-
AuthorPosts
-
بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 6/2014 – 07. rebiu-l-ahir 1435.H. / 07. februar 2014.g.TAJNE MU’MINSKE SREĆE
Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Tajne mu’minske sreće. Govorim na zadatu temu u vrijeme u kojem je sve manje sretnih pojedinaca, porodica i grupa, vremenu u kojem ljudi jedni drugima postaju opasniji od najkrvoločnijih zvijeri, vremenu u kojem ljudi srljaju u zabludi, bez želje da se presaberu i iz temelja mijenjaju, vremenu u kojem imamo sve više teoretičara islama sa visokim zvanjima, a sve manje praktičara vjere, vremenu smutnji i navodne brige o drugima, a zaspostavljanju sebe i onih za koje ćemo biti pitani na Sudnjem danu, vremenu podizanja velikih kuća, bez harmonije u njima, vremenu plazmi i laptopa kroz koje su šejtanske družine bez ograničenja nastanile sobe naših sinova i kćeri, vremenu u kojem se bez imalo stida priča o intimi, vremenu gradnje prelijepih džamija, ali razgradnje džemata i vremenu komfornih mekteba sa sve manje polaznika i sa sve slabijim znanjem…
Allah, dželle še’nuhu, obećava mu’minima koji čine dobra djela da će proživiti lijep život na dunjaluku i da će biti nagrađeni više od njihove zasluge, kao što stoji u 97. ajetu Sure En-Nahl:
مَنْ عَمِلَ صَالِحاً مِنْ ذَكَرٍ أَوْ أُنْثَى وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُمْ بِأَحْسَنِ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ
Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili!
Najveći stupanj blagodati prema nama je iskreno vjerovanje u Allaha, dželle še’nuhu, i nečinjenje širka (pripisivanja druga), a nakon toga jedan od najboljih poklona koje nam Allah, subhanehu ve te’ala, može podariti je zadovoljstvo i sreća u našim srcima i životima. Neizmjerno smo braćo i sestre bogati ukoliko smo zdravi, ako imamo harmoniju u našim porodicama, sigurnost u poslu i ako živimo u uređenoj državi i džematu.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Buharija:
عَنْ عُبَيْدِ اللَّهِ بْنِ مِحْصَنٍ الْخَطْمِيِّ رَضِيَ الله عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “مَنْ أَصْبَحَ مِنْكُمْ آمِنًا فِي سِرْبِهِ مُعَافًى فِي جَسَدِهِ عِنْدَهُ قُوتُ يَوْمِهِ فَكَأَنَّمَا حِيزَتْ لَهُ الدُّنْيَا بِحَذَافِيرِهَا” (البخاري)
Prenosi Ubejdullah ibn Mihsan El-Hatmi, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko od vas osvane siguran u svojoj kući, zdrav i posjeduje hranu za taj dan, kao da je njegov čitav dunjaluk.” (Buharija)
Čovjek koji je slobodan i siguran u svojoj kući, koji je dobrog zdravlja i ko ima da šta pojede i popije od halala, ne za cijeli život, godinu ili mjesec, već samo za taj dan, on je najbogatiji čovjek. Koliko ima ljudi koji su u zatvorima i žive u strahu, koliko ih je bolesnih, tako da od bolova ne razmišljaju ni o čemu, pa makar imali sefove dragulja i novca i prepune zamrzivače i frižidere i koliko ima ljudi a da nemaju čime utoliti svoju glad i željni su tvrde korice hljeba?! Koliko je bogataša nesretno u svome bogatstvu, koliko je proždrljivaca nesretno u svojoj pohlepi i koliko je općenito danas nesretnih ljudi?
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ahmed:
عَنْ نَافِعِ بْنِ عَبْدِ الْحَارِثِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “مِنْ سَعَادَةِ الْمَرْءِ الْجَارُ الصَّالِحُ وَالْمَرْكَبُ الْهَنِيءُ وَالْمَسْكَنُ الْوَاسِعُ.” (أحمد)
Prenosi Nafi’ ibn Abdu-l-Haris, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Od čovjekove sreće su: dobar komšija, udobna jahalica (prijevozno sredstvo) i prostrana kuća.“ (Ahmed)
Draga moja braćo i poštovane sestre, tajna naše sreće je u jačini našega imana i zadovoljstvu sa onim što imamo, pa ko shvati ove dvije stvari, on je od onih koji će biti sretni na obadva svijeta.
Kao mu’mini koji žude za Allahovim, subhanehu ve te’ala, zadovoljstvom i Njegovom nagradom dužni smo da se trudimo da sve poslove koje radimo uradimo precizno i najbolje što znamo i možemo, a sve u skladu sa hadisom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: إِنَّ اللَّهَ تَعَالىَ يُحِبُّ إِذَا عَمِلَ أَحَدُكُمْ عَمَلاً أَنْ يُتْقِنَهُ „Uzvišeni Allah voli kada neko od vas radi neki posao da ga uradi temeljito!“ (Bejhekija) Trebamo se braćo i sestre truditi da budemo u svemu prvi, ne da nas ljudi hvale, već zbog toga što mu’mini moraju da se trude da budu prvaci: da paze na svoje radno vrijeme i u njemu predano izvršavaju svoje obaveze, da uljepšavaju svoje namaze skrušenoću, da čuvaju svoje mjesto u džamiji kroz klanjanje namaza u džematu, da budu pokorni svojim roditeljima, da odgajaju svoju djecu u islamu, da budu najbolji učenici i studenti, radnici i zemljoradnici, direktori i ministri, da stalno produbljuju svoje znanje, posebno ono iz svoje struke, da im kuće i avlije budu čiste i uređene, da nikome ne čine nepravdu, osim da u samoodbrani zaštite svoja prava i prava drugih, da ne zakidaju Državu kroz izbjegavanje svojih zakonskih obaveza, da sebi ne uzimaju za pravo više nego im pripada, da kada vide da nisu u stanju da izvršavaju određene obaveze, da ih prepuste drugima, koji su od njih sposobniji i samim time preči, da se bore za prava drugih muslimana i općenito ljudi, da su sretni kada su sretni drugi muslimani i da su tužni kada su oni tužni, da ih boli svaka rana drugog muslimana, da ne dozvole da u njihovom džematu i komšiluku ima gladnih, neodjevenih i promrzlih ljudi, jednom riječju da budu praktični muslimani.
Naši roditelji i naši preci su od dunjaluka imali mnogo manje od nas i bili su bez mnogo toga bez čega mi ne možemo zamisliti naš današnji život, ali su bili mnogo rahatniji od nas, imali su iskreniju međusobnu ljubav, poštovanje, poslušnost prema roditeljima, poštovali su starije i od njih samo slušali i upijali, sklapali su brakove i rađali djecu bez bojazni za nafakom, vrijedno su radili, školovali nas bez toga da od bilo koga traže pomoć ili stipendiju i učili nas moralu, radu i redu… Valja nam se u njih ugledati u imanu, takvaluku (bogobojaznosti), tevekkulu (oslanjanju na Allaha), saburu, mudrosti njihova govora, ali i šutnje i brizi da sve što rade bude halal i sa Allahovim imenom u srcu i usnama!!!
Mudra hikaja nas podučava da se neki vladar teško razbolio i niko od ljekara nije znao dijagnozu, a samim time nije mogao odrediti ni terapiju. Nakon nekog vremena na vladarev dvorac dolazi mudrac, koji kaže vladaru da će ozdraviti kada obuče košulju sretnog čovjeka. Vladar odmah posla svoje ljude da što prije pronađu sretnog čovjeka i od njega donesu košulju. Vladarevi ljudi su išli gradom od čovjeka do čovjeka, tražeći sretnog među njima. Prvo su započeli sa bogatijim dijelom grada, u nadi da su tamo sretni ljudi. Međutim, među bogatim koji su naizgled imali sve što im srce poželi, nisu našli niti jednog sretnog čovjeka, jer koliko god da su imali, htjeli su više. Potragu su nastavili u ostatku grada, a potom i okolnim selima, ali bez uspjeha. Gdje god da su došli i koga god su pitali, nisu našli nikoga ko je potpuno sretan. Nakon duge potrage vladarevi ljudi se vraćaju na Dvorac, noseći žalosne vijesti. Međutim, vladar se nije htio predati tako lahko, pa svoje ljude posla u susjednu zemlju. Obišli su gradove i sela, planine i doline, ali bez uspjeha. Umorni i iscrpljeni, na izmaku snage, odluče obustaviti potragu. Sjeli su na proplanak kako bi prikupili snagu za povratak kući. A onda su vidjeli čobana koji pred sobom tjera stado i pjevuši. Ustade jedan od njih i upita čobana: „Jesi li ti sretan čovjek?“ Čoban mu radosno odgovori: „Jesam.“ prisutni ga u čudu pogledaše i povikaše: „Da li bi nam prodao svoju košulju?“ Čoban odgovori: „Bih, ali ja nemam košulju.”
Braćo i sestre, tragajmo za srećom na obadva svijeta, kroz bogobojaznost, čvrsto oslanjanje na Allaha i iskrenu mu’minsku ljubav i natječimo se u dobru!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne našoj braći u Palestini, Iraku, Siriji, Egiptu i na svakom mjestu gdje su ugrožena njihova prava, da nas učini sretnima na obadva svijeta, da nas ne iskuša sa nasiljem nasilnih vladara i sa onim što ne možemo podnijeti, da se smiluje našim roditeljima, da našu djecu učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللَّهِ!بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 7/2014– 21. rebiu-l-ahir 1435.H./21. februar 2014.g.BOSNA I HERCEGOVINA NA UDARU NEPRIJATELJA
Braćo i sestre u islamu, tema današnje hutbe je Bosna i Hercegovina na udaru neprijatelja. Ista problematizira nasilne demonstracije 07. februara u Sarajevu, Bihaću, Mostaru, Tuzli i Zenici, a to su gradovi u kojima su sjedišta multietnične kantonalne vlasti, kao i mirne demonstracije i plenume koji su se održavali proteklih dana, u pomenutim centrima. Zbog toga slobodno možemo kazati da naša Domovina preživljava teške dane, ali se iskreno nadamo da će iz svega inša-Allah izaći jača i sigurnija za sve njene građane.
Allah, dželle še’nuhu, je Svojom voljom Kosmos uredio potpuno savršenim zakonima, koji obezbjeđuju puni red i sklad među stvorenjima. On je Zemlju učinio pogodnom za normalan život različitih stvorenja, a čovjeka je učinio namjesnikom na Zemlji i sve mu to potčinio da se Njegovim blagodatima racionalno koristi i da mu na tome bude zahvalan.
Allah, subhanehu ve te’ala, zna da će prokleti šejtan čovjeka stalno nagovarati na zlo, sa ciljem da ga odvrati od njegove misije halife (namjesnika) na Zemlji i zbog toga mu je kroz objave pokazao jasan put sreće na obadva svijeta i načine odupiranja šejtanu.
Čovjek se pored jasne upute oholi i čini nered na Zemlji, kao što stoji u 41. i 42. ajetu Sure Er-Rum:
ظَهَرَ الْفَسَادُ فِي الْبَرِّ وَالْبَحْرِ بِمَا كَسَبَتْ أَيْدِي النَّاسِ لِيُذِيقَهُمْ بَعْضَ الَّذِي عَمِلُوا لَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ(41) قُلْ سِيرُوا فِي الْأَرْضِ فَانْظُرُوا كَيْفَ كَانَ عَاقِبَةُ الَّذِينَ مِنْ قَبْلُ كَانَ أَكْثَرُهُم مُشْرِكِينَ(42)
Pojavio se nered na kopnu i moru, zbog onoga što ljudi rade, da im On dâ da iskuse dio kazne zbog onoga što rade, ne bi li se vratili (pravom putu).(41) Reci: “Putujte po Zemlji pa pogledajte kakav je bio svršetak onih prije vas; većinom su oni bili mnogobošci!”(42)
Braćo i sestre, ima li većeg zuluma i nasilja od ubistva nedužna čovjeka?! A koliki je zulum ubiti dvije stotitine hiljada nedužnih ljudi, samo zbog toga što su muslimani i što vjeruju u Allaha, Stvoritelja Kosmosa i ljudi? Ubijanje Bošnjaka na kraju XX stoljeća je bilo javno, ono se snimalo satelitima i kamerama i dešavalo se na oči međunarodne javnosti i isto bi bez imalo sumnje potrajalo još koju godinu do našeg potpunog uništenja i okupacije Bosne i Hercegovine, da se Bošnjaci i rijetke patriote iz reda drugih naroda nisu samoorganizirali i nakon Allahove, dželle še’nuhu, pomoći uspjeli vojnički zaustaviti agresore i iz defanzive krenuti u ofanzivu, tj. oslobađanje Republike Bosne i Hercegovine.
Dejtonski mirovni sporazum nas je braćo i sestre zaustavio u oslobađanju cijele Bosne i Hercegovine i taj isti sporazum je vlast u Bosni i Hercegovini učinio nefunkcionalnom, tromom i skupom, tako da ako ta ista međunarodna zajednica želi dobro državi Bosni i Hercegovini i njenim građanima, neka nam pomogne da ukinemo entitete, distrikt i kantone i da konačno prodišemo kao Država u punom kapacitetu! Ako nam u tome pomognu, bićemo uvjereni da nam žele dobro, a u suprotnom ćemo potvrditi naše sumnje u dvoličan odnos međunarodne zajednice u pogledu očuvanja cjelovitosti Bosne i Hercegovine.
Draga moja braćo i poštovane sestre, dešavanja 7. februara nisu samo puko nasilje i nisu to pojedinci koji su izmakli kontroli organizatora „mirnih demonstracija“, već je dobro isplaniran scenarij koji ide u pravcu rušenja i razgradnje Države Bosne i Hercegovine. Ubijeđen sam da iza toga stoje strane obavještajne službe, koje žele destabilizaciju Bosne i Hercegovine, ali šta je sa OSOM, koja kao da je specijalizirana samo za obavještajno-bezbjedonosno praćenje Bošnjaka sa bradama i Arapa koji su zajedno sa nama krvarili za ovu Zemlju, šta je sa SIPOM, sa Federalnim i Kantonalnim MUP-om, šta je sa silnim službama u Ministarstvu sigurnosti i šta je sa Oružanim snagama Bosne i Hercegovine?
Paljenje zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine u kojoj je smješten i Arhiv Bosne i Hercegovine, te zgrada Sarajevskog, Tuzlanskog, Zeničkog, Unsko-sanskog i Hercegovačko-neretvljanskog kantona i Općine Centar nije nimalo bezazlen čin. To je udar na ustavno-pravni poredak Zemlje ili bolje rečeno to je pokušaj Državnog udara i svi oni koji su na bilo koji način odgovorni za to moraju se procesuirati i najstrožije kazniti. Svi odgovorni počev od ministra sigurnosti, pa do najnižeg nivoa, a svi su zakazali, trebali su odmah podnijeti ostavke i svoje funkcije ustupiti onima koji su svjesni odgovornosti funkcija, a ne samo njihovih privilegija. I ako ova Država funkcionira kao pravna Država, potrebno je da se pored smjene odgovornih lica ustanovi i njihova odgovornost u smislu propusta koje su učinili, te da za to odgovaraju na sudu.
Obzirom da su nasilje na ulicama bosansko-hercegovačkih gradova snimale kamere, veoma je lahko identifikovati sve huligane, pa je sasvim logično da se isti krivično gone i da se od od njih traži naknada materijalne i nematerijalne štete, koje se odnose na uništavanje javnog dobra i nanošenje povreda policiji, koja je bila na službenom zadatku.
Pored toga što su rušenjem i paljenjem zgrada institucija Bosne i Hercegovine rukovodili strani obavještajci i plaćenici, veoma je indikativan taj negativni naboj koji se nalazi u jednom dijelu omladine, koja je sklona nasilju, a kako i ne bi bilo kada je ta ista omladina začinjana i rađana u haramu, kada u kućama nije odgajana, kada ne zna za pojam stida i morala, kada nije pohađala mekteb i kada je prošla kroz školu, ali ne i škola kroz nju?
Islam braćo i sestre strogo zabranjuje nasilje; uništavanje javnih dobara, pljačku i zastrašivanje i zabranjuje zaposjedanje puteva kojima ljudi prolaze, ali zabranjuje i zloupotrebu vlasti, nesavjesno korištenje javnih dobara i nedonošenje zakona u interesu građana.
Braćo i sestre, siguran sam da ova Zemlja ne opstoji na sposobnosti političara, moralu nas koji tumačimo vjeru, ali je ne živimo u dovoljnoj vjeri i ekonomskom patriotizmu ljudi od biznisa, već opstoji prvenstveno Allahovim, dželle še’nuhu, kaderom i moći, bereketom čiste šehidske krvi i mubarek suza naših plemenitih majki i očeva i njihovih iskrenih dova. Siguran sam da se dušmani više plaše bosanskih šehida, čiji kaburi svjedoče njihovu žrtvu, nego što se plaše nas koji vodimo jalove rasprave, družimo se zbog varljivih dunjalučkih interesa, zakidamo Državu gdje god stignemo i smatramo to našim velikim uspjehom, čistimo imetke po svome nahođenju, a ne kako je to Šerijat odredio, zajedno u krugovima porodica gledamo i slušamo haram, jedemo i oblačimo haram i takvim svojim životima izazivamo Allahovu srdžbu, a kada nam dođe teško tješimo se „da će Allah dati hajr“, a ništa ne poduzimamo!
Rahmetli predsjednik Alija Izetbegović je kazao: “Bosnom nikad niko nije uspio da vlada, uvijek mu se to samo činilo.”
Neka neprijatelji Bosne i Hercegovine znaju da su ovom Zemljom marširale razne vojske; ubijale, mučile, pljačkale i palile, ali ovaj žilavi Bošnjak je sve preživio, pa će inša-Allah preživiti i ovo i neka znaju dušmani da u pogledu očuvanja cjelovitosti Bosne i Hercegovine nema kompromisa, te da smo mi preživjeli pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine i MUP-a, ali i naša djeca spremni u svakom momentu da branimo i oslobađamo svoju Zemlju, jer mi rezervne domovine nemamo!!!
Braćo i sestre, budimo mudri i budni i ne dozvolimo da nam bilo ko ruši našu Državu, natječimo se u dobru i pripremajmo se za Dan polaganja računa!
Gospodaru, pomozi našoj braći u Palestini, Siriji i na svakom drugom mjestu gdje su ugrožena prava muslimana, pomozi nam da sačuvamo našu lijepu Bosnu i Hercegovinu, ne iskušavaj nas sa onim što ne možemo podnijeti, oprosti našim dobrim roditeljima i precima, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih prvacima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 8/2014– 28. rebiu-l-ahir 1435.H./28. februar 2014.g.DAN NEZAVISNOSTI REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE
Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Dan nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, koji inša-Allah pada sutra i veoma je bitno da tim povodom govorimo o ovom važnom datumu.
Podsjećam sebe i vas na 55. ajet Sure En-Nur:
وَعَدَ اللَّهُ الَّذِينَ آمَنُوا مِنْكُمْ وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ لَيَسْتَخْلِفَنَّهُم فِي الْأَرْضِ كَمَا اسْتَخْلَفَ الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ وَلَيُمَكِّنَنَّ لَهُمْ دِينَهُمُ الَّذِي ارْتَضَى لَهُمْ وَلَيُبَدِّلَنَّهُمْ مِنْ بَعْدِ خَوْفِهِمْ أَمْنًا يَعْبُدُونَنِي لاَ يُشْرِكُونَ بِي شَيْئًا وَمَنْ كَفَرَ بَعْدَ ذَلِكَ فَأُولَئِكَ هُمُ الْفَاسِقُونَ
Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zasigurno vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će samo Meni robovati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grješnici.
Zemlja braćo i sestre i sve na njoj pripadaju samo Allahu, dželle še’nuhu, a mi smo Njegovom voljom na njoj Njegovi namjesnici i njeni privremeni korisnici. Kroz historiju su se vodili mnogobrojni ratovi u cilju osvajanja novih teritorija i uspostavljana su mnoga cartstava, a onda su ista slabila i propadala zajedno sa cijelim narodima.
I našom Bosnom i Hercegovinom koja spada u red najstarijih evropskih zemalja su marširale razne vojske i na njenom terotoriju su se dešavali stravični zločini i njene granice su prekrajane, tj. sužavan nam je životni prostor. Zato je važno da poznajemo našu historiju, te da razvijamo državotvornu i patriotsku svijest.
Braćo i sestre, zapamtimo da je pod vođstvom Srpske demokratske stranke, na Palama 24. oktobra 1991. godine formirana tzv. Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, koja je 9. januara 1992. godine usvojila Deklaraciju o proglašenju tzv. Srpske Republike Bosne i Hercegovine, čije ime je u avgustu 1992. godine promijenjeno u Republika Srpska. U Grudama je 18. novembra 1991. proglašena tzv. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna. U tako rovitoj situaciji i želji Srba i Hrvata da zaokruže svoje teritorije unutar Republike Bosne i Hercegovine, Bošnjaci su mogli da biraju između ropstva ili časne odbrane svoje Domovine, koja je uslijedila odmah nakon referenduma.
Odluka o održavanju referenduma o nezavisnosti, usvojena je na Skupštini Republike Bosne i Hercegovine, 25. januara 1992. godine. Prije glasanja predstavnici srpskog naroda, na prijedlog predsjednika SDS-a, sada haškog optuženika Radovana Karadžića, napustili su skupštinsko zasjedanje.
Karadžić je na pomenutoj Skupštini zaurlikao: „Ovo nije dobro što vi radite. Ovo je put na koji vi želite da izvedete Bosnu i Hercegovinu, ista ona autostrada pakla i stradanja kojom su pošle Slovenija i Hrvatska. Nemojte da mislite da nećete dovesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod, možda, u nestanak.”
Na ovu prijetnju, reagirao je Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, riječima: “Njegov (Karadžićev, moja opaska) način izlaganja, njegove poruke možda na najbolji način objašnjavaju zašto mi možda više i nećemo da ostanemo u Jugoslaviji… Njegov način izlaganja, njegove poruke možda najbolje objašnjavaju zašto i drugi neće da ostanu u toj Jugoslaviji. Takvu Jugoslaviju kakvu hoće gospodin Karadžić neće više niko. Neće, možda, niko više osim srpskog naroda. Takvu Jugoslaviju su u očima jugoslavenskih naroda, Slovenaca, Hrvata, Makedonaca, Albanaca, Mađara, Muslimana… jednostavno omrzli, kao i u očima Evrope i svijeta. Takvi načini kako to Karadžić radi.“
Braćo i sestre, 29. februara i 1. marta 1992. godine, u Republici Bosni i Hercegovini je održan referendum o nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Referendumsko pitanje je glasilo: “Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“ Na referendum je izašlo 64,31 % birača s pravom glasa, a za suverenost Bosne i Hercegovine izjasnilo se 99,44 %. Mnogi bosansko-hercegovački Srbi su, prema instrukcijama njihovog političkog vrha, bojkotovali referendum, misleći da će tako onemogućiti ispravnost i legalnost istog.
Republika Bosna i Hercegovina je dakle, izglasala svoju nezavisnost 29. februara i 1. marta 1992. godine, a kao odgovor na referendum, srpske paravojne formacije postavljaju barikade u Sarajevu i drugim bosansko-hercegovačkim gradovima u kojima počinje prava agresija.
Zemlje članice Evropske zajednice su 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države priznale Republiku Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu. Republika Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. godine postala članica Organizacije Ujedinjenih naroda. Nažalost, agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu je već tada bila u punom jeku, a ista je odnijela ogromne ljudske živote i uzrokovala velika materijalna razaranja.
Uspješnim otporom Armije i MUP-a Republike Bosne i Hercegovine i zalaganjem Vlade Republike Bosne i Hercegovine za multietničku i demokratsku državu ravnopravnih naroda, Bosna i Hercegovina je očuvala svoj državno-pravni i historijski kontinuitet. U američkom gradu Dejtonu 21. novembra 1995. godine potpisan je mirovni sporazum, čime je okončana oružana agresija na Bosnu i Hercegovinu. Konačni sporazum potpisan je u Parizu 14. decembra 1995. godine, a Dejtonski sporazum potvrdio je Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i suverenu državu u evropskoj porodici država.
Prema Dejtonskom sporazumu Bosna i Hercegovina sastoji se iz dvije administrativne jedinice: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, te Brčko distrikta, koji ima poseban status i ne pripada nijednom entitetu. Ustav je donesen na temeljima Dejtonskog mirovnog sporazuma. Po tom Ustavu Bosna i Hercegovina je priznata kao nezavisna, suverena država sa punim pravnim subjektivitetom temeljena na vrijednostima mira i pomirenja spremna za euro-atlantske integracije.
Skupština Republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu je 28. februara 1995. godine donijela odluku kojom je 1. mart proglašen Danom nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
U Federaciji Bosne i Hercegovine svaki godine se obilježava 1. mart, Dan nezavisnosti, a on je jedan od najznačajnijih datuma u modernoj historiji Bosne i Hercegovine, dok se u Republici Srpskoj ovaj datum doživljava kao “generator ratnih sukoba i početak rata“. Predsjednik Manjeg bh entiteta kaže: „Nikada ovaj crni istorijski datum neće biti obilježen u Republici Srpskoj”. I ostali srpski zvaničnici tvrde da ”taj datum doživljavaju kao dan kada je donesena nelegitimna odluka bošnjačkog i hrvatskog naroda protiv interesa Srba.”
Braćo i sestre, najbolji dokaz da će Države Bosne i Hercegovine inša-Allah biti i da će ona ne samo preživjeti, već da će inša-Allah postati funkcionalnom i naprednom Zemljom je i taj da ovu Zemlju stoljećima uništavaju, svojataju, dijele, pljačkaju, prodaju, predaju i poklanjaju, a ona i dalje opstoji i preživljava, što je kader Allaha, subhanehu ve te’ala, Koji upravlja Kosmosom i Koji će nadamo se dati da naši potomci budu svjesniji i savjesniji od nas i Koji će Svojom Svemoći naše neprijatelje ostaviti bez pomena, a oni drugo i zaslužuju!
Braćo i sestre, neka podsjećanje na Dan nezavisnosti bude još jedna lekcija iz naše moderne historije i budimo odlučni da sačuvamo cjelovitost naše Države!
Gospodaru, pomozi nam da ovdje u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini sačuvamo svjetlo islama, pomozi svim ugroženim i obespravljenim ljudima, a posebno našoj braći u Palestini i Siriji, sačuvaj nas iskušenja, koja ne možemo podnijeti, oprosti našim roditeljima i dobrim precima i sastavi nas u Džennetu, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, oprosti nam grijehe, budi nam milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete u društvu poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 9/2014 – 06. džumade-l-ula 1435.H. / 07. mart 2014.g.DAN ŽENA JE NEISLAMSKI PRAZNIK
Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Dan žena je neislamski praznik. Sutra je braćo i sestre međunarodni praznik „8. mart – Dan žena“, koji se obilježava u svijetu, pa čak i muslimanskom, a isti je za ženu više poniženje, nego istinski njen dan.
Podsjećam sebe i vas na 14. ajet Sure Lukman:
وَوَصَّيْنَا الإِنسَانَ بِوَالِدَيْهِ حَمَلَتْهُ أُمُّهُ وَهْنًا عَلَى وَهْنٍ وَفِصَالُهُ فِي عَامَيْنِ أَنِ اشْكُرْ لِي وَلِوَالِدَيْكَ إِلَيَّ الْمَصِيرُ
Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim! Meni je povratak.
Ideja o 8. martu, kao Danu žena pripada Klari Ajzner Zetkin (Cetkin; 1857. – 1933.), uticajnom njemačkom borcu za ženska prava. Nju je veoma zanimala ženska politika, uključujući borbu za ravnopravnost i pravo glasa za žene. Razvila je socijal-demokratski ženski pokret u Njemačkoj, a 1907. godine postaje vođa novoformirane “Ženske kancelarije” u SPD-u. Organizirala je proslavu prvog “Međunarodnog dana žena”, 8. marta 1911. godine. Klara Cetkin pozivala je sve žene svijeta na: 1. Slobodnu ljubav, bez ograničenja. 2. Jednostrano pravo na razvod braka. 3. Pravo na abortus. 4. Obilježavanje 8. marta, kao Dana žena. Ona kroz ova četiri principa poziva i muslimanke da odbace moralne vrijednosti i priklone se svojim strastima. Prema tome, sve žene koje obilježavaju 8. mart, prihvataju poniženje i degradaciju žene, kao ljudskog bića, kojem je Allah, subhanehu ve te’ala, povjerio časnu ulogu majke, koja rađa, hrani i odgaja svoju djecu, koja čuva svoju čast i čast svojih ukućana i koja zbog toga u potpunosti sa mužem dijeli sve sevabe koje on ubira u poslovima za koje je on zadužen.
Allah, subhanehu ve te’ala, je ženi u islamu dao časnu dužnost majke i one koja odgaja djecu i u nju je usadio posebnu ljubav, koja nije svojstvena drugim stvorenjima, tako da je ona primjer ljubavi, topline i požrtvovanosti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je za djecu koja postupaju lijepo prema svojim majkama obaćao džennet: الْجَنَّةُ تَحْتُ أَقْدَامِ الْأُمَّهَاتِ „Džennet je pod majčinim stopalima“. (Ibn Madždže)
Islam je ženi dao pravo na privatnu imovinu, bez njene obaveze izdržavanja porodice, što je dužnost muža, oslobodio je džemata, tako da žena kada klanja u svojoj kući ima nagradu džemata, oslobodio je obaveze džihada, tako da kada žena čuva svoju čast, imetak i odgaja djecu, dok joj je muž u džihadu, ona sa njim dijeli sevab za to, ona ima pravo da joj muž za dojenje djeteta obezbijedi dojilju, ima svoje zagarantovano pravo u nasljedstvu, ima pravo na privatnu imovinu, bez obaveze izdržavanja porodice, što je obaveza muža i ima pravo na mehr i s njime raspolagati kako želi.
Majka po islamu ima prednost i nad babom i to ne jednom, već tri puta, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Buharija:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ: جَاءَ رَجُلٌ إِلَى رَسُولِ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَقَالَ: “يَا رَسُولَ اللهِ، مَنْ أَحَقُّ النَّاسِ بِحُسْنِ صَحَابَتِي؟” قَالَ: “أُمُّكَ.” قَالَ: “ثُمَّ مَنْ؟” قَالَ: “أُمُّكَ.” قَالَ: “ثُمَّ مَنْ؟” قَالَ: “أُمُّكَ.” قَالَ: “ثُمَّ مَنْ؟” قَالَ: “أَبُوكَ.” (البخاري)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu: “Došao je čovjek kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: “Allahov Poslaniče, ko je najpreči da lijepo prema njemu postupam?” Reče: “Tvoja majka.” Upita: “Zatim ko?” Reče: “Tvoja majka.” Upita: “Zatim ko?” Reče: “Tvoja majka.” Upita: “Zatim ko?” Reče: “Tvoj babo.” (Buharija)
Dijete je dužno da lijepo postupa prema svojim roditeljima, pa makar oni bili i nemuslimani.
Na drugoj strani Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava da lijepo postupamo prema svojim ženama, pa u hadisu koji bilježi imam Tirmizija stoji:
عَنْ أُمِّ الْمُؤْمِنِينَ عَائِشَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهَا: قَالَ رَسُولُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: “خَيْرُكُمْ خَيْرُكُمْ لِأَهْلِهِ وَأَنَا خَيْرُكُمْ لِأَهْلِي” (الترمذي)
Prenosi majka mu’mina, Aiša, radijallahu anha: „Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Najbolji od vas je onaj koji je najbolji prema svojim ženama, a ja sam najbolji od vas prema mojim ženama!“ (Tirmizija)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obećava džennet onome ko lijepo odgoji tri kćerke:
عَنْ عُقْبَةَ بْنِ عَامِرٍ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “مَنْ كُنَّ لَهُ ثَلَاثُ بَنَاتٍ فَصَبَرَ عَلَيْهِنَّ وَأَطْعَمَهُنَّ وَسَقَاهُنَّ وَكَسَاهُنَّ مِنْ جِدَّتِهِ كُنَّ لَهُ حِجَابًا مِنَ النَّارِ يَوْمَ الْقِيَامَةِ” (البيهقي)
Prenosi Ukbe ibn Amir, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Ko bude imao tri kćeri, pa bude strpljiv sa njima i bude ih hranio, pojio i oblačio od svoga truda, biće mu zastor od vatre, na Sudnjem danu!“ (Bejhekija)
U drugoj predaji stoji da će takvu nagradu postići i onaj ko odgoji dvije kćerke, pa i onaj ko odgoji jednu kćerku.
Islam je ženi odredio veliko počasno mjesto i žena muslimanka tokom cijele godine ima svoje dane, u kojima je poštovana i u kojima uživa sva svoja prava. Kao muslimani, ako za to imamo mogućnost, cvijeće možemo donositi svaki dan našim majkama, suprugama, kćerima i snahama i tako im iskazivati našu pažnju.
Osmi mart je dan degradacije žene, a nikako dan njene afirmacije, to je dan u kojem se organiziraju zabave, čiji osnovni sadržaj su razni harami i to je dan u kojem se prodaje, kupuje ili džaba na najprimitivniji način nudi žensko tijelo.
Zato poštovane sestre prihvatite se islama i odreknite oponašanja nevjernika, budite poslušne svojim muževima i tražite od njih da budu prema vama pravedni i pažljivi! Budimo poslušni našim majka, lijepo postupajmo prema našim ženama, odgajajmo naše kćerke na čistim izvorima islama, natječimo se u dobru i žudimo za džennetima koji su nam obećani!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne našoj braći u Palestini, Siriji i na svakom mjestu gdje su ugrožena njihova prava, da se smiluje našim roditeljima i precima, da našu djecu učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u Džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 10/2014 – 20. džumade-l-ula 1435.H. / 21. mart 2014.g.MAJKA JE TEMELJ PORODICE I DRUŠTVA
Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Majka je temelj porodice i društva. Želim da kroz ovu hutbu govoriti o ulozi majke, sa posebnim osvrtom na moralnu, plemenitu, vrijednu i skromnu majku Bošnjakinju, koja je kroz sve nedaće u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini prošla kao simbol svih moralnih vrijednosti i svaka naša majka i nena su institucija za sebe i one zaslužuju da se o njima pišu studije i knjige i snimaju filmovi. One zaslužuju da se njima i njihovim moralnim životima bave instituti i da one budu uzori i inspircija generacijama Bošnjakinja koje dolaze.
Braćo i sestre, kako je samo topla ta riječ majka ili još bolje mama, kako je mi žepljaci i istočnjaci dozivamo, riječ koju prvu tečno izgovaramo svojim dječijim jezicima koji još uvijek zapliću dok izgovaraju sve druge riječi, riječ kojom ih dozivamo kada smo gladni, žedni, promrzli, kada nas je strah i kada nam je teško i uvijek smo sigurni da će nam se naše majke odazvati, zaboraviti na sebe i svoje potrebe i želje i za nas se bez imalo dilema žrtvovati.
Majka ima nezamjenjivu ulogu u izgradnji porodice i društva i što je majka bolja i požrtvovanija u podizanju svoje djece, time je porodica snažnija i samim time društvo je jače i sigurnije. Nema braćo i sestre pravih mu’mina, istinskih lidera i pravih boraca, naučnika i radnika bez dobrih majki, koje ih rađaju i odgajaju na izvorima islama. Naše majke na nas ostavljaju najsnažnije osobine, putem mlijeka kojim nas hrane, toplih zagrljaja u kojima tražimo utočište i islamskog odgoja kojim nas uče da budemo istinski Allahovi robovi.
Kaže, Allah, subhanehu ve te’ala, u 14. ajetu Sure Lukman:
وَوَصَّيْنَا الْإِنْسَانَ بِوَالِدَيْهِ حَمَلَتْهُ أُمُّهُ وَهْنًا عَلَى وَهْنٍ وَفِصَالُهُ فِي عَامَيْنِ أَنِ اشْكُرْ لِي وَلِوَالِدَيْكَ إِلَيَّ الْمَصِيرُ
Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti!
Braćo i sestre, svaka majka koja u svojoj utrobi nosi na halal način začeto dijete je borac na Allahovu, dželle še’nuhu, putu i njene dove se primaju tokom njene trudnoće, jer ona cijelo vrijeme kako Kur’an kaže „trpi“. Ako žena dok u svojoj utrobi nosi dijete umre, ona je po sahih predaji šehid:
وَالْمَرْأَةُ تَمُوتُ بِجُمْعٍ شَهِيدَةٌ.” (النسائي)
„i žena koja u trudnoći umre je šehid.“ (Nesaija)
Majka je i dok doji svoje dijete u džihadu, tako da su naše majke bile u džihadu mnogo duže od nas, jer za svako dijete su bile u džihadu po trideset i više mjeseci.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam ibn Madždže:الْجَنَّةُ تَحْتَ أَقْدَامِ الْأُمَّهَاتِ „Džennet je pod majčinim stopalima“.
U islamu je žena najviše poštovana kao majka. Imam Zejnu-l-Abidin kaže o pravima majke: „Pravo tvoje majke je da znaš da te je ona nosila gdje niko nije nosio nikoga, davala ti plod svog srca koji niko nikom ne daje i štitila te svim svojim djelovima tijela. Nije se brinula ima li šta jesti sve dok ti jedeš, ima li šta piti sve dok ti piješ, ima li šta obući sve dok si ti obučen i što je ona na Suncu sve dok si ti u hladu, ostavljala je san radi tebe, štitila te od vrućine i studeni i to sve da bi te imala.“
Majka je izvor sreće i ono što majka pruža djetetu ničim se ne može platiti. Samo uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć dijete svojim lijepim ophođenjem prema njoj i pružanjem pažnje i pomoći može se djelimično zahvaliti majci, ali nikada u potpunosti odužiti.
Kuća će braćo i sestre uvijek biti ženino najvažnije radno mjesto gdje se od nje očekuje da uloži napor i žrtvu, a to žrtvovanje je pravo investiranje koje će joj kasnije donijeti mnoge koristi.
Postavlja se pitanje: Kako definisati majku Bošnjakinju? Majka Bošnjakinja ima najjači iman i sabur, ona ne propušta ni jedan vakat, ne pravi razliku između farza, sunneta i mustehaba u želji da postigne Allahovo, dželle še’nuhu, zadovoljstvo, ona ne pravi razliku između harama i mekruha iz straha da ne pogriješi, ona je najbolja kćerka, unuka, supruga, snaha, zaova, jetrva, nena i pranena, ona nas je nosila krijući stomak od svijeta i rađala nas usput, ona nas je rađala i podizala bez straha za nafakom, ona nas je dojila dvije i više godina i svoju majčinsku toplinu prenosila na nas, ona od bešike do kabura nikada nije besposlena, ona radi i muške i ženske poslove, ona se ne protivi svome mužu, ona se najmanje odmara, posljednja liježe, a prva ustaje i nikada ne kasni, pa i kada joj stari sahat prestane hoditi, ona stalno na usnama ima šehadet i salavat, ona na sebi cijeloga života nosi dimije, bluze i mirišljive šamije, ona ne da nikome da joj vidi uredno spletene pletenice, ona nosi jedne opanke ili zepe po nekoliko godina, a raduje se da djeca imaju novu obuću, ona pravi najukusniju hranu, ona svojom suzom i dovom brani Bosnu i Hercegovinu, ona se sikira za svakoga samo ne za sebe, ona se nikome ne žali a svome srcu prima svačiju bol, ona se od tereta povila, a nikada nije kazala da joj je teško, ona nas hajir dovama ispraća u školu, vojsku, fakultete, borbu, na posao i nigdje nam ne da otići dok se ne nahranimo, dočekuje nas sa majčinskim osmijehom i toplom hranom i najsretnija je kada sve pojedemo, ona se raduje našim ženidbama i udajama, snahama i zetovima, a posebno unučadima, ona sve što dobije od para podijeli drugima, ona nikada nije smrknuta i ne zna za pakost, ona se raduje musafirima i pravi im gušću kahvu i jači domaći himber, dok ona pije doljevušu i običnu vodu, ona je džomet i musafirima i rodbini iznosi najbolje voće i još im spakuje da ponesu, ona se brine da joj nisu gladne kokoši, janjad, telad i goveda, ona mravinjake ne razgoni, da je sikluk ne snađe, ona i pored mnogobrojnih obaveza oko kuće sadi starinsko mirišljivo cvijeće, ona uvijek ima čistu kuću, avliju i put, ona nema neopranih suda, ona špara struju i vodu, ona ne baca njimet, ona tke najljepše i najukrašenije ćilime i ponjave, ona prede vunu i plete pape i čarape, ona nema ni dana škole sem nekoliko godina mejtefa, a mudrija je i pametnija od svih ženskih potomaka zajedno, ona se ne zna potpisati, ali joj je otisak prsta vrijedniji od sultanskog muhura, ona do smrti može bez đozluka uvući konac u iglu, jer joj oči nikada nisu gledale harama, ona i svojom šutnjom dovoljno govori, ona za života ušpara da joj se dženaza od njenih para može obaviti, ona nurli lica umire s osmijehom i šta sve nije moja i tvoja majka brate i sestro, pa joj sve to vratimo lijepim osmijehom, zagrljajem, pažnjom i dovom i njoj će to biti dovoljno!
Neka naše majke i nene budu najljepši uzori našim sestrama, suprugama, kćerima i unukama i onda će inša-Allah biti više i Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, a i ummet će biti jači i sigurniji!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne našoj braći u Palestini, Siriji i na svakom mjestu gdje su ugrožena njihova prava, da se smiluje našim roditeljima i precima, da našu djecu učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u Džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hutba: 10/2014 – 20. džumade-l-ula 1435.H. / 21. mart 2014.g.MAJKA JE TEMELJ PORODICE I DRUŠTVA
Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Majka je temelj porodice i društva. Želim da kroz ovu hutbu govoriti o ulozi majke, sa posebnim osvrtom na moralnu, plemenitu, vrijednu i skromnu majku Bošnjakinju, koja je kroz sve nedaće u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini prošla kao simbol svih moralnih vrijednosti i svaka naša majka i nena su institucija za sebe i one zaslužuju da se o njima pišu studije i knjige i snimaju filmovi. One zaslužuju da se njima i njihovim moralnim životima bave instituti i da one budu uzori i inspircija generacijama Bošnjakinja koje dolaze.
Braćo i sestre, kako je samo topla ta riječ majka ili još bolje mama, kako je mi žepljaci i istočnjaci dozivamo, riječ koju prvu tečno izgovaramo svojim dječijim jezicima koji još uvijek zapliću dok izgovaraju sve druge riječi, riječ kojom ih dozivamo kada smo gladni, žedni, promrzli, kada nas je strah i kada nam je teško i uvijek smo sigurni da će nam se naše majke odazvati, zaboraviti na sebe i svoje potrebe i želje i za nas se bez imalo dilema žrtvovati.
Majka ima nezamjenjivu ulogu u izgradnji porodice i društva i što je majka bolja i požrtvovanija u podizanju svoje djece, time je porodica snažnija i samim time društvo je jače i sigurnije. Nema braćo i sestre pravih mu’mina, istinskih lidera i pravih boraca, naučnika i radnika bez dobrih majki, koje ih rađaju i odgajaju na izvorima islama. Naše majke na nas ostavljaju najsnažnije osobine, putem mlijeka kojim nas hrane, toplih zagrljaja u kojima tražimo utočište i islamskog odgoja kojim nas uče da budemo istinski Allahovi robovi.
Kaže, Allah, subhanehu ve te’ala, u 14. ajetu Sure Lukman:
وَوَصَّيْنَا الْإِنْسَانَ بِوَالِدَيْهِ حَمَلَتْهُ أُمُّهُ وَهْنًا عَلَى وَهْنٍ وَفِصَالُهُ فِي عَامَيْنِ أَنِ اشْكُرْ لِي وَلِوَالِدَيْكَ إِلَيَّ الْمَصِيرُ
Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti!
Braćo i sestre, svaka majka koja u svojoj utrobi nosi na halal način začeto dijete je borac na Allahovu, dželle še’nuhu, putu i njene dove se primaju tokom njene trudnoće, jer ona cijelo vrijeme kako Kur’an kaže „trpi“. Ako žena dok u svojoj utrobi nosi dijete umre, ona je po sahih predaji šehid:
وَالْمَرْأَةُ تَمُوتُ بِجُمْعٍ شَهِيدَةٌ.” (النسائي)
„i žena koja u trudnoći umre je šehid.“ (Nesaija)
Majka je i dok doji svoje dijete u džihadu, tako da su naše majke bile u džihadu mnogo duže od nas, jer za svako dijete su bile u džihadu po trideset i više mjeseci.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam ibn Madždže:الْجَنَّةُ تَحْتَ أَقْدَامِ الْأُمَّهَاتِ „Džennet je pod majčinim stopalima“.
U islamu je žena najviše poštovana kao majka. Imam Zejnu-l-Abidin kaže o pravima majke: „Pravo tvoje majke je da znaš da te je ona nosila gdje niko nije nosio nikoga, davala ti plod svog srca koji niko nikom ne daje i štitila te svim svojim djelovima tijela. Nije se brinula ima li šta jesti sve dok ti jedeš, ima li šta piti sve dok ti piješ, ima li šta obući sve dok si ti obučen i što je ona na Suncu sve dok si ti u hladu, ostavljala je san radi tebe, štitila te od vrućine i studeni i to sve da bi te imala.“
Majka je izvor sreće i ono što majka pruža djetetu ničim se ne može platiti. Samo uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć dijete svojim lijepim ophođenjem prema njoj i pružanjem pažnje i pomoći može se djelimično zahvaliti majci, ali nikada u potpunosti odužiti.
Kuća će braćo i sestre uvijek biti ženino najvažnije radno mjesto gdje se od nje očekuje da uloži napor i žrtvu, a to žrtvovanje je pravo investiranje koje će joj kasnije donijeti mnoge koristi.
Postavlja se pitanje: Kako definisati majku Bošnjakinju? Majka Bošnjakinja ima najjači iman i sabur, ona ne propušta ni jedan vakat, ne pravi razliku između farza, sunneta i mustehaba u želji da postigne Allahovo, dželle še’nuhu, zadovoljstvo, ona ne pravi razliku između harama i mekruha iz straha da ne pogriješi, ona je najbolja kćerka, unuka, supruga, snaha, zaova, jetrva, nena i pranena, ona nas je nosila krijući stomak od svijeta i rađala nas usput, ona nas je rađala i podizala bez straha za nafakom, ona nas je dojila dvije i više godina i svoju majčinsku toplinu prenosila na nas, ona od bešike do kabura nikada nije besposlena, ona radi i muške i ženske poslove, ona se ne protivi svome mužu, ona se najmanje odmara, posljednja liježe, a prva ustaje i nikada ne kasni, pa i kada joj stari sahat prestane hoditi, ona stalno na usnama ima šehadet i salavat, ona na sebi cijeloga života nosi dimije, bluze i mirišljive šamije, ona ne da nikome da joj vidi uredno spletene pletenice, ona nosi jedne opanke ili zepe po nekoliko godina, a raduje se da djeca imaju novu obuću, ona pravi najukusniju hranu, ona svojom suzom i dovom brani Bosnu i Hercegovinu, ona se sikira za svakoga samo ne za sebe, ona se nikome ne žali a svome srcu prima svačiju bol, ona se od tereta povila, a nikada nije kazala da joj je teško, ona nas hajir dovama ispraća u školu, vojsku, fakultete, borbu, na posao i nigdje nam ne da otići dok se ne nahranimo, dočekuje nas sa majčinskim osmijehom i toplom hranom i najsretnija je kada sve pojedemo, ona se raduje našim ženidbama i udajama, snahama i zetovima, a posebno unučadima, ona sve što dobije od para podijeli drugima, ona nikada nije smrknuta i ne zna za pakost, ona se raduje musafirima i pravi im gušću kahvu i jači domaći himber, dok ona pije doljevušu i običnu vodu, ona je džomet i musafirima i rodbini iznosi najbolje voće i još im spakuje da ponesu, ona se brine da joj nisu gladne kokoši, janjad, telad i goveda, ona mravinjake ne razgoni, da je sikluk ne snađe, ona i pored mnogobrojnih obaveza oko kuće sadi starinsko mirišljivo cvijeće, ona uvijek ima čistu kuću, avliju i put, ona nema neopranih suda, ona špara struju i vodu, ona ne baca njimet, ona tke najljepše i najukrašenije ćilime i ponjave, ona prede vunu i plete pape i čarape, ona nema ni dana škole sem nekoliko godina mejtefa, a mudrija je i pametnija od svih ženskih potomaka zajedno, ona se ne zna potpisati, ali joj je otisak prsta vrijedniji od sultanskog muhura, ona do smrti može bez đozluka uvući konac u iglu, jer joj oči nikada nisu gledale harama, ona i svojom šutnjom dovoljno govori, ona za života ušpara da joj se dženaza od njenih para može obaviti, ona nurli lica umire s osmijehom i šta sve nije moja i tvoja majka brate i sestro, pa joj sve to vratimo lijepim osmijehom, zagrljajem, pažnjom i dovom i njoj će to biti dovoljno!
Neka naše majke i nene budu najljepši uzori našim sestrama, suprugama, kćerima i unukama i onda će inša-Allah biti više i Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, a i ummet će biti jači i sigurniji!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne našoj braći u Palestini, Siriji i na svakom mjestu gdje su ugrožena njihova prava, da se smiluje našim roditeljima i precima, da našu djecu učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u Džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 11/2014 – 27. džumade-l-ula 1435.H. / 28. mart 2014.g.NAŠA DJECA SU NAŠ VELIKI EMANET – hutba 1.
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Naša djeca su naš veliki emanet. Govorimo na ovu temu u vrijeme neispunjavanja roditeljskih obaveza prema djeci, što rezultira neposlušnošću djece prema roditeljima i narušavanju harmonije u društvu, jer je dijete koje je neposlušno svojim roditeljima neposlušno i prema učiteljima i nastavnicima u školi, prema profesorima na fakultetu, prema pretpostavljenim i saradnicima na poslu i na svakom drugom mjestu i kao takvo je beskoristan ili bolje reći štetan član društva.
Djeca su braćo i sestre naši dunjalučki ukrasi, koji ispunjavaju naše duše i prema njima po islamu imamo velike obaveze, koje ne smijemo zanemarivati. Djeca su emanet na našim plećima i moramo to stalno imati na umu ako želimo da živimo u sreći na ovom i budućem svijetu.
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 46. ajetu Sure El-Kehf:
الْمَالُ وَالْبَنُونَ زِينَةُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَالْبَاقِيَاتُ الصَّالِحَاتُ خَيْرٌ عِندَ رَبِّكَ ثَوَابًا وَخَيْرٌ أَمَلاً
Imetak i djeca su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i u njih se čovjek može bolje pouzdati.
Na nama je braćo i sestre da imetak i djecu kao dunjalučke ukrase uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć učinimo ukrasima na obadva svijeta, a to možemo učiniti na način što ćemo imetke sticati na dozvoljen način i trošiti ih na Allahovu, dželle še’nuhu, putu, a djecu odgajati da budu pravi mu’mini, koji će se natjecati u dobru i koji će dobro koje prema njima činimo znati cijeniti i uzvratiti na najbolji način.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud:
عَنْ عَمْرِو بْنِ شُعَيْبٍ عَنْ أَبِيهِ عَنْ جَدِّهِ: “جَاءَ رَجُلٌ إِلَى النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَقَالَ إِنَّ أَبِي اجْتَاحَ مَالِي فَقَالَ أَنْتَ وَمَالُكَ لِأَبِيكَ وَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: “إِنَّ أَوْلَادَكُمْ مِنْ أَطْيَبِ كَسْبِكُمْ فَكُلُوا مِنْ أَمْوَالِهِمْ.” (ابن ماجه)
Prenosi Amr ibn Šuajb od babe, a on od djeda: „Došao je čovjek Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: „Moj babo je prisvojio moj novac uz riječi: „Ti i tvoj imetak pripadate tvome babi!“ Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Vaša djeca su vaša najbolja opskrba, pa se hranite iz njihovih imetaka!“ (Ibn Madždže)
Kada su nam naša djeca braćo i sestre najbolja ospkrba i poklon, od Allaha, subhanehu ve te’ala, dobro ih čuvajmo i budimo zahvalni našem Gospodaru!
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava da sa puno ozbiljnosti pazimo na ono što nam je povjereno na čuvanje, pa u predaji koju bilježi imam Buharija stoji:
عَنِ ابْنِ عُمَرَ رَضِي اللَّه عَنْهُمَا: “سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: “كُلُّكُمْ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْإِمَامُ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالرَّجُلُ رَاعٍ فِي أَهْلِهِ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْمَرْأَةُ فِي بَيْتِ زَوْجِهَا رَاعِيَةٌ وَمَسْئُولَةٌ عَنْ رَعِيَّتِهَا وَالْخَادِمُ فِي مَالِ سَيِّدِهِ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ.”
Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhu: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što čuvate; imam (vođa, vladar) je čuvar i biće pitan za ono što čuva, muž je čuvar svoje porodice i biće odgovoran za nju, žena je čuvarica u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno na čuvanje i sluga je čuvar (radnik) imetka svoga pretpostavljenog i odgovoran je za njegovo čuvanje.”
Da li i mi braćo i sestre ispunjavamo preuzete obaveze i čuvamo li ono za što ćemo biti pitani? Da li naši vladari i imami ispunjavaju svoje obaveze ili vode računa samo o svojim pravima i privilegijama? Da li čuvamo svoje porodice ili smo brigu o njihovu čuvanju predali ulici i medijima? Da li naše žene u našim kućama čuvaju sebe i svoju djecu ili su brigu o djeci zamijenile brigom o serijama, filmovima, koncertima, frizurama, haljinama i ispraznim sijelima? Da li pretpostavljeni vode računa da ne opterećuju potčinjene više nego što mogu podnijeti, ali da li i potčinjeni ispunjavaju svoje obaveze?
Svako se dijete rodi u fitri (čistoj vjeri), kao što stoji u slijedećoj Muttefek predaji:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ، أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “كُلُّ مَوْلُودٍ يُولَدُ عَلَى الْفِطْرَةِ فَأَبَوَاهُ يُهَوِّدَانِهِ أَوْ يُنَصِّّرَانِهِ أَوْ يُمَجِّّسَانِهِ” (البخاري)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svako dijete se rodi u fitri (čistoj vjeri), pa ga njegovi roditelji učine Jevrejom, Kršćaninom ili Vatropoklonikom.” (Buharija)
Rođenje djeteta predstavlja istinsku radost za svakog roditelja. Ta radost se odmah po rođenju u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iskazuje kroz učenje ezana na desno i ikameta na lijevo uho, a potom nadijevanjem lijepog imena.
Ime ima veoma veliki značaj, jer ono označava ličnost i pripadnost vjerskoj i kulturnoj skupini. Vjernik zbog toga mora voditi računa o svom imenu i imenu svoga djeteta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučuje da se izabere lijepo ime novorođenčetu:
عَنْ أَبِي الدَّرْدَاءَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “إِنَّكُمْ تُدْعَوْنَ يَوْمَ الْقِيَامَةِ بِأَسْمَائِكُمْ وَأَسْمَاءِ آبَائِكُمْ، فَأَحْسِنُوا أَسْمَاءَكُمْ” (أبو داود)
Prenosi Ebu Ed-Derda’, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vi ćete, na Sudnjem danu, biti prozivani po vašim imenima i po imenima vaših očeva, pa nadijevajte vašoj djeci lijepa imena!” (Ebu Davud)
Mislili smo da da je vrijeme u kojem su se Bošnjaci stidili svojih muslimanskih imena, davno prošlo vrijeme, ali nije tako. I u ovom našem vremenu ima onih koji svojoj djeci nadijevaju nemuslimanska imena, po pjevačima, glumcima, fudbalerima, kriminalcima i slično, u nadi da će na taj način biti moderni i da će njihova djeca imati bolju budućnost. Kakva li ružna kompleksa i sramote?!
Braćo i sestre, budimo pravi roditelji, koji prema svojoj djeci ispunjavaju sve svoje roditeljske obaveze i nakon toga se nadajmo da će oni biti dobri mu’mini, a to rezultira i njihovom poslušnošću nama i zajedničkoj sreći na obadva svijeta!
Gospodaru, učvrsti nas na Tvome putu, pomozi svoj našoj ugroženoj braći i sestrama, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, učini nas od onih koji odgajaju svoju djecu u skladu sa Tvojim propisima, očisti naša srca i jezike od ružnih misli i govora, smiluj se našim plemenitim roditeljima, uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i radostima naših očiju i srca, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetima, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 11/2014 – 27. džumade-l-ula 1435.H. / 28. mart 2014.g.NAŠA DJECA SU NAŠ VELIKI EMANET – hutba 1.
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Naša djeca su naš veliki emanet. Govorimo na ovu temu u vrijeme neispunjavanja roditeljskih obaveza prema djeci, što rezultira neposlušnošću djece prema roditeljima i narušavanju harmonije u društvu, jer je dijete koje je neposlušno svojim roditeljima neposlušno i prema učiteljima i nastavnicima u školi, prema profesorima na fakultetu, prema pretpostavljenim i saradnicima na poslu i na svakom drugom mjestu i kao takvo je beskoristan ili bolje reći štetan član društva.
Djeca su braćo i sestre naši dunjalučki ukrasi, koji ispunjavaju naše duše i prema njima po islamu imamo velike obaveze, koje ne smijemo zanemarivati. Djeca su emanet na našim plećima i moramo to stalno imati na umu ako želimo da živimo u sreći na ovom i budućem svijetu.
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 46. ajetu Sure El-Kehf:
الْمَالُ وَالْبَنُونَ زِينَةُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَالْبَاقِيَاتُ الصَّالِحَاتُ خَيْرٌ عِندَ رَبِّكَ ثَوَابًا وَخَيْرٌ أَمَلاً
Imetak i djeca su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i u njih se čovjek može bolje pouzdati.
Na nama je braćo i sestre da imetak i djecu kao dunjalučke ukrase uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć učinimo ukrasima na obadva svijeta, a to možemo učiniti na način što ćemo imetke sticati na dozvoljen način i trošiti ih na Allahovu, dželle še’nuhu, putu, a djecu odgajati da budu pravi mu’mini, koji će se natjecati u dobru i koji će dobro koje prema njima činimo znati cijeniti i uzvratiti na najbolji način.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud:
عَنْ عَمْرِو بْنِ شُعَيْبٍ عَنْ أَبِيهِ عَنْ جَدِّهِ: “جَاءَ رَجُلٌ إِلَى النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَقَالَ إِنَّ أَبِي اجْتَاحَ مَالِي فَقَالَ أَنْتَ وَمَالُكَ لِأَبِيكَ وَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: “إِنَّ أَوْلَادَكُمْ مِنْ أَطْيَبِ كَسْبِكُمْ فَكُلُوا مِنْ أَمْوَالِهِمْ.” (ابن ماجه)
Prenosi Amr ibn Šuajb od babe, a on od djeda: „Došao je čovjek Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: „Moj babo je prisvojio moj novac uz riječi: „Ti i tvoj imetak pripadate tvome babi!“ Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Vaša djeca su vaša najbolja opskrba, pa se hranite iz njihovih imetaka!“ (Ibn Madždže)
Kada su nam naša djeca braćo i sestre najbolja ospkrba i poklon, od Allaha, subhanehu ve te’ala, dobro ih čuvajmo i budimo zahvalni našem Gospodaru!
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava da sa puno ozbiljnosti pazimo na ono što nam je povjereno na čuvanje, pa u predaji koju bilježi imam Buharija stoji:
عَنِ ابْنِ عُمَرَ رَضِي اللَّه عَنْهُمَا: “سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: “كُلُّكُمْ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْإِمَامُ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالرَّجُلُ رَاعٍ فِي أَهْلِهِ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْمَرْأَةُ فِي بَيْتِ زَوْجِهَا رَاعِيَةٌ وَمَسْئُولَةٌ عَنْ رَعِيَّتِهَا وَالْخَادِمُ فِي مَالِ سَيِّدِهِ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ.”
Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhu: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što čuvate; imam (vođa, vladar) je čuvar i biće pitan za ono što čuva, muž je čuvar svoje porodice i biće odgovoran za nju, žena je čuvarica u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno na čuvanje i sluga je čuvar (radnik) imetka svoga pretpostavljenog i odgovoran je za njegovo čuvanje.”
Da li i mi braćo i sestre ispunjavamo preuzete obaveze i čuvamo li ono za što ćemo biti pitani? Da li naši vladari i imami ispunjavaju svoje obaveze ili vode računa samo o svojim pravima i privilegijama? Da li čuvamo svoje porodice ili smo brigu o njihovu čuvanju predali ulici i medijima? Da li naše žene u našim kućama čuvaju sebe i svoju djecu ili su brigu o djeci zamijenile brigom o serijama, filmovima, koncertima, frizurama, haljinama i ispraznim sijelima? Da li pretpostavljeni vode računa da ne opterećuju potčinjene više nego što mogu podnijeti, ali da li i potčinjeni ispunjavaju svoje obaveze?
Svako se dijete rodi u fitri (čistoj vjeri), kao što stoji u slijedećoj Muttefek predaji:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ، أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “كُلُّ مَوْلُودٍ يُولَدُ عَلَى الْفِطْرَةِ فَأَبَوَاهُ يُهَوِّدَانِهِ أَوْ يُنَصِّّرَانِهِ أَوْ يُمَجِّّسَانِهِ” (البخاري)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svako dijete se rodi u fitri (čistoj vjeri), pa ga njegovi roditelji učine Jevrejom, Kršćaninom ili Vatropoklonikom.” (Buharija)
Rođenje djeteta predstavlja istinsku radost za svakog roditelja. Ta radost se odmah po rođenju u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iskazuje kroz učenje ezana na desno i ikameta na lijevo uho, a potom nadijevanjem lijepog imena.
Ime ima veoma veliki značaj, jer ono označava ličnost i pripadnost vjerskoj i kulturnoj skupini. Vjernik zbog toga mora voditi računa o svom imenu i imenu svoga djeteta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučuje da se izabere lijepo ime novorođenčetu:
عَنْ أَبِي الدَّرْدَاءَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “إِنَّكُمْ تُدْعَوْنَ يَوْمَ الْقِيَامَةِ بِأَسْمَائِكُمْ وَأَسْمَاءِ آبَائِكُمْ، فَأَحْسِنُوا أَسْمَاءَكُمْ” (أبو داود)
Prenosi Ebu Ed-Derda’, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vi ćete, na Sudnjem danu, biti prozivani po vašim imenima i po imenima vaših očeva, pa nadijevajte vašoj djeci lijepa imena!” (Ebu Davud)
Mislili smo da da je vrijeme u kojem su se Bošnjaci stidili svojih muslimanskih imena, davno prošlo vrijeme, ali nije tako. I u ovom našem vremenu ima onih koji svojoj djeci nadijevaju nemuslimanska imena, po pjevačima, glumcima, fudbalerima, kriminalcima i slično, u nadi da će na taj način biti moderni i da će njihova djeca imati bolju budućnost. Kakva li ružna kompleksa i sramote?!
Braćo i sestre, budimo pravi roditelji, koji prema svojoj djeci ispunjavaju sve svoje roditeljske obaveze i nakon toga se nadajmo da će oni biti dobri mu’mini, a to rezultira i njihovom poslušnošću nama i zajedničkoj sreći na obadva svijeta!
Gospodaru, učvrsti nas na Tvome putu, pomozi svoj našoj ugroženoj braći i sestrama, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, učini nas od onih koji odgajaju svoju djecu u skladu sa Tvojim propisima, očisti naša srca i jezike od ružnih misli i govora, smiluj se našim plemenitim roditeljima, uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i radostima naših očiju i srca, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetima, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 13/2014 – 11. džumade-l-uhra 1435.H. / 11. april 2014.g.DVADESETDVOGODIŠNJICA ARMIJE REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Dvadestdvogodišnjica Armije Republike Bosne i Hercegovine. Ista je sama po sebi nametnuta obzirom da inša-Allah za pet dana, tačnije 15. aprila, u utorak na dijelu Federacije Bosne i Hercegovine s bošnjačkom većinom, obilježavamo Dan naše Armije.
Današnja hutba govori o Armiji Republike Bosne i Hercegovine, njenim šehidima, invalidima znanim i neznanim junacima, pohvaljenim i nepohvaljenim herojima, demobiliziranim borcima, profesionalnim vojnicima i svima onima koji su hrabro i bez oklijevanja stali da brane Republiku Bosnu i Hercegovinu. Policija Republike Bosne i Hercegovine i Armija Republike Bosne i Hercegovine su se uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć, u nemogućim uvjetima oduprli znatno nadmoćnijim i brojnijim neprijateljima, koji su nadirali izvan granica Republike Bosne i Hercegovine, potpomognuti zločincima iznutra.
Braćo i sestre! Sjećajmo se sa ponosom dana u kojima se u Republici Bosni i Hercegovini vodila odsudna bitka za: vjeru, čast i Državu i nemojmo kriti nepobitne historijske činjenice niti ih se stidjeti, jer se Bošnjaci nemaju čega stidjeti niti koga mimo Allaha, subhanehu ve te’ala, bojati!
Muslimanima se propisuje borba koja im nije po volji, a ima stvari koje muslimani ne vole, a one su dobro za njih i onih koje vole, a one su zlo za njih, kao što stoji u 216. ajetu Sure El-Bekare:
كُتِبَ عَلَيْكُمْ الْقِتَالُ وَهُوَ كُرْهٌ لَكُمْ وَعَسى أَنْ تَكْرَهُوا شَيْئًا وَهُوَ خَيْرٌ لَكُمْ وَعَسَى أَنْ تُحِبُّوا شَيْئًا وَهُوَ شَرٌّ لَكُمْ وَاللَّهُ يَعْلَمُ وَأَنْتُمْ لَا تَعْلَمُونَ
Propisujevamseborba, madavamnijepovolji! – Nevolitenešto, aonomožebitidobrozavas; neštovolite, aonoispadnezlopovas. Allahzna, avineznate.
Aprila 1992. godine došlo je vrijeme da Bošnjaci i druge patriote ginu za svoju Zemlju, a više od jednog stoljeća su to činili za tuđe zemlje i tuđe interese, u prvim borbenim ešalonima – širom kršovitog Balkana i šire. Spominjali su se podvizi hrabrih Bošnjana na: Kavkazu, Austriji, Italiji, Mađarskoj i drugim zemljama, ali je ta borba bila pod nečijom tuđom komandom i za nečije “više ciljeve”. Bošnjaci su nakon dugog vremenskog perioda bili u prilici da se dokažu u odbrani: vjere, zemlje Bosne i Hercegovine i svih naroda u njoj.
U tako teškom historijskom trenutku, Armija Republike Bosne i Hercegovine i jedinice MUP-a su pokazale najviši stupanj morala i spremnosti da se bore za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost, a u redovima Armije i MUP-a je bilo mjesta za sve one koji su se željeli dokazati kao patriote ove zemlje.
Hiljade šehida su pali na putu otpora agresorima, hiljade neznanih bosanskih junaka, čija se imena ne spominju u knjigama, ne čitaju na svečanim postrojavanjima i koji se ne pozivaju na obilježavanja značajnijih događaja; svi oni su se svojim hrabrim podvizima nebrojeno puta suprotstavili agresoru oslobađajući kote za koje su vojni stratezi tvrdili da su neosvojive. Oni ostaju zapisani tamo odakle se ne brišu pohvale, gdje se ne poništavaju naredbe, gdje je vječnost, kod Onoga Koji sve stvara i rastvara. Budimo ponosni što smo bili sudionici herojske odbrane Republike Bosne i Hercegovine i što smo u svoju Bosnu i Hercegovinu ugradili dio sebe!
Zasigurno bi neprijatelji Republike Bosne i Hercegovine uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć bili potpuno poraženi da im njihovi sponzori i supervizori sa Zapada i Istoka nisu pomagali na razne načine. Embargo na uvoz oružja bio je jedan od poteza kojim nas je Zapad želio prisiliti na predaju! Uprkos tome nije se desio naš očekivani poraz i predaja bez borbe, već smo vodili borbu s kojom se treba ponositi svaki istinski građanin Bosne i Hercegovine.
Hiljade Bošnjaka se mjesecima goloruko odupiralo neprijatelju u nadi da će uspjeti zarobiti nešto od lahkog naoružanja, tenkovi su zaustavljani sa flašama benzina i balvanima i tako je obarana teorija o četvrtoj vojnoj sili u Evropi, koja se smatrala nepobjedivom. Koliko je vodovodnih cijevi prepravljeno u lovačke puške, koje su nerijetko eksplodirale u vlastiti rukama, kako su u početku spravljane ručne bombe, jer drugih nije bilo itd.? Sve bi to bilo drugačije da Zapad nije potvrdio embargo na uvoz naoružanja.
Bošnjaci su bili izloženi napadu onih koji su se Zapadu predstavljali za one koji i njih čuvaju od islama ili kako to oni kažu “zelene opasnosti”.
Armija Republike Bosne i Hercegovine se rodila u krvi i u kricima vlastitog naroda, koji nije imao drugog izbora, nego da se suprotstavi zlu, makar to suprotstavljanje ne imalo zdravu logiku i vrlo malo šanse po aršinima eksperata rata. Zbog toga bi mogli kazati da je borba u Bosni i Hercegovini bila puna kerameta, koji su se pojavljivali na naše oči, ali o njima Bošnjaci stidljivo ili nikako ne pričaju. Možda je razlog za to što kerameti nisu dolazili sa Zapada, pa ih je bilo stid da ih neko ne ospori, jer je “dobro” samo ono što je dolazilo i dolazi sa Zapada ili je padalo odozgo iz utroba transportnih aviona, kao humanitarna pomoć Bošnjacima, koji tu preveliku “dobrotu” svijeta nikada neće zaboraviti.
Takvi su Bošnajci; sve znaju priznati, osim uspjeha vlastitog naroda i sve znaju spominjati, osim svoje rezultate… Bosna i Hercegovina je zemlja čuda, Zemlja u kojoj su zagarantirana prava svih njenih građana, a najmanje onih koji su se istinski borili za nju…
Danas u Bosni i Hercegovini klasično oružje šuti, ali se vodi teška borba na drugim poljima na kojima imamo sve manje istinskih boraca. Zato svi odgovorni Bošnjaci i patriote iz reda drugih naroda trebaju stalno imati na umu težinu odgovornosti koju su preuzeli na svoja pleća i predano raditi na očuvanju Države koja je skupo plaćena!
Braćo i sestre, moramo mijenjati svoje stavove i predrasude, kako nam svi drugi osim nas žele dobro, te kako su samo drugi sposobni i spremni na žrtvu! A, nije tako!!! Neka nam je sretan Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine!
Gospodaru, nagradi najboljom nagradom naše šehide i sve istinske borce, oslobodi nasilja one kojima se ono nanosi, opomeni i uputi nasilnike, prije nego dođe konačni obračun, oprosti našim roditeljima, uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i radostima naših očiju i srca i učini ih boljim čuvarima dina i Države od nas, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 13/2014 – 11. džumade-l-uhra 1435.H. / 11. april 2014.g.DVADESETDVOGODIŠNJICA ARMIJE REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Dvadestdvogodišnjica Armije Republike Bosne i Hercegovine. Ista je sama po sebi nametnuta obzirom da inša-Allah za pet dana, tačnije 15. aprila, u utorak na dijelu Federacije Bosne i Hercegovine s bošnjačkom većinom, obilježavamo Dan naše Armije.
Današnja hutba govori o Armiji Republike Bosne i Hercegovine, njenim šehidima, invalidima znanim i neznanim junacima, pohvaljenim i nepohvaljenim herojima, demobiliziranim borcima, profesionalnim vojnicima i svima onima koji su hrabro i bez oklijevanja stali da brane Republiku Bosnu i Hercegovinu. Policija Republike Bosne i Hercegovine i Armija Republike Bosne i Hercegovine su se uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć, u nemogućim uvjetima oduprli znatno nadmoćnijim i brojnijim neprijateljima, koji su nadirali izvan granica Republike Bosne i Hercegovine, potpomognuti zločincima iznutra.
Braćo i sestre! Sjećajmo se sa ponosom dana u kojima se u Republici Bosni i Hercegovini vodila odsudna bitka za: vjeru, čast i Državu i nemojmo kriti nepobitne historijske činjenice niti ih se stidjeti, jer se Bošnjaci nemaju čega stidjeti niti koga mimo Allaha, subhanehu ve te’ala, bojati!
Muslimanima se propisuje borba koja im nije po volji, a ima stvari koje muslimani ne vole, a one su dobro za njih i onih koje vole, a one su zlo za njih, kao što stoji u 216. ajetu Sure El-Bekare:
كُتِبَ عَلَيْكُمْ الْقِتَالُ وَهُوَ كُرْهٌ لَكُمْ وَعَسى أَنْ تَكْرَهُوا شَيْئًا وَهُوَ خَيْرٌ لَكُمْ وَعَسَى أَنْ تُحِبُّوا شَيْئًا وَهُوَ شَرٌّ لَكُمْ وَاللَّهُ يَعْلَمُ وَأَنْتُمْ لَا تَعْلَمُونَ
Propisujevamseborba, madavamnijepovolji! – Nevolitenešto, aonomožebitidobrozavas; neštovolite, aonoispadnezlopovas. Allahzna, avineznate.
Aprila 1992. godine došlo je vrijeme da Bošnjaci i druge patriote ginu za svoju Zemlju, a više od jednog stoljeća su to činili za tuđe zemlje i tuđe interese, u prvim borbenim ešalonima – širom kršovitog Balkana i šire. Spominjali su se podvizi hrabrih Bošnjana na: Kavkazu, Austriji, Italiji, Mađarskoj i drugim zemljama, ali je ta borba bila pod nečijom tuđom komandom i za nečije “više ciljeve”. Bošnjaci su nakon dugog vremenskog perioda bili u prilici da se dokažu u odbrani: vjere, zemlje Bosne i Hercegovine i svih naroda u njoj.
U tako teškom historijskom trenutku, Armija Republike Bosne i Hercegovine i jedinice MUP-a su pokazale najviši stupanj morala i spremnosti da se bore za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost, a u redovima Armije i MUP-a je bilo mjesta za sve one koji su se željeli dokazati kao patriote ove zemlje.
Hiljade šehida su pali na putu otpora agresorima, hiljade neznanih bosanskih junaka, čija se imena ne spominju u knjigama, ne čitaju na svečanim postrojavanjima i koji se ne pozivaju na obilježavanja značajnijih događaja; svi oni su se svojim hrabrim podvizima nebrojeno puta suprotstavili agresoru oslobađajući kote za koje su vojni stratezi tvrdili da su neosvojive. Oni ostaju zapisani tamo odakle se ne brišu pohvale, gdje se ne poništavaju naredbe, gdje je vječnost, kod Onoga Koji sve stvara i rastvara. Budimo ponosni što smo bili sudionici herojske odbrane Republike Bosne i Hercegovine i što smo u svoju Bosnu i Hercegovinu ugradili dio sebe!
Zasigurno bi neprijatelji Republike Bosne i Hercegovine uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć bili potpuno poraženi da im njihovi sponzori i supervizori sa Zapada i Istoka nisu pomagali na razne načine. Embargo na uvoz oružja bio je jedan od poteza kojim nas je Zapad želio prisiliti na predaju! Uprkos tome nije se desio naš očekivani poraz i predaja bez borbe, već smo vodili borbu s kojom se treba ponositi svaki istinski građanin Bosne i Hercegovine.
Hiljade Bošnjaka se mjesecima goloruko odupiralo neprijatelju u nadi da će uspjeti zarobiti nešto od lahkog naoružanja, tenkovi su zaustavljani sa flašama benzina i balvanima i tako je obarana teorija o četvrtoj vojnoj sili u Evropi, koja se smatrala nepobjedivom. Koliko je vodovodnih cijevi prepravljeno u lovačke puške, koje su nerijetko eksplodirale u vlastiti rukama, kako su u početku spravljane ručne bombe, jer drugih nije bilo itd.? Sve bi to bilo drugačije da Zapad nije potvrdio embargo na uvoz naoružanja.
Bošnjaci su bili izloženi napadu onih koji su se Zapadu predstavljali za one koji i njih čuvaju od islama ili kako to oni kažu “zelene opasnosti”.
Armija Republike Bosne i Hercegovine se rodila u krvi i u kricima vlastitog naroda, koji nije imao drugog izbora, nego da se suprotstavi zlu, makar to suprotstavljanje ne imalo zdravu logiku i vrlo malo šanse po aršinima eksperata rata. Zbog toga bi mogli kazati da je borba u Bosni i Hercegovini bila puna kerameta, koji su se pojavljivali na naše oči, ali o njima Bošnjaci stidljivo ili nikako ne pričaju. Možda je razlog za to što kerameti nisu dolazili sa Zapada, pa ih je bilo stid da ih neko ne ospori, jer je “dobro” samo ono što je dolazilo i dolazi sa Zapada ili je padalo odozgo iz utroba transportnih aviona, kao humanitarna pomoć Bošnjacima, koji tu preveliku “dobrotu” svijeta nikada neće zaboraviti.
Takvi su Bošnajci; sve znaju priznati, osim uspjeha vlastitog naroda i sve znaju spominjati, osim svoje rezultate… Bosna i Hercegovina je zemlja čuda, Zemlja u kojoj su zagarantirana prava svih njenih građana, a najmanje onih koji su se istinski borili za nju…
Danas u Bosni i Hercegovini klasično oružje šuti, ali se vodi teška borba na drugim poljima na kojima imamo sve manje istinskih boraca. Zato svi odgovorni Bošnjaci i patriote iz reda drugih naroda trebaju stalno imati na umu težinu odgovornosti koju su preuzeli na svoja pleća i predano raditi na očuvanju Države koja je skupo plaćena!
Braćo i sestre, moramo mijenjati svoje stavove i predrasude, kako nam svi drugi osim nas žele dobro, te kako su samo drugi sposobni i spremni na žrtvu! A, nije tako!!! Neka nam je sretan Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine!
Gospodaru, nagradi najboljom nagradom naše šehide i sve istinske borce, oslobodi nasilja one kojima se ono nanosi, opomeni i uputi nasilnike, prije nego dođe konačni obračun, oprosti našim roditeljima, uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i radostima naših očiju i srca i učini ih boljim čuvarima dina i Države od nas, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!
بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd – hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 14/2014 – 18. džumade-l-uhra 1435.H. / 18. april 2014.g.
[b]
NAŠA DJECA SU NAŠ VELIKI EMANET – hutba 2.[/b]Braćo i sestre! U drugom nastavku uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć govorim na temu Naša djeca su naš veliki emanet.
Jesmo li mi braćo i sestre zaista svjesni tog emaneta i ispunjavamo li svoje obaveze prema našoj djeci, koju nam je Allah, dželle še’nuhu, dao kao Svoj veliki poklon i povjerio ih nam na čuvanje?
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 6. ajetu Sure Et-Tahrim:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا قُوا أَنفُسَكُمْ وَأَهْلِيكُمْ نَارًا وَقُودُهَا النَّاسُ وَالْحِجَارَةُ عَلَيْهَا مَلائِكَةٌ غِلاظٌ شِدَادٌ لا يَعْصُونَ اللَّهَ مَا أَمَرَهُمْ وَيَفْعَلُونَ مَا يُؤْمَرُونَ
O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice čuvajte od vatre čije će gorivo biti ljudi i kamenje, o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah naredi neće opirati i koji će ono što im se naredi izvršiti!
Ovo je braćo i sestre naredba Allaha, dželle še’nuhu, a Njegove naredbe bi za nas trebale da budu najprioritetnije i najvažnije. On, subhanehu ve te’ala, nam naređuje da sebe i porodice čuvamo od vatre i to ne obične vatre, koja se koristi za zagrijavanje, kuhanje i sušenje, već džehennemske vatre, čije gorivo će biti ljudi i kamenje. U citiranom ajetu Allah, subhanehu ve te’ala, ne kaže da će ljudi goreti u vatri, već da će biti “gorivo”, to jeste “osnovna supstanca vatre”, što je još teži oblik kazne. A pored tako žestoke vatre će biti čuvari meleki, koji će biti strogi i jaki i oni će bez pogovora izvršavati naredbe svoga Gospodara.
Pa šta se to onda dešava sa nama braćo i sestre, pa neki od nas ne vodimo računa o sebi i svojim porodicama i ne razmišljamo o budućem svijetu, nagradi i kazni?! Djeca koju rađamo i ispunjavamo im sve njihove želje, pa i na račun naših potreba i mogućnosti, su emanet na našim plećima. Mi prema njima nemamo samo obavezu materijalnih davanja, već na prvom mjestu imamo obavezu njihova odgoja.
Neka znaju svaka majka i babo da će biti pitani za svoju čeljad; jesu li svoju djecu začinjali na halal način, jesu li im davali muslimanska imena, jesu li ih majke propisno dojile, jesu li ih hranili i oblačili halal opskrbom, jesu li ih privikavali na rad i red, jesu li ih podučavali islamskim vrijednostima i jesu li ih školovali!
Obaveza je majki po Kur’anu da doje svoju djecu pune dvije godine ili da nađu dojilje koje će to učiniti umjesto njih. Dojilje po islamu postaju majke po mlijeku dojenčadi, a sve što je zabranjeno po krvi, zabranjeno je i po mlijeku. U vremenu u kojem majke odbijaju dojenje svoje djece i to zamjenjuju kravljim, ovčijim ili mlijekom u prahu i ne čudi što djeca sve više oponašaju hajvane, umjesto insana. Djeca su zato neotporna, bezosjećajna i nasilna, te umjesto da normalno komuniciraju sa ljudima, ona riču, buču i bodu i ona ne daju živiti ni roditeljima ni komšiluku.
Odgoj je najvažniji aspekt odgovornosti roditelja, prema djeci, jer bez odgoja dijete neće biti svjesno svojih obaveza i cilja života na ovom i budućem svijetu, već će živjeti životinjskim životom gdje neće imati brige osim da utoli svoju glad i žeđ, zasiti svoje strasti i preda se ovodunjalučkim uživanjima.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Tirmizija:
عَنْ عَمْرِو بْنِ الْعَاصِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: “مَا نَحَلَ وَالِدٌ وَلَدَهُ مِنْ نَحْلٍ أَفْضَلَ مِنْ أَدَبٍ حَسَنٍ” (الترمذي)
Prenosi Amr ibn El-As, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ništa vrijednije roditelj ne može u naslijeđe ostaviti svome djetetu od lijepog odgoja (u duhu islama).” (Tirmizija)
Jedna od najvažnijih odgojnih mjera je podučavanje djece islamskim propisima i privikavanje na njihovo praktikovanje, a na prvom mjestu namaza.
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 132. ajetu Sure Ta-ha:
وَأْمُرْ أَهْلَكَ بِالصَّلاةِ وَاصْطَبِرْ عَلَيْهَا لا نَسْأَلُكَ رِزْقًا نَّحْنُ نَرْزُقُكَ وَالْعَاقِبَةُ لِلتَّقْوَى
Naredi čeljadi svojoj da obavlja namaz i istraj u tome! Mi od tebe ne tražimo opskrbu! Mi tebe opskrbljujemo, a bogobojazni će imati najljepši svršetak.
U predaji koju bilježi imam Ebu Davud, stoji:
عَنْ عَمْرٍو بْنِ شُعَيْبَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “مُرُوا أَوْلاَدَكُمْ بِالصَّلاَةِ وَهُمْ أَبْنَاءُ سَبْعٍ وَاضْرِبُوهُمْ عَلَيْهَا وَهُمْ أَبْنَاءُ عَشْرٍ، وَفَرِّقُوا بَيْنَهُمْ فِي الْمَضَاجِعِ” (أبو داود)
Prenosi Amr ibn Šuajb, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Naređujte vašoj djeci namaz u sedmoj godini, a išibajte ih zbog njege (namaza) u desetoj i razdvojite ih u posteljama!“ (Ebu Davud)
Naši dobri preci su svoju djecu podučavali namazu, Kur’anu i postu, od malih nogu i njihove metode su neprevaziđene. Oni nisu dali večerati prije klanjanja akšam namaza, a niti spavati prije jacije, oni su svoju djecu od malih nogu učili kratkim surama i privikavali su ih postu na način da su ih podsticali da poste do podne, da se nahrane i nastave postiti, a da će to oni „prešiti“ i da će to biti čitav dan i td.. Nama braćo i sestre fali ovih metoda privikavanja djece na islamske propise.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi Ed-Dejlemi:
عَنْ عَلِىِّ بْنِ أَبِي طَالِبٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: “أَدِّبُو أَوْلاَدَكُمْ عَلَى ثََلاََثِ خِصَالٍ: حُبِّ نَبِيِّكُمْ، وَحُبِّ أَهْلِ بَيْتِهِ، وَعَلَى قِرَاءَةِ الْقُرْآنِ” (الديلمي)
Prenosi Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Odgajajte svoju djecu u znaku tri svojstva: da vole vašeg Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem), da vole njegovu porodicu i da vole učiti Kur’an!” (Ed-Dejlemi)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje svome ummetu, da svoju djecu odgajaju na tri principa, koji su temelj zdrave ličnosti, pa budimo od onih koji se odazivaju na naredbe njihova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!
Braćo i sestre, budimo pravi roditelji, koji prema svojoj djeci ispunjavaju sve svoje roditeljske obaveze i nakon toga se nadajmo da će oni biti dobri mu’mini, a kao takvi će nam inša-Allah biti poslušni i biti naša radost ovog i budućeg svijeta!
Gospodaru, učvrsti nas na Tvome putu, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, učini nas od onih koji odgajaju svoju djecu u skladu sa Tvojim propisima, očisti naša srca i jezike od ružnih misli i govora, uputi našu djecu i potomke i učini ih radostima naših očiju i srca, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetima, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd – hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 14/2014 – 18. džumade-l-uhra 1435.H. / 18. april 2014.g.
[b]
NAŠA DJECA SU NAŠ VELIKI EMANET – hutba 2.[/b]Braćo i sestre! U drugom nastavku uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć govorim na temu Naša djeca su naš veliki emanet.
Jesmo li mi braćo i sestre zaista svjesni tog emaneta i ispunjavamo li svoje obaveze prema našoj djeci, koju nam je Allah, dželle še’nuhu, dao kao Svoj veliki poklon i povjerio ih nam na čuvanje?
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 6. ajetu Sure Et-Tahrim:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا قُوا أَنفُسَكُمْ وَأَهْلِيكُمْ نَارًا وَقُودُهَا النَّاسُ وَالْحِجَارَةُ عَلَيْهَا مَلائِكَةٌ غِلاظٌ شِدَادٌ لا يَعْصُونَ اللَّهَ مَا أَمَرَهُمْ وَيَفْعَلُونَ مَا يُؤْمَرُونَ
O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice čuvajte od vatre čije će gorivo biti ljudi i kamenje, o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah naredi neće opirati i koji će ono što im se naredi izvršiti!
Ovo je braćo i sestre naredba Allaha, dželle še’nuhu, a Njegove naredbe bi za nas trebale da budu najprioritetnije i najvažnije. On, subhanehu ve te’ala, nam naređuje da sebe i porodice čuvamo od vatre i to ne obične vatre, koja se koristi za zagrijavanje, kuhanje i sušenje, već džehennemske vatre, čije gorivo će biti ljudi i kamenje. U citiranom ajetu Allah, subhanehu ve te’ala, ne kaže da će ljudi goreti u vatri, već da će biti “gorivo”, to jeste “osnovna supstanca vatre”, što je još teži oblik kazne. A pored tako žestoke vatre će biti čuvari meleki, koji će biti strogi i jaki i oni će bez pogovora izvršavati naredbe svoga Gospodara.
Pa šta se to onda dešava sa nama braćo i sestre, pa neki od nas ne vodimo računa o sebi i svojim porodicama i ne razmišljamo o budućem svijetu, nagradi i kazni?! Djeca koju rađamo i ispunjavamo im sve njihove želje, pa i na račun naših potreba i mogućnosti, su emanet na našim plećima. Mi prema njima nemamo samo obavezu materijalnih davanja, već na prvom mjestu imamo obavezu njihova odgoja.
Neka znaju svaka majka i babo da će biti pitani za svoju čeljad; jesu li svoju djecu začinjali na halal način, jesu li im davali muslimanska imena, jesu li ih majke propisno dojile, jesu li ih hranili i oblačili halal opskrbom, jesu li ih privikavali na rad i red, jesu li ih podučavali islamskim vrijednostima i jesu li ih školovali!
Obaveza je majki po Kur’anu da doje svoju djecu pune dvije godine ili da nađu dojilje koje će to učiniti umjesto njih. Dojilje po islamu postaju majke po mlijeku dojenčadi, a sve što je zabranjeno po krvi, zabranjeno je i po mlijeku. U vremenu u kojem majke odbijaju dojenje svoje djece i to zamjenjuju kravljim, ovčijim ili mlijekom u prahu i ne čudi što djeca sve više oponašaju hajvane, umjesto insana. Djeca su zato neotporna, bezosjećajna i nasilna, te umjesto da normalno komuniciraju sa ljudima, ona riču, buču i bodu i ona ne daju živiti ni roditeljima ni komšiluku.
Odgoj je najvažniji aspekt odgovornosti roditelja, prema djeci, jer bez odgoja dijete neće biti svjesno svojih obaveza i cilja života na ovom i budućem svijetu, već će živjeti životinjskim životom gdje neće imati brige osim da utoli svoju glad i žeđ, zasiti svoje strasti i preda se ovodunjalučkim uživanjima.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Tirmizija:
عَنْ عَمْرِو بْنِ الْعَاصِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: “مَا نَحَلَ وَالِدٌ وَلَدَهُ مِنْ نَحْلٍ أَفْضَلَ مِنْ أَدَبٍ حَسَنٍ” (الترمذي)
Prenosi Amr ibn El-As, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ništa vrijednije roditelj ne može u naslijeđe ostaviti svome djetetu od lijepog odgoja (u duhu islama).” (Tirmizija)
Jedna od najvažnijih odgojnih mjera je podučavanje djece islamskim propisima i privikavanje na njihovo praktikovanje, a na prvom mjestu namaza.
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 132. ajetu Sure Ta-ha:
وَأْمُرْ أَهْلَكَ بِالصَّلاةِ وَاصْطَبِرْ عَلَيْهَا لا نَسْأَلُكَ رِزْقًا نَّحْنُ نَرْزُقُكَ وَالْعَاقِبَةُ لِلتَّقْوَى
Naredi čeljadi svojoj da obavlja namaz i istraj u tome! Mi od tebe ne tražimo opskrbu! Mi tebe opskrbljujemo, a bogobojazni će imati najljepši svršetak.
U predaji koju bilježi imam Ebu Davud, stoji:
عَنْ عَمْرٍو بْنِ شُعَيْبَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “مُرُوا أَوْلاَدَكُمْ بِالصَّلاَةِ وَهُمْ أَبْنَاءُ سَبْعٍ وَاضْرِبُوهُمْ عَلَيْهَا وَهُمْ أَبْنَاءُ عَشْرٍ، وَفَرِّقُوا بَيْنَهُمْ فِي الْمَضَاجِعِ” (أبو داود)
Prenosi Amr ibn Šuajb, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Naređujte vašoj djeci namaz u sedmoj godini, a išibajte ih zbog njege (namaza) u desetoj i razdvojite ih u posteljama!“ (Ebu Davud)
Naši dobri preci su svoju djecu podučavali namazu, Kur’anu i postu, od malih nogu i njihove metode su neprevaziđene. Oni nisu dali večerati prije klanjanja akšam namaza, a niti spavati prije jacije, oni su svoju djecu od malih nogu učili kratkim surama i privikavali su ih postu na način da su ih podsticali da poste do podne, da se nahrane i nastave postiti, a da će to oni „prešiti“ i da će to biti čitav dan i td.. Nama braćo i sestre fali ovih metoda privikavanja djece na islamske propise.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi Ed-Dejlemi:
عَنْ عَلِىِّ بْنِ أَبِي طَالِبٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: “أَدِّبُو أَوْلاَدَكُمْ عَلَى ثََلاََثِ خِصَالٍ: حُبِّ نَبِيِّكُمْ، وَحُبِّ أَهْلِ بَيْتِهِ، وَعَلَى قِرَاءَةِ الْقُرْآنِ” (الديلمي)
Prenosi Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Odgajajte svoju djecu u znaku tri svojstva: da vole vašeg Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem), da vole njegovu porodicu i da vole učiti Kur’an!” (Ed-Dejlemi)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje svome ummetu, da svoju djecu odgajaju na tri principa, koji su temelj zdrave ličnosti, pa budimo od onih koji se odazivaju na naredbe njihova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!
Braćo i sestre, budimo pravi roditelji, koji prema svojoj djeci ispunjavaju sve svoje roditeljske obaveze i nakon toga se nadajmo da će oni biti dobri mu’mini, a kao takvi će nam inša-Allah biti poslušni i biti naša radost ovog i budućeg svijeta!
Gospodaru, učvrsti nas na Tvome putu, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, učini nas od onih koji odgajaju svoju djecu u skladu sa Tvojim propisima, očisti naša srca i jezike od ružnih misli i govora, uputi našu djecu i potomke i učini ih radostima naših očiju i srca, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetima, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd – hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 15/2014 – 25. džumade-l-uhra 1435.H. / 25. april 2014.g.
[b]
MU’MINSKO ZADOVOLJSTVO[/b]Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Mu’minsko zadovoljstvo. Ista zadire u srž našeg vjerovanja i veoma je važno da je ispravno razumijemo i primijenimo u našim životima, a ako smo iskreni Allahovi, subhanehu ve te’ala, robovi uvijek ćemo biti zadovoljni na Njegovim, dželle še’nuhu, bezbrojnim ni’metima, koje ne možemo ni pobrojati i koristićemo ih umjereno i ustupati drugima, koji u njima imaju svoje hakkove.
Prije četiri dana je braćo i sestre u Kozluku kod Zvornika na porodičnom pragu ubijen osamdesetjednogodišnji povranik Ahmet Hasanović. Ubistvo je sjekirom počinio ubica, bolje reći terorista Nikola Josić. Na nadležnim organima je da se ubica najstoržije kazni, jer će u protivnom povratnici u Manji bh entitet biti još nesigurniji! A na nama Bošnjacima je da budemo oprezniji i jedinstveniji, radi našeg zajedničkog dobra!
Podsjećam sebe i vas na ajete 12. – 14. Sure Ez-Zuhruf:
وَالَّذِي خَلَقَ الْأَزْوَاجَ كُلَّهَا وَجَعَلَ لَكُمْ مِنَ الْفُلْكِ وَالْأَنْعَامِ مَا تَرْكَبُونَ(12) لِتَسْتَوُوا عَلَى ظُهُورِهِ ثُمَّ تَذْكُرُوا نِعْمَةَ رَبِّكُمْ إِذَا اسْتَوَيْتُمْ عَلَيْهِ وَتَقُولُوا سُبْحَانَ الَّذِي سَخَّرَ لَنَا هَذَا وَمَا كُنَّا لَهُ مُقْرِنِينَ(13) وَإِنَّا إِلَى رَبِّنَا لَمُنقَلِبُونَ(14)
Onaj koji stvara stvorenja svake vrste i daje vam lađe i deve da putujete,(12) da se leđima njihovim služite i da se kad se na njima uspravite, blagodati Gospodara svoga sjetite i da kažete: “Hvaljen neka je Onaj koji je dao da nam one služe, mi to sami ne bismo mogli postići,(13) i mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti!”(14)
A u 34. ajetu Sure Ibrahim stoji:
وَآَتَاكُمْ مِنْ كُلِّ مَا سَأَلْتُمُوهُ وَإِنْ تَعُدُّوا نِعْمَةَ اللَّهِ لَا تُحْصُوهَا إِنَّ الْإِنْسَانَ لَظَلُومٌ كَفَّارٌ
I daje vam svega onoga što od Njega tražite i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih pobrojali. Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.
Braćo i sestre, uistinu su mnogobroje Allahove, subhanehu ve te’ala, blagodati kojima smo počašćeni, a mi ih ponekad nismo ni svjesni i samim time nismo ni zahvalni na njima. Naviknuti smo da ih koristimo i to smatramo sasvim normalnim, ne razmišljajući da su te iste blagodati mnogim pojedincima ili grupama uskraćene. Mnogi su ljudi nemarni i nezahvalni na Allahovim, subhanehu ve te’ala, blagodatima i tek kada ih zadesi neka nevolja ili neimaština, oni na sav glas od Njega traže pomoć, pa se nakon olakšanja opet zaborave.
Voda koju pijemo, zrak kojeg udišemo, sluh kojim čujemo, oči kojima vidimo, razum kojim rasuđujemo, srce kojim osjećamo, sve su to blagodati koje nam je Allah, subhanehu ve te’ala, podario i na istima trebamo biti zahvalni. Kada pokažemo zahvalnost na Allahovim, subhanehu ve te’ala, neizmjernim davanjima ona se još više uvećavaju, a kada smo nezahvalni, ona nas napuštaju.
Jedna od najboljih stvari koje nam Allah, subhanehu ve te’ala, može podariti je zadovoljstvo u našim srcima. Također smo neizmerno bogati ukoliko imamo stabilan život, harmoniju u našim porodicama i mir u srcima.
Braćo i sestre, slijedeći hadis koji bilježi imam Buharija posebno razumiju oni koji nisu slobodni, oni koji su bolesni i koji su gladni:
عَنْ عُبَيْدِ اللَّهِ بْنِ مِحْصَنٍ الْخَطْمِيِّ رَضِيَ الله عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “مَنْ أَصْبَحَ مِنْكُمْ آمِنًا فِي سِرْبِهِ مُعَافًى فِي جَسَدِهِ عِنْدَهُ قُوتُ يَوْمِهِ فَكَأَنَّمَا حِيزَتْ لَهُ الدُّنْيَا بِحَذَافِيرِهَا” (البخاري)
Prenosi Ubejdullah ibn Mihsan El-Hatmi, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko od vas osvane siguran u svojoj kući, zdrav i posjeduje hranu za taj dan, kao da je njegov čitav dunjaluk.” (Buharija)
Čovjek koji je slobodan i siguran u svojoj kući, koji je dobrog zdravlja i ko ima da šta pojede i popije od halala za taj dan, on je najbogatiji čovjek. Koliko ima ljudi koji su u zatvorima i žive u strahu, koliko ih je bolesnih, tako da od bolova ne razmišljaju ni o čemu, pa makar imali tovare blaga i koliko ljudi nema da utoli svoju glad i željan je suhe korice hljeba?! Koliko je bogataša nesretno u svome bogatstvu, koliko je proždrljivaca nesretno u svojoj pohlepi i koliko je općenito nesretnih ljudi?
U svakoj situaciji vjernik mora biti zahvalan Allahu, subhanehu ve te’ala, na blagodatima sa kojima ga je On počastio, a samo On zna kako će se ko od ljudi ponašati u bogatstvu i siromaštvu.
Imam Muslim bilježi da je Abdullaha ibn Amra ibn Asa, radijallahu anhu, upitao neki čovjek: “Zar nismo siromašni muhadžiri?” Reče Abdullah: “Imaš li suprugu da se uz nju smiriš?” Reče: “Da.” Upita: “Imaš li kuću u kojoj stanuješ!” Reče: “Da.” Reče Abdullah: “Ti si bogataš!” Ovaj dodade: “Imam i slugu!” Reče Abdullah: “Ti si onda vladar!”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava kakvu bi nafaku imali, kada bi se na Allaha, dželle še’nuhu, istinski oslonili, pa u hadisu koji bilježi imam Ahmed, kaže:
عَنْ عُمَرَ بْنِ الْخَطَّابِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: لَوْ أنَّكُمْ تَوَكَّلْتُمْ عَلَى اللهِ حَقَّ تَوَكُّلِهِ لَرَزَقَكُمْ كَمَا يُرْزَقُ الطَّيْرُ تَغْدُو خَمَاصاً وَ تَرُوحُ بِطَاناً (أحمد)
Prenosi Omer bin El-Hattab, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada biste se vi istinski oslanjali na Allaha, On bi vas opskrbljivao kao što opskrbljuje pticu: ujutro odlazi gladna, a predvečer se vraća sita.“ (Ahmed)
Braćo i sestre, budimo zahvalni Allahovi, subhanehu ve te’ala, robovi, ne gubimo nadu u Njegovu milost i natječimo se u dobru!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, da nas učini Svojim zahvalnim robovima, da nas ne iskuša sa nasiljem nasilnih vladara i sa onim što ne možemo podnijeti, da se smiluje našim roditeljima, da našu djecu učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللَّهِ!بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd – hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 15/2014 – 25. džumade-l-uhra 1435.H. / 25. april 2014.g.
[b]
MU’MINSKO ZADOVOLJSTVO[/b]Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Mu’minsko zadovoljstvo. Ista zadire u srž našeg vjerovanja i veoma je važno da je ispravno razumijemo i primijenimo u našim životima, a ako smo iskreni Allahovi, subhanehu ve te’ala, robovi uvijek ćemo biti zadovoljni na Njegovim, dželle še’nuhu, bezbrojnim ni’metima, koje ne možemo ni pobrojati i koristićemo ih umjereno i ustupati drugima, koji u njima imaju svoje hakkove.
Prije četiri dana je braćo i sestre u Kozluku kod Zvornika na porodičnom pragu ubijen osamdesetjednogodišnji povranik Ahmet Hasanović. Ubistvo je sjekirom počinio ubica, bolje reći terorista Nikola Josić. Na nadležnim organima je da se ubica najstoržije kazni, jer će u protivnom povratnici u Manji bh entitet biti još nesigurniji! A na nama Bošnjacima je da budemo oprezniji i jedinstveniji, radi našeg zajedničkog dobra!
Podsjećam sebe i vas na ajete 12. – 14. Sure Ez-Zuhruf:
وَالَّذِي خَلَقَ الْأَزْوَاجَ كُلَّهَا وَجَعَلَ لَكُمْ مِنَ الْفُلْكِ وَالْأَنْعَامِ مَا تَرْكَبُونَ(12) لِتَسْتَوُوا عَلَى ظُهُورِهِ ثُمَّ تَذْكُرُوا نِعْمَةَ رَبِّكُمْ إِذَا اسْتَوَيْتُمْ عَلَيْهِ وَتَقُولُوا سُبْحَانَ الَّذِي سَخَّرَ لَنَا هَذَا وَمَا كُنَّا لَهُ مُقْرِنِينَ(13) وَإِنَّا إِلَى رَبِّنَا لَمُنقَلِبُونَ(14)
Onaj koji stvara stvorenja svake vrste i daje vam lađe i deve da putujete,(12) da se leđima njihovim služite i da se kad se na njima uspravite, blagodati Gospodara svoga sjetite i da kažete: “Hvaljen neka je Onaj koji je dao da nam one služe, mi to sami ne bismo mogli postići,(13) i mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti!”(14)
A u 34. ajetu Sure Ibrahim stoji:
وَآَتَاكُمْ مِنْ كُلِّ مَا سَأَلْتُمُوهُ وَإِنْ تَعُدُّوا نِعْمَةَ اللَّهِ لَا تُحْصُوهَا إِنَّ الْإِنْسَانَ لَظَلُومٌ كَفَّارٌ
I daje vam svega onoga što od Njega tražite i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih pobrojali. Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.
Braćo i sestre, uistinu su mnogobroje Allahove, subhanehu ve te’ala, blagodati kojima smo počašćeni, a mi ih ponekad nismo ni svjesni i samim time nismo ni zahvalni na njima. Naviknuti smo da ih koristimo i to smatramo sasvim normalnim, ne razmišljajući da su te iste blagodati mnogim pojedincima ili grupama uskraćene. Mnogi su ljudi nemarni i nezahvalni na Allahovim, subhanehu ve te’ala, blagodatima i tek kada ih zadesi neka nevolja ili neimaština, oni na sav glas od Njega traže pomoć, pa se nakon olakšanja opet zaborave.
Voda koju pijemo, zrak kojeg udišemo, sluh kojim čujemo, oči kojima vidimo, razum kojim rasuđujemo, srce kojim osjećamo, sve su to blagodati koje nam je Allah, subhanehu ve te’ala, podario i na istima trebamo biti zahvalni. Kada pokažemo zahvalnost na Allahovim, subhanehu ve te’ala, neizmjernim davanjima ona se još više uvećavaju, a kada smo nezahvalni, ona nas napuštaju.
Jedna od najboljih stvari koje nam Allah, subhanehu ve te’ala, može podariti je zadovoljstvo u našim srcima. Također smo neizmerno bogati ukoliko imamo stabilan život, harmoniju u našim porodicama i mir u srcima.
Braćo i sestre, slijedeći hadis koji bilježi imam Buharija posebno razumiju oni koji nisu slobodni, oni koji su bolesni i koji su gladni:
عَنْ عُبَيْدِ اللَّهِ بْنِ مِحْصَنٍ الْخَطْمِيِّ رَضِيَ الله عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “مَنْ أَصْبَحَ مِنْكُمْ آمِنًا فِي سِرْبِهِ مُعَافًى فِي جَسَدِهِ عِنْدَهُ قُوتُ يَوْمِهِ فَكَأَنَّمَا حِيزَتْ لَهُ الدُّنْيَا بِحَذَافِيرِهَا” (البخاري)
Prenosi Ubejdullah ibn Mihsan El-Hatmi, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko od vas osvane siguran u svojoj kući, zdrav i posjeduje hranu za taj dan, kao da je njegov čitav dunjaluk.” (Buharija)
Čovjek koji je slobodan i siguran u svojoj kući, koji je dobrog zdravlja i ko ima da šta pojede i popije od halala za taj dan, on je najbogatiji čovjek. Koliko ima ljudi koji su u zatvorima i žive u strahu, koliko ih je bolesnih, tako da od bolova ne razmišljaju ni o čemu, pa makar imali tovare blaga i koliko ljudi nema da utoli svoju glad i željan je suhe korice hljeba?! Koliko je bogataša nesretno u svome bogatstvu, koliko je proždrljivaca nesretno u svojoj pohlepi i koliko je općenito nesretnih ljudi?
U svakoj situaciji vjernik mora biti zahvalan Allahu, subhanehu ve te’ala, na blagodatima sa kojima ga je On počastio, a samo On zna kako će se ko od ljudi ponašati u bogatstvu i siromaštvu.
Imam Muslim bilježi da je Abdullaha ibn Amra ibn Asa, radijallahu anhu, upitao neki čovjek: “Zar nismo siromašni muhadžiri?” Reče Abdullah: “Imaš li suprugu da se uz nju smiriš?” Reče: “Da.” Upita: “Imaš li kuću u kojoj stanuješ!” Reče: “Da.” Reče Abdullah: “Ti si bogataš!” Ovaj dodade: “Imam i slugu!” Reče Abdullah: “Ti si onda vladar!”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava kakvu bi nafaku imali, kada bi se na Allaha, dželle še’nuhu, istinski oslonili, pa u hadisu koji bilježi imam Ahmed, kaže:
عَنْ عُمَرَ بْنِ الْخَطَّابِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: لَوْ أنَّكُمْ تَوَكَّلْتُمْ عَلَى اللهِ حَقَّ تَوَكُّلِهِ لَرَزَقَكُمْ كَمَا يُرْزَقُ الطَّيْرُ تَغْدُو خَمَاصاً وَ تَرُوحُ بِطَاناً (أحمد)
Prenosi Omer bin El-Hattab, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada biste se vi istinski oslanjali na Allaha, On bi vas opskrbljivao kao što opskrbljuje pticu: ujutro odlazi gladna, a predvečer se vraća sita.“ (Ahmed)
Braćo i sestre, budimo zahvalni Allahovi, subhanehu ve te’ala, robovi, ne gubimo nadu u Njegovu milost i natječimo se u dobru!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, da nas učini Svojim zahvalnim robovima, da nas ne iskuša sa nasiljem nasilnih vladara i sa onim što ne možemo podnijeti, da se smiluje našim roditeljima, da našu djecu učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللَّهِ! -
AuthorPosts
- You must be logged in to reply to this topic.