-
KAKO SAM OBAVIO HADŽ
Hadž kao peta temeljna islamska dužnost propisana je desete godine po Hidžri i predstavlja vrhunac, krunu u ibadetu. On zapravo u sebi objedinjuje tjelesnu i materijalnu vrstu ibadeta, a radi tog je propisan da se obavi bar jedanput u životu vjernika.
Obavljajući hadž, vjernik zapravo potvrđuje dosljednost izvršavanja prethodnih islamskih temelja, šarta. Hadž kao i svaki drugi vid ibadeta sadrži u sebi veličanje i slavljenje Allaha, dž.š., čistoću duše, praštanje grijeha, očuvanje vjerske dosljednosti i ličnosti na način kojim je Allah zadovoljan….
U narednih 30-tak nastavaka cu vam pokusati prenijeti djelic atmosfere od odluke za hadz, preko putovanja, obreda odnosno kako se obavljaju pojedini obredi vezani za hadž, posjete nekim historiskim mjestima, predstavljanje gradova Mekke i Medine, do samog povratka kuci ITD……
Abdulah je hadž obavio 2004 godine. Bilo je interesantno slušati o svim događajima vezano za hadž kada se on vratio sa tog dalekog puta. Mnogi detalji vezani za svete gradove Meku i Medinu, mnoštvo slika su posebna priča. Ipak sve ispričano i sve viđeno su samo priče i po ko zna koji put čula se i ona poznata izreka svih hadžija a koja otprilike glasi: «Ma mogu ja tebi pričati satima ali ti nikad ne mogu opisati osjećanja. Svak mora otići i to sam osjetiti»
Kada mi je 2006 godine Abdullah rekao: «Ja sam planirao ako Bog da da 2007 godine idem na hadž za majku a.r. Bi li ti išao na hadž zajedno sa mnom. Poslije kratkog razmišljanja, bolje rećeno poslije par sekundi rekao sam: «Ne bih, ima jos vremena. Mislim da još nisam spreman za ovaj veliki čin»
Abdulah je dodao: «Dobro ja ću najvjerovatnije ići sljedeće godine (2007). Poželio sam mu da u svojim nakanama uspije i da hairli obavi hadz. Nešto kasnije on je i uplatio prvu uplatu (nešto kao garancija organizaciji).U meduvremenu su se pojavili (ne)nadani, nazovimo ih razlozi, tako da je Abdullah skoro u zadnji čas morao otkazati svoje putovanje u Časni hram. Ispalo je tako da Abdullah nije otisao na hadz iako je sve isplanirao… Allah je odredio tako.
Negdje krajem 2007 godine mada sam o tome poceo razmisljati i ranije stvorila se želja za hadžom. Počelo je u meni da raste i da me opsjeda. Ispričao sam to Abdullahu. Tada sam mu saopštio da bih isao na hadz. Bejtullah je Allahova Kuca. Posjeta Bejtullahu znaci posjetu Uzvsenom Allahu. Zelja za susretom sa Allahom dz.s., svakako podstice covjeka da radi ono sto ga vodi tom susretu.
Posto Abdulah nije otisao na hadz 2007 godine, on je podrzao moj prijedlog i odmah smo se prijavili zajedno sa jos troje Bošnjaka u jednu tursku organizaciju „Milli Gorus“ a kasnije su to ucinili jos 5-6 Bosnjaka iz DK inače naših dobrih poznanika. Negdje u aprilu smo dobili obavijest nas petero da smo na spisku dok su drugi otpali. Bilo nam je izuzetno drago da smo ušli u grupu od 120 budućih hadžija iz Danske, a tužni što i ostali Bošnjaci nisu uspjeli u svojim namjerama…
Negdje u maju mjesecu morali smo svi uplatiti prvu ratu kao garanciju da prihvatamo da idemo na hadž sa ovom turskom organizacijom.
Odmah sam planirao odmor od tri sedmice u BiH, a tri sedmice sam ostavio za period novembar-decembar s tim što ću morati naraditi bar 7-8 dana kako bih mogao isplanirati da se uklopim u ca. 4 sedmice koliko traje angažman ove turske organizacije.
Prvo što sam morao uraditi je da zamolim šefa da mi prekovremene sate ne isplaćuje nego da ih „zamrznem“ da tako kažem do kraja godine. On mi je dao to odobrenje sa kojim sam otišao u računovodstvo i oni su to uvažili. Već sam uradio nešto, sad mi je ostalo samo da naradim nekih 60-70 sati koliko je po mom mišljenju dovoljno da se uklopim u ovaj angažman…Rodbinu nisam obavijestio. Planirao sam ako Bog da da ih sve okupim prilikom mog dolaska u BiH, te da im tada saopštim ovu lijepu vijest.
Tako je i bilo, jedan dan sam okupio svoju rodbinu..
A drugi dan Samijinu i saopštio im razloge okupljanja.
Bio je to pozitivan šok za mnoge, a bilo je i suza radosnica…
Po povratku u Dansku, krenule su i prve pripreme za hadž………
Kako sam obavio hadz (3)
Po povratku iz BiH prošla su i dva mjeseca, a da se još nisam počeo pripremati za put.
Kopirao sam pasoš, boravišnu dozvolu i to poslao organizatorima putovanja kako bi na osnovu toga mogli podnijeti zahtijev za vađenje vize za ulazak u Saudisku Arabiju..
U ovom naselju u Vejle se nalazi turski vjersko kulturni centar
U mjesecu oktobru u turskom vjersko-kulturnom centru u Vejle gradu imali smo sastanak. Svi oni koji su sa ovog djela Danske bili su dužni doći na ovaj sastanak. Bilo je tu oko 30-tak Turaka i nas trojica Abdulah, Ibiš i ja. Sastanak je vodio predsjednik Milli Gorus organizacije Mustafa, koji je govorio općenito o hadžu o propisima, o smještaju, obredima ali i o informacijama o putovanju itd. Govor je bio na turskom ali smo imali prevodioca na danski koji nam je prevodio samo značajne i konkretne informacije.
Dobili smo do znanja da polazimo 21.11.2008 a da je povratak planiran za 19.12.2008 godine. Dobili smo još dosta tehničko korisnih informacija i jedva smo čekali da krenemo i susretnemo se sa svetom zemljom, mjestima odakle je počela civilizacija.
Po završetku sastanka imali smo i pripremljen ručak tako da smo u jednom dodatnom razgovoru mogli postaviti neka pitanja. Tako smo između ostalpg saznali da u hotelima u kojima ćemo biti smješteni imamo i doktora koji nam je na raspolaganju 24 sata dnevno…
Poslije ručka podijeljeni su nam ihrami, torba, ruksak, sedžada, priručnik (na turskom) itd….Najavio sam se kod doktora da bih se vakcinisao protiv meningitisa. To sam i uradio 8.10.2008 godine. Već sljedećeg dana sam morao poslati pasoš i Internacionalni vakcinacioni karton, te uplatiti ostatak novca koji nisam uplatio…
Već ranije sam uputio šefu molbu za godišnjim odmorom i korištenjem slobodnih dana. Predao sam to i čekao sam odgovor. Tražio sam mu tri sedmice odmora i dvije sedmice narađenih dana, ukupno pet. Mislio sam jedna sedmica poslije hadža da se odmorim. Malo previše al valjida će mi udovoljiti. Jedan dan zove me u kancelariju, kontam problemi jer pet sedmica je puno… Kaže on meni: «Mustafa gledao sam tvoje narađene sata i ti komotno možeš uzeti i zadnju sedmicu u godini ako hoćeš nije problem». Subhanellah. Ja kontam u sebi Ma tražio bih ja to u pismenoj formi da me nije bilo stid. Kad evo on mi sam nudi.. Naravno da sam objeručke prihvatio njegovu ponudu.
Kraj mjeseca oktobra i početak novembra su bili rezervisani za kupovinu svih potrebnih potrebština koe su potrebne za ovo putovanje (mada sam se kasnije uvijerio da u Mekki sve to možeš kupiti i to još po jeftinijim cijenama)… Većina stvari potrebština je kupljena i spakovana u torbu….
U međuvremenu sam se polahko poćeo spremati za hadž neke stvari sam znao a neke su bile totalna nepoznanica i zato je lijepo prije hadža proćitati što više literature na ovu temu..
Svakoko da prije polaska čovjek bi trebao biti:
– Iskren u svojim nakanama
– Pokajati se zbog svih prošlih grijeha
– Riješiti sve međuljudske konflikte i zatražiti oprost od drugih
– Platiti/zapisati sve dugove
– Napisati/revidirati testament
– Osigurati sredstva za hadž iz halal izvora
– Naučiti što je moguće više o hadžu i umri: fikhske propise i kako se obavlja hadž,
smisao, duhovne i historijske aspekte
– Naučiti neke dove iz Kur’ana i Sunneta
– Naučiti kako se klanja dženaza namaz
Naučiti pravila posjećivanja mezarja
– Obezbjediti porodicu dok si na hadžu
– Naučiti propise o namazu putnika i meshu preko čarapa u abdestu
Obaviti fizičke pripreme ( zadnjih mjesec dana sam dosta šetao, vozio bicikl….)Naravno zadnjih desetak dana uslijedili su i neizbježni zijareti i posjete komšija i prijatelja.
U međuvremenu dolazi obavijest od organizatora da imaju problema da nađu termin u povratku tako da su umjesto 19.12. našli da se vraćamo 23.12 a da cijena aranžmana ostaje ista. Meni je to odgovaralo jer sam dobio šest sedmica odmora, dok su neki morali tražiti dodatne dane za odmor…Kod nas u BiH običaj je da se hadžije prate iz džamije uz dovu ali budući da smo daleko od naše Rogatice mi smo napraviti ispraćaj na stranici i tražiti halala jedni od drugih…
Jedna od obaveza i dužnosti je prije polaska – Napisati/revidirati testament – Ja nisam to uradio u pismenoj formi ali sam noć prije polaska sijeo sa svojom porodicom i otvoreno razgovarao o tome šta su zadaci i prioriteti svakog člana posebno dok sam ja na hadžu i naravno šta i kako ako se desi da se ja Allahovom voljom ne vratim sa ovog putovanja…To je naša obaveza jer put je dalek i dug i mi ne znamo šta se sve može desiti zato smo dužni i o tome govoriti….
Bilo je malo mučno i tesko o tome govoriti ali i to se mora….
Sve je spremno za sutrašnje putovanje, voz polazi u 7.00…………
Kako sam obavio hadz (4)
Noć uoči polaska manje više se nije spavalo nešto zbog nervoze nešto zbog bojazni da se ne zakasni na voz (iako sam navio dva sata za buđenje).
Ustao sam nešto prije 6 sati. Spremio se, doručkovao, popio kafu..
U 6.30 izašli smo iz stana i krenuli na željezničku stanicu. Čekali smo voz nekih dvadesetak minuta i kao većinom godine vozovi su tačni u minutu ….
Opraštam se sa familijom i polazin na 33 dana dugo putovanje.
U Vejlu (nakon 17 minuta) pridružuju mi se Abdulah i Ibiš (Sjenica). Smještaju torbe i ostali prtljag i sjedaju na već rezervisana sjedišta.
Proučili smo Putnu dovu koja glasi:
PUTNA DOVA
“ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER, ALLAHU
EKBER. SUBHANE-L-LEZI SEHHARE LENA
HAZA VE MA KUNNA LEHU MUKRININ, VE INNA
ILA RABBINA LE MUNKALIBUN. ALLAHUMME
INNA NES‘ELUKE FI SEFERINA HAZA EL-BIRRE,
VE-T-TAKVA VE MINE-L-‘AMELI MA TERDA.
ALLAHUMME HEVVIN ‘ALEJNA SEFERENA
HAZA VA-TVI’ ‘ANNA BU‘DEH. ALLAHUMME
ENTE-S-SAHIBU FI-S-SEFARI V-L-HALIFETU FIL-
EHLI. ALLAHUMME INNI E’UZU BIKE MIN
VA‘SAI-S-SEFERI VE KEABETI-L-MENZARI VE
SUI-L-MUNKALEBI FI-L-MALI VE-L-EHLI”Prijevod:
„Allah je najveci, Allah je najveci, Allah je
najveci. Neka je slavljen Onaj Koji nam je omogucio
ovo putovanje, a mi ga ne bismo bili sposobni obaviti
sami. Mi se, doista, Gospodaru našem vracamo.
Allahu, molimo Te da nas prati dobro na putu našem
i odanost Tebi, a od naših djela samo ona kojima si
Ti zadovoljan! Allahu, olakšaj nam ovo putovanje, a
razdaljinu njegovu nam skrati! Allahu, Ti si Gospodar
na putu i Cuvar u porodici, zato – zaštiti me od
zamora i nesreca na putu, te tuge koja bi me mogla
zadesiti zbog imovine i porodice! “Poslije smo u jednom lijepom i srdačnom razgovoru proveli putovanje do Kopenehagena koje je trajalo 2 i po sata. Od Kopenhagena do aeodroma Kastrup vozi se nekih 12 minuta.
Stigli smo uzimamo svoj prtljag i ulazimo u aerodromsku zgradu. Nekako kao da smo se dogovorili na ulazu prema djelu aeodroma gdje trebamo da se nađemo sa organizatorom i ostalim učesnicima putovanja srećemo i Sandija i njegovu suprugu Edinu (oboje iz Banja Luke) koji inače žive u Malmeu (Švedska). Zajedno sa njima idemo da nađemo naše iz Milli Gorus-a.
Nalazimo ih dobivamo kartice na kojim pise ime i prezime, datum i mjesto rođenja, zemlja iz koje dolazimo itd. Dobivamo i etikete koje stavljamo na naš prtljag na koji naravno pisemo svoja imena, adresu, brojeve telefona…
Stojimo u redu koji je desetine metara dug. Stižemo na red nakon nekih dva i po sata vremena. Predajemo prtljag i idemo prema terminalu.
Ovdje je važno naglasiti da svi imamo lični prtljag koji nosimo sa sobom. Pored nekih ličnih potrebština u ovoj torbi su ihrami i sandale koje ćemo ako Bog da obući u Istambulu, a civilnu odjeću koju imamo na sebi ćemo staviti u ovu torbu..
Pošto imamo ca. dva sata do leta negdje oko 13.00 koristimo priliku da klanjamo podne i ikindiju. Našli smo jedno lijepo mjesto, pitali službenika aerodroma koji kaže da nije nikakav problem da tu klanjamo, što smo i uradili.
Poslije toga dolazimo na terminal uzimamo kafu i čekamo na let.
Negdje oko 14.00 ulazimo u avion a polazak nam je u 14.30. Kompanija je Tyrkish arliens.
Avion je impresivan sa nekih 270 sjedišta (tako pročitah u prospektu). Popunjen je do posljednjeg mjesta, jer su sa nama isli i drugi putnici koji idu za Istambul…..
Gledam informacije na ekranu na kojem stoji da do Istambula ima 2100 kilometara i da nam za to treba nekih ca. 3 sata leta.
U avionu je prijatna atmosfera, sve je na profesionalnom nivou. Ručak za čistu desetku. Pa desert, sok, kafa..
Dok se okreneš najavljuju da za koji minut slijećemo. U Istambulu smo bili oko 17.00. (ali to je 18.00 po tamošnjem vremenu)
U Istambulu čekamo 8 sati na let za Džidu (Jeddah).
Imamo dovoljno vremena i da malo razgledamo shopove na aerodromu, i da jedemo i da se osvježimo… Rečeno nam je da tačno u 24.00 trebamo svi biti na već ranije dogovorenom mjestu i da smo svi obućeni u ihrame.U sklopu aerodroma imamo mesdžid, tako da smo mogli klanjati namaze, a ujedno to je mjesto gdje ćemo obući ihrame i tako obućeni ćemo ući u avione za Džidu (Jeddah).
Inače aeodrom u Istambulu je bio prepun hadžija sa svih strana svijeta, jer je Istambul jedna velika raskrsnica odakle lete mnogi avioni za Džidu i Mekku. Gledamo prema informacionim ekranima – svakih sat vremena lete dva aviona za Džidu dva za Mekku. Pomnožih to sa 270 i dobih cifru da skoro svakih sat vremena samo iz Istambula u S. Arabiju vazdušnim putem dolazi nešto manje od 1100 hadžija…
Obukli smo ihrame negdje oko 24.00 ( Mi cijela grupa treba da obavi Temettu’ hadž a to je je da se zanijeti samo umra u mjesecima hadža i, kada se stigne u Mekku, da se obavi tavaf i sa’j od umre, zatim se obrije glava, ili se podšiša kosa, i time se završava obred umre. Nakon toga dopušteno je skinuti ihrame, a hadžija ostaje u Mekki. Osmog dana mjeseca zul-hidžeta, ponovo se obuku ihrami i zanijeti se hadž.)
Nakon troga (oblaženja ihrama), ako je vrijeme farz namaza, obavice se namaz, zatim ce se donijeti nijet. Ali pošto nije bilo farz namaza, prvo sam uzeo abdest i klanjao sam dva rekjata. Nakon toga, donio sam nijet za željeni obred sa riječima:
„LEBBEJKE ALLAHUMME UMRETEN.”.
Prijevod: „Odazivam Ti se Allahu umrom“
Dolazimo na zakazano vrijeme oko 24.00 sata. Svi smo tu. Idemo na terminal gdje ćemo čekati nešto manje od dva sata.
Avion za Džidu polijeće u 02.00 (22.11.2008) poslije pola noći.. Koristimo priliku i da napravimo jednu zajedničku fotografiju… Nakon cega smo krenuli prema terminalu da sacekamo avion koji ce nas ako Bog da odvesti do Dzide nekih stotinjak klilometara od Mekke…..
Kako sam obavio hadz (5)
Ulazim u avion ista slika kao i u avionu iz Kopenhagena. Sa istom kompanijom letimo za Džidu. Kapacitet aviona isti kao i pri dolasku u Istambul. Gledam Istambul iz zraka impresivna slika ovog velegrada koji broji 15 miliona stanovnika. Fantastični svjetlosni efekti gledani iz ptičije prespektive…
Let od Istambula do Džide iznosi 2400 km i trebaće nam oko 3 i po sata. Već smo malo umorni jer nismo spavali od 6.00 sati, sada već prošlog dana.
U avionu negdje oko 4.00 serviraju doručak. Veoma ukusno, nema se šta zamjeriti.
U Jeddah (Džidu) slijećemo oko u 7.30 (ali to je 6.30 po lokalnom vremenu)..
Izlazimo iz aviona i dolazimo na prvu kontrolu, odnosno ovdje smo trebali popuniti jedan formular sa osnovnim podacima i to predati jednom od službenika na aeodromu..
Kada smo to završili silazimo na pasoške i policiske kontrole. Bilo ih je ukupno tri. Veoma brzo smo sve ovo kontrole prošli. Meni je trebalo manje od dva sata. Već oko pola osam bili smo na mjestu gdje trebamo čekati autobuse koji će nas odvesti u Mekku. Naravno morali smo sačekati sve iz naše grupe da završe sve ovo procedure oko policiske i pasoške kontrole.
Oko 10.00 svi su bili gotovi sa ovim kontrolama. Podjelili smo se u tri manje grupe i svaka grupa je dobila vođu grupe. Mi smo bili u grupi 3 tako da nas je bilo 17, dok su ostali bili smješteni u prve dvije grupe odnosno u prva dva autobusa.
Prvo odlazi prva grupa i smještaju se u prvi autobus, zatim druga, pa onda mi. Mi smo dobili kombi sa nekih 20-tak sjedišta i baš smo se lijepo raskomotili. Pošli smo negdje oko 12.00.
Dok smo letili a i sada u autobusu izgovaramo riječi telbije koja se uci dok se
ne vidi Kaba.:„LEBBEJKE ALLAHUMME LEBBEJK LEBBEJKE
LA ŠERIKE LEKE LEBBEJK INNEL HAMDE, VENNI’METE
LEKE VEL MULK. LA ŠERIKE LEK.”Prijevod: „Odazivam Ti se Allahu odazivam.
Odazivam Ti se Tebi nema ravna odazivam Ti se.
Zaista sva hvala i blagodati i vlast samo Tebi
pripadaju. Tebi nema ravna.“Sa ovim rijećima ulazimo u Mekku. Obuzima me neka nervoza, neka pozitivna trema, neko posebno uzbuđenje. Pitam se Bože da li je ovo istina. Jesam li stvarno u Mekki..
Dolazimo u hotel. Saopštavaju nam da smo ja i Abdulah na osmom spratu u sobi koja ima 10 ležaja a Sandi i Ibiš na sedmom spratu u sobi sa 11 ležaja. To su objektivno sobe u koje bi trebala stati 3 ili 4 kreveta ali mora se znati da su vlasnici hotela oni koji planiraju broj kreveta ili ležajeva u prostoru kojeg izdaju, a obzirom da je to posebna, godišnja prilika da zarade, logično je razumjeti veći broj kreveta u sobama, jer oni koji traže smještaj najčešće nisu u mogućnosti mnogo birati, jer se svi hoteli veoma brzo izdaju, iznajmljuju se i po nekoliko godina unaprijed. Ali meni i nije bilo bitno koliko će kreveta biti u sobi jer mislim da ću najmanje vremana provoditi u sobi…
Molili smo ih da budemo u jednoj sobi nas četvorica ali nam eto nisu to udovoljili. Odlazimo svi na već rečene spratove gdje nas čeka prtljag koji je otišao prije nas. Smještamo se u sobu. Već je 14.00.
Poslije 32 sata ako gledamo sat ali u stvarnosti poslije 30 sati putovanja i čekanja na airodromima konačno smo na odredištu. Dogovorili smo se da se odmorimo ca. dva sata i da idemo obaviti umru.
Prije toga klanjali smo podne i ikindiski namaz u džamiji koja se nalazi preko puta hotela, a koju su kako saznajem sagradili Milli Gorus i Vlasnik hotela.
Tačno u dogovoreno vrijeme nalazimo se u holu hotela. Izlazimo iz hotela i čekamo autobus za Harem. Autobusi koji staju pred našim hotelom samo su za hodočasnike koji su došli u organizaciji Milli Gorus. Svakih desetak minuta imamo autobus za Harem i isto tako za povratak u hotel. Zbog gužve oko Harema autobusi staju nekih 600-700 metara od Harema. Inače hotel je udaljen oko 5 km od Harema…
SKICA KABE
Radi lakseg pracenja daljnjeg teksta lijepo je vidjeti na slici gdje se sta nallazi. Gdje je Hadžerul-esved, gdje je ugao Hadžerul-esveda, gdje je Jemenski ugao, gdje se nalazi Hidžr Ismā’īl itd….
1. Hadžerul-esved (Crni kamen)
2. Ugao Hadžerul-esveda
3. Ugao Irački
4. Ugao Sirijski
5. Ugao Jemenski
6. Hatim (Hidžr Ismā’īl) – računa se kao dio Kabe
7. Vrata Kabe
8. Multezem – dio zida između vrata i Hažerul-esveda
9. Kisva – prekrivač Kabe
10. Mīzāb – kabenski oluk
11. Šāzervān, kabenski podest
12. Mekāmi-Ibrāhīm, hazreti Ibrahimov mekāmKako sam obavio hadz (6)
UMMRA
Krenuli smo ka Mesdžidu-l-Haremu da bi obavili umru. Idući ka Bejtullahu i učeći telbijju, koja u prijevodu znači: “Odazivam Ti se Allahu moj, odazivam. Ti nemaš saučesnika. Odazivam Ti se. Tebi pripada svaka hvala, blagodat i vlast i nemaš saučesnika!”, razmišljao sam o tome kako mi je Allah podario veliku čast da posjetim Ka’bu, i da budem jedan od nekoliko miliona Njegovih gostiju.
Ugledao sam Kabu i proučio:
„ALLAHU EKBER! LA ILAHE ILLELLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEH! LEHU – L- MULKU VE LEHU – HAMDU WE HUVE ÁLA KULLI ŠEJ´IN KADIR!” Prijevod: „Allah je najveci! Nema Boga osim Allaha jedinoga, Koji Sebi ravnog nema. Njemu pripada sva vlast i zahvalnost. On je iznad svega.”
Prvi susret sa Ka’bom je poseban doživljaj. Kroz glavu mi prolazi puno toga što su mi drugi pričali. Te priče sam uvijek slušao sa pažnjom, ali ovo je ipak lično, ovo je stvarnost, suze na licu sve govore. Od sreće same padaju..
Gledam u Ka’bu, prekrivenu crnim prekrivačem na kojem su zlatnim nitima izvezeni kur’anski ajeti, pogled koji ostaje prikovan za tu građevinu. I na trenutak si daleko od zbilje, kao da lagano toneš u neki san, najljepši san koji ti se može desiti.
Zlatni zraci su se preko zidova Harema raspršivali iznad Ka’be, dok je mnoštvo ptičica cvrkutalo i radosno letilo, veličajući na svoj način Allaha. Upitao sam se u pojedinim trenucima, gledajući časnu Ka’bu čija crna boja upija svjetlost i čija veličina skladno umanjuje čovjeka, da li je vrijeme stalo a samo ljudi i ptice tavafe, prizor kao iz Dženeta, koliko ga čovjek može zamisliti. Sve je tako jednostavno, a prelijepo. Dotakao sam Ka’bu i zahvalio Allahu, dž.š., na ukazanoj časti i zamolio Ga da mi još jednom podari da ovo sve ponovo doživim.
Poslije klanjanja dva rekjata obavio sam ummru na sljedeći način. Pa ću to uktatko objasniti:
1. – Tavaf
Tavaf se zapocinje od linije Hadžerul- Esveda i ako ima mogucnost, dodirnut ce crni kamen desnom rukom i poljubiti ga. Ako nije u stanju od gužve, okrenuce se prema Hadžerul-Esvedu, dignuviši desnu ruku, dlanom ce pokazati u njegovom pravcu i reci:
„BISMILLAHI ALLAHU EKBER.” Kada se dode do Ruknul-Jemani (ugao Kabe koji prethodi Hadžerul- Esvedu), dodirnut ce ga dlanom, a ako nije u stanju, samo ce produžiti, ne pokazujuci rukom. Izmedu Ruknul-Jemani i Hadžerul-Esveda sunnet je da se
uci:„RABBENA ATINA FID-DUNJA HASENETEN, VE FIL-AHIRETI HASENETEN VE KINA AZABENNAR.”. Prijevod dove: „Gospodaru naš! Podari nam dobro na ovom i dobro na onom svijetu i sacuvaj nas patnje u ognju!“
Tavaf ima sedam krugova, i svaki novi krug pocinje kod Hadžerul-Esveda. Na pocetku svakog kruga reci ce: „ALLAHU EKBER”. Tokom tavafa može se uciti šta se poželi iz Kur’ana ili od sunnetskog zikra, salavata na Resulullaha, s.a.v.s., i raznih dova na arapskom ili bosanskom jeziku.
Takoder treba povesti racuna o dvije stvari:
– a to je da se tokom tavafa otkrije desno rame. Ovo je samo tokom tavafa, i propisan je samo muškarcima. Prilikom klanjanja namaza nužno je da oba ramena budu pokrivena.
– a to je da se ubrza korak u prva tri kruga oko Bejtullaha. Ovo je propisano samo muškarcima i lijepo ga je praktikovati ako uslovi dozvoljavaju.2. – Dva rekata nakon tavafa¨
Nakon što se upotpuni tavaf sa sedam krugova oko Bejtullaha, sunnet je stati iza Mekami Ibrahima i klanjati dva rekata. Na prvom rekatu se nakon Fatihe uci : „KUL JA EJJUHEL-KAFIRUN”, a na drugom: „KUL HUVALLAHU EHAD”.
3. – Poslije dva rekata mustehab je napiti se vode Zem-Zem i prouciti dovu:
„ALLAHUME INNI ES´ELUKE´ILMEN NAFI´AN VE RIZKAN VASI´AN VE AFIJETEN MIN KULLI BELAIN VE ŠIFAEN MIN KULLI DA’.” Prijevod dove: „Allahu moj! Podari mi korisno znanje i obilnu nafaku i spas od svake nevolje i lijek od svake bolesti.”
4. – Sa’j izmedu safe i merve sedam puta
Nakon toga, ide se na obližnje brdašce Safu kako bi se obavio sa’j. Kada se dode do Safe, prije uspinjanja prouci se Kur´anski ajet:
„INNE-S-SAFA VEL MEVRETE MIN ŠEAIRILLAH FE MEN HADŽDŽEL BEJTE EVI’TEMERE FELA DŽUNAHA ALEJHI EN JETTAVVEFE BIHIMA VE MEN TETAVVEA’ HAJREN FE INNALLAHE ŠAKIRUN ALIM.” Prijevod znacenja ajeta: „Safa i Merva su Allahova casna mjesta, zato onaj koji Kabu hodocasti ili umru obavi ne cini nikakav prijestup ako ide izmedu njih. A onaj koji drage volje ucini kakvo dobro djelo-pa, Allah je doista blagodaran i sve zna.”
Potom ce se popeti na Safu, toliko da se može vidjeti Ka’ba. Okrenuce se prema njoj i dignutih ruku prouciti:
„LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEH. LEHUL-MULKU, VE LEHUL-HAMDU, VE HUVE ALA KULLI ŠEJ’IN KADIR. LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU, ENDŽEZE VA’DEHU, VE NESARE ABDEHU, VE HEZEMEL-AHZABE VAHDEH.” Prijevod zikra: „Nema boga osim Jednog i Jedinog Allaha, Kojem nema niko ravan! Njemu pripada sva vlast i sva slava i On je svemoguci! Nema Boga osim Jednog i Jeddinog Allaha, Koji je ispunio obecanje Svoje, pomogao roba Svog i Sam pobijedio saveznike (koji su se protiv njega udružili).” ( Muslim )
Sunnet je ovo ponavljati tri puta. Nakon toga polazi se prema Mervi. Shodno propisima muškarci ce u toku obavljanja sa’ja trcati na prostoru koji je danas obilježen zelenim svjetlima, dok žene to nece raditi. Lijepo je tokom sa’ja uciti razne sunnetske zikrove, dove.
Kada se dode na Mervu, okrenuvši se ka Kibli, uci se spomenuti zikr tri puta kao i na Safi (osim ajeta) i time se upotpunio jedan „krug” izmedu Safe i Merve. Povratak sa Merve na Safu racuna se kao drugi „krug” i obavice se identicno prvom. Sa’j se završava sedmim krugom na Mervi.
Obavljajući sa’j – hodanje i trčanje između brežuljaka Safe i Merve, nedaleko od Ka’be, sedam puta, sjetio sam se hazreti Hadžere, koja je nekada davno trčala od jednog do drugog brežuljka, tražeći izlaz za situaciju u kojoj se našla zajedno sa svojim sinom Ismailom a.s. – moleći Allaha za izlaz iz teškoća i spas. Allah dž.š. je podario Zem Zem vrelo, blagotvornu i ljekovitu vodu. Šta znači ta Voda i šta znači Svetost koju je Allah podario Ka’bi i drugim mjestima u Meki i okolini, može uvidjeti samo onaj ko vidi ove prostore crnih i napućenih stijena koje izgledaju beživotno.
5.- Šišanje ili brijanje glave
Potom je uslijedilo brijanje glave, odnosno skraćivanje kose, što je uslov za skidanje ihrama i znači završetak umre. Šišanje smo obavili u blizini našeg hotela. Otišli smo u hotel skinuli ihrame i istuširali se. Obukao sam gelabiju i poslije nekih sat vremena otisao sam ponovo u Harem na jaciski namaz. Jedva sam cekao ponovni susret sa Kabom…..
Kako sam obavio hadz (7)
HOTEL I SMJESTAJ
Prije nego sto pocnem objasnjavati o značaju namaza u Haremu te o ibadetu u njemu da se malo osvrnemo na smjestaj. Hotel se geografski nalazi na Mini dijeli nas samo tunel, a inace se ovo sire podrucje zove Azizija. Hotel je u samom pocetku naseg dolaska bio polovicno popunjen tako da nije bilo gužvi niti u kantini, niti u autobusima, niti u kafe-čajdžinici. Kasnije je hotel popunjen do posljednjeg mjesta i brojao je 1700 gostiju. Inače na jednom od ranijih postova ubacio sam sliku hotela pa možete vidjeti da izgleda baš impresivno. Udaljen je od Harema ca. 5 km ali smo svakih 10-tak minuta imali autobus za Harem i obratno…
Mi smo dobili jednu lijepu vijest naime naš vođa grupe našao nam je četvorosobnu sobu tako da smo samo jednu noć noćili u ovim jedanaestokrevetnim sobama. Bili smo presretni.
Imali smo predivnu kantinu. Higijena na solidnom nivou. Veliki broj zaposlenih. Šef kuhinje sve to nadgleda, a Bogami i radi. Imaju i zaposlene koji kada ti zavrsis sa jelom prilazi uzima tacnu i nosi je sa stola, istresa ostatke a tacnu i escajg nosi na pranje…
Hrana je bila poprilčno dobra.
Doručak supa, nekoliko vrsta mermelade, jaje, maslac, masline, paradajz i krastavice, čaj itd
Rucak supa, tri vrste jela, salata, jogurt, sok, voda itd
Večera supa tri vrste jela, sok, voće, kolač, voda itd
Na spratu koji se označavao sa slovom M bila je kaffe čajdžinica gdje se mogao popiti čaj, kahva, sok. I neko slobodno vrijeme smo provodili tu u odmoru i opuštanju.
Bilo je vremena i za opustanje i salu kao sto se vidi na donjoj slici…
Što se tiče organizacije sve je bilo na jednom zavidnom nivou. Ova organizacija u Meki ima zakupljenih 6 hotela, a ove godine preko njih je došlo 6000 hadžija iz Evrope, Kanade i Australije…
U nastavku ću opisati noć kada smo išli da poljubimo Hadžerul-esved, šta se sve dogodilo gdje smo bili, da li nam je uspjelo itd. Pročitajte u sljedećem nastavku…..
Kako sam obavio hadz (8)
KABA i njene znamenitosti
Od dana kada smo obavili ummru pa do dana hadža (počinju 5.12.) jedini cilj je što više posjećivati Harem i klanjati namaze u njemu. Kako i ne bi kada znamo da je Namaz u Haremu Ka’be vrijedniji 100.000 puta nego namaz u drugim mesdžidima..
Obično smo sabah, podne, akšam i jaciju klanjali u Haremu dok smo ikindiju klanjali u džamiji preko puta našeg hotela… Poslije toga slijedi tavaf kao nešto što je najvrijednije jedan od najdražih ibadeta Allahu, dž.š.. Obično smo tavafili bar dva puta dnevno.
Tavaf (obilazak i kruženje oko Ka’be)
Sve što je Allah, dž.š., stvorio kruži krećući se u određenom smjeru. Elektroni kruže unutar atoma, planete kruže u Sunčevom sistemu, Sunčev sistem oko centra galaksije… Kada tavafimo oko Ka’be sedam krugova, veličamo Allaha, dž.š. Tačnije, pridružujemo se svemu stvorenome što je u pokretu, i što na taj način veliča i slavi Gospodara svjetova. Tavaf je pozdrav Ka’bi i jedan od najdražih ibadeta Allahu, dž.š.
Hadžerul-esved – džennetski kamen – Crni Kamen
Sasvim pouzdano znamo da je originalna Ibrahimova, a.s građevina kroz historiju bivala više puta dograđivana i obnavljana, ali mislimo da temelje niko nije uklonio pa odatle vjerujemo da Kaba i dan danas stoji na Ibrahimovim, a.s, temeljima. On je, kako nam predaje kazuju, prvi u jugoistočni ugao Kabe ugradio džennetski kamen po imenu “Hadžerul-esved”. Taj kamen je, zajedno sa kamenom Mekami-ibrahimom, spušten iz Dženneta. Smatra se da je Hadžerul-esved ustvari pečat na ugovoru između Allaha i ljudi kojom prilikom su se ljudi obavezali Gospodaru svome na predanost i iskreno robovanje samo Njemu i nikome osim Njega i da će na Sudnjem Danu taj kamen svjedočiti o tome ko ga je poljubio sa tevhidom a ko ne.
Ovako je, prema nekim predajama, hazreti Ali ibn Ebi Talib, r.a., poučio Omera ibn Hattaba, r.a., o svrsi i ulozi ovog svetog kamena. Za njega je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Crni kamen je spušten iz Dženneta i bio je bijelji od snijega, pa je pocrnio zbog grijeha ljudi.” (Tirmizi, 877; a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Silsili Sahiha, 2618.)
Kazivanje vezano za hadžerul-esved veli da je Ibrahim, a.s., dok je gradio Ka’bu, poslao sina Ismaila, a.s., da nađe kamen koji se razlikuje od ostalih i time označi mjesto od kojeg se počinje sa tavafom. Ismail, a.s., se vrati nakon zalaska Sunca ne našavši takav kamen. Kad je došao kod oca ugleda čudan kamen za koji mu Ibrahim, a.s., reče da ga je donio Džibril, a.s., te ga zajedno ugradiše na istočni ugao kako bi time označili mjesto početka tavafa.
Crni Kamen ili Hadžerul-Esved je jedan od najpoznatijih znamenja Ka’be, ali i Mekke. Nalazi se ugrađen u njenom južnom uglu na visini od 110 cm. Širok je 17 cm, a dug 25 cm.
Crni kamen ima poseban i visok položaj u dušama vjernika zbog mnoštva predaja koje govore o njegovoj posebnosti. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Ovaj kamen će doći na Sudnjem Danu i imat će dva oka sa kojima vidi i jezik sa kojim govori, pa će svjedočiti za onog ko ga dodirne onako kako treba.” (Tirmizi, 961; Ibnu Madže, 2944; a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.)
Ako pažljivo pročitamo gore navedeno postaje nam sasvim jasno zašto je tolika gužva oko ”Crnog kamena” i zašto svi žele da ga poljube ili dotaknu.Tu noć kada smo otišli u Harem (oko 01.30) Sandi i Ibiš su uspjeli poljubiti Hadžerul-Esved dok je meni pošlo za rukom da mu priđem na nekih pola metra i da ga sasvim jasno i lijepo vidim i da ga cijelom rukom tri puta ”pomilujem”, dok je Abdulah isto tako dotaknuo Hadžerul-Esved.
El-Hatim – Hidžr Ismail
El-Hatim je prostor sa sjeverozapadne strane omeđen sa polukružnim zidom. Dio tog prostora (3 metra) je nekad bio dio Ka’be. Kad su Kurejšije odlučili da obnove Ka’bu, ponestalo im je halal imetka, pa su je skratili za otprilike 3 metra i tako izostavili taj dio koji ze zove El-Hatim ili El-Hidžr. Poslanik s.a.v.s. je jedne prilike rekao Aiši, r.a., koja je volila klanjati u Ka’bi:
„Klanjaj ovdje (pokazavši joj prostor El-Hidžr), jer ako želiš ući u Ka’bu, ovo je doista dio Ka’be.“ (Džami Et-Tirmizi, 876.)
Ćoškovi Ka’be koji se nalaze na toj strani nemaju svoje posebnosti, jer čak oni ni nisu pravi ćoškovi od Ka’be koju je sagradio Ibrahim, ‘alejhisselam, iz razloga što je Ka’ba sa te strane skraćena.
Ako pročitamo gore navedeni hadis onda nam je sasvim jasno zašto je najveća gužva baš oko Crnog kamena i ovdje u prostoru Hidžr Ismaila. Nama je tu noć uspjelo da bez ikakvih problema klanjamo po dva rekjata u prostoru koji se zeove Hidžr Ismail. Meni je kasnije u više navrata to isto polazilo za rukom..
Vrata Ka’be
Vec smo spomenuli da je Ibrahim a.s. sagradio Ka’bu i na njoj dvoja vrata na nivou zemlje. Ljudi su ulazili na istocna a izlazili na zapadna vrata. Kada su Kurejsije renovirale Ka’bu u Poslanikovoj s.a.v.s. mladosti, napravili su samo jedna vrata koja su odigli od zemlje na visinu od 225 cm. Kasnije su vrata mijenjana kroz historiju kada je god bilo potrebno. Ova danasnja su sagradzena 1399 h.g.
Vrata su izgradzena od zlatnih ploca koje su pricvrscene na drveni okvir. Ovom prilikom renovirana su i vrata koja vode na krov Ka’be, koja su takodzer izgradzena od zlata. Da bi se proizvela ova dvoja vrata utroseno je 280 kg zlata, i citava godina napornog umjetnickog rada.
Citavom svojom povrsinom vrata su ukrasena kaligrafski ispisanim ajetima iz Kur’ana, dovama, Allahovim imenima i tarihima na kojima se navode imena vakifa i godine kada su sagradzena ili renovirana. Sto se tice proporcija vrata Ka’be visoka su, 310 cm a siroka 190 cm. Vrata koja vode na krov Ka’be su duga 230 cm a siroka 70 cm.
Ja sam tu noć ali i nekoliko narednih noći uspio prići vratima baš ovako kao na ovoj slici i dotakao ih objema rukama. Stajao sam tu po nekoliko minuta upućujući dove Ahhalu dž.š.
El-Multezem
El-Multezem je mjesto između Crnog Kamena i vrata Ka’be. Ovaj prostor je dug dva metra. Prenosi se od Ibn Abbasa, r.a., da je rekao: „Prostor između Crnog Kamena i vrata Ka’be je El-Multezem.“ (Bilježi Abdurezzak u Musanefu 9047.)
Inače i ovaj mali prostor je itekako specifičan i veoma je teško doči do njega. Ja sam u nekoliko navrata došao do tog prostora i stajao sam iza ljudi koji su se svojim prsima naslonili na taj prostor ali ih je teško ”skinuti” odatle jer se oni jednostavno ”zalijepe” i ne pomišljaju da siđu. Čekaš nekoliko minuta i odustaneš. Inače taj prostor prema nekim predajama je mjesto odakle se dove ne odbijaju, pa je zato i velika gužva i na tom mjestu, a Allah dž.š. najbolje zna…
Er-Rukn El-Jemani (Jemenski ugao)
Er-Rukn El-Jemani je okrenut prema Jemenu i zbog toga se zove Jemenski ugao. Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je rekao: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije ništa dodirivao rukom osim Crnog Kamena i Jemenskog ugla.“ (Džami Et-Tirmizi, 858.) Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi učio, u tevafu dok bi prolazio između Jemenskog ugla i Crnog Kamena, ajet: “…Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” (Prijevod značenja El-Bakara, 201.)
Meni je kao i svima nama većinom uspjevalo da u tavafu desnom rukom dotaknemo ovaj ugao….
Mekamu Ibrahim
Mekamu Ibrahim je mjesto na kojem je stajao Ibrahim, a.s., dok je gradio Ka’bu. Kada više nije sa zemlje mogao da zida, Allahov Poslanik Ibrahim, a.s., je našao kamen na kojem bi stajao. Dok ga je pomjerao oko zidova Ka’be, Uzvišeni Allah je dao da se ucrtaju tragovi Ibrahimovih stopala na tom kamenu, kao znak obilježja Ibrahimove gradnje Ka’be. Uzvišeni Allah je naredio vjernicima da Mekamu Ibrahim uzmu za mjesto iza kojeg će klanjati, što ukazuje na njegovu vrijednost i svetost: “… Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga ćete namaz obavljati!” (Prijevod značenja El-Bekara, 125.)
Također ga Uzvišeni spominje kao svoje znamenje: „… U njemu su znamenja očevidna – mjesto na kojem je stajao Ibrahim…“ (Prijevod značenja Ali ‘imran, 97.)
Ovaj kamen odnosno utisnute stope sam u nekoliko navrata vidio ali nema nešto specifično da se ibadeti ili uči kod Mekamu Ibrahima.
Smatra se da su Hadžerul-esved i Mekami-ibrahim (kamen na kojem je stajao Ibrahim, alejhisselam, prilikom gradnje Kabe i na kojem su ostali otisci njegovih stopala kao trajni znak) jedina dva subjekta porijeklom iz Dženneta koji se nalaze na Zemlji i oni predstavljaju sastavne dijelove Mesdžidul harama, arhitektonske cjeline svetog Hrama Kabe. Hadžerul-esved je de facto sastavni dio Kabe jer je ugrađen u njezin jugoistočni ugao, a Mekami-ibrahim se nalazi kojih desetak metara udaljen od istočnog zida Kabe.
Uglavnom dani su prolazili u namazima, tavafu, ibadetu. U narednih nekoliko nastavaka ću predstaviti historiske znamenitosti Mekke koje smo posjetili zajedno sa Milli Gorus organizacijom. Neke posjete smo uradili i samostalno… A bice i susreta sa nasim ljudima….
Kako sam obavio hadz (8)
U narednih par nastavaka slijede posjete značajnim mestima i susreti sa dragim ličnostima
Mjesto na kojem je rođen posljednji Božiji Poslanik s.a.v.s.
Istočno od Harema nalazi se mjesto na kojem je rođen Poslanik s.a.v.s. Bila je to mala kućica u mekanskoj zavali. Kako saznajem mekanski dobrotvor Abbas Katan, na tom mjestu vlastitim novcem je sagradio biblioteku 1950 godine. Biblioteka i danas postoji.
U razgovoru u Meki saznao sam i to da je ova kuća prije bila muzej u kojoj su se cuvali neki orginalni predmeti ali je zbog velikog broja posjetilaca jednostavno bilo nemoguće napraviti red i organizovati da svi posjetioci i znatiželjnici uđu u muzej…
Čudan je i lijep osječaj sjediti pored kuće ili pored mjesta gdje je rođen naš Poslanik s.a.v.s. Sjedim tu i predpostavljam da je nekad davno možda baš na tom mjestu sjedio najodabraniji čovjek koji je ikada i koji će ikada hodati ovom zemljom.. Zamišljam kuću i pjesak oko nje. Zamišljam i cijeli predio načićkan beživotnim kamenim brdima, karavane sa kamilama koje idu na neki dalek i neizvjestan put..
Mjesto gdje se rodio posljednji Božiji Poslanik s.a.v.s. je veoma posjećeno, odnosno mjesto koje svaki hadžija za vrijeme boravka u Mekki posjeti…
Kako sam obavio hadz (9)
Mezarje Mu’alla
U jutarnjim sahatima odlazim u zijaret starom mekkanskom greblju Mu’alli, u kojem su sahranjeni Poslanikova, a.s., supruga hazreti Hatidža, njegova majka hazreti Amina, njegov djed Abdul-Muttalib i amidža Ebū Tālib.
Mezarje se nalazi oko kilometar i pol sjeverno od Harema. Podijeljeno je u dva dijela, odijeljena jednom širokom saobraćajnicom. Hazreti Hatidžin kabur nalazi se u vrhu gornjeg dijela, no dio greblja u kojem se on nalazi opasan je jednim zidom a zelena kapija stalno je pod ključem. To je jedino mezarje u Mekki koje je i prirodno tačno okrenuto prema Kibli, tj. još od predislamskog perioda.
Posebno se zaustavljamo kod mezara Hazreti Hatidže koji se nalazi iza zelene ograde.
Sjećam se iz historije koliko je ta žena značila za Poslanika s.a.v.s. Ona Mu je povjerovala onda kada mnogi nisu htjeli da vjeruju; ona Mu potvrdila da govori istinu onda kada su Ge mnogi u laž utjerivali; ona Mu je pomagala svojim imetkom u vremenu kada su to drugi odbili;……!»
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘četiri najbolje žene na dunjaluku su: Merjem bint (kći) ‘Imran, (Asija) Bint Muzahim – žena Fir’avnova, Hatidža bint Huvejlid i Fatima bint Muhammed.’
Polahko razgledam mekkansko mezarje, i učim fatihu za sve umrle muslimane koji su ukopani na ovom mezarju.
Kako sam obavio hadz (10)
Posjeta džamiji EDŽ-DŽIN
Nalazi se na mjestu zvanom El-Hudžin sjeveroistočno od Harema. Džamija je udaljena od mezarja Mualla neki 300-400 metara. Vjeruje se da je na ovom mjestu Uzvišeni Allah dž.š. objavio Poslaniuku s.a.v.s. da ga prisluškuje jedna grupa džina i da su povjerovali u Objavu. Postoji i jedan hadis koji govori o tome da je baš u toj džamiji Poslanik s.a.v.s. cijelu noć objašnjavao islam džinima…
Velike su posjete ovoj džamiji upravo iz ovih gore navedenih razloga.
Džinski svijet je samostalan i odvojen; specifičan je po svojoj prirodi i osobinama koje su ljudima nevidljive. Zajedničko i njima i ljudima je to što posjeduju razum, moć spoznaje i mogućnost izbora između dobra i zla.
Dokazi iz Kur’ana o postojanju džina su brojni. Dovoljno je znati da u Kur’anu postoji citava sura koja govori o dzinima. Rijec dzin je u jednini spomenuta na dvadeset i dva mjesta u Kur’anu, a ista rijec u mnozini na sedam mjesta
Kur’an i hadis ukazuju na postojanje džina i na svrhu njihovog stvaranja, a to je obožavanje Allaha Jedinog Koji nema druga.
Uzvišeni kaže: “Džine i ljude sam stvorio samo da Mi robuju.” (Ez-Zarijat, 56)
Na drugom mjestu kaže: “O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali.” (El-En’am, 130)
Kako sam obavio hadz (11)
POSJETA ARAFATU
Organizacija Milli Gorus je organizirala posjetu Arafatu dolini smještenoj izmedu Muzdelife i Taifa.
To je mjesto gdje su se sreli Adem a.s. i hazreti Hava. To je kolijevka čovječanstva. Tu je počela civilizacija. Tu su se sreli nas praotac i naša pramajka.
Druga znacajna historiska cinjenica je da je na tom mjestu Poslanik s.a.v.s. odrzao svoj oprostajni govor u sklopu oprostajnog hadza.
Poslanik s.a.v.s. je obavio svoj posljednji hadzdz, hadzdz koji se naziva hadzdzetul-veda’ ili oprostajni hadzdz.
Na Arefatu je Muhammed a.s, odrzao svoj govor, koji je tradicija vjerno sacuvala a koji sadrzi mnogobrojne segmente – zahvala Allahu, uputu u pojam vodjenja u islamu, tewhid, kelime i sehadet, sam pojam Et-Takwa- svijesti o Allahu, osnovne principe medjuljudskih odnosa kao i zabrane u islamu, krvnu osvetu, kamatu, nepravdu, magiju i dugove. Posebno mjesto posvecuje reguliranju ugovora, princip stvaranja i odnosa u braku, princip nasljedstva, nenamjernog i namjernog ubistva, mubarek mjesece, potrebu islamskog bratstva medju muslimanima, iznosi i upute muslimanima sve do Sudnjeg dana. Govor je sacuvan u orginalnoj formi i moze se naci kako u pisnoj formi tako i na internetu….
Iz gore navedene dvije bitne cinjenice i uslijedila je ova organizirana posjeta, kada nema velikih guzvi, a sa ciljem da se malo bolje upozna i osjeti ova prostrana dolina i Brdo milosti.
Kako sam obavio hadz (12)
POSJETA DŽEMRETIMA
U sklopu posjeta značajno mjesto ima i ova posjeta džemretima, odnosno mjestu gdje se bacaju kamenčići (kamenovanje šejtana tokom obreda hadža). Na ovim mjestima su najveće gužve posebno prvog dana kada se bacaju kamenčići samo na Veliko džemre i kada je oko tog mjesta velika koncentracija ljudi. Četiri miliona ljudi to treba da uradi u toku jednog dana…
Zato je i posjeta ovom mjestu interesanta da pogledamo i vidimo situaciju, te ocijenimo kako to sve uraditi a da nismo u gužvi ili životnoj opasnosti.
Kada smo došli na mjesto. Odnosno kada smo se približavali, sam dojam je veličanstven (iako je to sve još u fazi gradnje). Uglavnom osposobljeno je da se baca na četiri nivoa …
Kako možemo da vidimo projekat je veličanstven, grandiozan i urađen na jedan istinski profesionalan način.
Rješenje koje je izabrano predviđa izgradnju mosta na četiri nivoa, sa jedanaest različitih prilaza i dvanaest izlaza tako da će hadžije dolaziti na mjesto obreda i odlaziti sa njega u različitim nivoima i pravcima čime će se izbjeći gužve. Usto, već se pristupilo kopanju četiri nova tunela koji će olakšati dolazak hadžija na džemreta i njihov povratak u Meku. Predviđena je i izgradnja tunela ispod čitavog kompleksa koji će biti rezervisan za vozila hitne pomoći, vatrogasce i ostale službe zadužene za sigurnost hadžija.
Dokumentacija idejnog rješenja koju je javno prezentovala državna Fondacija za razvoj Meke i Medine, predviđa gore navedene intervencije na lokaciji samo kao prvu fazu. Temelji koji će u toj fazi biti postavljeni i prateća infrastruktura predviđaju izgradnju mostova sa deset nivoa preko kojih će obred u jednom danu moći obaviti pet miliona hadžija. Ti mostovi biti će izgrađeni u narednoj fazi, kada i ostala infrastruktura Meke i Medine bude spremna za prihvat tolikog boja hodočasnika. Predviđeno je da razmak između mostova bude 12 metara, a njihova planirana širina je 90 metara.
Čak kada i ova faza bude gotova, nacrt ostavlja mogućnost za dodatno proširenje kapaciteta mostova.
Grandiozno nema šta.
Kada smo ovo vidjeli svaka dilema oko problema prilikom bacanja kamenčića, ako je uopšte i bilo je nestala, i sa velikom dozom optimizma smo se vratili u hotel.
Kako sam obavio hadz (13)
Posjeta – BRDO EN-NUR i PEĆINA HIRA
U sklopu posjeta raznim historiskim znamenitostima, posjeta pećini Hira i brdu svjetlosti zauzima posebno mjesto. Brdo se nalazi sjeveroistočno od Mekke. Na njegovom vrhu se nalazi poznata pećina Hira, u kojij je Poslaniuku s.a.v.s. počela dolaziti Objava. Do pećine se dolazi strmom, krivudavom, kamenom stazom, za nekih 35 – 45 minuta. Mi smo krenuli poslije sabah namaza i mislim da je to najidealnije vrijeme. Prilično je prijatno (tem oko 30 stepeni) jer još nema jakog sunca.
Iz životopisa Poslanika poznato nam je da se On prije početka Objave običavao povlačiti u osamu i to upravo na brdu En – Nur gdje je boravio u maloj pećini sa koje se pružao pogled na Mekku.
U mjesecu ramazanu, u četrdeset i prvoj godini života, dok je boravio u pećini na brdu Hira, spominjao Allaha, dž.š., i obožavao Ga, iznenada je došao Džibril, a.s, s vjerovjesništvom i Objavom.
O ovome Aiša, r.a. kaže: Prvi vid objave Poslaniku, s.a.v.s., bio je u snovima. Svaki san mu je bio poput praskozorja. Nakon toga je zavolio samoću. Osamljivao se u pećini na brdu Hira. U njoj je činio ibadete Allahu, dž.š, nekoliko noći. Nosio je opskrbu dostatnu do povratka kući. Nakon toga se vraćao Hatidži i ponovo uzimao opskrbu za novi boravak. Tako je radio sve dok mu nije došla Istina u pećini na brdu Hira.
Došao mu je melek i rekao: Čitaj!
Rekao je: Ne znam čitati.
Rekao je: Uhvatio me je, stisnuo do boli, zatim me pustio i rekao: Čitaj!
Rekao sam: Ne znam čitati. Uhvatio me i stisnuo po drugi put, zatim me pustio i rekao: Čitaj!
Rekao sam: Ne znam čitati. Uhvatio me i stisnuo po treći put, ponovo me pustio i rekao: Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, Gospodar tvoj je najplemenitiji, koji podučava peru, koji čovjeka podučava onome što ne zna.
Poslanik, s.a.v.s., se vratio, srce mu je snažno lupalo. Ušao je kod Hatidže, Huvejlidove kćerke, i rekao: Pokrijte me!, pokrijte me! Pokrili su ga i on se smirio. Ispričao je Hatidži šta se dogodilo i rekao joj: Pobojao sam se za sebe. Hatidža mu je rekla: Ne, tako mi Allaha, neće te Allah nikada poniziti! Ti održavaš rodbinske veze, pomažeš nemoćnom, daješ siromašnim, ugošćavaš goste i daješ svoj doprinos u svakom dobru.
I nakon što je poslanička misija Resulullaha s.a.v.s. postala izvjesna, on se sa svojim ashabima često vraćao na mjesto na kojem je sve počelo, na brdo En – Nur i pećinu Hira.
- You must be logged in to reply to this topic.