazanu nismo sklopili ugovor sa našim Gospodarem da ćemo biti časni nosioci islama i zar svojim dobrim djelima nismo zaslužili istigfare i selame meleka? Zato se držimo tog ugovora i natječimo se u dobru, kako nam se naša dobra djela ne bi izbrisala!
Allah, dž.š., u 64. ajetu Sure En-Nur ukazuje ljudima na Svoju, vlast, veličinu, sveznanje i konačan sud:
“Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji. On sigurno zna kakvi ste vi i On će ih (ljude) obavijestiti o svemu što su radili, na Dan kad se budu Njemu vratili. A Allah sve dobro zna!” (Suretu En-Nur: 64)

Braćo i sestre, sve što uradimo od dobra ili zla, naći ćemo kod svoga Gospodara i ništa od toga neće biti umanjeno i svi ćemo se mi susresti sa svojim djelima, kojih će se oni koji ne vjeruju i koji su dvolični stiditi i poželjeti da “tlo ispod njihovih nogu raspukne ili da budu od onih koje će prašina prekriti.” Razmišljamo li mi o tom trenutku kada će sva naša djela biti izložena pred nama i kada će se sve tajne objelodaniti? Razmišljamo li o Danu, na kojem neće biti lažnih svjedoka i kada će dijelovi tjela svjedočiti protiv ljudi?!
Blago onima koji su protekli mjesec ramazan proveli: posteći, učeći Kur’an, klanjajući nafile, čisteći svoje imetke kroz zekat, dijeleći sadaku, hraneći postače, pomažući siromahe, čuvajući svoje jezike od ružna govora i čineći dobra djela! Oni su se očistili od grijeha, a velika je to blagodat.

Naši dobri preci su stalno bili u vezi sa ramazanom; pola godine su ga dočekivali, a drugu polovicu su ga ispraćali. Kakav je naš odnos braćo i sestre prema ramazanu? Jesmo li u ramazanu, a ramazan je posebna škola, naučili lekcije iz: strpljivosti, solidarnosti, ustrajnosti, hrabrosti, skrušenosti i samilosti i znamo li te lekcije primijeniti i poslije mjeseca ramazana?

Braćo i sestre! Gospodar ramazana je Gospodar i ostalih mjeseci. On od nas traži da budemo u pokornosti Njemu, tokom cijele godine. On od nas traži da izvršavamo sve naše obaveze i On nam zabranjuje ono što je štetno za nas.
Braćo i sestre! Uz ramazan smo se trudili da budemo redovni u našim džamijama, pa šta nas to spriječava da takvi ostanemo i nakon ramazana? Zato se odazivajmo na pozive muezina i čuvajmo džemat! Nemojmo prolaziti pored džamija, diveći se njihovoj ljepoti, već ih ukrašavajmo našim namazima u njima i održavajmo ih! Pozivi sa munara su pozivi upućeni svima nama. Oni nas zovu na spas na obadva svijeta “حَيَّ عَلَى الصَّلَاةِ، حَيَّ عَلَى الْفَلَاحِ”«Požuri na namaz! Požuri na spas!» Te riječi su upućene svakom od nas i uistinu su oholi ili «pretjerano hrabri» oni koji se na njih ne odazovu.

Zato ne dozvolimo da naša srca nakon što su u ramazanu očišćena, budu ponovo zaprljana svakodnevnim grijesima, a srca su podložna promjenama, što potvrđuju riječi Poslanika, s.a.v.s.:
Prenosi Ebu Musa, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Srce je nazvano “kalb” zbog svoje prevrtljivosti. Primjer srca je primjer pera zakačenog za drvo, kojeg vjetar okreće na ovu i onu stranu!” (Ahmed)
I uistinu se srce okreće na ovu ili onu stranu, u ovisnosti od okolnosti u kojima se nalazi. Zar se i naša srca ne okreću tamo – ovamo u potrazi za varljivim dunjalučkim dobrima? Ili zar srca i glave mnogih od nas nisu postala kao prazna burad u kojima odzvanja sve sa čime dođu u dodir, a u praznu buretu sve zvoni?

Muhammed, s.a.v.s., nas podučava da nakon ramazana postimo još šest dana u ševvalu, jer je to ravno postu čitave godine:
Prenosi Ebu Ejjub, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Ko bude postio ramazan, a potom još šest dana ševvala, kao da je postio cijelu godinu!’ (Muslim)
Zato, ne zaboravimo post šest dana ševvala, kako bi postigli nagradu posta cijele godine i time slijedili sunnet Allahova Poslanika, s.a.v.s.! Preporučujem vam da to učinimo odmah na početku mjeseca ševvala, kako nam ova blagodat ne bi promakla, a vrijeme brzlo prolazi.

Muhammed, s.a.v.s., nam preporučuje da budemo što više u ibadetu, te da u onome što budemo činili, makar to bilo neznatno, budemo uporni, kao što stoji u predaji koju bilježi imam Buharija:
Prenosi, Aiša, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Činite onoliko koliko možete, jer tako mi Allaha, Allahu neće dosaditi da vas nagrađuje sve dok vam ne dosadi da činite dobro. Njemu je najdraže ono djelo u čijem izvršavanju čovjek ustraje.” (Buharija)
A imam Muslim bilježi slijedeću predaju:
Prenosi, Aiša, r.a.: “Poslanik, s.a.v.s., kada bi nešto radio, radio bi stalno.” (Muslim)
Ashabi Poslanika, s.a.v.s, su najbolja generacija muslimana i oni su kako u hadisima stoji “kao zvijezde; za kojim god od njih krenemo, nećemo zalutati.” Ali i oni su kao ljudi bili u različiutim stanjima, o čemu govori slijedeća predaja:
Prenosi Enes, r.a.: Ashabi su kazali Poslaniku, s.a.v.s.,: “Allahov Poslaniče, kada smo kod tebe, u srcima osjećamo ono što volimo, a kada se vratimo porodicama i s’ njima boravimo, onda sebe korimo.” Poslanik, s.a.v.s., reče: “Kada bi vi kao što ste kod mene bili na drugim mjestima, sa vama bi se rukovali meleki i oni bi vam svojim krilima pravili pravu hladovinu, ali vi ste čas ovako, čas onako.” (Buharija)

Gdje smo mi braćo i sestre, a gdje su ashabi Poslanika, s.,a.v.s.? Neki od nas smo čas ovako, a mjesece onako…
Braćo i sestre, uskladimo naše živote sa propisima čiste vjere islama, čuvajmo se grijeha i sumnjivih stvari i natječimo se u dobru! Izađimo na izbore i glasajmo za one koji su najbolji, a to su oni koji padaju Allahu, s.w.t., na sedždu, svjesni činjenice da smo saučesnici u dobru ili zlu sa onima kojima damo naše povjerenje! Zato se bojmo Allaha na predstojećim izborima i ne dozvolimo da zbog rasipanja glasova na više stranaka, na funkcije za načelnike općina i vijećnike u općinskim vijećima dođu oni koji to po svojim moralnim i stručnim kvalitetima ne zaslužuju!

Molim Milostivog Gospodara da nas učvrsti na putu islama, da nas sačuva iskušenja koja nećemo moći podnijeti, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani džennet, u društvu sa poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 04. ševval 1429.h. Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
03. oktobar 2008.g. Nezim Halilović Muderris

[Mustafa]

#6455

UMMET ČASNIH MU’MINA – hutba 1.

Braćo i sestre u islamu! Danas 11. ševvala 1429.h., što odgovara 10. oktobru 2008. godine, hutbu sam naslovio sa “Ummet časnih mu’mina”.
Na nama, pripadnicima časnog ummeta je da živimo i umiremo samo kao muslimani, da budemo časnim sljedbenicima Kur’ana, koji je uputa čovječanstvu, te da čuvamo svoju čast i čast muslimana.

Kaže Allah, s.w.t., u 11. ajetu Sure El-Hudžurat:
“O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O kako je ružno grješničko ime nakon vjerovanja! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu.” (Suretu El-Hudžurat: 11)
Dobro zapamtimo citirani ajet i ne dozvolimo sebi da budemo od onih koji krše Allahove, s.w.t., zabrane i izazivaju Njegovu srdžbu!

Poslanik, s.a.v.s., nas podučava slijedećim riječima:
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Svaki je musliman drugom msulimanu, svet; njegova krv, njegov imetak i njegova čast!“ (Muslim)
Prenosi Abdullah ibn Amr ibn As, r.a.: Vidio sam Poslanika, s.a.v.s., kako tavafi i govori: „Kako si lijepa i kako je lijep tvoj miris, kako si velika i kako je velika tvoja svetost?! Tako mi Onoga u Čijoj ruci je Muhammedov (s.a.v.s.) život, svetost mu’mina kod Allaha je veća od tvoje svetosti!“ (Ibn Madždže)

Nije čast ljudi u: vilama, kućama, ušteđevini, dionicama, djeci i visokim položajima u vlasti, već je čast u jačini imana i požrtvovanosti na putu islama.
Došao je kod Poslanika, s.a.v.s., Abdullah ibn Ummi Mektum, r.a., slijepi, siromašni ashab, da ga nešto pita dok je Poslanik, s.a.v.s., bio zauzet razgovorom sa Kurejšijskim prvacima, u želji da ih pridobije za islam. Poslanik, s.a.v.s., se okrenuo i namrgodio, ne želeći da propusti priliku razgovora sa prvacima, pa ga je Allah, s.w.t., sa sedmog neba prekorio i bi objavljeno:
„On se namrštio i okrenuo,“(1) „zato što je slijepac njemu prišao,“(2) „a šta ti znaš – možda on želi da se očisti,“(3) „ili pouči pa da mu pouka bude od koristi.“(4) „Onoga koji je bogat,“(5) „ti njega savjetuješ,“(6) „a ti nisi kriv ako on neće da vjeruje,;“(7) „a onoga koji ti žureći prilazi,“(8) „i strah osjeća,“(9) „ti se na njega ne osvrćeš.“(10) (Suretu Abese: 1-10)

Kod Allaha, s.w.t., Abdullah ibn Ummi Mektum, r.a., je časniji i bolji od svih kurejšijskih prvaka, jer je on za razliku od njih bio mu’min.
Došao je drugi put Abdullah ibn Ummi Mektum, r.a., pa je Poslanik, s.a.v.s., ustao, zagrlio ga, raširio mu njegovu prostirku i rekao: “مَرْحَبًا بِالَّذِي عَاتَبَنِي فِيهِ رَبيِّ” „Dobro došao onaj, zbog kojeg me je prekorio moj Gospodar!“
Kada je zastavu džihada podigao Omer ibn El-Hattab, r.a., i pod nju pozvao muslimane u bitku na Kadisiji, protiv Alu Kisre i Rustuma, među mudžahidima je bio Abdullah ibn Ummi Mektum, r.a., kojem ashabi rekoše: “Ti imaš opravdanje, da ne ideš u borbu, jer si slijep.” Reče: “Ne, tako mi Allaha, Koji kaže:
„Krećite u borbu, bili slabi ili snažni i borite se na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje!!!” (Suretu Et-Tevbe: 41)

Kada je došlo vrijeme borbe, predali su mu zastavu i nosio je dok nije postigao šehadet. Ukopan je na istom mjestu. Selam na njega, koji je prihvatio islam, bio zamjenikom Poslanika, s.a.v.s., u namazu u njegovu odsustvu, bio tvrđavom islama i sve to krunisao šehadetom!
Drugi slučaj kojeg se prisjećamo je slučaj Džulejbiba. A ko je braćo i sestre bio Džulejbib? On je bio zvijezda, ali ne Holivudska, Španska ili Meksička, nije bio ni estradni umjetnik, niti milijarder iz Dubaija ili Rijada, koji pravi zgradu višu od kilometra, dok njegova braća u Palestini i Iraku umiru od gladi, a zalogaj u ustima siromašnog muslimana je kod Allaha, dž.š., vrijedniji od tog silnog bogatstva, koje će Posljednjega dana, a možda i prije biti samo prašina, nije bio ni političar, niti član Upravnog odbora ili direktor, niti je bio na nekoj od lista. On, Džulejbib, r.a., je bio ashab, a ashabi su zvijezde.

A kako će oni koji lutaju, znati za Džulejbiba? Kako će oni koji ne izađu na glasanje ili glasaju za one koji psuju islam, džamiju i rahmetli predsjednika, koji glasaju za ateiste, a ne glasaju za patriote, koji umjesto za Muhameda, Zlatnog ljiljana glasaju za podrumaše ili one koji su napustili zemlju kad je trebalo braniti, pa kako oni mogu da znaju za Džulejbiba? Kako mogu za njega znati oni koji od ponedjeljka u Imigracionom centru u Lukavici pod “nadzorom” drže Abu Hamzu, “zbog sumnje da bi njegovo slobodno kretanje moglo ugroziti nacionalnu bezbjednost ili javni red u BiH”, dok se ovom zemljom šetaju ratni zločinci i dok državu kroz zvanične institucije ruše izdajnici i pomagači agresorima na nju? Abu Hamza, Imad, Sakr, rahmetli šejh Šaban i drugi, nisu bili niti će biti prijetnja sigurnosti ove zemlje. Prijetnja njenoj sigurnosti su: agresori, izdajnici, zločinci i poltroni, koji slijepo izvršavaju naređenja “viših organa” ili čak stranih službi. Prijetnja sigurnosti ove zemlje je direktor OSE BiH, koji je za Abu Hamzu i druge borce dao paušalno negativno mišljenje, na osnovu čega su im oduzeta državljanstva, a potom bivaju deportirani u tiranske zemlje. Prijetnja za nacionalnu bezbjednost i javni red su i oni koji mene i druge Bošnjake po nalogu DGS-a prilikom putovanja zadržavaju na Sarajevskom aerodromu, jer se nalazimo na famoznom spisku, koji su im dostavili amerikanci…

Došao je Džulejbib, r.a., Poslaniku, s.a.v.s., pa se Poslanik, s.a.v.s., nasmija i reče. “Džulejbibe, hoćeš li da se oženiš?” Reče: “Allahov Poslaniče, ko će se za mene udati, kada nemam porodice, imetka, kuće, niti bilo šta od dunjalučkih dobara?” Reče mu Poslanik, s.a.v.s.,: “Idi u tu ensarijsku kuću, poselami ih od mene i reci im: “Poslanik, s.a.v.s., vam naređuje da me oženite!” Otišao je i pokucao na vrata, a bili su od uglednih ljudi i velika ensarijska porodica. Izađe domaćin i ugleda Džulejbbia, koji je izgledao kao pravi siromah. Upita ga: “Šta želiš?” On ga obavijesti, a on ode do supruge i posavjetova se sa njom, govoreći: “Da je ko drugi osim Džulejbib; nema porodice, imetka niti kuće.” Pa se posavjetovaše sa dobrom kćerkom, koja je bila odgojena u “Školi tewhida”. Ona reče: “Zar ćete odbiti Poslanika, s.a.v.s.?” Oženi je i zasnovaše porodicu na temeljima bogobojaznosti i Njegova zadovoljstva. Ta kuća je bila obasuta sigurnošću, uljepšavali su je tekbiri, tehlil i tahmid, hlad su joj činile nafile i post u velikoj žegi.” (Ahmed)
Kada je Poslanik, s.a.v.s., bio u jednoj od bitaka, nakon pobjede je pitao ashabe: “Fali li nam neko?” Rekoše: “Da, taj, taj i taj.” Reče: “Fali li nam neko?” Rekoše: “Da, taj, taj i taj.” Reče: “Fali li nam neko?” Rekoše: “Ne.” Reče Poslanik, s.a.v.s.: “Nema mi Džulejbiba, pa ga potražite!” Potražiše ga među ubijenim, pa ga nađoše ubijenog pored sedmorice mušrika koje je ubio. Došao je do njega Poslanik, s.a.v.s., stade I reče: “Ubio je sedmoricu, pa je ubijen. On je moj i ja sam njegov, on je moj i ja sam njegov.” Pa je naslonio svoje mubarek ruke na njegovo tijelo. Iskopaše mu ashabi kabur i zakopaše ga u njega.” (Muslim)

Braćo i sestre, čuvajmo čast braće muslimana i natječimo se u bogobojaznosti, kao što je to bila praksa ashaba i naših dobrih predaka!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji se iskreno kaju za učinjene grijehe, od onih koji vole druge muslimane i čuvaju njihovu čast, čak više i od svoje časti, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 11. ševval 1429.h.
Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
10. oktobar 2008.g.
Nezim Halilović Muderris

[Zambi]

#6460

Izuzetno poučno i za sve nas obavezujuće.Da dragi Allah nagradi našeg Muderisa i da ga poživi dugo i dugo,svaka njegova riječ je dobro odmjerena,puna snage i Bošnjačkog ponosa,onoga ponosa kojeg mi očito svakodnevno gubimo vrijeđajući se,otežavajući jedni drugima život.

[Mustafa]

#6703

UMMET ČASNIH MU’MINA – hutba 2.

Braćo i sestre u islamu! Danas 18. ševvala 1429.h., što odgovara 17. oktobru 2008. godine, u drugoj hutbi zaredom uz Allahovu, dž.š., pomoć govorim na temu “Ummet časnih mu’mina”. I u ovoj hutbi ću inša-Allah, kroz Kur’an, hadis, dva primjera ashaba i sjećanje na našeg prvog predsjednika, rahmetli Aliju Izetbegovića, govoriti na ovu važnu temu. Podsjećam vas da se za dva dana, 19. oktobra navršava pet godina od smrti našeg rahmetli predsjednika.
Allah, dž.š., u 102. ajetu Sure Ali Imran naređuje vjernicima da se samo Njega boje i da umiru samo kao muslimani:
“O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i ne umirite osim kao muslimani!” (Suretu Ali Imran: 102)
Prenosi Aiša, r.a.,:
Prenosi Aiša, r.a.: „Poslanika, s.a.v.s., nije zadivilo ništa od dunjaluka, niti bilo iko ikada, osim muttekije (pobožnjaci).“ (Ahmed)
Kaže Abdur-Rahman ibn Awf, r.a.: “Nikada nisam vidio muttekiju (pobožnjaka), a da nisam poželio da sam u njegovoj koži (da sam kao on).”
Veličina ashaba i naših dobrih predaka je bila u tome što su se vezali za Allaha, s.w.t., shvatajući Njegovu veličinu, a svoju iskrenost u vjerovanju su potvrđivali u svakoj situaciji.
Dolazi Omer ibn El-Hattab, r.a., halifa muslimana, kojem je Poslanik, s.a.v.s., dao nadimak El-Faruk (rastavljač istine i laži) da preuzme ključeve Bejtu-l-Makdisa, pa ga dočekuju ljudi, a vojska je postrojena pod komandom četvorice vojskovođa, pod zastavom Ebu Ubejde El-Mikdama El-Humama, u Džabiji. Kada ih Omer, r.a., ugleda, reče: “La ilahe illallah! – Nema boga mimo Allaha! – Mi smo narod koji je Allah uzdigao sa islamom, pa koliko god tražili veličinu mimo njega, Allah će nas poniziti.” Potom je naredio da se vojska raziđe, a on uđe u svoj šator skrušeno. Kada su mu se približili komandanti, povika: “Idite od mene! Gdje je moj brat Ebu Ubejde Amir bin El-Džerrah?” Priđe mu Ebu Ubejde, a Omer, r.a., ga zagrli i zaplaka. Nakon dužeg plakanja, Omer, r.a., reče: “Ebu Ubejde, šta će biti sa nama kada nas Allah upita na Sudnjem danu, šta smo radili poslije Poslanika, s.a.v.s.?” Reče Ebu Ubejde, r.a.: “Vladaru mu’mina, dođi da zajedno plačemo, a da nas ljudi ne vide!” Pa su sišli sa puta, a posmatrali su ih: vojnici, komandanti, svećenici, isposnici i Kršćani i došli su do drveta pored kojeg su dugo plakali.
Omer, r.a., je govorio:”Prije nego sam primio islam, bio sam u većoj zabludi od magarca moga babe”.
Braćo i sestre, Omer ibn El-Hattab, r.a., taj veliki halifa muslimana, za kojeg Poslanik, s.a.v.s., kaže „da je od njega bježao prokleti Iblis“, koji je na svojim mubarek ramenima nosi brašno siromašnoj muslimanki, koji je bez obezbjeđenja spava u hladovini drveta, pa je izaslanik Rustema, kada ga je tako vidio, kazao “Uspostavio si pravdu i mirno zaspao!”, koji nakon smrtnog ranjavanja govori svome sinu Abdullahu, r.a.: „Spusti mi glavu na pod, ne bi li mi se moj Gospodar smilovao, u takvom stanju!“, u čije vrijeme su bili veliki vojni pohodi i oslobađanja okolnih zemalja, taj veliki halifa je zabrinut kako će položiti račun Allahu, s.w.t., šta je radio poslije smrti Poslanika, s.a.v.s..
Ako je Omer, r.a., tako plakao, kako bi trebali plakati današnji predvodnici muslimana, kako bi trebali plakati oni koji misle da je sve u njihovim funkcijama, udobnim kabinetima, skupocjenim autima, sekretaricama, paušalima i naknadama za odvojeni život, dok naši povratnici u Manji BH Entitet bivaju ostavljeni i zaboravljeni? Kako bi trebali plakati oni koji su oko svojih vila postavili reflektore, dok povratnici u jugo-istočnoj Bosni godinama žive bez struje? Kako bi trebali plakati oni koji za izbore potrošiše silni novac na propagandni materijal, dok studenti napuštaju studije, jer ih roditelji ne mogu školovati od minimalnih plata ili invalidnina? Kako bi trebali plakati oni koji donose zakone u svoju korist, a ne u korist naroda i države, koji ne donose zakon o restituciji, već žele da privatiziraju oteti vakuf i druga dobra, a vakuf je ovdje u ovoj krvavoj Bosni i Hercegovini egzistirao stoljećima? Kako bi trebali plakati oni koji zemlju koja je branjena tijelima, a plaćena životima i krvlju najhrabrijih njenih sinova, pokloniše agresorima ili njihovim pomagačima, a njeni borci postadoše jeftina radna snaga? Kako bi trebali plakati oni koji zaposliše svu svoju familiju, dok demobilisani borci čekaju na trgovima da ih ti isti političari, ratni profiteri ili kapitalisti sa Zapada pozovu da im kopaju temelje vila i poslovnih centara i tako zarade koji dinar, da prežive?..
Rekao je Rustem, perzijski komandant, koji je pod komandom imao dvije stotine i osamdeset hiljada boraca, Sa’du ibn Ebi Vekkasu, r.a., komandantu muslimana: “Pošalji mi od tvoje vojske izaslanika, da sa njim razgovaram!” Sa’d ibn Ebi Vekkas, r.a., posla Rubei’ ibn Amira, tridesetogodišnjeg siromašnog muslimana i reče mu: “Idi i ne mijenjaj svoj izgled, jer smo mi narod kojeg je Allah uzvisio sa islamom i koliko god da tražimo veličinu mimo njega, Allah će nas poniziti!” Pa je otišao Rubei’ na njegovom oronulom konju, sa skromnim kopljem, a na njemu je bila vehda odjeća. Kada je Rustem čuo da mu dolazi predstavnik muslimana, sakupio je oko sebe porodicu, ministre i vojsku, kako bi ga uplašili, da se zbuni i ne mogne ni progovoriti. Kada je Rustem sjeo, reče: “Neka uđe!” Uđe Rubei’ vodeći svoga konja, pa se osloni na ćilim kopljem i ošteti ga, kako bi im dokazao da je dunjaluk nevažan i bezvrijedan i da kod Allaha ne znači ništa, a jedan od dokaza njegove bezvrijednosti je da je dunjaluk dao Rustemu, koji je kafir, a S’ad ibn Ebi Vekkas, r.a., spava pod vedrim nebom. Kada je došao pred njega, rekoše mu: “Sjedi!” On odgovori: “Nisam došao, kao gost, već kao izaslanik.” Reče Rustem, a prevodilac je bio između njih: “Šta je vama Arapima, nisam vidio – pa se zakle svojim božanstvima – narod koji je slabiji od vas. Rimljani, Perzijanci, Grci i Hindusi imaju kulturu, a vi ste čobani koji čuvate stoku u pustinji, pa što ste došli?” Reče Rubei’: “Da vladaru, bili smo kao što si rekao i više od toga; bili smo u džahilijetu, obožavali smo kipove, bližnji su ubijali svoje bližnje na pojilištima stoke, nismo poznavali red i principe i nismo poznavali kulturu.“ Onda se ispravi i gromoglasno reče: “Pa nas je Allah poslao da ljude izvedemo iz robovanja ljudima u robovanje Gospodaru ljudi, iz tjeskobe dunjaluka u širinu ahireta, iz nasilja vjera u pravdu islama.” Naljuti se Rustem i reče: “Tako mi Boga nećeš izaći dok sa sobom ne poneseš malo zemlje iz moje palače.” Pa mu je na glavu bacio šaku zemlje, a Rubei’ reče: “Ovo je plijen inša-Allah. Predaja naroda i zemlje.”
Kada je došao Sa’du ibn Ebi Vekkasu, r.a., upita ga: “Šta ti je to na glavi Rubei’?” Reče: “Rustemova i Kisrina zemlja”. Muslimani uzviknuše tekbir, tako da su se zatresli šatori. Rekoše: “To je pobjeda i predaja zemlje inša-Allah!” Slijedećeg jutra, kada su se pojavile sunčeve zrake, Sa’d, r.a., je bio u prvim borbenim redovima, pa su se sukobile dvije skupine. Iz borbe koja je trajala tri dana, uz Allahovu, dž.š., pomoć, muslimani su izašli kao pobjednici i srušili su tvrđavu zla. Četvrti dan Sa’d, r.a., ulazi u Kisrine dvorce, gdje je vlast trajala hiljadu godina. U njemu nalazi zlato i dragulje, pa se rasplaka Sa’d, r.a., učeći Kur’anske ajete:
„Koliko ostaviše bašča i izvora,“(25) „i njiva zasijanih i dvorova divnih,“(26) „i blagodati koje su u radosti koristili?! –„(27) „Tako to bî i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili –„(28) „ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali i nisu pošteđeni bili.“(29) (Suretu Ed-Duhan: 25-29)
To su velikani, koji su završavali “Poslanikovu, s.a.v.s., školu” iz koje je izašla najbolja generacija muslimana. Oni su se žrtvovali na Allahovu, dž.š., putu i govorili su onima koji su ih željeli podmititi zlatom i srebrom, samo da ih ostave: “Naše kuće i naša imanja su dženneti, koji su širine nebesa i Zemlje.”
Naš prvi predsjednik, rahmetli Alija Izetbegović je bez sumnje najmarkantnija ličnost kod Bošnjaka u posljednjih nekoliko stoljeća. Najzaslužniji je za političko organiziranje Bošnjaka, kroz SDA, a njegovi mudri potezi su plijenili čak i one koji ga nisu voljeli. Mudro je vodio BiH u njenom najkritičnijem periodu u kojem je na nju u periodu 1992 – 1995 izvršena oružana agresija. U najtežim trenucima je upozoravao pripadnike Armije i MUP-a, da se ne svete i da ne čine zločine, za koje će jednoga dana svi koji ih budu činili morati položiti račun, pred domaćim ili međunarodnim sudovima. Govorio je generalima da liče na svoj narod. Bio je vrlo skroman i jednostavan čovjek, koji je uvijek nalazio vremena da sasluša ljude i da im pruži adekvatnu pomoć. Važne odluke nikada nije donosio sam i uvijek se konsultirao sa velikim brojem svojih saradnika. Dijelio je sudbinu svoga naroda, tako da u vrijeme totalne blokade BiH, u njegovom skromnom stančiću nije bilo šećera i kahve, u što sam se lično uvjerio, a on kao predsjednik je to mogao imati da je htio. Nikada nije doručkovao ili ručao, a da nije upitao je li to hrana za sve uposlene u Predsjedništvu ili je to za njega posebno. Njegovo radno vrijeme se nikada nije završavalo u 16,00 već u kasnim noćnim satima. Bošnjaci i oni koji vole BiH i osjećaju je svojom zemljom su njegovom smrću izgubili velikog čovjeka, patriotu i mislioca… Neka ga Allah, dž.š., za sve to nagradi posebnom nagradom!
Neka je Allah, dž.š., zadovoljan sa vama, naši dobri preci, kada ste shvatili da život treba potoršiti samo u Allahovom, dž.š., zadovoljstvu!
Braćo i sestre, ispunjavajmo preuzete obaveze i natječimo se u dobru!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji se iskreno kaju za učinjene grijehe, od onih koji vole druge muslimane i čuvaju njihovu čast, čak više i od svoje časti, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 18. ševval 1429.h. Hutba: Džamija “Kralj Fahd” 17. oktobar 2008.g. Nezim Halilović Muderris

[Mustafa]

#6881

UMMET ČASNIH MU’MINA – hutba 3.

Braćo i sestre u islamu! Danas 25. ševvala 1429.h., što odgovara 24. oktobru 2008. godine, u trećoj hutbi zaredom uz Allahovu, dž.š., pomoć govorim na temu “Ummet časnih mu’mina”.
Allah, s.w.t., u 11. ajetu Sure El-Mudžadele kaže da On iskrene vjernike i one kojima je dato znanje uzdiže na visoke stepene:
„…Allah na visoke stepene uzdiže one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. Allah dobro zna ono što radite.” (Suretu Al-Mudžadele: 11)
Uistinu je ovo, braćo i sestre ummet časnih vjernika, koji su se natjecali u dobru i bili najljepši primjeri požrtvovanosti na putu islama.
U današnjoj hutbi inša-Allah govorim o dvojici ashaba Poslanika, s.a.v.s.: Abdullahu ibn Mes’udu, r.a. i Talhi ibn Ubejdullahu, r.a.
Abdullah ibn Mes`ud, r.a., je šesti po redu prihvatio islam, činio je hidžru u Abesiniju i Meku i učesnik je Bedra i drugih važnih bitaka u islamu. On je pratio Poslanika, s.a.v.s., u njegovoj kući, van kuće i na putovanjima, budio ga je kada je trebao ustati, dodavao mu zastor kada bi se kupao, dodavao mu je nanule, štap i misvak. Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu je dozvolio da kod njega uđe kada god je želio, tako da je prozvan sa “Vlasnik Poslanikove tajne” (صَاحِبُ سِرِّ رَسُولِ اللهِ). Prema tome, Abdullah ibn Mes`ud, r.a., je odgajan u kući Poslanika, s.a.v.s., pa je bio upućen u vjerske propise po njegovoj uputi, okitio se njegovim ahlakom i ponašanjem i slijedio ga je u svim njegovim osobinama. Za njega su govorili; “On je najbliži Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., po naravi i ponašanju.” Učio je Abdullah ibn Mes`ud, r.a., u školi Allahova Poslanika, s.a.v.s., tako da je bio jedan od najboljih karija (učača) Kur’ana, od najboljih poznavalaca tefsira (tumačenja Kur’ana) i jedan od od najvećih poznavalaca šerijatskih propisa.
U prvo vrijeme islama, dok je broj muslimana bio još uvijek veoma mali, sakupila se grupa ashaba, pa neko reče: “Kurejšije još uvijek nisu čule Kur’an da im je učen naglas, pa ko bi otišao da im nešto prouči, da čuju?” Reče Abdullah ibn Mes’ud, r.a.: “Ja ću im omogućiti da ga čuju!” Rekoše prisutni: “Bojimo se za tebe. Voljeli bi da to uradi neko ko ima jaču rodbinsku vezu, koja će ga zaštititi ako bi mu htjeli nanijeti zlo!” Abdullah, r.a., reče: “Pustite me! Allah će me čuvati.” Drugi dan prije podne Abdullah ibn Mes’ud, r.a., ode u Harem, dođe do Mekami Ibrahima, stade i poče Kur’an učiti naglas, dok se u blizini nalazila grupa Kurejšija, koji su sjedili oko Ka`be. On zauči:
„Milostivi,“(1) „poučava Kur’anu,“(2) „stvara čovjeka,“(3) „uči ga govoru.“(4) (Suretu Er-Rahman: 1-4)
I nastavi učiti dalje, dok se začuđene Kurejšije jedva snađoše, pa povikaše: „Šta ono govori Ibn Ummi Abd (kako su ga zvali)?! Teško njemu! On govori nešto od onoga što govori Muhammed.” Potom skočiše, pa počeše udarati Abdullaha, r.a., po licu, a on je učio dok nije proučio koliko je to Allah htio. Onda se vrati svojim drugovima, a krv mu je lila niz lice. Drugovi mu rekoše: “To je ono čega smo se plašili za tebe!” On odgovori: “Tako mi Allaha, Allahovi neprijatelji u mojim očima nikada nisu izgledali bezopasniji nego što su to sada. Ako hoćete i sutra ću isto ovo učiniti?!” Oni mu rekoše: “Ovo je dovoljno. Postigao si da čuju ono što im je odvratno.”
Dok je Poslanik, s.a.v.s., sjedio sa ashabima, na obližnju palmu se penjao Abdullah ibn Mes’ud, r.a., da ubere plodove, pa su se ashabi nasmijali kada su vidjeli njegove mršave i male noge. Poslanik, s.a.v.s., reče:”مِمَّ تَضْحَكُونَ؟ لَرِجْلُ عَبْدِ اللهِ أَثْقَلُ فِي الْمِيزَانِ يَوْمَ الْقِيَامَةِ مِنْ أُحُدٍ” “Zašto se smijete? Abdullahova noga je na Sudnjem danu na mizanu teža od brda Uhud!“
Kaže Temim ibn Haram: „Družio sam se sa ashabima Poslanika, s.a.v.s., i nisam primijetio da je iko od njih skromniji u pogledu dunjaluka i sa više želje za ahiretom, od Abdullaha ibn Mes’uda, pa sam želio da budem kao on!“
Živio je Abdullah ibn Mes`ud sve do vremena vladavine halife Osmana ibn Affana, r.a.. Kada je obolio smrtnom bolešću, dođe mu halifa Osman, r.a., u posjetu, pa ga upita: “Šta te muči?” Reče: “Moji grijesi.” Upita Osman, r.a.: “A šta bi želio?” Odgovori: “Allahovu milost.” Upita ga: “Hoćeš li da naredim da ti daju sve ono što si odbio da primaš zadnjih godina?” Reče: “Ništa mi ne treba. Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: ‏ ‏”مَنْ قَرَأَ سُورَةَ الْوَاقِعَةِ كُلَّ لَيْلَةٍ لَمْ تُصِبْهُ فَاقَةٌ أَبَدًا‏ “Ko prouči svake noći Suru El-Vakia, nikad ga neće zadesiti siromaštvo!”
Kada je nastupila noć Abdullah ibn Mes`ud, r.a., preseli, a njegov jezik je do zadnjeg časa spominjao Allaha i učio Njegove jasne ajete.
Znam za siromašne muslimane, uglavnom nezaposlene demobilisane borce, koji na Baščaršiji i drugim trgovima širom BiH čekaju da ih neko pozove da za teške fizičke poslove zarade koju marku i na halal način prehrane porodice, a oni su pod Allahovom, dž.š., zaštitom i oni sanjaju i viđaju: Poslanika, s.a.v.s., ashabe, šehide, meleke, džennete, učenje Kur’ana i namaze i oni sanjaju da imaju krila i lete, dok znam i one koji bi trebali da predvode i mudro i hrabro vode muslimane, da oni bez obzira na njihov visoki dunjalučki položaj u dušama osjećaju tjeskobu i sanjaju: provalije, nesreće i razvrat. Žuljevi na rukama prvih su vrijedniji od onih drugih i svega što je u njihovu posjedu, a neka se ovi drugi boje Allaha, s.w.t., za emanete koje su na sebe preuzeli, a potom iznevjerili!
Talha b. Ubejdullah, r.a., Kurejšija, poznat pod nadimkom Ebu Muhammed, osmi je po redu prihvatio islam i jedan je od šesterice ashaba (Alija ibn Ebi Talib, r.a., Osman b. Affan, r.a., Talha b. Ubejdullah, r.a., Zubejr ibn Avvam, r.a., Abdurrahman ibn Avf, r.a., i Sa’d b. Ebi Vekkas, r.a.) koje je Omer, r.a., imenovao kao savjetodavno vijeće za izbor halife poslije njegove smrti. U bici na Bedru nije učestvovao, jer je bio na putu u Šamu (današnjoj Siriji). Učesnik je bitke na Uhudu i u njoj je svojim tijelom štitio Poslanika, s.a.v.s.. Nakon toga je učestvovao u svim vojnim pohodima Allahova Poslanika, s.a.v.s.. Jedan je od deset ashaba (عَشَرَةِ الْمُبَشِّرِينَ بِالْجَنَّةِ) kojima je Poslanik, s.a.v.s., prenio vijest da im je Allah, dž.š., zagarantirao džennet. U bici na Uhudu, Talha, r.a., je svojim tijelom štitio Poslanika, s.a.v.s., pa su mu odsječeni prsti ruke. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: لَوْ قُلْتَ: بِاسْمِ اللهِ، لَرَفَعَتْكَ المَلاَئِكَةُ وَ النَّاسُ يَنْظُرُونَ” „Da si kazao: „Bismillah!“, meleki bi te uzdigli, na očigled ljudi!“
U drugoj predaji stoji:
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „U bici na Uhudu, su uz mene samo (osim Allaha) bili Džibril sa desnu i Talha sa lijevu stranu!“
U bici na Uhudu, Talha, r.a. je na svome tijelu imao sedamdeset rana, sabljom, kopljem i strijelom. Poslije bitke Poslanik, s.a.v.s., ga je nazvao “Živim šehidom” “الشَّهِيدُ الْحَيُّ” i „Dobri Talha” (طَلْحَةُ الْخَيْرِ), u bici Zu-l-Ašire sa „Velikodušni Talha“ (طَلْحَةُ الْفَيَّاضُ), a u bici na Hajberu „Darežljivi Talha“ (طَلْحَةُ الْجُودِ). Učesnik je i Bitke kod deve i tu je u svojoj 60. godini života prvi postigao šehadet. Alija ibn Ebi Talib, r.a., je po saznanju za njegovu smrt, sjahao sa deve, obrisao sa Talhinog, r.a., lica i brade prašinu i kazao: “Kamo sreće da sam prije ovoga umro na dvadeset godina!”
Od Džabira ibn Abdullaha, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “مَنْ أَرَادَ أَنْ يَنْظُرَ إِلَى شَهِيدٍ يَمْشِي عَلَى رِجْلَيْهِ فَلْيَنْظُرْ إِلَى طَلْحَةَ بْنِ عُبَيْدِ اللهِ” “Ko želi vidjeti živog šehida, neka gleda Talhu b. Ubejdullaha!”
Imam Tirmizija prenosi da je Alija ibn Ebi Talib, r.a., čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., kada reče: طَلْحَةُ وَالزُّبَيْرُ جَارَايَ فِي الْجَنَّةِ “Talha i Zubejr su moje komšije u džennetu.”
Od Alije ibn Ebi Taliba, r.a., prenosi se da je rekao: “Želim da ja, Talha, Zubejr i Osman budemo od onih za koje je Allah u Kur’anu rekao:
“وَنَزَعْنَا مَا فِي صُدُورِهِم مِّنْ غِلٍّ إِخْوَانًا عَلَى سُرُرٍ مُّتَقَابِلِينَ” (سورة الحجر: 47)
“I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti.” (Suretu El-Hidžr: 47)
Neka je selam na vas dobri ashabi Poslanika, s.a.v.s., koji ste bili istinski robovi Milostivog Gospodara i časni sljedbenici sunneta Poslanika, s.a.v.s.!
Braćo i sestre, budimo od onih koji se samo Allaha, dž.š., boje i žude za susretom s’ Njim!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji se iskreno kaju za učinjene grijehe, od onih koji vole druge muslimane i čuvaju njihovu čast, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 25. ševval 1429.h. Hutba: Džamija “Kralj Fahd” 24. oktobar 2008.g. Nezim Halilović Muderris

[Mustafa]

#7090

[b]ŠEST PRAVA MUSLIMANA U ODNOSU
NA DRUGOG MUSLIMANA[/b]
hutba 1.

Braćo i sestre u islamu! Danas 02. zu-l-ka’de 1429.h., što odgovara 31. oktobru 2008. godine, hutbu sam naslovio sa “Šest prava muslimana u odnosu na drugog muslimana”.
O zadatoj temi ću inša-Allah u nastavcima govoriti na temelju hadisa koji bilježi imam Muslim u Sahihu:
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Šest je prava muslimana u odnosu na drugog muslimana: 1. kada ga susretneš, nazovi mu selam, 2. kada te pozove, posjeti ga, 3. kada od tebe traži savjet, posavjetuj ga, 4. kada kihne i zahvali Allahu, nazdravi mu, 5. kada se razboli posjeti ga i 6. kada umre, slijedi ga (klanjaj dženazu i isprati ga)!” (Muslim)

U današnjoj hutbi ću inša-Allah kroz Kur’an i hadis protumačiti prvo pravo, pomenuto u citiranom hadisu.
1) “إِذَا لَقِيتَهُ فَسَلِّمْ عَلَيْهِ” “Kada ga susretneš, nazovi mu selam!”
Poslanik, s.a.v.s., u ovom i drugim hadisima podstiče na nazivanje selama i njegovo uzvraćanje. Selam je dunjalučko i ahiretsko pitanje među vjernicima i melekima i on znači izražavanje mira u svakoj situaciji za sve one kojima se naziva. Istinski selam izbija iz dubina srca vjernika, a potom se manifestuje na jeziku. Zapitajmo se: Kako jedni drugima nazivamo selam i jesu li od naših jezika i ruku sigurni oni sa kojima se selamimo?

Poslanik, s.a.v.s., odgovara na pitanje ashaba: Prenosi Abdullah ibn Omer, r.a.: “Upitan je Poslanik, s.a.v.s.,: “Koji je islam najbolji?” Reče: “Da nahraniš gladnoga i da nazoveš selam, onome koga poznaješ i onome koga ne poznaješ!” (Buharija i Muslim)
Kao muslimani na selam smo dužni uzvratiti još ljepše ili na isti način, kao što stoji u 86. ajetu Sure En-Nisa’:
“Kada se neko sa vama upita, onda mu na još ljepši način odgovorite ili isto uzvratite! Allah će tražiti da se za sve račun položi!” (Suretu En-Nisa’: 86)
Poslanik, s.a.v.s., podstiče nazivanje selama, a putem selama se muslimani međusobno vole i to biva razlogom ulaska u džennet, kao što stoji u slijedećoj predaji koju bilježi imam Muslim:
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nećete ući u džennet dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati dok se međusobno ne budete voljeli. Hoćete li da vam ukažem na nešto, ako budete činili, da ćete se zavoljeti? Širite među vama selam!” (Muslim)
U slijedećoj predaji Poslanik, s.a.v.s., naređuje četiri stvari koje vjernike uvode u džennet:
Prenosi Abdullah ibn Selam, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ljudi, širite selam, hranite gladne, čuvajte rodbinske veze i klanjajte uveče kada ljudi spavaju, ući ćete u džennet sa selamom!” (Tirmizija)

Braćo i sestre, kao iskreni mu’mini ne smijemo škrtariti sa selamom i ne smijemo ne uzvratiti na selam, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Buharija:
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Najškriji su ljudi oni koji škrtare sa selamom, neuračunljiv je onaj ko ne odgovori i ako se između tebe i tvoga brata ispriječi drvo, pa možeš da mu nazoveš selam, onda to učini!” (Buharija)
Poslanik, s.a.v.s., nas podučava kako da zaradimo što više sevaba nazivajući selam i kako da se ponašamo prilikom dolaska u društvo i odlaska iz njega:
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je pored Poslanika, s.a.v.s., dok je sjedio prošao čovjek koji je rekao: “Es-selamu alejkum!” Poslanik, s.a.v.s., reče: “Deset dobrih djela.” Pa je prošao drugi čovjek i rekao: “Es-selamu alejkum we rahmetullah!” Pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dvadeset dobrih djela.” Pa je prošao treći čovjek i rekao: “Es-selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu!” Pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Trideset dobrih djela.” (Buharija)
U drugoj predaji koju bilježi imam Ebu Davud stoji:
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada neko od vas dođe na sijelo, neka nazove selam i kada želi da ode neka nazove selam, jer prvi selam nije preči od drugog!” (Ebu Davud)

Muhammed, s.a.v.s., nas podučava ko je kome dužan nazvati selam, pa kaže: Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Jahač naziva selam onome ko pješači, pješak onome ko sjedi i mala grupa velikoj grupi.”(Buharija) U drugoj predaji stoji: “Mlađi naziva selam starijem, prolaznik onome koji stoji i mala grupa velikoj grupi!” (Buharija)
U slijedećem hadisu imamo uputu vezanu za rukovanje i grljenje: Prenosi Enes,r.a.,: “Ashabi Poslanika, s.a.v.s., su kada bi se susreli, rukovalai, a kada bi došli sa putovanja, onda bi se grlili!” (Taberani)

Muhammed, s.a.v.s., nam zabranjuje da se međusobno pitamo na način kako to čine nemuslimani: Prenosi Džabir ibn Abdullah, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne pitajte se sa pozdravom Jevreja, jer se oni pozdarvljaju (kimanjem) glave, dizanjem ruke i išaretom!” (Nesaija)
Ovo dobro trebaju upamtiti generacije “ej-vala, ćao i pozdravljam” i u svoju praksu uvesti selam!!!
Braćo i sestre! Ispunjavajmo naše obaveze prema drugim muslimanima i budimo od onih koji iz dubina duša nazivaju selam i vole sve muslimane i uvažavaju sve dobronamjerne i poštene ljude, koji ne čine nered na Zemlji!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji se iskreno kaju za učinjene grijehe i jedni drugima nazivaju selam, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 02. zu-l-ka’de 1429.h. Hutba: Džamija “Kralj Fahd” 31. oktobar 2008.g.
Nezim Halilović Muderris

[Mustafa]

#7270

[b]ŠEST PRAVA MUSLIMANA U ODNOSU
NA DRUGOG MUSLIMANA[/b]
hutba 2.

Braćo i sestre u islamu! Danas 09. zu-l-ka’de 1429.h., što odgovara 07. novembru 2008. godine, u drugoj hutbi zaredom govorim na temu “Šest prava muslimana u odnosu na drugog muslimana”.
Odmah na početku, podsjećam vas na hadis, koji je predmetom našeg tumačenja:
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Šest je prava muslimana u odnosu na drugog muslimana: 1. kada ga susretneš, nazovi mu selam, 2. kada te pozove, posjeti ga, 3. kada od tebe traži savjet, posavjetuj ga, 4. kada kihne i zahvali Allahu, uzvrati mu, 5. kada se razboli posjeti ga i 6. kada umre, slijedi ga (klanjaj dženazu i isprati ga)!” (Muslim)

U današnjoj hutbi inša-Allah tumačim drugo, treće i četvrto pravo muslimana u odnosu na drugog muslimana.
2) “وَإِذَا دَعَاكَ فَأَجِبْهُ” “Kada te pozove, odazovi se!”
Prenosi Abdullah ibn Omer, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada neko od vas bude pozvan na svadbu, neka se odazove!” U drugoj predaji stoji: “Odazovite se na poziv, kada budete pozvani!” (Muslim)
Prenosi Abdullah ibn Omer, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Odvratno li je veselje na koje se pozivaju bogataši, a ostavljaju siromasi. Onaj ko se ne odazove, zgriješio je prema Allahu i Poslaniku (s.a.v.s.)!” (Muslim)
Kaže Ibn Hadžer El-Askalani: “U ovome je dokaz da je odazivanje na poziv vadžib, jer se grijeh ne pripisuje osim onome ko ostavi vadžib.”

Ibrahim, a.s, kako stoji u predajama nikada nije jeo sam, već bi išao po nekoliko kilometara tražeći nekoga ko bi mu se pridružio u jelu. Jedne prilike je Ibrahim, a.s., čovjeku kojeg je našao da zajedno jedu rekao da spomene Allahovo, dž.š., ime, što je ovaj odbio, a Ibrahim, a.s., mu ne dozvoljava da jede. Allah, s.w.t., Ibrahima, a.s., a on je Halilullah (Allahov prijatelja), prekorava riječima. „Ja tog čovjeka hranim šezdeset godina, a on Me ne priznaje, pa zbog čega ga ti odbijaš da jede samo jednom, od onoga što sam ti Ja dao?“

Nije dozvoljeno da se čovjek odazove na sijelo gdje se čini grijeh, osim sa ciljem da ga spriječi, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Ahmed:
Prenosi Omer ibn El-Hattab, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ne sjedi za stolom za kojim se poslužuje alkohol!” (Ahmed)
Ibn Kajjim u El-Minhadžu kaže: “Nije dozvoljeno odazivanje na poziv: nasilnika, razvratnika i novotara, te na sijelo na kojem se laže i smije.” Takođe nije dozvoljeno odazivanje na sijelo na kojem se: pije alkohol, kocka, pjeva, pleše i slično!

Nisu se na poziv dužni odazvati ni: bolesnici, oni koji paze na bolesnike, oni koji čuvaju svoj ili tuđi imetak, oni koji imaju groznicu i onda kada je nevrijeme.”
Ulema postavlja nekoliko uslova za odazivanje na poziv: 1) da se na mjestu poziva ne čini grijeh, 2) da onaj ko poziva ne bude od onih, koje treba izbjegavati zbog njihovih grijeha, prije nego učine tevbu, 3) da je onaj koji poziva musliman, 4) da hrana i piće na tom mjestu budu halal, 5) da odazivanjem na poziv ne propušta nešto što je vadžib i 6) da onaj koji se odaziva na poziv ne pretrpi neku štetu u smislu nemogućnosti izvršenja preče obaveze. Žena ne smije da se odazove na poziv, bez dozvole svoga muža.

Prenosi Džerir ibn Abdullah, r.a.: “Zavjetovao sam se Poslaniku, s.a.v.s., na obavljanje namaza, davanje zekata i savjetovanje svih muslimana!” (Muslim)
Prenosi Temim Ed-Dari, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Vjera je nasihat (savjet)!” Rekli smo: “Kome?” Reče: “Allahu, Njegovoj Knjizi, Poslaniku, imamima (vođama) ummeta i svim muslimanima!” (Muslim)
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allah je zadovoljan kada vi praktikujete troje: da Ga obožavate ne pripisujući Mu ništa; da se Njegovog užeta držite i da se međusobno ne podvajate; i da savjetujete one kojima je Allah dao vlast nad vama!” (Ahmed)

Kaže imam Ahmed: “Kada bih znao da je moja dova kabul (primljena), uputio bih je vođi muslimana, jer je njegova ispravnost i ispravnost potčinjenih!”
Muslimani su dužni jedni druge savjetovati na lijep način i da ih podučavaju onome što ne znaju. Nije manja potreba brata u vjeri za savjetom od potrebe za imetkom, pa ko posjeduje bogatstvo znanja, neka posavjetuje one koji to ne posjeduju. Savjet muslimanima biva u pogledu njihova dobra na obadva svijeta i on podrazumijeva podučavanje brata i ukazivanje na njegove pogreške nasamo, a ne javno, jer to onda prelazi u kritiku i javno sramoćenje. Lijep način savjetovanja je indirektan način, kao da savjetujemo svoje dijete da “treba da nakon proučene bismile jede i pije desnom rukom, da ulazi u džamiju i kuću desnom nogom, a izlazi lijevom i slično”. Bilježi se predaja da su Hasan i Husein, r.a., unuci Poslanika, s.a.v.s., jedne prilike vidjeli jednog muslimana koji je neispravno uzimao abdest, pa su se njih dvojica natjecala, ko će od njih uzeti abdest ispravnije i na taj način su tom čovjeku ukazali na njegove pogreške…
4) وَإِذَا عَطَسَ فَحَمِدَ اللهَ فَشَمِّتْهُ “Kada kihne i zahvali Allahu, uzvrati mu!”

Prenosi Alija ibn Ebi Talib, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada neko od vas kihne, neka kaže “Elhamdu lillah!” Kada to kaže, neka mu brat ili prijatelj kažu: “Jerhamukel-lah” (Allah ti se smilovao!)”. Kada mu kaže: “Jerhamukelllah”, neka kaže: “Jehdikumul-llah we juslih balekum” (Allah te uputio i očistio srce)!” (Buharija)
Kaže imam Ibn Kajjim u Zadu-l-Meadu: “Vidljivo je iz hadisa da je uzvraćanje onome ko kihne fardi ajn svakome ko čuje onoga koji kihne da se zahvali Allahu i nije dovoljno da to učini samo jedan.”

Ovo je jedno od mišljenja uleme i njega prihvata Ibn Ebi Zejd (El-Kajrevani) i Ebu Bekr ibn El-Arebi. Ako onaj koji kihne ne zahvali Allahu, onda mu se ne uzvraća, kao što stoji u hadisu:
Prenosi Ebu Musa El-Ešari, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada neko od vas kihne i zahvali Allahu, uzvratite mu, a ako ne zahvali Allahu, nemojte mu uzvraćati!” (Muslim)
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada neko od vas kihne, neka mu onaj ko je u društvu uzvrati, a ako bude kihao više od tri puta, onda je prehlađen (i ne treba mu uzvraćati)!” (Ebu Davud)
Prenosi Ebu Hurejre, r.a.: “Kada bi Poslanik, s.a.v.s., kihnuo, stavio bi ruku ili dio odjeće na usta i tiho bi kihnuo!” (Ebu Davud)

Braćo i sestre! Ispunjavajmo naše obaveze prema drugim muslimanima u pogledu: odazivanja na poziv, savjetovanja i uzvraćanja na kihanje, nakon zahvale Allahu, s.w.t., budimo istinska braća i časni čuvari dina!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji se iskreno kaju za učinjene grijehe i i međusobno se vole, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 09. zu-l-ka’de 1429.h. Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
07. novembar 2008.g.
Nezim Halilović Muderris

[Mustafa]

#7472

[b]
ŠEST PRAVA MUSLIMANA U ODNOSU
NA DRUGOG MUSLIMANA[/b]
hutba 3.

Braćo i sestre u islamu! Danas 16. zu-l-ka’de 1429.h., što odgovara 14. novembru 2008. godine, u trećoj hutbi zaredom govorim na temu “Šest prava muslimana u odnosu na drugog muslimana”.
Odmah na početku, podsjećam vas na hadis, koji je predmetom našeg tumačenja:

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Šest je prava muslimana u odnosu na drugog muslimana: 1. kada ga susretneš, nazovi mu selam, 2. kada te pozove, posjeti ga, 3. kada od tebe traži savjet, posavjetuj ga, 4. kada kihne i zahvali Allahu, uzvrati mu, 5. kada se razboli posjeti ga i 6. kada umre, slijedi ga (klanjaj dženazu i isprati ga)!” (Muslim)
U današnjoj hutbi inša-Allah tumačim peto i šesto pravo muslimana u odnosu na drugog muslimana:

5. “وً إِذَا مَرِضَ فَعُدْهُ””Kada se razboli, posjeti ga!”
Pravo je braćo i sestre bolesnog muslimana da ga obiđemo i na taj način zaslužimo Allahovu, dž.š., milost. Imam Ibn Madždže bilježi hadis:
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko posjeti bolesnika ili posjeti svoga brata (u islamu) u ime Allaha, pozove ga glasnik: “Bio dobro, neka ti je dobro kretanje i dobio mjesto u džennetu!” (Ibn Madždže)
Na vjernike koji se međusobno posjećuju meleki donose salavate, što potvrđuje slijedeća predaja:
Prenosi Alija ibn Ebi Talib, r.a.: “Čuo sam Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: “Nema niti jednog muslimana koji ujutro obiđe drugog muslimana a d ana njega ne donosi salavat sedamdeset hiljada meleka, sve dok ne omrkne, a ako ga obiđe uveče, na njega savalavat donosi sedamdeset hiljada meleka, sve dok ne osvane i imaće harif (džennetske plodove).” (Tirmizija)

Ovo se draga braćo i sestre odnosi na obilazak zdravih, a posebno bolesnih muslimana, pod uslovom da su ti naši obilasci iskreno u ime Allaha, dž.š., i da ne sadržavaju: laž, potvaranje, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi, neumjesne šale i općenito ružan govor. Blago onima koji se međusobno obilaze u ime Allaha, dž.š., i koji Njega veličaju! Na njih se spušta Allahova, dž.š., milost i oni su sretnici, a moramo priznati da je takvih sijela sve manje.
Poslanik, s.a.v.s., podučava ashabe kako da uče dovu prilikom posjete bolesniku:
Prenosi Aiša, majka mu’mina, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., obilazio rođake, potirao bi ih svojom desnom rukom i govorio: “Allahu, Gospodaru ljudi, otkloni bolest, izliječi ga, Ti si onaj Koji liječi, nema lijeka osim Tvoga lijeka, lijekom koji će otkloniti bolest!” (Buharija)
Dova vjernika biva razlogom ozdravljenja bolesnika, kao što stoji u predaji koju bilježi imam Ebu Davud:
Prenosi Abdullah ibn Abbas, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko posjeti bolesnika, kojem nije došao edžel (trenutak smrti), pa kod njega kaže sedam puta: “Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Velikoga Arša (Prijestolja), da ti da ozdravljenje!”, a da ga Allah neće osloboditi od te bolesti!” (Ebu Davud)

U drugoj predaji stoji:
Prenosi Abdullah ibn Abbas, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., kada bi ušao da posjeti bolesnika, govorio: “Allah te očistio!” (Buharija)
Ebu Bekr Es-Siddik, r.a., je u odnosu na druge ashabe prednjačio u dobru i oni koji budu slijedili njegovu praksu, biće od stanovnika dženneta, kao što stoji u slijedećoj predji:
Prenosi Ebu Hurejre, r.a, da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: «Ko je danas zapostio?». Ebu Bekr je odgovorio: «Ja!» Upitao je: «Ko je od vas danas obišao bolesnika?». Ebu Bekr je ponovo odgovorio: «Ja!» Upita: «Ko je danas od vas klanjao dženazu?» Ebu Bekr je odgovorio: «Ja!» Poslanik, s.a.v.s, je ponovo zapitao: «Ko je od vas danas nahranio gladnog?» Ebu Bekr je, ponovo, odgovorio: «Ja!» Vjerovjesnik, s.a.v.s, je, nakon toga, rekao: «Ko izvrši sve ovo, ući će u džennet!” (Muslim)
O vrijednosti obilaska bolesnika govori i slijedeći hadis:
Prenosi Ebu Hurejre, r.a, da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: «Allah Uzvišeni će na Sudnjem danu reći: «Čovječe, Ja sam se bio razbolio ali Me ti nisi posjetio». Čovjek će upitati: «Kako da Te posjetim, Gospodaru, kad si Ti Gospodar svjetova?!». Reći će: «Zar nisi znao da se taj i taj Moj rob razbolio, a ti ga nisi posjetio? Zar ne znaš da bi Me našao kod njega da si ga posjetio?!» (Muslim)

Adabi (pravila) posjete bolesniku su: 1. Ponijeti bolesniku hediju, što će biti očit znak naše pažnje, 2. Nazvati selam, rukovati se sa bolesnikom ili ga zagrliti i staviti ruku na njegovo čelo, 3. Okrenuti se prema njemu i zamoliti Allaha, s.w.t., za njegovo ozdravljenje, što će mu osnažiti nadu i oraspoložiti ga, 4. Ne zadržavati se dugo uz bolesnika, jer ga to može zamoriti; 5. Zamoliti bolesnika da prouči dovu za one koji ga posjećuju, jer se bolesnikova dova ne odbija, 6. Ne govoriti u njegovu prisustvu o smrti i ne spominjati smrt drugih, jer bi ga to moglo potresti, 7. Ne govoriti povišenim tonom, kako ga ne bismo uznemirili, 8. Ne prisiljavati ga da jede i pije, ako ne može.

6. “وَ إِذَا مَاتَ فَاتَّبِعْهُ” “Kada umre, slijedi ga (klanjaj mu dženazu i isprati ga)!”
Šesto pravo muslimana u odnosu na drugog muslimana je da mu klanja dženazu i prisustvuje njegovu ukopu. Kaže Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji bilježi imam Ahmed:
Prenosi Ebu Seid El-Hudri, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Obilazite bolesnike i slijedite im dženaze, jer vas to podsjeća na Ahiret!” (Ahmed)
Za one koji klanjaju dženazu i ukopaju umrlog, slijedi posebna nagrada kao što stoji u hadisu:
Prenosi Ebu Hurejre, r.a, da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Ko slijedi dženazu, sa čvrstom vjerom i nadom u nagradu, klanja je i zakopa ga, on se vraća sa dva “kirata” nagrade, svaki kirat je kao Uhud. A ko klanja i vrati se prije ukopa, on se vraća sa jednim kiratom.” (Buharija)
Sunnet je da se za porodicu umrlog od strane rodbine i komšija priprema hrana, sedam dana nakon smrti umrlog, što je bila praksa i nas Bošnjaka do unazad tridesetak godina, kada se uvodi običaj po kojem se posjetiocima od strane porodice postavljaju ručkovi i večere, pa se u posljednje vrijeme hrana čak dijeli na samim haremima, što apsolutno nema veze sa islamskim propisima.

Braćo i sestre! Ispunjavajmo naše obaveze prema drugim muslimanima u pogledu: posjete bolesnicima, klanjanja dženaza i ukopa umrlih muslimana!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji se iskreno kaju za učinjene grijehe i i međusobno se vole, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 16. zu-l-ka’de 1429.h. Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
14. novembar 2008.g.
Nezim Halilović Muderris

[Kaza]

#7721

ISKRENOST – ES-SIDKU

Braćo i sestre u islamu! Danas, 23. zu-l-ka’de 1429.h., što odgovara 21. novembru 2008. godine, hutbu sam naslovio sa “Iskrenost – Es-sidku”. Iskrenost je najvažnija karakterna osobina mu’mina i ona je posebno krasila: poslanike, evlije, šehide, ulemu i dobre mu’mine.
Činjenica je da u ovom Allahovom, dž.š., lijepom vremenu, a svako vrijeme je Allahovom, dž.š., voljom lijepo, ali ga ljudi učine lošim, pa i u ovom našem lijepom vremenu, vremenu loših i neprincipijelnih pojedinaca, vremenu beskičmenjaka i ljigavaca i vremenu podmitljivih pojedinaca i nepouzdanih i nasilnih vladara, govor o iskrenosti ima posebnu težinu i važnost.
Allah, s.w.t., od ljudi traži iskrenost i zalaganje za nju i za to obećava nagradu:
“يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَقُولُوا قَوْلا سَدِيدًا”(70) “يُصْلِحْ لَكُمْ أَعْمَالَكُمْ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَمَن يُطِعْ اللَّهَ وَرَسُولَهُ فَقَدْ فَازَ فَوْزًا عَظِيمًا”(71) (سورة الأحزاب: 70-71)
“O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu!”(70) “On će popraviti vaša djela i grijehe će vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Posla¬niku Njegovu bude pokoravao, postići će ono što bude želio.”(71) (Suretu Al-Ahzab: 70 – 71)
Allah, s.w.t., nam u citiranim ajetima naređuje da se samo Njega bojimo i da samo govorimo istinu. Oni koji se istinski boje svoga Gospodara, oni govore samo istinu, makar ona bila i na njihovu štetu. Takve ljude Allah, dž.š., će nagraditi i grijehe će im oprostiti, a to bi trebao da bude naš cilj i preokupacija.
Poslanik, s.a.v.s., nas podstiče da govorimo samo dobro ili da šutimo, pa u hadisu koji bilježi imam Buharija stoji:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “مَنْ كَانَ يُؤْمِنُ بِاللهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ فَلْيَقُلْ خَيْرًا أَوْ لِيَصْمُتْ، وَمَنْ كَانَ يُؤْمِنُ بِاللهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ فَلْيُكْرِمْ جَارَهُ، وَمَنْ كَانَ يُؤْمِنُ بِاللهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ فَلْيُكْرِمْ ضَيْفَهُ” (البخاري)
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka počasti komšiju, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ugosti gosta!“ (Buharija)
Poslanik, s.a.v.s., nas podučava šta se sve kod čovjeka ne može naći u isto vrijeme, pa u hadisu koji bilježi imam Ahmed, stoji:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “لاَ يَجْتَمِعُ الْإِيمَانُ وَالْكُفْرُ فِي قَلْبِ امْرِئٍ، وَلاَ يَجْتَمِعُ الْكِذْبُ وَالصِّدْقُ جَمِيعًا، وَلاَ تَجْتَمِعُ الْخِيَانَةُ وَالْأَمَانَةُ جَمِيعًا” (أحمد)
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Iman i kufr (nevjerovanje) se ne mogu naći zajedno, niti se mogu sastaviti laž i iskrenost i izdajstvo i povjerenje.“ (Ahmed)
Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji bilježi imam Ahmed, kaže:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “كَبُرَتْ خِيَانَةً أَنْ تُحَدِّثَ أَخَاكَ حَدِيثًا، هُوَ لَكَ مُصَدِِّقٌ، وَأَنْتَ لَهُ كَاذِبٌ” (أحمد)
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dovoljno je prevare da govoriš nešto svome bratu, a on ti vjeruje, dok ti lažeš!” (Ahmed)
Iskrenost u riječima prenosi čovjeka u iskrenost u djelima i ispravnost u postupcima, jer nastojanje čovjeka da se pridržava istine u onome što govori dovodi do toga da svjetlost istine zasija u njegovu srcu i mislima i da ga ljudi prepoznaju kao iskrenog i pouzdanog.
Poslanik, s.a.v.s., nam naređuje iskrenost, a zabranjuje laž, pa u hadisu koji bilježi imam Muslim kaže:
عَنْ عَبْدَ اللَّهِ بْنِ مَسْعُودٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: “عَلَيْكُمْ بِالصِّدْقِ فَإِنَّ الصِّدْقَ يَهْدِى إِلىَ الْبَرِّ وَإِنَّ الْبِرَّ يَهْدِى إِلىَ الْجَنَّةِ وَلاَ يَزَالُ الرَّجُلُ يَصْدُقُ وَيَتَحَرَّى الصِّدْقَ حَتَّى يُكْتَبَ عِنْدَ اللهِ صِدِّيقًا، وَإِيَّاكُمْ وَالْكَذِبُ فَإِنَّ الْكَذِبَ يَهْدِى إِلىَ الْفُجُورِ وَإِنَّ الْفُجُورَ يَهْدِى إِلىَ النَّارِ وَلاَ يَزَالُ الرَّجُلُ يَكْذِبُ وَيَتَحَرَّى الْكِذْبَ حَتَّى يُكْتَبَ عِنْدَ اللهِ كَذَّابًا” (مسلم)
Prenosi Abdullah ibn Mes’ud, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Budite iskreni, jer iskrenost vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvo u džennet. Čov¬jek će, govoreći istinu i pridržavajući se nje, biti upisan kod Allaha kao iskren. I klonite se laži, jer laž zaista vodi bes¬tidnosti, a bestidnost vodi u džehennem. Čovjek će, la¬žući i postupajući po laži, biti upisan kod Allaha kao lažac.” (Buharija)
Iskrenost je pohvalna, a laž je odvratna. Laž nije dozvoljena osim u tri slučaja: 1) laž radi pomirenja zavađenih, 2) laž u ratu i 3) laž supruzi (ako ima mnogo zahtjeva, pa joj se kaže: “kupiću ti to inša-Allaha, a znamo unaprijed da to ne možemo ili odvešću te tu i tu i slično“).
U tom smislu je i predaja, koju bilježi imam Muslim:
عَنْ أُمِّ كُلْثُومَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهَا: “مَا سَمِعْتُ رَسُولَ اللهِ صَلىَّ اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يُرَخِّصُ فِي شَيْءٍ مِنَ الْكِذْبِ إِلاَّ فِي ثَلاَثٍ: الرَّجُلِ يَقُولُ الْقَوْلَ يُرِيدُ بِهِ الْإِِْصلاَحَ، وَالرَّجُلِ يَقُولُ الْقَوْلَ فِي الْحَرْبِ، وَالرَّجُلِ يُحَدِّثُ امْرَأَتَهُ وَالْمَرْأَةِ تُحَدِّثُ زَوْجَهَا” (مسلم)
Prenosi Ummu Kulsum, r.a.: „Nisam čula Poslanika, s.a.v.s., da je odobrio laž, osim u tri slučaja: čovjeku koji kaže nešto u cilju pomirenja, čovjeku koji kaže nešto u ratu i čovjeka koji govori ženi i ženi koja govori čovjeku!“ (Muslim)
Kada je preselio otac Ebu Jezida El-Bustamija, dok je on još bio dječak od deset godina, njegova majka prodade svo nasljedstvo, koje je iznosilo četrdeset zlatnih dinara. Dade mu novac i posla ga sa karavanom koja je išla u pravcu Hidžaza, sa ciljem da izučava šerijatske nauke. Reče mu majka: “Obećaj mi da nećeš slagati, bez obzira na situaciju!” On joj obeća i krenu karavana svojim putem. Ubrzo na nju napadoše hajduci, koji je potpuno opljačkaše i uhvatiše dječaka, kojeg upitaše: “Imaš li novca?” Reče: “Da. Imam četrdeset zlatnih dinara!” Oni se nasmijaše i pustiše ga. Plijen donesoše svome vođi, koji ih upita: “Ima li da je još šta ostalo?” Rekoše: “Nije ostalo ništa, osim što smo pitali dječeka, a on reče da ima četrdeset zlatnih dinara.” Upita: “Šta ste uradili sa njim?” Rekoše: “Nismo mu povjerovali, pa smo ga pustili.” Reče: “Dovedite mi ga!” Kada dovedoše Ebu Jezida El-Bustamija, reče mu vođa hajduka: “Imaš li novca?” Reče: “Da. Četrdeset zlatnih dinara.” Reče: “Gdje su?” Odgovori: “Evo ih!“ I dade ih vođi hajduka, koji ga upita: “Šta te je navelo da priznaš šta posjeduješ od novca?” Reče: “Obaćao sam majci da neću lagati!” Reče vođa hajduka: “A ja sam tvojim sebebom učinio tevbu (pokajanje)!” Potom mu vrati novac i vrati sve što je bilo otuđeno od karavane, te naredi svome društvu da je prate dok ne prođu nesigurno područje.
Kaže El-Haris El-Muhasibi: “Znaj, Allah ti se smilovao, da su iskrenost i ihlas temelj svega; od iskrenosti se granaju strpljivost, zadovoljstvo, skrušenost i prijaznost, a od ihlasa se granaju: jekin, strah, ljubav, stid i uvažavanje. Iskrenost se ne upotpunjuje osim u tri stvari: iskrenost u vjerovanju, iskrenost nijeta u djelima i iskrenost u govoru.”
Poslanik, s.a.v.s., potvrđuje da musliman može imati određene nedostatke, ali da ne može biti lažac:
عَنْ صَفْوَانَ بْنِ سَلِيمَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ: “قِيلَ لِرَسُولِ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: “أَيَكُونُ الْمُؤْمِنُ جَبَّانًا؟” فَقَالَ: “نَعَمْ” فَقِيلَ لَهُ: “أَيَكُونُ الْمُؤْمِنُ بَخِيلاً؟” فَقَالَ: “نَعَمْ.” فَقِيلَ لَهُ: “أَيَكُونُ الْمُؤْمِنُ كَذَّابًا؟” فَقَالَ: “لاَ” (مالك)
Prenosi Safvan ibn Selim, r.a.: „Rečeno je Poslaniku, s.a.v.s.: „Može li vjernik biti kukavica?“ Reče: „Da!” Upitaše: „Može li vjernik biti škrtica?“ Reče: „Može.“ Upitaše: „Može li vjernik biti lažac?“ Odgovori: „Ne!“ (Malik)
Prenosi Abdullah ibn Amir, r.a.: “Jedne prilike dok je Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjedio kod nas, pozva me majka: “Dođi da ti nešto dam!” Upita Poslanik, s.a.v.s.: “Šta si željela da mu daš?” Reče: “Htjela sam da mu dam hurmu.” Reče Poslanik, s.a.v.s.: أَمَا إِنَّكِ لَوْ لَمْ تُعْطِيهِ شَيْئاً كُتِبَتْ عَلَيْكِ كِذْبَةٌ “Kada mu ne bi dala ništa, na teret bi ti bila stav¬ljena laž.” (Ebu Davud)
Prenosi Ibn Dževzi iz imam Ahmedovog Menakiba, da mu je bilo rečeno: “Kako si se sačuvao Mu’tesimove sablje i Vasikova biča?” Odgovori: “Kada bi se iskrenost stavila na ranu, ona bi se zaliječila!”
Kaže Džunejd: “Istinska iskrenost je u tome da kažeš istinu tamo odakle te može izvući laž.“
Rečeno je Mudrom Lukmanu: “Kako si postigao sve ovo?” Reče: “Bogobojaznošću, iskrenim govorom, ispunjavanjem obećanja i ostavljanjem onoga što me se ne tiče.”
Braćo i sestre, učimo dovu za čišćenje naših jezika, a ta kratka i sadržajna dova glasi:
“الَّلهُمَّ طَهِّرْ قَلْبِي مِنَ النِّفَاقِ وَعَمَلِي مِنَ الرِّيَاءِ وَلِسَانِي مِنَ الْكََذِبِ وَعَيْنِي مِنَ الْخِيَانَةِ”
„Allahu, očisti mi srce od dvoličnosti, djela od rijaa (prikazivanja drugima), jezik od laži i oči od izdaje!“
Braćo i sestre, vi koji volite Allaha, s.w.t., i Njegova Poslanika, s.a.v.s., poslušajmo riječi Allaha, s.w.t., i savjete našeg Poslanika, s.a.v.s., jer će nam to donijeti sreću na obadva svijeta! Budimo iskreni u svome vjerovanju i svome govoru i natječimo se u dobru!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji uvijek govore istinu, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 23. zu-l-ka’de 1429.h.

Hutba: Džamija “Kralj Fahd” 21. novembar 2008.g.
Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Kaza]

#8202

ZAHVALA STVORITELJU SVJETOVA

Braćo i sestre u islamu! Danas 21. zu-l-hidždže 1429.h., što odgovara 19. decembru 2008. godine, uz Allahovu, dž.š., pomoć govorim na temu «Zahvala Stvoritelju svjetova».
Braćo i sestre, na pomenutu temu govorim nakon: paljevine džamije u Fazlagića Kuli, Gacko, koja je zapaljena uoči Kurban Bajrama, 7/8 decembar 2008. godine; nakon puštanja na slobodu i dolaska u Bosnu i Hercegovinu, trojice od šestorice, pripadnika tzv. “Alžirske grupe”, koji su početkom 2002. godine od strane Lagumdžijine Vlade isporučeni Američkoj Vladi, te su nakon sedam godina provedenih u američkom logoru Gvatanamo, oslobođeni i nakon dolaska avionskih hadžija u Bosnu i Hercegovinu, a sve u sjeni žestoke medijske kampanje uperene protiv vjernika, uz zalaganje “za tradicionalni islam u Bosni i Hercegovini”, te provlačenje teze o opasnosti od navodnog islamskog terorizma.
Savjetujem medijima i institucijama vlasti da se pozabave stvarnim terorizmom u BiH, a njega je bilo i sve su prilike biće, ali on ne nosi prefiks “islamski”, već “kršćanski, srpski, četnički, ustaški i td…”.
Kaže Allah, dž.š., u 18. ajetu Sure En-Nahl:
“وَإِن تَعُدُّواْ نِعْمَةَ اللَّهِ لاَ تُحْصُوهَا إِنَّ اللَّهَ لَغَفُورٌ رَّحِيمٌ” (سورة النحل: 18)
“Ako budete brojali Allahove blagodati, nećete ih pobrojati; Allah uistinu prašta i samilostan je.” (Suretu En-Nahl: 18)
Ljudi su naviknuti da koriste Allahove, dž.š., blagodati i to što uživaju smatraju sasvim normalnim, ne razmišljajući da su te iste blagodati mnogim pojedincima ili grupama uskraćene. Mnogi su ljudi nemarni i nezahvalni na Allahovim, dž.š., blagodatima i tek kada ih zadesi neka nevolja ili neimaština, oni na sav glas od Njega traže pomoć.
O tome govori 53. ajet Sure En-Nahl:
“وَمَا بِكُمْ مِنْ نِعْمَةٍ فَمِنْ اللَّهِ ثُمَّ إِذَا مَسَّكُمْ الضُّرُّ فَإِلَيْهِ تَجْأَرُونَ” (سورة النحل:53)
“Od Allaha je svaka blagodat koju uživate, a čim vas nevolja kakva zadesi, opet od Njega glasno pomoć tražite.” (Suretu En-Nahl: 53)
Pa zbog čega su ljudi nezahvalni i oholi i zbog čega na sebe prizivaju Allahovu, dž.š., srdžbu, na ovom varljivom dunjaluku i budućem vječnom svijetu, a On obećava zahvalnima da će im još više dati, a da će nezahvalne kazniti, kao što stoji u 7. ajetu Sure Ibrahim:
“وَإِذْ تَأَذَّنَ رَبُّكُمْ لَئِنْ شَكَرْتُمْ لَأَزِيدَنَّكُمْ وَلَئِنْ كَفَرْتُمْ إِنَّ عَذَابِي لَشَدِيدٌ” (سورة إبراهيم:7)
“I kad je vaš Gospodar objavio: “Ako budete zahvalni, Ja ću vam zasigurno još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja će zaista stroga biti.” (Suretu Ibrahim: 7)
To je obećanje Onoga Koji sve stvara i rastvara i Koji ispunjava Svoja obećanja.
Zabranjuje se Poslaniku, s.a.v.s., i njegovim sljedbenicima da budu pokorni onima koji su nemarni u robovanju Allahu, dž.š., i koji strast uzimaju sebi za vodiča, kao što stoji u 28. ajetu Sure El-Kehf:
“…وَلَا تُطِعْ مَنْ أَغْفَلْنَا قَلْبَهُ عَنْ ذِكْرِنَا وَاتَّبَعَ هَوَاهُ وَكَانَ أَمْرُهُ فُرُطًا” (سورة الكهف:28)
“…i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili; koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (Suretu El-Kehf:28)
Kada bi ljudi čvrsto vjerovali u Allaha, dž.š., njima bi On slao mnogobrojne blagodati, a oni koji ne vjeruju, nisu sigurni da ih kazna neće zadesiti u bilo kojem času, dana ili noći, kao što stoji u slijedećim ajetima Sure Al-A’raf:
“وَلَوْ أَنَّ أَهْلَ الْقُرَى آمَنُوا وَاتَّقَوْا لَفَتَحْنَا عَلَيْهِمْ بَرَكَاتٍ مِنْ السَّمَاءِ وَالْأَرْضِ وَلَكِنْ كَذَّبُوا فَأَخَذْنَاهُمْ بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ”(96) “أَفَأَمِنَ أَهْلُ الْقُرَى أَنْ يَأْتِيَهُمْ بَأْسُنَا بَيَاتًا وَهُمْ نَائِمُونَ”(97) “أَوَأَمِنَ أَهْلُ الْقُرَى أَنْ يَأْتِيَهُمْ بَأْسُنَا ضُحًى وَهُمْ يَلْعَبُونَ(98)أَفَأَمِنُوا مَكْرَ اللَّهِ فَلَا يَأْمَنُ مَكْرَ اللَّهِ إِلَّا الْقَوْمُ الْخَاسِرُونَ”(99) (سورة الأعراف:96-99)
“A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagodati i s’ neba i iz Zemlje slali, ali oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili. (96) “A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali?”(97) “Ili, zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći danju dok se budu zabavljali?”(98) “Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji!”(99) (Suretu-l-A’raf: 96-99)
Allah, dž.š., nagovještava nevjernicima kaznu, koja ih može snaći onda kada se najmanje nadaju, bilo da se radi o kazni koja ih može stići na spavanju ili po danu dok oni budu imali dnevnu aktivnost, odnosno kada se budu zabavljali i igrali sa dunjalukom. Zar nam učestale: poplave, zemljotresi, vulkani i drugo nisu dovoljna opomena da i nas slična situacija može zadesiti? Ili smo od onih koji ponekad pomisle kako ćemo upravo mi biti zaobiđeni od svih tih nedaća i kako je dunjaluk naš, ako ne cijeli, onda bar veći dio njega?
Najvećim iskušenjima su bili izloženi poslanici i oni koji ih slijede, što potvrđuje slijedeći hadis:
عَنْ مُصْعَبِ بْنِ سَعْدٍ عَنْ أَبِيهِ قَالَ قُلْتُ: “يَا رَسُولَ اللَّهِ أَيُّ النَّاسِ أَشَدُّ بَلَاءً؟” قَالَ: “الْأَنْبِيَاءُ ثُمَّ الْأَمْثَلُ فَالْأَمْثَلُ. فَيُبْتَلَى الرَّجُلُ عَلَى حَسَبِ دِينِهِ فَإِنْ كَانَ دِينُهُ صُلْبًا اشْتَدَّ بَلَاؤُهُ وَإِنْ كَانَ فِي دِينِهِ رِقَّةٌ ابْتُلِيَ عَلَى حَسَبِ دِينِهِ فَمَا يَبْرَحُ الْبَلَاءُ بِالْعَبْدِ حَتَّى يَتْرُكَهُ يَمْشِي عَلَى الْأَرْضِ مَا عَلَيْهِ خَطِيئَةٌ.” (ترمذي)
Prenosi Mus’ab bin Seid od oca, da je rekao: “Allahov Poslaniče! Ko ima najveća iskušenja.” Reče: “Poslanici, zatim njima slični, zatim njima slični. Čovjek biva iskušan shodno jačini svoje vjere, pa ako mu je vjera jaka imaće jača iskušenja, a ako je njegova vjera slaba biće iskušan shodno njenoj jačini. Čovjeka neće iskušenja napuštati sve dok ne bude Zemljom hodao čist od grijeha.” (Tirmizija)
Allah, dž.š., iz Svoje Milosti prema vjernicima, daje im različita iskušenja, kojim ih čisti od grijeha. Kroz historiju vidimo da je bilo mnogo ljudi koji su bili izloženi teškim kušnjama, koje su oni uz Allahovu, dž.š., pomoć podnijeli i isti su okončavali svoj život, kao šehidi, na sedždi, učeći Kur’an i tome slično. Na drugoj strani su mnogi silnici živote okončavali na najgori i najodvratniji način, što ostaje kao ibret (pouka) za pokoljenja koja dolaze poslije njih.
Poslanik, s.a.v.s., savjetuje Ebu Zerra, r.a.:
عَنْ أَبِي ذَرٍّ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ لَهٌ: “اتَّقِ اللَّهِ حَيْثُمَا كُنْتَ وَأَتْبِعِ السَّيِّئَةَ الْحَسَنَةَ تَمْحُهَا وَخَالِقِ النَّاسَ بِخُلُقٍ حَسَنٍ.” (ترمذي)
Prenosi Ebu Zerr, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Boj se Allaha ma gdje bio! Poslije učinjenog lošeg djela učini dobro, jer će ga ono izbrisati. I lijepo ophodi sa ljudima!” (Tirmizija)
Muhammed, s.a.v.s., u citiranom hadisu na vrlo jednostavan način savjetuje Ebu Zerra, r.a., i podsjeća ga na: bogobojaznost, činjenje dobra nakon učinjenog grijeha i lijepo ophođenje sa ljudima. Između bogobojaznosti i lijepog postupka prema ljudima smješta se suština življenja u okviru jedne zajednice.
Poslanik, s.a.v.s., savjetuje ummet da posmatraju one koji su ispod njih, a ne one koji su iznad njih, pa u hadisu koji se nalazi u Muslimovom Sahihu stoji:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “انْظُرُوا إِلَى مَنْ أَسْفَلَ مِنْكُمْ وَلَا تَنْظُرُوا إِلَى مَنْ هُوَ فَوْقَكُمْ فَهُوَ أَجْدَرُ أَنْ لَا تَزْدَرُوا نِعْمَةَ اللَّهِْ.” (مسلم)
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Pogledajte u onoga ko je ispod vas, a ne u onoga ko je iznad vas, da ne bi zanijekali Allahove blagodati.» (Muslim)
Pomenuti odnos rezultira skromnošću, jer pohlepa za dunjalukom i uzor u drugima odvode ljude u nijekanje mnogobrojnih Allahovih dž.š. blagodati.
Mnogi ljudi se izoliraju od šire društvene zajednice u želji da se sačuvaju i time postaju beskorisni članovi zajednice. U tom pogledu Muhammed, s.a.v.s., kaže:
عَنِ ابْنِ عُمَرَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمَا أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “الْمُؤْمِنُ الَّذِي يُخَالِطُ النَّاسَ وَيَصْبِرُ عَلَى أَذَاهُمْ أَعْظَمُ أَجْرًا مِنَ الْمُؤْمِنِ الَّذِي لَا يُخَالِطُ النَّاسَ وَلَا يَصْبِرُ عَلَى أَذَاهُمْ.” (إبن ماجه)
Prenosi Ibn Omer, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Vjernik koji se druži sa ljudima i koji je strpljiv na nevoljama imaće veću nagradu od vjernika koji se ne druži sa ljudima i koji nije strpljiv na nevoljama.” (Ibn Madždže)
Oni koji komuniciraju sa ljudima, sarađuju, pomažu ili traže pomoć bivaju iskušani sa strpljivošću, za što slijedi posebna nagrada, za razliku od onih koji se povlače u sebe i svoje kuće, zapostavljajući obaveze prema široj zajednici.
Braćo i sestre, budimo zahvalni robovi Allaha, s.w.t., i natječimo se u dobru!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji su Ti zahvalni na nebrojenim blagodatima, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 19. zu-l-hidždže 1429. h. Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
19. decembar 2008.g. Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

[Mustafa]

#8308

U susret novoj 1430. hidžretskoj godini

Braćo i sestre u islamu! Danas, 28. zu-l-hidždže 1429. h., što odgovara 26. decembru 2008. godine, govorim na temu «U susret Novoj 1430. hidžretskoj godini!» Za pomenutu temu sam se opredijelio iz razloga što 01. muharrema, u ponedjeljak, 29. decembra inša-Allah, počinje 1430. hidžretska godina.
Braćo i sestre! Budimo zahvalni robovi Uzvišenom Allahu na mnogobrojnim blagodatima, kojima nas je obasuo, bez našeg truda i zasluge, a posebno Mu budimo zahvalni na blagodati islama i imana! Od Njega, s.w.t., tražimo milost i oprost i pripremajmo se za Dan polaganja računa! Ne zaboravimo da smo svi mi samo obični smrtnici, koji će jednoga dana morati ostaviti sva dunjalučka dobra i vratiti se svome Gospodaru!

Čuvajmo vrijeme kao Allahovu, dž.š., blagodat i ispunjavajmo preuzete obaveze! Ne odlažimo naše obaveze za naredi period i ne prebacujmo odgovornost na druge, već ih ispunjavajmo na vrijeme, svjesni emaneta koji nosimo na našim plećima! Budimo od onih koji pomažu drugima u granicama naših mogućnosti i animirajmo braću i sestre u našem okruženju da i oni čine isto! Trudimo se da u svakom novom danu budemo jačega imana i sa novim dobrim djelima! Činimo dobro na svakom mjestu i klonimo se harama i sumnjivih stvari! Neka naše društvo bude društvo dobrih ljudi i čuvajmo se lošeg društva i društva onih koji robuju dunjaluku!

Gospodar Svjetova u prvom dijelu 36. ajeta Sure Et-Tevbe, govoreći o vremenu kaže:
“Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite!..” (Suretu Et-Tevbe: 36)
Prema citiranom ajetu, Allahova, dž.š., je odredba da je danom stvaranja nebesa i Zemlje, odlučio da se vrijeme računa sa dvanaest mjeseci, među kojima je posebnu počast dao za četiri “Sveta mjeseca” (Ešhuri Hurum). Gospodar svjetova nas podsjeća da je Njegova naredba da se grijesi u ta četiri mjeseca ne smiju činiti, odnosno da vjernici ne smiju u njima činiti nasilje, prema sebi, ali niti prema drugima. Mi smo braćo i sestre svjesni činjenice da sve što ljudi učine od zla drugim ljudima, da je to u konačnici zlo prema njima samima, te da će ih na dunjaluku i ahiretu stići zaslužena kazna. Zato se dobro čuvajmo nasilja i ne pomažimo one koji čine nasilje, ma ko bili!

Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji bilježi imam Buharija, a prenosi ga Ebu Bekre, r.a., pojašnjava koja su to četiri Sveta mjeseca:
Prenosi Ebu Bekre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Vrijeme kruži, kao i onoga dana kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju. Godina ima dvanaest mjeseci, od čega su četiri sveta; tri, jedan za drugim: zu-l-ka’de, zu-l-hidždže i muharrem i redžeb, koji je između džumade-l-uhra i ša’bana!” (Buharija)
Mi smo braćo i sestre upravo u Svetim mjesecima, u kojima nije dozvoljeno griješenje, pa svjesni te činjenice, trudimo se da u njima učinimo što više dobrih djela i čuvajmo se harama i sumnjivih stvari!
Ibn Abbas, r.a., smatra da je Allah, dž.š., dao za ova četiri mjeseca posebno mjesto, time što se grijesi u njima uvećavaju, ali takođe i dobra djela. Zbog toga u ovim mjesecima treba paziti na svoja djela.
Kaže Allah, dž.š., u 189. ajetu Sure El-Bekare:
«Pitaju te o mlađacima. Reci: “Oni su ljudima oznake o vremenu i za hadžiluk. Ne iskazuje se čestitost u tome da sa stražnje strane u kuće ulazite, nego je čestitost u tome da se Allaha bojite, da biste postigli ono što želite.» (Suretu El-Bekare: 189)

Mlađaci su bez sumnje najbolji način računanja vremena, jer oni daju vizuelnu potvrdu vremena i po njima se označava izlazak iz starog u novi mjesec. Viđenje mlađaka je u ranijem periodu bilo okom, dok se posljednjih stoljeća njegovo pojavljivanje i faze prate savremenim pomagalima, čiji pronalazači su muslimani.
Odluka o računanju vremena po islamskom kalendaru je donešena u vrijeme Omera ibn El-Hattaba, r.a., 3. ili 4. godine Omerovog, r.a., hilafeta, kada mu je Musa El-Eša’ari napisao da im dolaze dopisi na kojima nema datuma, pa da on kao halifa preduzme nešto na tom planu. Omer ibn El-Hattab, r.a., je konsultirao ashabe. Neki od njih su predložili da vrijeme računaju po trajanju vladavine nekog od halifa, kao što to čine neki narodi. Neki su kazali da se vrijeme računa po kršćanskom kalendaru. Neki su kazali da vrijeme računaju po rođenju Muhammeda, s.a.v.s. Neki su predložili da se vrijeme računa po poslanstvu Muhammeda, s.a.v.s., dok su neki ashabi predložili da to bude Hidžra, što je Omer, r.a., i prihvatio govoreći: «Neka to bude Hidžra, jer je ona razlučila istinu od neistine!»

Sa ovim prijedlogom su se složili i prisutni ashabi, a potom je nastupila rasprava, od kojeg mjeseca da se počne računati vrijeme. Bilo je mišljenja da to bude: 1) ramazan, jer je on mjesec posta i Kur’ana, 2) rebiu-l-evvel, jer je u njemu Poslanik, s.a.v.s., rođen, u njemu je došao u Medinu i u njemu je preselio, 3) muharrem, kao jedan od Ešhuri-Huruma.
Na kraju su se saglasili Omer ibn El-Hattab, r.a., Osman ibn Affan, r.a., i Alija ibn Ebi Talib, r.a., da to bude mjesec muharrem, jer pored toga što je od Ešhuri-Huruma (Svetih mjeseci) dolazi odmah nakon mjeseca zu-l-hidždže u kojem muslimani obavljaju hadž kojim se upotpunjuje građevina islama. U muharremu su se ashabi zavjetovali Poslaniku, s.a.v.s., na vjernost, a i sama odluka za Hidžru je donešena upravo u ovom mjesecu. Tako je odlučeno da mjesec muharrem bude prvi mjesec hidžretske godine. Žalosno je da o hidžretskom računanju vremena veliki broj muslimana danas ne zna ništa, pa čak ne znaju ni nabrojati hidžretske mjesece.
Hidžretski mjeseci su: 1. muhaarrem, 2. safer, 3. rebiu-l-evvel, 4. rebiu-l-ahir, 5. džumade-l-ula, 6. džumade-l-uhra, 7. redžeb, 8. ša’ban, 9. ramazan, 10. ševval, 11. zu-l-ka’de i 12. zu-l-hidždže.

Braćo i sestre! Najgori su ljudi koje je Allah, dž.š., počastio dugim životom, a oni u tom svom životu griješe i izazivaju Allahovu, dž.š., srdžbu. Da ne bi i mi bili u toj kategoriji, provodimo svoje živote u iskrenom robovanju Allahu, dž.š., i pripremanju za Dan polaganja računa, izmirujući naše obaveze prema: Allahu, dž.š., sebi, roditeljima, porodicama, rodbini, svim muslimanima, komšijama, nemuslimanima i široj i užoj društvenoj zajednici! Posebno vodimo računao svojim potomcima, jer ćemo za njih biti pitani na Sudnjem danu!

Svaku novu muslimansku godinu, pa i ovu iskoristimo u iskrenijem robovanju Allahu, dž.š., i izvršavanju naših obaveza, čineći iskrenu tevbu za ono što smo učinili od grijeha u proteklom periodu. Svaka naredna godina je godina u kojoj smo bliže našim kaburima, a dalje od naših dunjalučkih dvoraca i u kojoj nam je ostalo manje rizka i prava na korištenje dunjalučkih dobara. Imajmo na umu da će nam Azrail, melek smrti, možda doći kada mu se najmanje budemo nadali! Zato se pripremajmo za polaganje računa, činjenjem dobrih djela, izbjegavanjem svega onoga što je haram, pokuđeno ili sumnjivo i ne približavajmo se Allahovim, dž.š., granicama (hududima)!

O vrijednosti posta mjeseca muharrema, kao i obavljanja noćnog namaza, govori slijedeći hadis:
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Najbolji post poslije ramazana je post mjeseca muharrema, a najbolji namaz poslije farz namaza je noćni namaz!” (Muslim)
Zato se trudimo da u predstojećem mjesecu muharremu što više postimo, klanjamo nafile, dijelimo sadaku i upućujemo iskrene dove našem Gospodaru!

Braćo i sestre, pogotovo učimo dove iz dubina naših srca, mi i naše porodice, a posebno naša bezgriješna djeca i dovama se sjećajmo svih obespravljenih muslimana u: Palestini, Kašmiru, Avganistanu, Iraku, u Manje BH Entitetu, te po zatvorima u muslimanskim i nemuslimanskim zemljama, gdje na hiljade muslimana, samo zato što vjeruju u Allaha, s.w.t., bivaju ponižavani i kažnjavani na najsvirepiji način! Dova je sredstvo koje nam niko od ljudi ne može zabraniti, a ovaj narod je narod prema kojem je učinjen zulum, a dova mazluma se ne odbija.

Braćo i sestre! Neka Nova hidžretska godina bude godina odluke da ćemo u njoj iskreno robovati svome Gospodaru i da se nećemo bojati prijekora prijekornika! Neka ona bude godinom uspravljanja ummeta i vraćanja njegova ponosa i časti!!!
Molim Allaha, dž.š., da nas učvrsti na putu islama, da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nas ne iskuša sa nasiljem nasilnih vladara i ne iskuša nas sa onim što nećemo moći podnijeti, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u džennete u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 28. zu-l-hidždže 1429.h.
Hutba: Džamija «Kralj Fahd»
26. decembar 2008. god.
Nezim Halilović Muderris

[Mustafa]

#8371

GAZA NA UDARU CIONISTA I
NA SAVJESTI UMMETA I ČOVJEČANSTVA

Braćo i sestre u islamu! Danas 05. muharrema 1430. godine po Hidžri, što odgovara 02. januaru 2009. godine, hutbu sam naslovio sa «Gaza na udaru Cionista i na savjesti ummeta i čovječanstva“. Za pomenutu temu sam se opredijelio u vrijeme kada je na sceni najžešća cionistička ofanziva, na slobodnu Gazu, gdje Palestinci desetljećima u okruženju žive u teškim uslovima i ispod svakog civilizacijskog nivoa, a posljednjih godina su izloženi i teškim oružanim napadima Cionista, potomaka ubica Allahovih poslanika.
Braćo i sestre, podsjećam i sebe i vas na 139. ajet Sure Ali Imran:

«I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici!» (Suretu Ali Imran: 139)
Opsjednuta Gaza na početku XXI stoljeća, na očigled cijeloga svijeta, izložena je strašnoj vazdušnoj ofanzivi. U Gazi je sve što se kreće meta Cionista, u Gazi umire cijeli jedan narod i u Gazi milion i šest stotina hiljada muslimana čeka na pomoć milijardu i po muslimana i ostatka civiliziranog svijeta, ali te pomoći nema. Palestinci u Gazi čekaju smrt i čekaju Dan polaganja računa, kada će optužiti cijeli ummet da je nijemo posmatrao njihovo ponižavanje i smrt.
Gdje je ummet, gdje su vladari ummeta, gdje je ulema, gdje su muslimanski milijarderi i milioneri, gdje su prihodi od nafte i drugih resursa, gdje su intelektualci, gdje su muslimanski mediji i gdje je glas muslimana?!?

U Gazi Cionisti osobe gađaju raketama, a ne metcima, tamo se ubijaju cijele porodice, uništavaju kvartovi, tamo se koristi najsavremenije oružje i oruđe u cilju etničkog čišćenja tog dobrog i plemenitog palestinskog naroda, koji je Jevrejima u vrijeme njihova progona iz Evrope pružao utočište…
Dok u Gazi muslimani umiru, dotle Bošnjaci proslavljaju Najluđu noć uz alkohol, blud i druge grijehe, dok muslimani u Gazi umiru, Bošnjaci prate razvratne serije i biraju zvijezde večeri, dok muslimani Palestine umiru, Bošnjakinje prate svjetsku modu, dok muslimani u Palestini umiru, muslimani kupuju i puše skupocjene jevrejske cigarete, piju jevrejsku kahvu i konzumiraju jevrejsku hranu, a u svakom jevrejskom proizvodu ima procenat kojim se finansira ubijanje Palestinaca…

Jevreji prijete da će potpuno uništiti infra-strukturu u Gazi, prijete atentatima na palestinsko rukovodstvo i nagovještavaju potpuno uništenje Hamasa. Bez obzira na cijenu slobode, muslimani nemaju pravo da se predaju i budu robovi ubicama Allahovih, dž.š., poslanika. Muslimani Gaze se moraju strpiti i moraju biti spremni na žrtvu, jer je to put pobjede i izlaza nakon teškoće, a sve drugo je prevara i poniženje. Muslimani u Palestini se moraju ujediniti i formirati opći front u borbi protiv Cionista!

Svaki musliman na različite načine može pomoći braći i sestrama u Palestini i općenito ugroženim i obespravljenim muslimanima i to je naša islamska obaveza.
Kada bi svi muslimani u skladu sa svojim mogućnostima, pomogli jedni drugima, onda bi mi bili ummet u pravom smislu riječi i neprijatelji islama bi se sustezali od iskazivanja otvorenog neprijateljstva prema nama.

Musliman muslimanu može pomoći sa:
1) Dovom, jer ona otklanja nevolje i mijenja kader, kao što nas o tome obavještava naš Poslanik, s.a.v.s.! Subhanallah (Slava Allahu), iskrena dova mu’mina, Allahovom, dž.š., voljom mijenja Njegovu odredbu. Dova je bila jednim od uzroka pobjeda na: Bedru, Hittinu, Ajn Džalutu, Desetog ramazana na Sinaju, u Bosni i Hercegovini i na mnogim drugim mjestima. Spominjimo našu obespravljenu i napaćenu braću u svakoj situaciji: u namazima i poslije namaza, u slobodno vrijeme, kada smo negdje na sijelu, kada smo na radnom mjestu, u prijevoznom sredstvu i slično! Dova je snažno oružje u rukama mu’mina, oružje za koje nisu potrebne dozvole za nošenje i za koje ne treba podnositi zahtjeve za kupovinu municije, već je samo potreban čvrst iman i samilost prema obespravljenim muslimanima i drugim ljudima.
Šejh Abdu-l-Aziz Alu Šejh, muftija Kraljevine Saudijske Arabije, je izdao fetvu za “kunut”, na sabah namazu i jaciji namazu, poslije rukua na posljednjim rekatima farza pomenutih namaza, za traženje pomoći za ugrožene muslimane Gaze i prokletstva na Cioniste. Kunut u teškim situacijama je sunnet Poslanika, s.a.v.s., pa oživimo ovaj sunnet u ovo teško vrijeme za muslimane Palestine!
2) Bojkotom proizvoda onih koji otvoreno ratuju protiv muslimana, jer bojkot izaziva teške finansijske posljedice, a država bez ekonomije je kao zemlja bez vode. Poziv na bojkot određenih prizvoda prije četiri godine je kod nekih firmi izazvao pravi kolaps, a šta mislite braćo i sestre, da milijardu i pet stotina miliona muslimana to učini odjednom, kakve bi tek bile posljedice tog bojkota? Kada želimo nešto kupiti, dobro vodimo računa od koga kupujemo i šta kupujemo! Ne dozvolimo da na nama profitiraju neprijatelji islama!
3) Oživljavanjem određenog problema, na način što ćemo razgovarati o tome sa prijateljima, sa članovima porodice, na poslu, na sastancima, u džamijama i slično! U konkretnom slučaju, govorimo o Palestini i Gazi i prenosimo istinu o događanjima u njima! Govorimo o Cionistima i njihovim pomagačima, kao pravim neprijateljima islama!
4) Praćenjem vijesti o stanju drugih muslimana i njihovim prenošenjem. Danas hvala Allahu, s.w.t., imamo mogućnost da vrlo lahko dođemo do provjerenih informacija o najnovijim događajima, pa to koristimo!
5) Kupovinom i praćenjem raznih materijala o stradanju muslimana, koje nakon toga trebamo ponuditi drugima, kako bi i drugi stekli jasnu sliku o onome šta se dešava muslimanima u svijetu. Oni koji su imućni, neka kupe više primjeraka i podijele onima koji to sebi ne mogu priuštiti!
6) Pružanjem materijalne pomoći. Ovaj vid pomoći je veoma važan i svaki musliman je dužan da se u skladu sa svojim mogućnostima uključi u ove aktivnosti. Pozivom sa fiksnog telefona ili mobitela 061 ili 062, na telefon 090-292-005, putem Islamic reliefa BiH doniramo 3,00 KM za Gazu. Ko će drugi nahraniti gladnu djecu, ko će obezbijediti lijekove za ranjenike i bolesnike, ko će obezbijediti odjeću za muslimane i muslimanke, a posebno borce, ako ne muslimani?
7) Formiranjem internih fondova (kasa) u krugovima porodica, za pomoć muslimanima. Kada braćo i sestre možemo imati kase za našu djecu, što isto to ne bi mogli imati za našu ugroženu braću? Allah, dž.š., će takve porodice sigurno sačuvati.
8) Razmjenom i slanjem informacija, video-zapisa i fotografija, putem interneta, o stradanjima muslimana, te sugestijama za vidove pomoći.
9) Formiranjem posebnih stranica na internetu o određenom problemu ummeta.
10) Plasiranjem istine o određenom problemu ummeta, te animiranje organiziranja demonstracija, pokretanjem kampanja protiv agresora i zločinaca i organiziranjem tribina i izložbi.
11) Borbom potiv nefsa i izgrađivanjem svijesti da naši grijesi mogu biti uzrokom patnje drugih muslimana. Svaki musliman bez razlike mora da se obračuna sa samim sobom, da odluči da će se popraviti i da će loša djela zamijeniti dobrim djelima. Kada bi tako postupili i kada bi bili svjesni da smo dužni da na Zemlji uspostavljamo red, postali bi najčasniji pojedinci i ummet i svi bi nas poštovali i pazili.
12) Ličnim učešćem u borbi, kada za to postoji potreba i mogućnost, a to je najveći stupanj imana…

Iz kabineta Reisu-l-uleme je svim imamima u BiH-e i dijaspori proslijeđen dopis u kome se traži da današnja hutba bude posvećena Palestini, da se nakon džuma namaza prouči dova za mir u Palestini, te da se ovoga i narednog petka u svim džamijama organiziraju sergije za pomoć braći u Palestini.
Braćo i sestre! Trudimo se da na svaki mogući način pomognemo obespravljenim muslimanima i ljudima, nadajući se samo Allahovoj, dž.š., nagradi i milosti!

Na kraju vas podsjećam da je u narednu srijedu inša-Allaha, 10. muharrem, Dan Ašure, pa je sunnet postiti Ašuru i dan prije ili dan poslije i na taj način ćemo oživiti još jedan od sunneta Poslanika, s.a.v.s.!

Molim Allaha, dž.š., da pomogne našoj ugroženoj i obespravljenoj braći u Gazi i na svakom drugom mjestu, da nas učini svojim iskrenim robovima, koji čine dobra djela radi Njegovog, s.w.t., zadovoljstva, da naša srca učvrsti u slijeđenju Njegove Knjige i sunneta Njegovog časnog Poslanika, s.a.v.s., da od nas primi post i ostale ibadete u ovim mubarek danima mjeseca muharrema, da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas ne zastide, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u džennete u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 05. muharrem 1430.h
Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
02. januar 2009.god.
Nezim Halilović Muderris

DOVA ZA GAZU – PALETINU

Gospodaru, mi Te molimo, svjedočeći da nema drugog boga mimo Tebe, Ti si Jedini i Moćni, Ti nisi rodio niti si rođen i Tebi niko nije ravan! Allahu, nema drugog boga osim Tebe, Ti obilno daruješ, Ti si Stvoritelj nebesa i Zemlje i Tebi pripada sva Uzvišenost i Počast!
Allahu, neka je salavat i selam na našeg prvaka, Muhammeda, s.a.v.s., na njegove časne supruge, majke mu’mina i na njegovu porodicu, kao što si Ti donio salavat na porodicu Ibrahimovu; Tebi pripada zahvala i slava!
Naš Gospodaru, Tebi pripada zahvala, kao što priliči Tvojoj Uzvišenosti i nenadmašnoj Moći!
Allahu, Ti čuješ naše riječi, Ti vidiš naše mjesto i Tebi ništa naše nije skriveno. Upućujemo ti molbu onoga čija pleća su se Tebi ponizila i koji je prepustio sve Tebi. Obraćamo Ti se dovom poniznog i skrušenog roba. Molimo te naš Gospodaru da pomogneš našu braću i sestre u Palestini, od Tvojih i naših neprijatelja!
Allahu, otkloni od njih i od nas nevolje i strah, pokri njihove i naše sramote, uništi njihove i naše neprijatelje i osveti se onima koji njima i nama čine nasilje i koji njih i nas ponižavaju!
Allahu, ko bude želio islamu i muslimanima učiniti dobro, Ti to od njega primi i nagradi ga, a ko bude želio islamu i muslimanima zlo, učini da se njegovo zlo njemu vrati, neka njegove zle slutnje budu uzrokom njegove propasti i uništi ga kao što si uništio Ad i Semud!
O Ti Koji si objavio Knjigu i Koji pokrećeš oblake, uništi skupine neprijatelja, uništi Cioniste i pomozi nam protiv njih!
O Allahu, izliječi i očisti srca mu’mina!
Allahu, pokaži nam na neprijateljima islama veličinu Tvoje Moći, o Ti Kojeg ništa na nebesima i Zemlji ne može spriječiti!
Allahu, Ti si Gospodar potlačenih i naš Gospodar; kome nas prepuštaš, strancu koji nas muči i neprijatelju kojem si dopustio da vlada sa nama!
Ako Ti na nas nisi srdit, mi se ne brinemo i nadamo se samo Tvojoj Milosti!
Allahu, naša braća u Gazi, od Tebe traže pomoć, pa im pomozi i oni se na Tebe oslanjaju, pa ih ne prepuštaj nikome mimo Tebe!
Allahu, zaštiti ih kako Ti hoćeš i sa čime hoćeš, jer Ti možeš sve što hoćeš.
Allahu, oni su napadnuti, pa im pomozi, oni su gladni, pa ih nahrani, oni su bez odjeće, pa ih ogrni, oni su bosi, pa ih obuj, oni su bolesni, pa ih ozdravi, oni su preplašeni, pa ih učini sigurnim, oni su protjerani, pa ih zaštiti i oni su siromašni, pa im podari iz Svoje hazne!
Allahu, Tebi pripadaju riznice nebesa i Zemlje, pa im iz njih podari i otvori im bereket nebesa i Zemlje i zaštiti ih Svojom zaštitom!
Allahu, smiluj se bolesnicima i ranjenicima koji se nemaju čime liječiti, smiluj se gladnima i žednima, koji čak ni vode nemaju i smiluj se onima koji nemaju odjeće, u ovim zimski danima!
Allahu! Ti si nama i njima dovoljan i na Tebe se najbolje osloniti.
Allahu, molimo te da nam pomogneš da oslobodimo Mesdžidu-l-Aksa, iz ruku okupatora, uništi okove oko Mesdžida, vrati ga muslimanima i propiši nam da u njemu upotpunimo svoj namaz!
Allahu, uljepšaj nam naše vjerovanje, uljepšaj nam dunjaluk i ahiret i učini nam dunjalučki život ispunjen svakim dobrom, a smrt nam učini rasterećenjem od svih nedaća!
Allahu, učini nas od onih koji čine dobro, podari nam iz svake nedaće izlaz, iz svake brige, rasterećenje i iz svake teškoće olakšanje!
Allahu, povećaj nam, a nemoj nam umanjivati, podari nam, a ne uskrati nam, povećaj naš ugled, a nemoj nas poniziti, budi uz nas, a ne protiv nas i pomozi nas, a nemoj nam odmagati!
Allahu! Naredio si nam dovu i obećao si da ćeš je primiti!
Mi Te molimo, kao što si nam naredio, pa primi naše dove, kao što si obećao!
Uzvišen je naš Gospodar i daleko od onoga kako ga oni predstavljaju. Neka je selam na poslanike i neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova!

Nezim Halilović Muderris

Braco i sestre,

Humanitarna akcija za Gazzu

Pozivom sa fiksnog telefona ili sa mobitela čiji brojevi počinju sa brojevima 061 i 062 na broj
telefona 090 292 005 donirate 3 KM za nasu napacenu bracu i sestre u Gazzi.

To mozete uraditi i uplatom većeg iznosa na racun 1327310010025273 ISLAMIC RELIEF WW BIH sa naznakom za Gazzu.
Neka ovo bude naš skromni doprinos i naše solidarisanje sa muslimanima i muslimankama Gazze.

Proslijedi dalje!!!
Es-selamu alejkum!
Nezim Halilović Muderris

[Mustafa]

#8513

GAZA – POPRIŠTE JEVREJSKOG ZLOČINA I
PALESTINSKOG DŽIHADA

Braćo i sestre u islamu! Danas 12. muharrema 1430.h, što odgovara 09. januaru 2009. godine, hutbu sam naslovio sa “Gaza – poprište jevrejskog zločina i palestinskog džihada”. Gaza krvari i iz nje se širi miris šehidske krvi, ali u isto vrijeme zaudara i krv “ubica Allahovih poslanika”, zločinaca i terorista i zvijeri u ljudskim likovima. Cionisti, naoružani najsavremenijim naoružanjem čine neviđen zločin, oni ne biraju ciljeve, oni ubijaju djecu u školama i ranjenike u bolnicama, oni ubijaju nevine ljude i oni uništavaju njihovu imovinu. Za njih nema ništa sveto i oni se ne plaše međunarodnih sudova. Oni su najveće kukavice na zemaljskoj kugli i oni su prave ubice. Ovo je inša-Allah početak kraja njihove para-države, koja nema nikakvog utemeljenja, jer je ona zasnovana na zločinu i ovo je početak njihova kraja.

Poslušajmo i dobro zapamtimo, uvažena braćo i sestre, 217. ajet Sure El-Bekare, u čijem drugom dijelu Allah, s.w.t.a., kaže: “…Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli. A oni među vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru, – njihova djela će biti poništena i na ovom i na onom svijetu i oni će stanovnici džehennema biti, u njemu će vječno ostati.” (Suretu El-Bekare: 217)

Braćo i sestre, ovo su riječi Stvoritelja svjetova, riječi Silnog i Mudrog, govor Onoga Koji nije rodio niti je rođen, govor Onoga Koji zna ono što ljudi javno i tajno rade, govor Onoga Koji zna šta ljudi misle, Onoga Koji zna sva došaptavanja, Koji zna sve pregovore, ugovore i rezolucije, Koji zna za silu silnika, Koji zna za spletke spletkaroša, Koji zna za marionetske režime, Koji zna za one koji prodaju svoje narode za šake dolara i varljive položaje, Koji zna za one koji džennete daju u bescijenje i mijenjaju ih za ono što im se ponudi od dunjaluka, Koji daje nafaku crvu u utrobi Zemlje, Koji zna za svoje robove u Gazi, Koji zna za tek rođenu na zvjerski način ubijenu djecu u: Potočarima, Prijedoru, Sarajevu, Gazi, Kudsu, Bagdadu, Basri, Kabulu i Kandaharu, Koji zna za obespravljene siromahe i bijednike, Koji zna za bogate profitere koji nemaju milosti prema bijednicima, koji umjesto da rađaju, odgajaju i školuju djecu, hrane i vodaju pse ili psi vodaju njih… On sve zna i kada On kaže “Budi!” i ono bude. Neka je Uzvišen Allah, Gospodar svjetova!

Braćo i sestre, kada bi Jevreji imali na umu citirani ajet, ne bi nikada ublili niti jednog čovjeka, bez opravdanog razloga za to:
„Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim (Jevrejima): “Ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga ili onoga koji na Zemlji nered ne čini, kao da je sve ljude poubijao, a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.“ (Suretu Al-Maida 32)

Cionisti su u Gazi u posljednjih petnaest dana ubili preko 800 Palestinaca, od čega je 300 djece i žena. Oni su prema ciutiranom ajetu 800 puta pobili cijeli svijet! Neka su zbog toga prokleti i na njih prizivamo Allahovo, dž.š., prokletstvo.
Mi smo braćo i sestre jedan ummet, ummet Muhammeda, s.a.v.s., ummet koji hvali Kur’an, ummet koji je dužan uspostavljati red na Zemlji i sprječavati nered, ummet koji nikome ne smije učiniti nasilje, osim kada to pravda zahtijeva i mi smo braćo i sestre jedno tijelo. Jesmo li mi braćo i sestre, uistinu jedno tijelo? Bole li nas rane i nevolje drugih muslimana i drugih nedužnih ljudi? Bole li nas nevolje muslimana u: Palestini, Iraku, Avganistanu, Kašmiru i na svakom drugom mjestu, gdje se čini nasilje, zločin i genocid? Plačemo li za nevino ubijenom djecom i cijelim ubijenim familijama u Gazi? Jesmo li svjesni da cionistički teroristi ne prave razliku između vojno sposobnih i staraca i između djece i odraslih isto kao što teroristi u vrijeme agresije na BiH nisu pravili tu razliku?

Naš iman, naš islam i naš moral odbijaju nasilje bilo koje vrste, oni odbijaju ponižavanje bilo kojeg ljudskog stvorenja i oni nas podstiču da živimo i umiremo kao časni ljudi. I časna smrt na Allahovu, dž.š., putu vjernicima treba da bude draža od najmanjeg dunjalučkih poniženja.
Milion i šest stotina hiljada muslimana u Gazi je u posljednjih petnaest dana izloženo do sada najžešćim vojnim napadima. Oni su napadnuti samo zato što vjeruju u Allaha, s.w.t., i Njegova Poslanika, s.a.v.s., i zato što žele da na Zemlji red uspostavljaju i da u miru žive sa svim dobrim ljudima. Oni su u blokadi i napadnuti su, jer ne žele prihvatiti zulum. Oni su izloženi napadima, jer Cionisti žele slomiti Intifadu, koju predvodi Hamas i time srušiti Vladu premijera Ismaila Henijje. Gaza je braćo i sestre veliki logor, logor smrti, logor za koji će biti pitani svi oni koji su mogli spriječiti da ne bude to što jeste.

Hoće li se svijet smilovati ovim ljudima i pružiti im pomoć? Hoće li se neko od snažnih odazvati na njihove vapaje i jecaje ili su “snažni” gluhi, slijepi i nijemi? Dok uticajni pojedinci u svijetu formiraju udruženja za zaštitu hajvana, u Gazi umiru ljudi.
Gdje su potomci dobrih i hrabrih ashaba? Gdje su potomci heroja, kojima je smrt bila draža od života, gdje su potomci Ebu Bekra Es-Siddika, r.a., koji je sav svoj imetak uložio na Allahovu, dž.š., putu, gdje su potomci Omera ibn El-Hattaba, r.a, od kojeg se prokleti šejtan bojao da prođe istom dolinom kuda prolazi Omer, gdje su potomci Osmana ibn Affana, r.a., koji je svoje veliko bogatsvo podijelio siromasima Medine, gdje su potomci Salahuddina El-Ejjubije, koji je po drugi put oslobodio Kuds, gdje su potomci Sultana Mehmeda El-Fatiha II, gdje su potomci Omera Muhtara i drugih velikana iz historije islama?

Da se nešto slično dešava na bilo kojem djeliću zemaljske kugle, gdje žive nemuslimani, cijeli svijet bi se digao na noge i na to mjesto bi morala stići humanitarna pomoć, međunarodni posmatrači i slično, a okupatori bi bili adekvatno kažnjeni. Šta mislite da muslimani u okruženju drže 1600000 nemuslimana; Kršaćana ili Jevreja, šta bi im se desilo?
Kako svijet može da posmatra smrt ovolikog broja ljudi, a da se ne pokrene? Gdje je pravda? Gdje su ljudska prava? Gdje su organizacije za zaštitu ljudskih prava? Gdje su Ujedinjene nacije? Gdje su muslimani i gdje je ummet?
Zašto muslimanske vlade ne protjeraju jevrejske diplomate iz svojih zemalja, kao što je to učinila kršaćanska Venecuela, već upotrebljavaju policiju i vojsku da bi od demonstranata zaštitili jevrejska diplomatska predstavništva?
Ono što se dešava u Gazi nije san, već java. Gaza je sramota cijeloga svijeta, mrlja na dušama snažnih i rana ummeta.

Okupaciji Palestine i opsadi Gaze će inša-Allah doći kraj, s’ nama ili bez nas, ali je zbog nas važno da to bude sa nama, jer ako i mi ne budemo učestvovali u tome, historija će nas zapisati kao kukavice i nemarne pojedince, koje nisu zanimale patnje muslimana.

Pozivam vas, dobre, plemenite i hrabre Bošnjake da u skladu sa svojim mogućnostima pomognete našoj braći u Palestini, a svi mi možemo pomoći na više načina. Kada se inša-Allah vratimo svojim kućama i u njima nađemo sretne supruge i veselu djecu, sjetimo se slabo opremljenih boraca, plača palestinske djece i udovica, jauka bolesnih i ranjenih braće i sestara u Gazi, sjetimo se da smo mi jedno tijelo i da je njihov plač i naš plač, da je njihova patnja i naša patnja i da je njihov strah i naš strah!!!

Danas poslije džume namaza, u svim džamijama u BiH i dijaspori, kao što je to bilo i prošloga petka, organizira se sergija za pomoć braći u Gazi, pa ne škrtarite u tome, a telefonskim pozivom na 090-292-005 možete putem Islamic Reliefa donirati 3,00 KM za Gazu! Braća u Gazi imaju pravo na našu istinsku pomoć, a ne sadaku!!! Postimo naredna tri dana, jer su to Bijeli dani, a njihov post je sunnet Poslanika, s.a.v.s., upućujmo dove Allahu, dž.š., za pomoć braći i sestrama u Palestini i bojkotujmo jevrejske proizvode i proizvode onih koji podržavaju Cioniste!!!
Gospodaru, pomozi našoj braći i sestrama u Gazi, vrati neprijateljima islama njihove spletke i učini ih ibretom za one koji pameti imaju, očisti nas od grijeha, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo; 12. muharrem 1430.h. Hutba: Džamija “Kralj Fah 09. januar 2009.g. Nezim Halilović Muderris

[Author]

Posts