-
Sarajevo, 6. novembar 2011. (MINA) – Centralna Kurban – bajramska svećanost održana je u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.
Bajram-namaz je imamio i hutbu održao reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić.
MINA u cjelosti prenosi bajramsku hutbu reisu-l-uleme:
KURBAN-BAJRAMSKA HUTBA-PORUKA
REISU-L-ULEME DR. MUSTAFE EF. CERIĆA
XISarajevo, Gazi Husrev-begova džamija
Zu-l-hidždže 1432.
Novembar 2011.* الله أكبر كبيرا, و الحمد لله كثيرا, و سبحان الله بكرة و أصيلا. لا إله إلا الله وحده لا شريك له. خلق كل شيئ فقدّره تقديرا [تكبير].
***
* الله الذي جعل لكم الارض قرارا و السماء بناءً و صوّركم فأحسن صوركم و رزقكم من الطيّبات, ذالكم الله ربكم, فتبارك الله ربّ العالمين [تكبير].
***
*هو الحيّ لا إله إلا هو فادعوه مخلصين له الدّين, و لله علي الناس حج البيت من استطاع إليه سبيلا [تكبير].
***
*نشهد أن لا إله إلا الله وحده لا شريك له و لا مثال له. شهادة تنجي قائلها من عذاب النار. ونشهد أنّ سيدنا و سندنا و مولانا محمداً عبده وحبيبه و رسوله.
***
* صلي الله تعالي عليه و علي آله و أولاده و أزواجه و أصحابه و أتباعه. و خلفائه الراشدين المرشدين المهديّين من بعده. و وزرائه الكاملين في عهده. خصوصاً منهم علي ساداتنا أبي بكر و عمر و عثمان و عليٍّ. و علي بقيّة الصحابة و القرابة و التابعين, و الذين اتبعوهم بإحسانٍ إلي يوم الدين. رضوان الله تعالي عليهم و علينا أجمعين.
***
*أما بعد, فيا عباد الله, إتّقوا الله و أطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا و الذين هم محسنون.
Neka je hvala Allahu Uzvišenom, koji postoji oduvijek i zauvijek, jer nije postao i jer Ga neće nestati, koji nije nikome i ničemu sličan, koji sam po sebi postoji: يَا أَيُّهَا النَّاسُ أَنتُمُ الْفُقَرَاء إِلَى اللَّهِ وَاللَّهُ هُوَ الْغَنِيُّ الْحَمِيدُ – O ljudi vi ste ovisni o Allahu, a Allah je neovisan i hvaljen (Kur’an, 35:15).Neka je hvala Allahu Uzvišenom koji sve čuje i sve vidi, koji radi sve Svojom voljom, koji je Svemoćan, koji govori svojim božanskim govorom, koji sve stvara, uzdržava i rastvara.
Neka je hvala Allahu Uzvišenom, koji je stvorio život i osigurao životne uvjete na zemlji: zrak, vodu i hranu za biljke, životinje i ljude.
Neka je hvala Allahu Milostivom koji s neba na zemlju vodu spušta, poslije koje niču sve vrste bilja, kao hrana za životinje i ljude.
Neka je salavat i selam na sve Allahove vjerovjesnike i na sve ljude, koji su živjeli i umrli sa Istinom u srcu i u djelu. I neka je milost i spas na sve bosanske sinove, šehide, koji su na Allahovom putu, dali svoje živote.
Draga braćo i sestre,
Hadž je najveća univerzalna manifestacija islama. Ovih dana na jednom mjestu, u Mekki, više miliona ljudi iz cijeloga svijeta svih rasa, nacija, uzrasta i obrazovanja su ujedinjeni u jednoj namjeri, a to je da se što više približe Stvoritelju i čuju nebesku poruku. Hizmećari dvaju harema, Mekke i Medine, zaslužuju našu pohvalu što svake godine hadžsku manifestaciju čine lakšom i što se sa Arefata u svijet šalju poruke mira i suživota. Na taj način hadž nije samo važan za muslimane, već i za sve ljude, narode i vjere, kojima je na srcu mir i sigurnost u svijetu. Učim dovu da hadžijama hadž bude kabul i da se vrate svojim kućama živi i zdravi, čisti od grijeha kao na dan kada ih je majka rodila.U vrijeme hadža, tj., prvog dana Bajrama, muslimani širom svijeta kod kuće prinose žrtvu – kurban, kao simbol sjećanja na zajednički motiv ibrahimovske tradicije, koja kazuje o Ibrahimovom, a.s., zavjetu Bogu da će žrtvovati svog sina Ismaila, a.s., da bi dokazao da je iskren u svojoj pokornosti Bogu. Naravno, Bogu ne treba niko i ništa, pa tako ni ljudska žrtva. Dovoljna je bila Ibrahimova namjera da pokaže pokornost Stvoritelju pa da ga Stvoritelj učini slobodnim. To je poruka kurbana – da pokažemo da smo spremni na žrtvu kako bi se oslobodili od oholosti, sebičnosti i nasilnosti. Propisujući kurban u životinji Bog je poručio da ne želi da Mu se približavamo prolijevanjem ljudske krvi. Kurban je poziv da se bude spremno žrtvovati s ciljem da se čovjek približi drugom čovjeku, da se komšija približi komšiji, da svako živi u radosti svoga doma i svoje domovine, da su svi ljudi i narodi zadovoljni u društvu i državi u kojoj treba da važi vladavina prava i pravde; da su svi ljudi mirni i sigurni od jezika mržnje i od ruke nasilja. Jer, – Pravi musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku ljudi mirni i sigurni – kaže nam Alejhisselam.
عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عَمْرٍو رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمَا، عَنْ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: الْمُسْلِمُ مَنْ سَلِمَ الْمُسْلِمُونَ مِنْ لِسَانِهِ وَيَدِهِ… (البخاري)
Braćo i sestre,U ovim časnim danima sa ovog časnog mjesta podsjećam vas i na naše druge dvije obaveze: obavezu istinitoga govora i obavezu jedinstva:
قال تعالي: يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَقُولُوا قَوْلاً سَدِيداً. يُصْلِحْ لَكُمْ أَعْمَالَكُمْ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَمَن يُطِعِ اللَّهَ وَرَسُولَهُ فَقَدْ فَازَ فَوْزاً عَظِيماً.
– O vjernici, budite svjesni Allaha i govorite suvislo i savjesno, pa će vas Allah za vaša djela nagraditi i grijehe vam oprostiti. A onaj koji se Allahu i Poslanikovu Njegovom bude pokoravao – ostvarit će veliku pobjedu (Kur’an, 33:70-71).عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ مَسْعُودٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ: أَنَّهُ كَانَ يَقُولُ فِي خُطْبَتِهِ: إن أصدقَ الحديثِ كتابُ اللهِ، وأحسنَ الهديِ هَديُ محمدٍ – صلى الله عليه وسلم -، وكلَّ مُحْدَثَةٍ بِدْعَةٌ، وكلَّ بدعةٍ ضَلالةٌ، وشرَّ الأمورِ مُحْدَثَاتُها.
Prenosi se da je Abdullah Ibn Mesūd, r.a., počinjao svoj govor sa riječima, – Uistinu, najispravniji govor je Allahova knjiga, najbolji savjet je savjet Muhammedov, a.s., svaka izmišljotina je novotarija, svaka novotarija je zabluda, a najgora stvar je izmišljotina.Prema tome, oni koji tekfire, tj., proglašavaju vjernike nevjernicima, rade najgoru stvar, jer izmišljaju i pripisuju Allahu i Njegovom Poslaniku ono što im ne priliči. Oni izmišljaju novotariju, kao zabludu koja ih zasigurno vodi u pakao a ne u raj, kao što to oni tvrde za sebe i svoju krivo usmjerenu skupinu. Umjesto da budu da’ije oni se postavljaju za sudije. Umjesto da konačni sud o našim razlikama ostave dragome Bogu – kako nas uči Kur’an na desetak mjesta – oni kao da ne vjeruju u Sudnji dan hoće sve račune poravnati sad i ovdje po svojoj pameti. Uzvišeni Allah od nas traži da vodimo računa o posljedicama svojih riječi i djela:
وَلاَ تَسُبُّواْ الَّذِينَ يَدْعُونَ مِن دُونِ اللّهِ فَيَسُبُّواْ اللّهَ عَدْوًا بِغَيْرِ عِلْمٍ كَذَلِكَ زَيَّنَّا لِكُلِّ أُمَّةٍ عَمَلَهُمْ ثُمَّ إِلَى رَبِّهِم مَّرْجِعُهُمْ فَيُنَبِّئُهُم بِمَا كَانُواْ يَعْمَلُونَ
– Ne vrijeđajte one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili! Kao i ovima, tako smo svakoj zajednici lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se na kraju Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onome što su radili obavijestiti. (Kur’an, 6:108).Oni govore i rade suprotno najispravnijem Allahovom govoru i najboljem savjetu Allahovog Poslanika, kao imperativu, a to je da se: – Svi vjernici uhvate za Allahovo uže te da se ne razilaze, jer treba da znaju da kad god su se međusobno napadali, bili su na rubu provalije…” (Kur’an, 3:102-103).
قال تعالي: وَاعْتَصِمُواْ بِحَبْلِ اللّهِ جَمِيعًا وَلاَ تَفَرَّقُواْ وَاذْكُرُواْ نِعْمَةَ اللّهِ عَلَيْكُمْ إِذْ كُنتُمْ أَعْدَاء فَأَلَّفَ بَيْنَ قُلُوبِكُمْ فَأَصْبَحْتُم بِنِعْمَتِهِ إِخْوَانًا وَكُنتُمْ عَلَىَ شَفَا حُفْرَةٍ مِّنَ النَّارِ فَأَنقَذَكُم مِّنْهَا كَذَلِكَ يُبَيِّنُ اللّهُ لَكُمْ آيَاتِهِ لَعَلَّكُمْ تَهْتَدُونَ.
Zar ima boljeg savjeta za ljude zdravog razuma od ovog Alejhisselamovog savjeta, koji kaže:عَنْ عَرْفَجَةَ بْنِ شُرَيْحٍ الْأَشْجَعِيِّ عَنْ رَسُولِ اللَّهِ يَقُولُ :{ …فَإِنَّ يَدَ اللَّهِ عَلَى الْجَمَاعَةِ، فَإِنَّ الشَّيْطَانَ مَعَ مَنْ فَارَقَ الْجَمَاعَةَ يَرْكُضُ}
– Allahova moć i pomoć je u zajednici i zajedništvu, jer onaj koji se odmetne od zajednice, šejtan s njim kolo vodi.U istinitost ovog Alejhisselamovog hadisa mogao se ovih dana uvjeriti cijeli svijet, gledajući odmetnika od zajednice s kojim je, zaista, šejtan kolo vodio u sred dana, u sred Sarajeva, okrećući ga tamo amo sa kalašnjikovom u ruci, šireći nemir i strah u gradu, koji je preživio sve strahove ovoga svijeta te dovodeći u teško stanje jedan narod, koji je preživio sve teškoće ovoga svijeta. Nema drugog objašnjenja za odmetnika od zajednice osim da je dopustio da ga ulovi šejtanska mreža, u kojoj čovjek nema izbora, već kako šejtan kaže.
Zbog toga, oni koji napadaju muslimansku zajednicu i koji rade na razbijanju zajedništva muslimana u vjeri praveći sebi zasebne džamije zloupotrebljavaju i instituciju namaza, i džamije i džemata. Za takve grupe časni Kur’an ima samo riječi osude jer su ta mjesta u službi sijanja razdora (mesdžid-u dirar):
وَالَّذِينَ اتَّخَذُواْ مَسْجِدًا ضِرَارًا وَكُفْرًا وَتَفْرِيقًا بَيْنَ الْمُؤْمِنِينَ وَإِرْصَادًا لِّمَنْ حَارَبَ اللّهَ وَرَسُولَهُ مِن قَبْلُ وَلَيَحْلِفَنَّ إِنْ أَرَدْنَا إِلاَّ الْحُسْنَى وَاللّهُ يَشْهَدُ إِنَّهُمْ لَكَاذِبُونَ.
– A oni – kaže Uzvišeni Allah – koji su samo za sebe mesdžid podigli da bi zajednici štetu nanijeli te da bi nepovjerenje među ljudima širili i razdor među vjernike unosili, izlažući tako zajednicu onima koji su se još prije borili protiv Allaha i Njegovog Poslanika – oni će se sigurno zaklinjati, govoreći: „Mi samo najbolje želimo”, – ali, Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci.لاَ تَقُمْ فِيهِ أَبَدًا لَّمَسْجِدٌ أُسِّسَ عَلَى التَّقْوَى مِنْ أَوَّلِ يَوْمٍ أَحَقُّ أَن تَقُومَ فِيهِ فِيهِ رِجَالٌ يُحِبُّونَ أَن يَتَطَهَّرُواْ وَاللّهُ يُحِبُّ الْمُطَّهِّرِينَ
– Ti u njihovom mesdžidu i u njihovom džematu nemoj namaz obavljati. Džamije čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni na iskrenoj pobožnosti zaista više zaslužuju da u njima obavljaš namaz. U njima su ljudi koji vole da se čiste, a Allah voli one koji se često čiste.أَفَمَنْ أَسَّسَ بُنْيَانَهُ عَلَى تَقْوَى مِنَ اللّهِ وَرِضْوَانٍ خَيْرٌ أَم مَّنْ أَسَّسَ بُنْيَانَهُ عَلَىَ شَفَا جُرُفٍ هَارٍ فَانْهَارَ بِهِ فِي نَارِ جَهَنَّمَ وَاللّهُ لاَ يَهْدِي الْقَوْمَ الظَّالِمِينَ
– Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na iskrenoj pobožnosti i u želji da se Allahu umili – ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? A Allah neće ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini!لاَ يَزَالُ بُنْيَانُهُمُ الَّذِي بَنَوْاْ رِيبَةً فِي قُلُوبِهِمْ إِلاَّ أَن تَقَطَّعَ قُلُوبُهُمْ وَاللّهُ عَلِيمٌ حَكِيمٌ
– Zgrada koju su oni sagradili stalno će unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju. – A Allah sve zna i mudar je! (Kur’an, 9:107-110).Dakle, svako ima pravo da izabere svoj životni put, ali niko nema pravo da ugrožava mir i sigurnost naroda, kojeg Uzvišeni Allah opominje da sam sebi ne čini nepravdu, a to znači da savjestan i odgovoran narod mora ustati i zaustaviti one koji su skloni nasilju, koji su u šejtanskoj mreži, koji nemaju osjećaj za slobodu i prava drugih, koji se igraju sa našom i budućnošću naše djece. – Allah poziva ljude u Kuću mira te upućuje na pravi put one koji žele da budu na pravome putu (Kur’an, 10:25).
قال تعالي: وَاللّهُ يَدْعُو إِلَى دَارِ السَّلاَمِ وَيَهْدِي مَن يَشَاء إِلَى صِرَاطٍ مُّسْتَقِيم.
To je Allahov govor, to je najispravniji i najistinitiji Allahov govor, to je Alejhisselamova uputa, to je najbolja Alejhisselamova uputa pa, stoga, oni koji pozivaju u Kuću mržnje i nasilja i koji upućuju na krivi put one koji žele da budu na krivom putu – oni su novatori, oni izmišljaju vjeru, a najgora stvar je izmišljati vjeru naspram Allahove vjere, najgora stvar je Allahu i Njegovom Poslaniku pripisivati laž i ponašati se na način da kod ljudi izazivaš nemir i strah i tjeraš ih od vjere. Svakom razumnom čovjeku je jasna ova Alejhisselamova poruka:– عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ قَالَ: قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: “إِنَّ اللَّهَ لَا يَنْظُرُ إِلَى صُوَرِكُمْ وَأَمْوَالِكُمْ وَلَكِنْ يَنْظُرُ إِلَى قُلُوبِكُمْ وَأَعْمَالِكُمْ”
– Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, neka je mir i spas na njega, rekao: – Allah ne gleda u vaš vanjski izgled, nitu u vaše imetke, već Allah gleda u vaša srca i u vaša djela!Da, tako je, onaj koji u srcu mrzi ljude zato što nisu kao on i koji plaši ljude svojim izgledom i ponašanjem, nije postigao Allahov rizaluk, jer još od Adema, a.s., poznato je načelo morala i etike, a to je da je „takvaluk (iskrena pobožnost) najbolja odjeća (وَلِبَاسُ التَّقْوَىَ ذَلِكَ خَيْرٌ), tj., pobožan odnos prema Bogu i bratski odnos prema čovjeku su najbolja odjeća, koja krasi čovjeka” (Kur’an, 7:26).
Prema tome, mjera za našu vjeru i moral nisu ni odjeća ni izgled, već je mjera za našu vjeru i moral iskrena vjera u duši, istinska ljubav u srcu i ispravna djela.
No, na isti način kao što niko nema monopol na ljubav i toleranciju, tako isto niko nema monopol na mržnju i nasilje o čemu svjedoče neki ljudi u javnim medijima, kojima je dat mikrofon i pero da nas riječima mržnje i nasilja gađaju u srce i dušu. Nema razlike između onih koji šire mržnju i nasilje u ime slobode vjere i onih koji šire mržnju i nasilje u ime slobode govora. Oni su na istom zadatku. Njihovo djelovanje ima iste posljedice – strah, anarhija, beznađe i duševni bol, kao neizlječiva rana, jer, „fizički bol od koplja može da zaraste, dok duševni bol od otrovne riječi nikad ne zarasta”. Zato je važno da svi dignemo glas protiv mržnje i nasilja u našem gradu, u našoj zemlji, u našem narodu, bez obzira od koga to dolazilo i bez obzira u ime koga ili čega se ta mržnja i to nasilje činilo.
Braćo i sestre!
Niko nema pravo da u naše ime uznemirava naše dokazane prijatelje. I niko nema pravo da nam dodatno otežava naše bolno stanje, posebno prijatelji kako na Istoku tako i na Zapadu, poručujući nam ovi sa Istoka da ako naša država ne glasa za punopravno članstvo Palestine u Ujedinjenim nacijama da će nas se odreći, a opet ovi sa Zapada nam prijete da ako glasamo za palestinsko pravo na punodobnost i punopravnost u UN-a da će nas ostaviti.Sramno je da se tako važno i tako osjetljivo pitanje za mir i sigurnost u svijetu, kao što je palestinsko pitanje, prelama preko naših umornih leđa i naših, ionako, teških rana nakon genocida. Zaista je ljudski neshvatljivo i moralno neprihvatljivo da moćne sile svijeta preko leđa naše napaćene zemlje sviđaju svoje neraščišćene račune, dovodeći nas u stanje još većeg straha i neizvjesnosti za budućnost naše zemlje.
No, mi vjerujemo u Svemogućeg Boga, koji bdije nad svim što se u povijesti događa, pa tako i nad njima, i nad nama, i nad palestinskim pitanjem o kojem imamo pravo i obavezu reći, kao naše svjedočanstvo pred Bogom i poviješću, da svaki razuman čovjek, svaka savjesna nacija i svaka odgovorna članica UN-a ne može odbiti pravedni zahtjev Palestine da dobije status jednakopravnog i punopravnog sudionika mira i sigurnosti u svijetu te da je pozitivni glas za punopravno članstvo Palestine u UN-u najbolja garancija za mir i sigurnost Izraela.
Stoga, mi očekujemo da naši predstavnici u UN-u budu na visini povijesne odgovornosti za mir i sigurnost u svijetu, posebno na Bliskom istoku i na Balkanu, a to je da podrže palestinski zahtjev za punopravno članstvo u UN-u kao jedino moralno razumljiv čin i povijesno jedini mogući put za trajno i pravedno rješenje palestinsko-izraelskog konflikta, koji decenijama opterećuje cijeli svijet. Alternativa tome su novi sukobi, novi ratovi, novo krvoproliće u Svetoj zemlji na koju svi gledamo da bude mjesto Svetog mira umjesto Svetoga rata.
Niko nema pravo našu i budućnost naše djece da opterećuje svojim grijehom spram Palestine te da Bosnu i Hercegovinu stavlja na crnu listu nacija i država, koje vjeruju da je neprihvatljivo i neoprostivo za našu zemlju da glasa protiv ili bude suzdržana u odnosu na palestinski zahtjev za punopravno članstvo UN-a.
Niko nema pravo da od nas traži da budemo na pogrešnoj strani historije. Naprotiv, naše je pravo i obaveza da budemo na listi povijesnih časnih ličnosti poput Martina Lutera Kinga, koji je ukinuo rasizam u Americi i Nelsona Mandele, koji je ukinuo aparthejd u Južnoj Africi.
Vrijeme je da se i u Palestini ukine okupacija i da u Svetoj zemlji svi Ibrahimovi potomci žive u slobodi, miru i sigurnosti, jedni sa drugima ili jedni pored drugih – i Jevreji, kršćani i muslimani.
Milostivi Bože,
Učini da samo Tebi služimo!
Da se grijeha klonimo!
Da istinu govorimo!
Da o dobru mislimo!
Da dobra djela činimo!
Da se tuđeg hakka klonimo!
Da kod sebe korisno znanje povećavamo!Allahu Svemogući,
Oslobodi nas bijede i siromaštva!
Oslobodi nas straha i poniženja!
Oslobodi nas mita i korupcije!
Oslobodi nas nepismenosti i neznanja!
Oslobodi nas, Bože, podjela i nepovjerenja!Allahu Samilosni,
Podari bolesnima zdravlje!
Siromašnima opskrbu!
Prognanima povratak domovima njihovim!
Zarobljenicima slobodu!
Našim braniocima pomoć!
Našoj domovini mir i slobodu!
Osnaži naše prvake mudrošću i hrabrošću!
Našu ulemu znanjem i iskrenošću!Allahu Milostivi,
Oplemeni sve ljude ljubavlju i milošću!
Očisti ljudska srca od mržnje i zla!
Podari cijelome svijetu Tvoju uputu i milost!
Tako Ti Tvoje neizmjerne dobrote,
I tako Ti Tvoje milosti u ovome velikom danu!Braćo i sestre,
Neka nam današnji mubarek-dan vrati vjeru, nadu i međuljudsko povjerenje; neka među nama nestane straha, zlobe i zavisti; neka nam zajedništvo povrati samopouzdanje; neka svako radi svoj posao savjesno i odgovorno; shvatimo da je tajna uspjeha na ovome svijetu iskrena vjera i plemenito djelo! Zato danas posjetite svoju rodbinu, obiđite mezarja svojih najmilijih, otvorite vrata komšiji i okrenite se oko sebe i pogledajte ko treba vašu bratsku ljubav i vašu ljudsku pomoć!Sretni smo što bratsku ljubav danas s nama dijeli turski ministar odbrane Ismet Yilmaz, kojem želimo dobrodošlicu riječima: Hoşgeldiniz i Bajram šerif mubarek olsun!
Braćo i sestre, vi koji ste ovdje u Gazi Hurev-begovoj džamiji, vi koji nas gledate preko malih ekrana u domovini, dijaspori i našoj prijateljskoj Turskoj – svima vama od srca želim sretan Bajram, moleći dragog Allaha (dž.š.) za vaše zdravlje i uspjeh u životu i radu. Molim Uzvišenog da primi naše kurbane i našu žrtvu na putu izgradnje boljeg, pravednijeg i sigurnijeg svijeta za sve ljude dobre volje.
Posebno želim Bajram čestitati prognanim, bolesnim i nemoćnim sa dovom Stvoritelju Uzvišenom da prognanim omogući povratak domovima njihovim, da bolesnim podari zdravlje te da nemoćnim povrati snagu! Amin!
Sa osobitim željama Bajram čestitam našoj braći u Hrvatskoj, Sloveniji, Sandžaku i cijeloj Srbiji, Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori, te bošnjačkoj dijaspori i svim muslimanima i muslimankama u svijetu: Bajram šerif mubarek olsun!
ألا إن أحسن الكلام وأبلغ النظام، كلام الله الملك العزيز العلاّم. كما قال الله تبارك وتعالى في نظم الكلام: {وإذا قرئ القرآن فاستمعوا له وأنصتوا لعلكم ترحمون}.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم بسم الله الرحمن الرحيم
{وَلِلّهِ عَلَى النَّاسِ حِجُّ الْبَيْتِ مَنِ اسْتَطَاعَ إِلَيْهِ سَبِيلاً وَمَن كَفَرَ فَإِنَّ الله غَنِيٌّ عَنِ الْعَالَمِينَ}
بارك الله لنا ولكم ولسائر المؤمنين والمؤمنات والمسلمين والمسلمات الأحياء منهم والأموات. برحمتك يا أرحم الراحمين.
(الخطبـة الثانية)
الحمد لله حمد الكاملين. والصلاة والسلام على رسولنا محمد وآله وصحبه أجمعين. تعظيما لنبيه، وتكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عزّ وجلّ من قائل مخبرا وآمرا: إن الله وملائكته يصلّون على النبي يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه وسلموا تسليما.
اللهم صلِّ على محمدٍ وعلى آل محمد. كما صليت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد. اللهم بارك على محمد وعلى آل محمد. كما باركت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد.
(اللهم أصلح أحوالنا. وأحسِن أعمالنا. وبلِّغنا مما يُرضيكَ آمالَنا. وَوَلِّ أمورَنا خِيارَنا. ولا تُوَلِّ أمورَنا شِرارَنا. ولا تُؤاخذنا بما فعل السفهاء منا. وكُنْ لنا ولا تكُن علينا. اللهم اجعل هذا البلد آمناً مُطْمَئِنَّاً وسائر بلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الراحمين).
{وَقُلِ الْحَمْدُ لِلّهِ الَّذِي لَمْ يَتَّخِذْ وَلَدًا وَلَم يَكُن لَّهُ شَرِيكٌ فِي الْمُلْكِ وَلَمْ يَكُن لَّهُ وَلِيٌّ مِّنَ الذُّلَّ وَكَبِّرْهُ تَكْبِيرًا.Hutba reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića:
Bošnjake danas potresa zemljotres kao onaj u Haitiju
Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu imamio džumu namaz i održao hutbu.
Mina u cijelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme :
Draga braćo i sestre,Uzvišeni Allah nam ukazuje na važnost džume-namaza tako što upućuje poseban poziv vjernicima da kad nastupi džuma-nama u petak ostave sve poslove i požure na namaz: – O vjernici, kad vas se pozove na džuma-namaz, ostavite sve poslove i požurite da stignete na namaz u zikru i pobožnosti. Da znate da vam je to bolje! A kad završite sa namazom, nastavite svoje poslove, tražite Allahove blagodati po zemlji i uvijek budite svjesni Allahovog prisustva svojim pobožnim mislima, jer to će vam olakšati brige.
Dakle, džuma-namaz je Allahov poziv muslimanima da se okupe u džamiji kako bi zajedno drage volje Allahu sedždu učinili, kako bi osjetili međusobnu bratsku ljubav u pobožnosti, kako bi podijelili zajedničke brige i olakšali jedni drugima dunjalučki teret te kako bi se ujedinili u zajedničkoj akciji za pomoć onima kojima je pomoć potrebna.
Poznat je hadis, kojeg prenose Buharija i Muslim, da se Džibril-i Emin jednom iznenada pojavio, dok je Allahov Poslanik poučavao ashabe islamu, sjeo do njegovih koljena i pitao ga “Šta je islam”? “Šta je iman”? i “Šta je ihsan”? Alejhisselam je odgovorio: “Islam je da javno svjedočiš vjeru kelime-i šehadetom, da klanjaš beš-vakat, pet puta na dan, da postiš mjesec ramazan, da godišnje izdvajaš zekat iz svog imetka i da jednom u životu obaviš hadž, ako imaš mala i džana”!
“Iman je – kazao je Alejhisselam Džibril-i Eminu – da vjeruješ u Jednog Boga, da vjeruješ u meleke, Allahove poslanike, Allahove objavljene knjige, Sudnji dan te da vjeruješ da se sve događa po Božijoj volji i određenju”!
“Ihsan je da vjeruješ u Allaha kao da ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš On tebe vidi” – objasnio je Alejhisselam Džibrili-i Eminu ove tri temeljne vrijednosti koje čine muslimana muslimanom.
Iako se nekima može učiniti da ponavljamo poznate stvari, ali, obzirom na zlonamjeru koja se širi kod nas i u svijetu o islamu i muslimanima, potrebno je više nego ikada ponavljati da je u korijenu riječi “islām” MIR, “selām”, te da je, stoga, musliman miroljubivi čovjek koji se dragovoljno pokorava svom Stvoritelju, Allahu Uzvišenom, koji je Milostiv i Samilostan!
Zatim, da je u korijenu riječi “imān” SIGURNOST, “’emān”, u duši pojedinca i u srcu zajednice i društva. Prema tome, mu’min je pouzdan i siguran čovjek sa vjerom u Allaha i sa povjerenjem među ljudima.
Te napokon da je riječ “ihsān” nastala od riječi “hasen”, što znači ljepota kao izraz dobrote čovjeka koji kroz dobročinstvo prema drugome pokazuje ljepotu svoje duše, pokazuje ljepotu svoga imāna i svoga islāma.
Dakle, doslovno “musliman” znači miroljubiv čovjek; doslovno “mu’min” znači čovjek koji je siguran i pouzdan; i doslovno “muhsin” znači čovjek koji je lijep i prijatan zbog svog dobročinstva, jer čini dobro zato što zna da ga Allah vidi i zato što zna da će za svoje dobročinstvo dobiti Allahovu nagradu pa mu stoga pohvala ili nagrada od ljudi nije niti potrebna.
Draga braćo i sestre, nikad kao danas nisam osjećao potrebu da kažem da sam sretan i ponosan što pripadam miroljubivom, pouzdanom i dobroćudnom bošnjačkom narodu, koji je sačuvao mir u duši unatoč nemiru koji se širi oko njega svih ovih decenija, koji je ostao pouzdan i samopouzdan unatoč nesigurnosti, koja se oko njega plete sa svih strana, i koji je ostao darežljiv i dobroćudan unatoč oduzimanju i otimanju prava na vlastitu imovinu.
Najbolji dokaz za to je podatak da su muslimani Bošnjaci kroz džamijske sergije u domovini i dijaspori u 2009. godine ukupili 634.655,39 KM za Palestinu, odnosno Gazu, dok su u 2010. god. za pomoć Haitiju nakon zemljotresa ukupili 198.222,09 KM te za Pakistan 553.752,63 KM.
U 2011. god. muslimani su za pomoć Japanu nakon cunamija ukupili 205.742,59 KM, za pomoć gladnoj Somaliji ukupili su 762.936,55 KM, za pomoć Turskoj nakon zemljotresa ukupili su 291.857,00 te za pomoć Novom Pazaru nakon poplave ukupljeno je 125.057,05 KM – ukupno 1.385.593,19 KM ukupili su muslimani Bošnjaci u domovini i dijaspori dobrovoljnog priloga za pomoć ugroženim narodima u svijetu. Uradili su to muslimani kao izraz svog ihsāna, dobročinstva, kojeg im propisuje njihova vjera islam, ali i kao izraz svoje zahvalnosti za pomoć koju su dobijali od svijeta kad im je bila potrebna.
Nažalost, moramo objaviti cijelom svijetu da nas ovdje i sada potresa zemljotres kao onaj u Haitiju od vijesti da su pred zatvaranjem vitalne institucije našeg kulturnog, duhovnog i obrazovnog života, simboli i sadržaji kontinuiteta našeg pamćenja kao uvjeta za očuvanje duhovog i kulturnog identiteta našeg grada; ovih dana nas snažno zapljuskuje cunami kao onaj u Japanu, koji nosi i odnosi nadu mladima da mogu ostati i učiti ovdje u svom gradu u svojim toplim i uređenim nacionalnim i univerzitetskim bibliotekama, da mogu obilaziti svoj zemaljski muzej, svoj historijski muzej, svoj muzej književnosti i pozorišne umjetnosti, da imaju svoju umjetničku galeriju te da slijepe i slabovidne osobe imaju svoju biblioteku.
Nakon što su 25. avgusta 1992. god. granatama sa obližnjih brda gađali, pogodili i zapalili gradsku biblioteku “Vijećnicu”, nakon što su zapalili biblioteku Orijentalnog instituta, i nakon što su pokušali da unište muzeje i druge kulturne institucije našeg grada, danas hoće da nas ostave u mraku, hoće da nas raspamete, hoće da nam oduzmu pravo na obrazovanje, hoće da nam ubiju pamet i da nam unište dušu, ostavljajući na milost i nemilost vitalne institucije naše duhovnosti i kulture.
Draga braćo i sestre, ne smijemo im to dopustiti. Moramo svi ustati i tražiti da se odmah i bez uvjetno osigura normalan rad svih kulturno-historijskih i obrazovnih institucija u našem gradu i u našoj zemlji. Niko nema prava ubijati budućnost našoj djeci i niko nema pravo ubijati duh i dušu ovoga grada i ove zemlje.
Dobio sam mnogo zahtjeva da se u svim džamijama u domovini i dijaspori organizira sergija za pomoć muzejima, bibliotekama i umjetničkim galerijama, ali ima i onih koji kažu da bi to samo amnestiralo one koji su odgovorni da brinu o tim institucijama, a ako ne znaju ili neće da to urade, neka nam to kažu da se nađu oni koji hoće, znaju i umiju raditi za opće dobro a ne samo za svoj lični interes.
Hutba reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića:
Bošnjake danas potresa zemljotres kao onaj u Haitiju
Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu imamio džumu namaz i održao hutbu.
Mina u cijelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme :
Draga braćo i sestre,Uzvišeni Allah nam ukazuje na važnost džume-namaza tako što upućuje poseban poziv vjernicima da kad nastupi džuma-nama u petak ostave sve poslove i požure na namaz: – O vjernici, kad vas se pozove na džuma-namaz, ostavite sve poslove i požurite da stignete na namaz u zikru i pobožnosti. Da znate da vam je to bolje! A kad završite sa namazom, nastavite svoje poslove, tražite Allahove blagodati po zemlji i uvijek budite svjesni Allahovog prisustva svojim pobožnim mislima, jer to će vam olakšati brige.
Dakle, džuma-namaz je Allahov poziv muslimanima da se okupe u džamiji kako bi zajedno drage volje Allahu sedždu učinili, kako bi osjetili međusobnu bratsku ljubav u pobožnosti, kako bi podijelili zajedničke brige i olakšali jedni drugima dunjalučki teret te kako bi se ujedinili u zajedničkoj akciji za pomoć onima kojima je pomoć potrebna.
Poznat je hadis, kojeg prenose Buharija i Muslim, da se Džibril-i Emin jednom iznenada pojavio, dok je Allahov Poslanik poučavao ashabe islamu, sjeo do njegovih koljena i pitao ga “Šta je islam”? “Šta je iman”? i “Šta je ihsan”? Alejhisselam je odgovorio: “Islam je da javno svjedočiš vjeru kelime-i šehadetom, da klanjaš beš-vakat, pet puta na dan, da postiš mjesec ramazan, da godišnje izdvajaš zekat iz svog imetka i da jednom u životu obaviš hadž, ako imaš mala i džana”!
“Iman je – kazao je Alejhisselam Džibril-i Eminu – da vjeruješ u Jednog Boga, da vjeruješ u meleke, Allahove poslanike, Allahove objavljene knjige, Sudnji dan te da vjeruješ da se sve događa po Božijoj volji i određenju”!
“Ihsan je da vjeruješ u Allaha kao da ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš On tebe vidi” – objasnio je Alejhisselam Džibrili-i Eminu ove tri temeljne vrijednosti koje čine muslimana muslimanom.
Iako se nekima može učiniti da ponavljamo poznate stvari, ali, obzirom na zlonamjeru koja se širi kod nas i u svijetu o islamu i muslimanima, potrebno je više nego ikada ponavljati da je u korijenu riječi “islām” MIR, “selām”, te da je, stoga, musliman miroljubivi čovjek koji se dragovoljno pokorava svom Stvoritelju, Allahu Uzvišenom, koji je Milostiv i Samilostan!
Zatim, da je u korijenu riječi “imān” SIGURNOST, “’emān”, u duši pojedinca i u srcu zajednice i društva. Prema tome, mu’min je pouzdan i siguran čovjek sa vjerom u Allaha i sa povjerenjem među ljudima.
Te napokon da je riječ “ihsān” nastala od riječi “hasen”, što znači ljepota kao izraz dobrote čovjeka koji kroz dobročinstvo prema drugome pokazuje ljepotu svoje duše, pokazuje ljepotu svoga imāna i svoga islāma.
Dakle, doslovno “musliman” znači miroljubiv čovjek; doslovno “mu’min” znači čovjek koji je siguran i pouzdan; i doslovno “muhsin” znači čovjek koji je lijep i prijatan zbog svog dobročinstva, jer čini dobro zato što zna da ga Allah vidi i zato što zna da će za svoje dobročinstvo dobiti Allahovu nagradu pa mu stoga pohvala ili nagrada od ljudi nije niti potrebna.
Draga braćo i sestre, nikad kao danas nisam osjećao potrebu da kažem da sam sretan i ponosan što pripadam miroljubivom, pouzdanom i dobroćudnom bošnjačkom narodu, koji je sačuvao mir u duši unatoč nemiru koji se širi oko njega svih ovih decenija, koji je ostao pouzdan i samopouzdan unatoč nesigurnosti, koja se oko njega plete sa svih strana, i koji je ostao darežljiv i dobroćudan unatoč oduzimanju i otimanju prava na vlastitu imovinu.
Najbolji dokaz za to je podatak da su muslimani Bošnjaci kroz džamijske sergije u domovini i dijaspori u 2009. godine ukupili 634.655,39 KM za Palestinu, odnosno Gazu, dok su u 2010. god. za pomoć Haitiju nakon zemljotresa ukupili 198.222,09 KM te za Pakistan 553.752,63 KM.
U 2011. god. muslimani su za pomoć Japanu nakon cunamija ukupili 205.742,59 KM, za pomoć gladnoj Somaliji ukupili su 762.936,55 KM, za pomoć Turskoj nakon zemljotresa ukupili su 291.857,00 te za pomoć Novom Pazaru nakon poplave ukupljeno je 125.057,05 KM – ukupno 1.385.593,19 KM ukupili su muslimani Bošnjaci u domovini i dijaspori dobrovoljnog priloga za pomoć ugroženim narodima u svijetu. Uradili su to muslimani kao izraz svog ihsāna, dobročinstva, kojeg im propisuje njihova vjera islam, ali i kao izraz svoje zahvalnosti za pomoć koju su dobijali od svijeta kad im je bila potrebna.
Nažalost, moramo objaviti cijelom svijetu da nas ovdje i sada potresa zemljotres kao onaj u Haitiju od vijesti da su pred zatvaranjem vitalne institucije našeg kulturnog, duhovnog i obrazovnog života, simboli i sadržaji kontinuiteta našeg pamćenja kao uvjeta za očuvanje duhovog i kulturnog identiteta našeg grada; ovih dana nas snažno zapljuskuje cunami kao onaj u Japanu, koji nosi i odnosi nadu mladima da mogu ostati i učiti ovdje u svom gradu u svojim toplim i uređenim nacionalnim i univerzitetskim bibliotekama, da mogu obilaziti svoj zemaljski muzej, svoj historijski muzej, svoj muzej književnosti i pozorišne umjetnosti, da imaju svoju umjetničku galeriju te da slijepe i slabovidne osobe imaju svoju biblioteku.
Nakon što su 25. avgusta 1992. god. granatama sa obližnjih brda gađali, pogodili i zapalili gradsku biblioteku “Vijećnicu”, nakon što su zapalili biblioteku Orijentalnog instituta, i nakon što su pokušali da unište muzeje i druge kulturne institucije našeg grada, danas hoće da nas ostave u mraku, hoće da nas raspamete, hoće da nam oduzmu pravo na obrazovanje, hoće da nam ubiju pamet i da nam unište dušu, ostavljajući na milost i nemilost vitalne institucije naše duhovnosti i kulture.
Draga braćo i sestre, ne smijemo im to dopustiti. Moramo svi ustati i tražiti da se odmah i bez uvjetno osigura normalan rad svih kulturno-historijskih i obrazovnih institucija u našem gradu i u našoj zemlji. Niko nema prava ubijati budućnost našoj djeci i niko nema pravo ubijati duh i dušu ovoga grada i ove zemlje.
Dobio sam mnogo zahtjeva da se u svim džamijama u domovini i dijaspori organizira sergija za pomoć muzejima, bibliotekama i umjetničkim galerijama, ali ima i onih koji kažu da bi to samo amnestiralo one koji su odgovorni da brinu o tim institucijama, a ako ne znaju ili neće da to urade, neka nam to kažu da se nađu oni koji hoće, znaju i umiju raditi za opće dobro a ne samo za svoj lični interes.
Nekoliko pojašnjenja u vezi moje hutbe
hutba
http://www.youtube.com/watch?v=ndXVLUUzCMoKada sam, sredinom augusta ove godine, održao hutbu u džamiji Kralj Fahd u Sarajevu, nisam ni izbliza mogao pretpostaviti da će ta hutba izazvati toliko reakcija i komentara. S obzirom da se u posljednje vrijeme navedena hutba pogrešno pa i tendenciozno tumači i interpretira, pa se to objavljuje čak i na zvaničnom portalu Rijaseta Islamske zajednice, smatram potrebnim da u vezi navedene hutbe dam nekoliko pojašnjenja.
Prvo: Hutba je bila o fitnelucima (iskušenjima) ahiri-zemana, bazirana na Kur’anu i autentičnim hadisima Allahovog Poslanika. Jedan od ciljeva hutbe jeste osvrt na aktuelna dešavanja, a pred samu hutbu dobili smo obavijest da je uvaženi reisu-l-ulema donio odluku da se u svim bošnjačkim džamija u BiH i dijaspori taj dan, odmah nakon farza, klanja dženaza namaz u odsutnosti (dženazetul-ga’ib) osobama koje su poginule u protestima u Egiptu protiv vojnog režima. Ovakva odluka reisu-l-uleme uistinu zaslužuje svaku pohvalu, jer se na taj način prate dešavanja koja se duboko tiču muslimana i daje doprinos zakonitosti i legitimitetu u jednoj vrlo važnoj islamskoj zemlji, Egiptu. Imajući u vidu navedeno, sasvim je prirodno da se u hutbi tretiraju nemila dešavanja u Egiptu, a to je jedan bolna tačka, jer se čini velika nepravda i krv teče u potocima. To je samo po sebi jedan veliki fitneluk i iskušenje. Potom sam se osvrnuo na našu stvarnost, iznoseći neke primjere iz džemata koje sam posjetio za vrijeme prošlog ramazana (Rotilj, Crni Vrh, Divič, Zvornik i dr.), gdje su počinjana velika zlodjela a sada se govori da su svi krivi, što je posebno težak fitneluk i smutnja.
U zadnjem dijelu hutbe, otprilike nekih šest minuta, osvrnuo sam se na jednu pojavu koja je već duže evidentna na našim prostorima a to su šiijske aktivnosti. Svima je poznato i svi su vidjeli koliko su šiije i oni koji zastupaju njihova gledišta bili prisutni u našem medijskom prostoru za vrijeme ramazana. No, to samo po sebi ne bi bilo čudno jer su i ranijih godina imali čitav niz svojih aktivnosti, da nije bilo serijala „Suniti, šiiti“, koji je izazvao zebnju, strah, zbunjenost i ljutnju širokih muslimanskih masa. A to je još emitovano u udarnim terminima na Federalnoj televiziji za vrijeme lijepoga Bajrama! Mnogo ljudi, iz raznih dijelova BiH, zvalo me u bajramskim danima i kasnije izražavajući svoju zabrinutost i gorčinu zbog navedenog serijala. Kao odgovoran i savjestan alim, imao sam i vjersku obavezu da se ukratko osvrnem na navedeni serijal jer ulema mora pratiti dešavanja u svojoj zajednici i imati stav u vezi s tim. Gdje bi se to u svijetu moglo doći, na prostor gdje obitava jedna vjerska zajednica, pa onda javno dovoditi u sumnju njenu historiju i konstante? Upravo zbog toga što se tretiralo ono što tišti široke muslimanske mase i što je kazano utemeljeno i razumljivim jezikom, navedena hutba je naišla na odličan prijem i vrlo pozitivne komentare. Dobio sam na stotine poruka iz raznih dijelova BiH i dijaspore u kojima ljudi izražavaju svoju zahvalnost i oduševljenje s hutbom, a o njenoj gledanosti najbolje svjedoči ogroman broj pregleda na Youtube-u i Facebook-u, koji se broje u desetinama hiljada. To samo po sebi govori koliko je naš svijet željan da mu se kaže istina i da njegova ulema odgovorno radi svoj posao i ima stav u vezi s dešavanjima.
Drugo: Ubrzo nakon hutbe koju sam održao u džamiji kralja Fahda, neko je na Facebook-u raspisao ucjenu za glavu profesora Hafizovića. Ne ulazeći da li je to uradio neko ko to stvarno misli i želi ili je to uradio neko da bi samo posijao sjeme razdora među naš narod u trenutku kada nam opstanak nikad nije bio ugroženiji, počevši od popisa pa nadalje, ne mogu ne primijetiti da se sigurnosne agencije još nisu oglasile. Da je ta prijetnja upućena bilo kojem strancu, već bi se znalo preko koje se adrese (ID) taj profil na Facebook-u otvorio i sa kojeg računara. Danas je to jednostavno službenim putem zatražiti od Googla. No, ono što želim da pojasnim jeste da sam nakon održane hutbe isti dan otišao na put u inostranstvo. Tek kasnije sam saznao šta se desilo. Naime, časopis Saff je prozvao imenom i prezimenom profesora Hafizovića, a neki mediji su iskoristili moju hutbu u kojoj sam se kritički i s negodovanjem osvrnuo na navedeni serijal. Novinari iz Saffa su imali priliku i vrlo mudro se ogradili od prijetnji koje su upućene profesoru. Iako ja nisam u svojoj hutbi ni sa pola riječi spomenuo profesora Hafizovića koji je, usput da kažem bio urednik dvije moje knjige, zatim gost na našem Fakultetu čijim sam predavanjima moderirao, te ga svaki puta selamim kada se sretnemo, ali pošto nisam imao priliku da bilo šta kažem za medije, mada sam potpuno neosnovano prozvan, u eteru je ostalo da sam ja taj, Bože sačuvaj, koji poziva na linč profesora Hafizovića. Profesora Hafizovića cijenim kao izuzetnog intelektualca, mada postoje pitanja u vezi koji se s njim ne slažem. Sasvim je prirodno da ljudi imaju drugačije mišljenje o različitim pitanjima. Ako jedni mogu iznositi javno i preko medija svoja mišljenje i stavove zašto i mi, kao baštinici ehli-sunetskog učenja i hanefijskog mezheba to ne možemo. Ako nas mogu javno kritikovati i sa nama se ne slagati, zar to nije i naše pravo, a, bogme, i obaveza da kao alimi i članovi akademske zajednice javno komentarišemo događanja kod nas i oko nas.
Treće: U nekim osvrtima na moju hutbu, poput onog koji je sačinio jedan mladi efendija iz Tuzle, spočitava se da nisam korektan: kritikujem prodor šiizma na naše prostore a, navodno, ravnodušan sam prema vehabijama i njihovim djelovanjem? Koje li neistine! Pa, svako ko prati moj rad, hutbe, pisanje i aktivnosti s lahkoćom može vidjeti da sam ja svoj život posvetio promoviranju središnjeg toka islama (al-wesatijja), koji ne dozvoljava bilo kakav ekstremizam u vjeri, ali istovremeno ne dopušta ni oduzimanje i umanjivanje od islama, posebno kad je riječ o farzovima i islamskim konstantama (sewabit al-islam). Upravo u tome vidim najveći efekat borbe protiv tzv. vehabija ali i ostalih devijantnih učenja i ponašanja. Da je mladi efendija objektivniji, vidio bi moja reagovanja i osude onoga što se desilo u Bugojnu ili Sarajevu (Mevlid Jašaraević), a u zadnjoj hutbi koju sam održao u džamiji Kralj Fahd (30.8.2013.) bio osam vrlo kritičan prema rigidnim tumačenjima islama, koju zastupaju ljudi kojima je, svi su izgledi, dominantna stvar brada i sunnet! Ta hutba je snimljena i upravo ovih dana se emituje na TV Igman, pa bi bilo dobro da je, mladi efendija, prije nego li iznosi javne osude pogleda. Ali, tom mladom efendiji, ipak sam zahvalan jer je za razliku od drugih, hinjskih i prijetećih reakcija ispunjenih strašnom mržnjom, koje sam dobio iz kruga tzv. bosanskih šiija i njihovih simpatizera, jasno iznio svoje stavove potpisavši se punim imenom i prezimenom. To cijenim, mada je u navedenom reagovanju izneseno niz pogrešnih, pa čak i tendencioznih tumačenja u vezi moje ne samo hutbe već i ličnosti. No, o tome ne bih sada govorio.
Četvrto: Ono što je posebno zasmetalo šiijama i njihovim simpatizerima (ja ih tako nazivam) u mojoj hutbi jeste to što sam sasvim jasno kazao da su šiije sekta. Ja sam zapravo samo iznio stav ehli-sunetske uleme i onoga što se naučava na islamskim univerzitetima od Mašrika do Magriba. To je stav uleme na Al-Azharu, Zejtuni, saudijskim, pakistanskim, alžirskim, sudanskim, turskim i drugim islamskim univerzitetima sunnijske provenijencije; svi su saglasni da su šiije sekta. To nikako ne znači da oni nisu muslimani. Sama riječ sekta, ukoliko se otvori bilo koji rječnik na našim slavenskim jezicima znači sljedeće: Sekta je manja grupa koja se odvojila od neke veće zajednice i njeno djelovanje (sektašenje, sektaštvo) se tada tretira kao negativno političko djelovanje. Upravo zbog šiijskog korištenja vjerskih postulata za ostvarivanje političkih ciljeva, rangiraju se kao sekta. Zato se ne može ustvrditi da su šiije, pripisujući im sektaštvo, proglašene nemuslimanima. Međutim, nije opravdano reći ni da su šiije vjerodostojni predstavnici izvornog toka. U tom slučaju bi bilo više nego dva toka muslimanske tradicije. Ne zaboravimo da i haridžije priznaju osnovna načela islama, a isti je slučaj i sa ostalim sektama koje su nastale u okrilju islama. Zbog nepoznavanja etimologije i terminologije pojma „sekta“ Rusmir-ef. Šadić, koji po svaku cijenu nastoji devalvirati ne samo moju hutbu već moj cjelokupni rad i djelovanje, svoja vlastita stajališta je doveo u kontradiktornost, a ne moje stavove o šiijama i njihovom djelovanju. O našem tretiranju šiitskih znanstvenika najbolje govore izvještaji o naučnoj saradnji Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici sa predstavnicima šiijske znanstvene orijentacije. U tom pogledu može se pogledati, npr., sljedeći link: http://www.ipf.unze.ba/index.php?id=355&whatnews=19&newsid=1194 . Zato bi bilo jako poželjno da mladi ef. Šadić konsultira rječnik stranih riječi, kada naumi analizirati nečije stavove. No, ono što zabrinjava je nešto drugo: kako to da njemu, kao imamu gradske džamije u Tuzli, još nije jasno ko je u pravu: šiije ili sunnije? Iz njegovog teksta se to tako jasno vidi, što po sebi otvara čitav niz pitanja koje pod hitno treba rješavati unutar jednog šireg ulemanskog okvira IZ u Bosni i Hercegovini. Nakon onog famoznog serijala mnogi Bošnjaci su se s pravom i zabrinutošću pitali: Čiji smo mi i kome mi pripadamo? A šta će biti nakon onakvih regovanja poput Šadićevog, gdje se koristi čak i slika s ahmedijom, to će se tek vidjeti.
Peto: Još bih se jednom osvrnuo na našu braću šije. Naši dobri prethodnici koji su bili bolji od nas, tokom četrnaest vjekova nisu im zabranjivali da obavljaju hadž, jer su ih smatrali muslimanima. No, ključna stvar koju vjeruju i zagovaraju većina šija, te i sadašnje većinske šije, tj. isna ašerijje, jeste bezgrješnost (‘ismet) imama iz časnog Ehli‑bejta, te vjerovanje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sahbihi ve selleme, oporučio da njegov nasljednik bude hazreti Alija. To su dva ključna pitanja oko kojih se razilaze šiije i sunnije. U ovom kratkom osvrtu samo bih spomenuo da unutar šiizma, još od vremena ashaba koji su imali više simpatija prema hazreti Aliji, prisutan je jedan pravac koji je sada politički potpuno marginaliziran i o kojem naši Bošnjaci koji su postali šije, a i mnoge šije u svijetu, ama baš ništa ne znaju. Taj pravac je najbliži našem sunnijskom vjerovanju i poimanju. Naime, šije tog usmjerenja, kao i mi sunnije vjeruju i smatraju da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije odredio ko će ga naslijediti, niti da je ikom osim vjerovjesnika i poslanika svojstvena bezgrješnost. Jedan od istaknutih predstavnika toga mišljenja u šiizmu je veliki ajetollah El-Burqai, koji je bio školski kolega imama Homeinija i njegov savremenik. Nažalost, njegova djela danas su zabranjena u (demokratskoj) Islamskoj Republici Iran. Gdje je tu pravo da intelektualci imaju drugačija mišljenja i stavove i sloboda da ih iznose i objavljuju!? Šiijske tekfirdžije ne smiju ni čitati njegova djela. Pozivamo sve poštene islamske intelektualce da barem samo pogledaju ovu stranicu: http: //www.borqei.com/ar.
I, na kraju, želim još jednom reći da osuđujem one koji su ucijenili profesora Hafizovića i postavili onakvu sramnu poruku na profilu, to su smutljivci najgore vrste! Također, smatram, i to sam javno u svojim hutbama istakao, da “tiho” širenje šiijske ideologije u Bosni nije ništa manje štetno i opasno od “bučnog” širenja tekfirijske. Toliko se je digla buka zbog hutbe koja je predmet ovih mojih pojašnjenja, a moja posljednja hutba u istoj džamiji u kojoj sam toliko bio kritičan prema tekfiri pokretu skoro da je prošla neopaženo. To govori da je i ona moja prva hutba, inša-Allah, bila na pravom mjestu, jer je očito da u Bosni nije ništa manji broj onih koji su prihvatili šiijsku ideologiju od onih koji su prihvatili tekfirijsku, pa su tako bučno reagovali, jer se osjećaju prozvanim. A nama ne treba ni jedno ni drugo, mi ćemo, inšallah, slijediti naše velikane Hasana Kafiju Pruščaka i Mehmeda Handžića, i vjerno tumačiti Allahov Din! Allaha Uzvišenog molim da nam sačuva našu vjeru i vatan, i da nas sačuva od smutnje i smutljivaca svih vrsta! Allahumme, amin!
dr. hfz. Safvet Halilović
(1. septembar 2013. / 25. ševval 1434.h
Nekoliko pojašnjenja u vezi moje hutbe
hutba
http://www.youtube.com/watch?v=ndXVLUUzCMoKada sam, sredinom augusta ove godine, održao hutbu u džamiji Kralj Fahd u Sarajevu, nisam ni izbliza mogao pretpostaviti da će ta hutba izazvati toliko reakcija i komentara. S obzirom da se u posljednje vrijeme navedena hutba pogrešno pa i tendenciozno tumači i interpretira, pa se to objavljuje čak i na zvaničnom portalu Rijaseta Islamske zajednice, smatram potrebnim da u vezi navedene hutbe dam nekoliko pojašnjenja.
Prvo: Hutba je bila o fitnelucima (iskušenjima) ahiri-zemana, bazirana na Kur’anu i autentičnim hadisima Allahovog Poslanika. Jedan od ciljeva hutbe jeste osvrt na aktuelna dešavanja, a pred samu hutbu dobili smo obavijest da je uvaženi reisu-l-ulema donio odluku da se u svim bošnjačkim džamija u BiH i dijaspori taj dan, odmah nakon farza, klanja dženaza namaz u odsutnosti (dženazetul-ga’ib) osobama koje su poginule u protestima u Egiptu protiv vojnog režima. Ovakva odluka reisu-l-uleme uistinu zaslužuje svaku pohvalu, jer se na taj način prate dešavanja koja se duboko tiču muslimana i daje doprinos zakonitosti i legitimitetu u jednoj vrlo važnoj islamskoj zemlji, Egiptu. Imajući u vidu navedeno, sasvim je prirodno da se u hutbi tretiraju nemila dešavanja u Egiptu, a to je jedan bolna tačka, jer se čini velika nepravda i krv teče u potocima. To je samo po sebi jedan veliki fitneluk i iskušenje. Potom sam se osvrnuo na našu stvarnost, iznoseći neke primjere iz džemata koje sam posjetio za vrijeme prošlog ramazana (Rotilj, Crni Vrh, Divič, Zvornik i dr.), gdje su počinjana velika zlodjela a sada se govori da su svi krivi, što je posebno težak fitneluk i smutnja.
U zadnjem dijelu hutbe, otprilike nekih šest minuta, osvrnuo sam se na jednu pojavu koja je već duže evidentna na našim prostorima a to su šiijske aktivnosti. Svima je poznato i svi su vidjeli koliko su šiije i oni koji zastupaju njihova gledišta bili prisutni u našem medijskom prostoru za vrijeme ramazana. No, to samo po sebi ne bi bilo čudno jer su i ranijih godina imali čitav niz svojih aktivnosti, da nije bilo serijala „Suniti, šiiti“, koji je izazvao zebnju, strah, zbunjenost i ljutnju širokih muslimanskih masa. A to je još emitovano u udarnim terminima na Federalnoj televiziji za vrijeme lijepoga Bajrama! Mnogo ljudi, iz raznih dijelova BiH, zvalo me u bajramskim danima i kasnije izražavajući svoju zabrinutost i gorčinu zbog navedenog serijala. Kao odgovoran i savjestan alim, imao sam i vjersku obavezu da se ukratko osvrnem na navedeni serijal jer ulema mora pratiti dešavanja u svojoj zajednici i imati stav u vezi s tim. Gdje bi se to u svijetu moglo doći, na prostor gdje obitava jedna vjerska zajednica, pa onda javno dovoditi u sumnju njenu historiju i konstante? Upravo zbog toga što se tretiralo ono što tišti široke muslimanske mase i što je kazano utemeljeno i razumljivim jezikom, navedena hutba je naišla na odličan prijem i vrlo pozitivne komentare. Dobio sam na stotine poruka iz raznih dijelova BiH i dijaspore u kojima ljudi izražavaju svoju zahvalnost i oduševljenje s hutbom, a o njenoj gledanosti najbolje svjedoči ogroman broj pregleda na Youtube-u i Facebook-u, koji se broje u desetinama hiljada. To samo po sebi govori koliko je naš svijet željan da mu se kaže istina i da njegova ulema odgovorno radi svoj posao i ima stav u vezi s dešavanjima.
Drugo: Ubrzo nakon hutbe koju sam održao u džamiji kralja Fahda, neko je na Facebook-u raspisao ucjenu za glavu profesora Hafizovića. Ne ulazeći da li je to uradio neko ko to stvarno misli i želi ili je to uradio neko da bi samo posijao sjeme razdora među naš narod u trenutku kada nam opstanak nikad nije bio ugroženiji, počevši od popisa pa nadalje, ne mogu ne primijetiti da se sigurnosne agencije još nisu oglasile. Da je ta prijetnja upućena bilo kojem strancu, već bi se znalo preko koje se adrese (ID) taj profil na Facebook-u otvorio i sa kojeg računara. Danas je to jednostavno službenim putem zatražiti od Googla. No, ono što želim da pojasnim jeste da sam nakon održane hutbe isti dan otišao na put u inostranstvo. Tek kasnije sam saznao šta se desilo. Naime, časopis Saff je prozvao imenom i prezimenom profesora Hafizovića, a neki mediji su iskoristili moju hutbu u kojoj sam se kritički i s negodovanjem osvrnuo na navedeni serijal. Novinari iz Saffa su imali priliku i vrlo mudro se ogradili od prijetnji koje su upućene profesoru. Iako ja nisam u svojoj hutbi ni sa pola riječi spomenuo profesora Hafizovića koji je, usput da kažem bio urednik dvije moje knjige, zatim gost na našem Fakultetu čijim sam predavanjima moderirao, te ga svaki puta selamim kada se sretnemo, ali pošto nisam imao priliku da bilo šta kažem za medije, mada sam potpuno neosnovano prozvan, u eteru je ostalo da sam ja taj, Bože sačuvaj, koji poziva na linč profesora Hafizovića. Profesora Hafizovića cijenim kao izuzetnog intelektualca, mada postoje pitanja u vezi koji se s njim ne slažem. Sasvim je prirodno da ljudi imaju drugačije mišljenje o različitim pitanjima. Ako jedni mogu iznositi javno i preko medija svoja mišljenje i stavove zašto i mi, kao baštinici ehli-sunetskog učenja i hanefijskog mezheba to ne možemo. Ako nas mogu javno kritikovati i sa nama se ne slagati, zar to nije i naše pravo, a, bogme, i obaveza da kao alimi i članovi akademske zajednice javno komentarišemo događanja kod nas i oko nas.
Treće: U nekim osvrtima na moju hutbu, poput onog koji je sačinio jedan mladi efendija iz Tuzle, spočitava se da nisam korektan: kritikujem prodor šiizma na naše prostore a, navodno, ravnodušan sam prema vehabijama i njihovim djelovanjem? Koje li neistine! Pa, svako ko prati moj rad, hutbe, pisanje i aktivnosti s lahkoćom može vidjeti da sam ja svoj život posvetio promoviranju središnjeg toka islama (al-wesatijja), koji ne dozvoljava bilo kakav ekstremizam u vjeri, ali istovremeno ne dopušta ni oduzimanje i umanjivanje od islama, posebno kad je riječ o farzovima i islamskim konstantama (sewabit al-islam). Upravo u tome vidim najveći efekat borbe protiv tzv. vehabija ali i ostalih devijantnih učenja i ponašanja. Da je mladi efendija objektivniji, vidio bi moja reagovanja i osude onoga što se desilo u Bugojnu ili Sarajevu (Mevlid Jašaraević), a u zadnjoj hutbi koju sam održao u džamiji Kralj Fahd (30.8.2013.) bio osam vrlo kritičan prema rigidnim tumačenjima islama, koju zastupaju ljudi kojima je, svi su izgledi, dominantna stvar brada i sunnet! Ta hutba je snimljena i upravo ovih dana se emituje na TV Igman, pa bi bilo dobro da je, mladi efendija, prije nego li iznosi javne osude pogleda. Ali, tom mladom efendiji, ipak sam zahvalan jer je za razliku od drugih, hinjskih i prijetećih reakcija ispunjenih strašnom mržnjom, koje sam dobio iz kruga tzv. bosanskih šiija i njihovih simpatizera, jasno iznio svoje stavove potpisavši se punim imenom i prezimenom. To cijenim, mada je u navedenom reagovanju izneseno niz pogrešnih, pa čak i tendencioznih tumačenja u vezi moje ne samo hutbe već i ličnosti. No, o tome ne bih sada govorio.
Četvrto: Ono što je posebno zasmetalo šiijama i njihovim simpatizerima (ja ih tako nazivam) u mojoj hutbi jeste to što sam sasvim jasno kazao da su šiije sekta. Ja sam zapravo samo iznio stav ehli-sunetske uleme i onoga što se naučava na islamskim univerzitetima od Mašrika do Magriba. To je stav uleme na Al-Azharu, Zejtuni, saudijskim, pakistanskim, alžirskim, sudanskim, turskim i drugim islamskim univerzitetima sunnijske provenijencije; svi su saglasni da su šiije sekta. To nikako ne znači da oni nisu muslimani. Sama riječ sekta, ukoliko se otvori bilo koji rječnik na našim slavenskim jezicima znači sljedeće: Sekta je manja grupa koja se odvojila od neke veće zajednice i njeno djelovanje (sektašenje, sektaštvo) se tada tretira kao negativno političko djelovanje. Upravo zbog šiijskog korištenja vjerskih postulata za ostvarivanje političkih ciljeva, rangiraju se kao sekta. Zato se ne može ustvrditi da su šiije, pripisujući im sektaštvo, proglašene nemuslimanima. Međutim, nije opravdano reći ni da su šiije vjerodostojni predstavnici izvornog toka. U tom slučaju bi bilo više nego dva toka muslimanske tradicije. Ne zaboravimo da i haridžije priznaju osnovna načela islama, a isti je slučaj i sa ostalim sektama koje su nastale u okrilju islama. Zbog nepoznavanja etimologije i terminologije pojma „sekta“ Rusmir-ef. Šadić, koji po svaku cijenu nastoji devalvirati ne samo moju hutbu već moj cjelokupni rad i djelovanje, svoja vlastita stajališta je doveo u kontradiktornost, a ne moje stavove o šiijama i njihovom djelovanju. O našem tretiranju šiitskih znanstvenika najbolje govore izvještaji o naučnoj saradnji Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici sa predstavnicima šiijske znanstvene orijentacije. U tom pogledu može se pogledati, npr., sljedeći link: http://www.ipf.unze.ba/index.php?id=355&whatnews=19&newsid=1194 . Zato bi bilo jako poželjno da mladi ef. Šadić konsultira rječnik stranih riječi, kada naumi analizirati nečije stavove. No, ono što zabrinjava je nešto drugo: kako to da njemu, kao imamu gradske džamije u Tuzli, još nije jasno ko je u pravu: šiije ili sunnije? Iz njegovog teksta se to tako jasno vidi, što po sebi otvara čitav niz pitanja koje pod hitno treba rješavati unutar jednog šireg ulemanskog okvira IZ u Bosni i Hercegovini. Nakon onog famoznog serijala mnogi Bošnjaci su se s pravom i zabrinutošću pitali: Čiji smo mi i kome mi pripadamo? A šta će biti nakon onakvih regovanja poput Šadićevog, gdje se koristi čak i slika s ahmedijom, to će se tek vidjeti.
Peto: Još bih se jednom osvrnuo na našu braću šije. Naši dobri prethodnici koji su bili bolji od nas, tokom četrnaest vjekova nisu im zabranjivali da obavljaju hadž, jer su ih smatrali muslimanima. No, ključna stvar koju vjeruju i zagovaraju većina šija, te i sadašnje većinske šije, tj. isna ašerijje, jeste bezgrješnost (‘ismet) imama iz časnog Ehli‑bejta, te vjerovanje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sahbihi ve selleme, oporučio da njegov nasljednik bude hazreti Alija. To su dva ključna pitanja oko kojih se razilaze šiije i sunnije. U ovom kratkom osvrtu samo bih spomenuo da unutar šiizma, još od vremena ashaba koji su imali više simpatija prema hazreti Aliji, prisutan je jedan pravac koji je sada politički potpuno marginaliziran i o kojem naši Bošnjaci koji su postali šije, a i mnoge šije u svijetu, ama baš ništa ne znaju. Taj pravac je najbliži našem sunnijskom vjerovanju i poimanju. Naime, šije tog usmjerenja, kao i mi sunnije vjeruju i smatraju da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije odredio ko će ga naslijediti, niti da je ikom osim vjerovjesnika i poslanika svojstvena bezgrješnost. Jedan od istaknutih predstavnika toga mišljenja u šiizmu je veliki ajetollah El-Burqai, koji je bio školski kolega imama Homeinija i njegov savremenik. Nažalost, njegova djela danas su zabranjena u (demokratskoj) Islamskoj Republici Iran. Gdje je tu pravo da intelektualci imaju drugačija mišljenja i stavove i sloboda da ih iznose i objavljuju!? Šiijske tekfirdžije ne smiju ni čitati njegova djela. Pozivamo sve poštene islamske intelektualce da barem samo pogledaju ovu stranicu: http: //www.borqei.com/ar.
I, na kraju, želim još jednom reći da osuđujem one koji su ucijenili profesora Hafizovića i postavili onakvu sramnu poruku na profilu, to su smutljivci najgore vrste! Također, smatram, i to sam javno u svojim hutbama istakao, da “tiho” širenje šiijske ideologije u Bosni nije ništa manje štetno i opasno od “bučnog” širenja tekfirijske. Toliko se je digla buka zbog hutbe koja je predmet ovih mojih pojašnjenja, a moja posljednja hutba u istoj džamiji u kojoj sam toliko bio kritičan prema tekfiri pokretu skoro da je prošla neopaženo. To govori da je i ona moja prva hutba, inša-Allah, bila na pravom mjestu, jer je očito da u Bosni nije ništa manji broj onih koji su prihvatili šiijsku ideologiju od onih koji su prihvatili tekfirijsku, pa su tako bučno reagovali, jer se osjećaju prozvanim. A nama ne treba ni jedno ni drugo, mi ćemo, inšallah, slijediti naše velikane Hasana Kafiju Pruščaka i Mehmeda Handžića, i vjerno tumačiti Allahov Din! Allaha Uzvišenog molim da nam sačuva našu vjeru i vatan, i da nas sačuva od smutnje i smutljivaca svih vrsta! Allahumme, amin!
dr. hfz. Safvet Halilović
(1. septembar 2013. / 25. ševval 1434.h
- You must be logged in to reply to this topic.