[purak]

#5208

Na skupstini ministra suma I ruda prve jugoslavenske vlade Dr. Mehmed Spaho govorio je kako je vjerovao kada je posao u Beograd na duznost ministra da ce napadi na licnu imovinu I sigurnost muslimana prestati, ali sam se u svome ocekivanju strasno razocarao, kaze Spaho. Izbori za Ustavotvornu skupstinu kraljevine Srba, Hrvata I Slovenaca raspisani su za 28. 11. 1920. Godine. Prema izbornom zakonu pravo glasanja su imali muskarci sa navrsenom 21 godinom starosti, dok zene nisu mogle glasati. U predizbornoj kampanji ucestvovali su u cijeloj kraljevini 22 politicke stranke. Biralo se ukupno 419 poslanika. Najveci broj glasova I time poslanickih mjesta dobila je demokratska stranka (92), a odmah do njih narodna radikalna stranka sa 91 poslanikom. Trece mjesto zauzela je Komunisticka partija Jugoslavije sa 58 mjesta, a na cetvrtom hrvatska pucka ili republikanska seljacka stranka Stjepana Radica sa 50 mjesta, te savez zemljoradnika sa 39 poslanika, pa slovenska ljudska stranka sa 14 poslanika, dzem’ijjet (nacionalna turska organizacija) sa osam mjesta. U BiH najveci je broj glasova dobila Jugoslovenska muslimanska organizacija na celu sa Spahom (24 poslanicka mjesta), radikalna stranka 11, hrvatska tezacka stranka 7 poslanika, savez zemljoradnika 12 poslanika, hrvatska seljacka stranka 3 poslanika, demokratska stranka 2 poslanika I komunisticka 4 poslanika. Tako je jugoslovenska muslimanska stranka iz izbora za Ustavotvornu skupstinu BiH 28. 11. 1920. Izasla kao najjaca I najuticajnija BiH politicka stranka.
Ona je glasovima goleme vecine Bosnjaka svih slojeva uspjela osigurati politicko predstavljanje bosnjackog naroda u kraljevini. U svoje glavne zadatke JMO je ubrajala: ocuvanje licne imovine I sigurnosti Bosnjaka, zastitu agrarnih interesa bosnjackih zemljoposjednika I ocuvanje muslimanske vjerske I vakufsko-mearifske autonomije. Ona je nastojala svojom organizacijom obuhvatiti I Bosnjake izvan BiH, ali su to tadasnji vladajuci srpski krugovi svim sredstvima surovo onemogucavali. JMO je na prvom mjestu borila se za nedejeljivost I autonomiju BiH, koja je za nju predstavljala osnovni okvir politickog djelovanja.
Izborno odmjeravanje politickih snaga pokazalo je da je uticaj komunista porastao u Srbiji I Hrvatskoj u tolikoj mjeri da su se vidjele I prepoznavale sa obe strane (I Srba I Hrvata) da je leglo komunizma bila BiH. Cetiri poslanika komunista iz BiH je uistinu pravi I siguran dokaz zanemarujuceg prisustva komunista na tlu BiH. Vlada kraljevine SHS je krajem decembra 1920. donijela poznatu “Obznanu” kojom se zabranjuje svaka komunisticka aktivnost. Poslije donosenja zakona KPJ je morala preci u ilegalu I tako djelovati sve do rata 1941. godine. U medjuvremenu s kraljem se razisao jedan od najvatrenijih pobornika drzavnog centralizma Svetozar Pribicevic. Vodja samostalne demokratske stranke sklopio je sa Radicem politicki savze poznat pod imenom seljacko- demokratska koalicija (SDK). Oslanjajuci se na snazan uticaj u narodu SDK je stalno pojacavala pritisak na rezim, narocito osudjujuci u narodnoj skupstini bezakonje I korupciju. Sve rasprave u skupstini vodjene su u veoma zapaljivoj atmosferi, sto je stvaralo odredjenu psiholosku pozadinu za ubijstvo, do kojega je stvarno I doslo 20.06.1928. godine. Tog dana radikalski poslanika Punisa Racic ubio je u narodnoj skupstini usred ostrih napada opozicije na vladu zbog korupcije, poslanike hrvatske seljacke stranke Pavla Radica, Djuru Basiriceka, ranio Stjepana Radica, Ivana Pernara I Ivana Grandzu. Od dobijenih rana Stjepan radic je preminuo 8.8. 1928. Godine. Radica na polozaju vodje HSS je naslijedio Vlatko Macek. Od tragicnih pogibija u skupstini koje su zaprepastile domacu I stranu javnost kralj Aleksandar je vukao poteze koji su vodili samo daljnjem kompromitiranju politickih stranaka, cime je u narednih 6 mjeseci pripremio teren za ukidanje ustava I zavodjenje rezima diktature, odnosne licne kraljeve vlasti.

[purak]

#5239

SESTOJANUARSKA DIKTATURA

Proklamacijom “mome dragom narodu”, svim Srbima, Hrvatima I Slovencima, objavljenom 6.januara 1929. Kralj Aleksandar karadordjevic ukinuo je Vidovdanski ustav I parlament, te uveo diktaturu. U proklamaciji se istice da su zalosni dogadjaji u narodnoj skupstini pokolebali kod naroda vjeru I korisnost te ustanove, dok su sporazumi izmedju stranaka I ljudi postali apsolutno nemoguci. Zbog toga kralj smatra da je nastupio momenat, kad izmedju naroda I kralja ne moze I ne smije vise biti posrednika,
Pa je rijesio da Ustav donesen 28. Maja 1921. postane vazecim. Tim zakonom utvrdjeno je da je Kraljevina SHS nasljedna monarhija, I da je kralj nosilac cjelokupne vlasti u zemlji, jer on donosi i proglasava zakone. Tadasnji jedan troimeni narod SHS dekretom je trebalo da postane jedan jedinstven jugoslavenski narod. Da bi se ostvarila ta doktrina integranog jugoslavenstva, kralj je smatrao da je nuzno promijeniti sluzbeni naziv drzave I izvrsiti njeno unutrasnje administravitvno-teritorijalno preuredjenje.
Tako je rezim pripremio, 3. Oktobra 1929. I proglasio jedan zakon koji je skoro u cijelosti izmijenio upravnu strukturu zemlje. Taj zakon nije imao za cilj samo daljnju centralizaciju drzavne uprave, nego je trebalo da bude pravna osnova za potpuno razbijanje tradicionalnih nacionalno-historijskih pokrajina I oformljenje drzavnog I nacionalnog jedinstva. To je bio zakon o nazivu I podjeli kraljevine na upravna podrucja. Clanom #1 tog zakona Kraljevina SHS dobila je novi sluzbeni naziv “Kraljevina Jugoslavija”.
Umjesto dotadasnje podjele na 33 oblasti, drzava je podijeljena na 9 banovina, koje su dobile nazive po rijekama da se ni imenom ne bi podsjecalo na historijske ili nacionalne odlike. Podjelom zemlje na banovine razbijena je Bosna I Hercegovina kao historijska cjelina. Njena teritorija I stanovnistvo usli su u sastav 4 banovine koje su se uklapale u hrvatska, crnogorska I srpska drzavno-pravna I etnicka podrucja. Teritorije BiH podijeljena je izmedju drinske, vrbaske, primorske I zetske banovine. Uspostavljanjem banovina, kad je BiH u pitanju, muslimani su svuda bili manjina. Potpunu vecinu u svakoj osim primorske imala je srpska strana, a u primorskoj su dominirali Hrvati. Muslimani su u ovim banovinama bili svjesno isparcani I usmjereni ka teritorijama izvan BiH, kako bi se u njima zatrla svijest o sopstvenoj posebnosti kao naroda, pa I o tradiciji bosanske drzavnosti I autonomnosti.

[purak]

#6183

AGRARNO PITANJE

Nizom zakona, do same jeseni 1929., a narocito od 1931. rezim je propisivao nacin likvidacije agrarne reforme, posebno za svaku od banovina, koje su njom bile zahvacene. BiH je u odnosu na druge banovine najgore prosla. Ona je bila okosnica I glavna meta agrarne reforme, kojom nisu ostvarivani samo socijalno-ekonomski, nego prije svega nacionalno-politicki ciljevi. Trebalo je potpuno socijalno-ekonomski unistiti bosnjacke zemljoposjednike, a Bosnjake u cijelosti nacionalno-politicki razoriti I podjarmiti. Odsteta za jedan hektar oduzete zemlje u BiH bila je svega 290 dinara, a posto je u to vrijeme papirni dinar na medjunarodnoj berzi vrijedio samo 4 do 5 santima (para), to je stvarno bila vise milostinja nego odsteta. To nije iuznosilo ni punih 30 dinara po jednom dunumu. Dalmatinskim posjednicima placana je naknada 233 puta vise po hektaru nego u Bosni. Otkud tako nesrazmjerna odsteta gradjanima iste drzave? Znajuci da su posjednici u Dalmaciji Hrvati ili Srbi, a u Bosni muslimani. Drzava se obavezala da ce oduzetu zemlju u BiH isplatiti vlasnicima, tako sto ce im polovinu dati u gotovini, a polovinu u obveznicama sa 6% kamate na nominalni iznost, I to u roku od 40 godina. Isplata je pocela 1936. I trebala da se okonca 1975. Godine. Do pocetka rata, 1941. Isplacena su svega cetiri kupona ili samo 10% od predvidjene naknade. Drzava je ostala duzna vlasnicima jos skoro polovinu predvidjene naknade. Nije bilo dosta sto je Bosnjacima-muslimanima jednim potezom pera oduzet citav kmetski posjed. Kraljevsko-Srpska klika se pobojala da ce u bosnjackim rukama ostati jos dosta zemlje, pa je zato donesen specijalni zakon, tzv. “beglucka uredba”, prema kome je svaki kmet imao pravu da potrazuje tudju zemlju, samo ako ju je obradjivao neprekidno od 1908. do 1918, zapravo do 1914., jer se ratne godine ne racunaju. Na ovaj je nacin od muslimana oduzeto najmanje jos onoliko zemlje koliko su kmetovi drzali pod zakup. Sve je trebalo isplatiti u obveznicama sa 6% kamate u roku od 43 godine. Kako je poceo rat 1941., izdato je 13 od ukupno 50 predvidjenih kupona. Drzava je ostala duzna vlasnicima preko 50% predvidjene naknade. U stvarnosti, agrarna reforma je posluzila kao sredstvo za jednostrano obezvlascenje bosnjaka-muslimana I postizanje odredjenih nacionalno-politickih ciljeva.

[pasa]

#41711

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=50449
izvor : Bošnjaci.Net

[pasa]

#41730

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=50449
izvor : Bošnjaci.Net

[Author]

Posts