[Mustafa]

#36381

Hutba reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića:

Bošnjake danas potresa zemljotres kao onaj u Haitiju

Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu imamio džumu namaz i održao hutbu.

Mina u cijelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme :

Draga braćo i sestre,

Uzvišeni Allah nam ukazuje na važnost džume-namaza tako što upućuje poseban poziv vjernicima da kad nastupi džuma-nama u petak ostave sve poslove i požure na namaz: – O vjernici, kad vas se pozove na džuma-namaz, ostavite sve poslove i požurite da stignete na namaz u zikru i pobožnosti. Da znate da vam je to bolje! A kad završite sa namazom, nastavite svoje poslove, tražite Allahove blagodati po zemlji i uvijek budite svjesni Allahovog prisustva svojim pobožnim mislima, jer to će vam olakšati brige.

Dakle, džuma-namaz je Allahov poziv muslimanima da se okupe u džamiji kako bi zajedno drage volje Allahu sedždu učinili, kako bi osjetili međusobnu bratsku ljubav u pobožnosti, kako bi podijelili zajedničke brige i olakšali jedni drugima dunjalučki teret te kako bi se ujedinili u zajedničkoj akciji za pomoć onima kojima je pomoć potrebna.

Poznat je hadis, kojeg prenose Buharija i Muslim, da se Džibril-i Emin jednom iznenada pojavio, dok je Allahov Poslanik poučavao ashabe islamu, sjeo do njegovih koljena i pitao ga “Šta je islam”? “Šta je iman”? i “Šta je ihsan”? Alejhisselam je odgovorio: “Islam je da javno svjedočiš vjeru kelime-i šehadetom, da klanjaš beš-vakat, pet puta na dan, da postiš mjesec ramazan, da godišnje izdvajaš zekat iz svog imetka i da jednom u životu obaviš hadž, ako imaš mala i džana”!

“Iman je – kazao je Alejhisselam Džibril-i Eminu – da vjeruješ u Jednog Boga, da vjeruješ u meleke, Allahove poslanike, Allahove objavljene knjige, Sudnji dan te da vjeruješ da se sve događa po Božijoj volji i određenju”!

“Ihsan je da vjeruješ u Allaha kao da ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš On tebe vidi” – objasnio je Alejhisselam Džibrili-i Eminu ove tri temeljne vrijednosti koje čine muslimana muslimanom.

Iako se nekima može učiniti da ponavljamo poznate stvari, ali, obzirom na zlonamjeru koja se širi kod nas i u svijetu o islamu i muslimanima, potrebno je više nego ikada ponavljati da je u korijenu riječi “islām” MIR, “selām”, te da je, stoga, musliman miroljubivi čovjek koji se dragovoljno pokorava svom Stvoritelju, Allahu Uzvišenom, koji je Milostiv i Samilostan!

Zatim, da je u korijenu riječi “imān” SIGURNOST, “’emān”, u duši pojedinca i u srcu zajednice i društva. Prema tome, mu’min je pouzdan i siguran čovjek sa vjerom u Allaha i sa povjerenjem među ljudima.

Te napokon da je riječ “ihsān” nastala od riječi “hasen”, što znači ljepota kao izraz dobrote čovjeka koji kroz dobročinstvo prema drugome pokazuje ljepotu svoje duše, pokazuje ljepotu svoga imāna i svoga islāma.

Dakle, doslovno “musliman” znači miroljubiv čovjek; doslovno “mu’min” znači čovjek koji je siguran i pouzdan; i doslovno “muhsin” znači čovjek koji je lijep i prijatan zbog svog dobročinstva, jer čini dobro zato što zna da ga Allah vidi i zato što zna da će za svoje dobročinstvo dobiti Allahovu nagradu pa mu stoga pohvala ili nagrada od ljudi nije niti potrebna.

Draga braćo i sestre, nikad kao danas nisam osjećao potrebu da kažem da sam sretan i ponosan što pripadam miroljubivom, pouzdanom i dobroćudnom bošnjačkom narodu, koji je sačuvao mir u duši unatoč nemiru koji se širi oko njega svih ovih decenija, koji je ostao pouzdan i samopouzdan unatoč nesigurnosti, koja se oko njega plete sa svih strana, i koji je ostao darežljiv i dobroćudan unatoč oduzimanju i otimanju prava na vlastitu imovinu.

Najbolji dokaz za to je podatak da su muslimani Bošnjaci kroz džamijske sergije u domovini i dijaspori u 2009. godine ukupili 634.655,39 KM za Palestinu, odnosno Gazu, dok su u 2010. god. za pomoć Haitiju nakon zemljotresa ukupili 198.222,09 KM te za Pakistan 553.752,63 KM.

U 2011. god. muslimani su za pomoć Japanu nakon cunamija ukupili 205.742,59 KM, za pomoć gladnoj Somaliji ukupili su 762.936,55 KM, za pomoć Turskoj nakon zemljotresa ukupili su 291.857,00 te za pomoć Novom Pazaru nakon poplave ukupljeno je 125.057,05 KM – ukupno 1.385.593,19 KM ukupili su muslimani Bošnjaci u domovini i dijaspori dobrovoljnog priloga za pomoć ugroženim narodima u svijetu. Uradili su to muslimani kao izraz svog ihsāna, dobročinstva, kojeg im propisuje njihova vjera islam, ali i kao izraz svoje zahvalnosti za pomoć koju su dobijali od svijeta kad im je bila potrebna.

Nažalost, moramo objaviti cijelom svijetu da nas ovdje i sada potresa zemljotres kao onaj u Haitiju od vijesti da su pred zatvaranjem vitalne institucije našeg kulturnog, duhovnog i obrazovnog života, simboli i sadržaji kontinuiteta našeg pamćenja kao uvjeta za očuvanje duhovog i kulturnog identiteta našeg grada; ovih dana nas snažno zapljuskuje cunami kao onaj u Japanu, koji nosi i odnosi nadu mladima da mogu ostati i učiti ovdje u svom gradu u svojim toplim i uređenim nacionalnim i univerzitetskim bibliotekama, da mogu obilaziti svoj zemaljski muzej, svoj historijski muzej, svoj muzej književnosti i pozorišne umjetnosti, da imaju svoju umjetničku galeriju te da slijepe i slabovidne osobe imaju svoju biblioteku.

Nakon što su 25. avgusta 1992. god. granatama sa obližnjih brda gađali, pogodili i zapalili gradsku biblioteku “Vijećnicu”, nakon što su zapalili biblioteku Orijentalnog instituta, i nakon što su pokušali da unište muzeje i druge kulturne institucije našeg grada, danas hoće da nas ostave u mraku, hoće da nas raspamete, hoće da nam oduzmu pravo na obrazovanje, hoće da nam ubiju pamet i da nam unište dušu, ostavljajući na milost i nemilost vitalne institucije naše duhovnosti i kulture.

Draga braćo i sestre, ne smijemo im to dopustiti. Moramo svi ustati i tražiti da se odmah i bez uvjetno osigura normalan rad svih kulturno-historijskih i obrazovnih institucija u našem gradu i u našoj zemlji. Niko nema prava ubijati budućnost našoj djeci i niko nema pravo ubijati duh i dušu ovoga grada i ove zemlje.

Dobio sam mnogo zahtjeva da se u svim džamijama u domovini i dijaspori organizira sergija za pomoć muzejima, bibliotekama i umjetničkim galerijama, ali ima i onih koji kažu da bi to samo amnestiralo one koji su odgovorni da brinu o tim institucijama, a ako ne znaju ili neće da to urade, neka nam to kažu da se nađu oni koji hoće, znaju i umiju raditi za opće dobro a ne samo za svoj lični interes.

[Mustafa]

#36393

Hutba reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića:

Bošnjake danas potresa zemljotres kao onaj u Haitiju

Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu imamio džumu namaz i održao hutbu.

Mina u cijelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme :

Draga braćo i sestre,

Uzvišeni Allah nam ukazuje na važnost džume-namaza tako što upućuje poseban poziv vjernicima da kad nastupi džuma-nama u petak ostave sve poslove i požure na namaz: – O vjernici, kad vas se pozove na džuma-namaz, ostavite sve poslove i požurite da stignete na namaz u zikru i pobožnosti. Da znate da vam je to bolje! A kad završite sa namazom, nastavite svoje poslove, tražite Allahove blagodati po zemlji i uvijek budite svjesni Allahovog prisustva svojim pobožnim mislima, jer to će vam olakšati brige.

Dakle, džuma-namaz je Allahov poziv muslimanima da se okupe u džamiji kako bi zajedno drage volje Allahu sedždu učinili, kako bi osjetili međusobnu bratsku ljubav u pobožnosti, kako bi podijelili zajedničke brige i olakšali jedni drugima dunjalučki teret te kako bi se ujedinili u zajedničkoj akciji za pomoć onima kojima je pomoć potrebna.

Poznat je hadis, kojeg prenose Buharija i Muslim, da se Džibril-i Emin jednom iznenada pojavio, dok je Allahov Poslanik poučavao ashabe islamu, sjeo do njegovih koljena i pitao ga “Šta je islam”? “Šta je iman”? i “Šta je ihsan”? Alejhisselam je odgovorio: “Islam je da javno svjedočiš vjeru kelime-i šehadetom, da klanjaš beš-vakat, pet puta na dan, da postiš mjesec ramazan, da godišnje izdvajaš zekat iz svog imetka i da jednom u životu obaviš hadž, ako imaš mala i džana”!

“Iman je – kazao je Alejhisselam Džibril-i Eminu – da vjeruješ u Jednog Boga, da vjeruješ u meleke, Allahove poslanike, Allahove objavljene knjige, Sudnji dan te da vjeruješ da se sve događa po Božijoj volji i određenju”!

“Ihsan je da vjeruješ u Allaha kao da ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš On tebe vidi” – objasnio je Alejhisselam Džibrili-i Eminu ove tri temeljne vrijednosti koje čine muslimana muslimanom.

Iako se nekima može učiniti da ponavljamo poznate stvari, ali, obzirom na zlonamjeru koja se širi kod nas i u svijetu o islamu i muslimanima, potrebno je više nego ikada ponavljati da je u korijenu riječi “islām” MIR, “selām”, te da je, stoga, musliman miroljubivi čovjek koji se dragovoljno pokorava svom Stvoritelju, Allahu Uzvišenom, koji je Milostiv i Samilostan!

Zatim, da je u korijenu riječi “imān” SIGURNOST, “’emān”, u duši pojedinca i u srcu zajednice i društva. Prema tome, mu’min je pouzdan i siguran čovjek sa vjerom u Allaha i sa povjerenjem među ljudima.

Te napokon da je riječ “ihsān” nastala od riječi “hasen”, što znači ljepota kao izraz dobrote čovjeka koji kroz dobročinstvo prema drugome pokazuje ljepotu svoje duše, pokazuje ljepotu svoga imāna i svoga islāma.

Dakle, doslovno “musliman” znači miroljubiv čovjek; doslovno “mu’min” znači čovjek koji je siguran i pouzdan; i doslovno “muhsin” znači čovjek koji je lijep i prijatan zbog svog dobročinstva, jer čini dobro zato što zna da ga Allah vidi i zato što zna da će za svoje dobročinstvo dobiti Allahovu nagradu pa mu stoga pohvala ili nagrada od ljudi nije niti potrebna.

Draga braćo i sestre, nikad kao danas nisam osjećao potrebu da kažem da sam sretan i ponosan što pripadam miroljubivom, pouzdanom i dobroćudnom bošnjačkom narodu, koji je sačuvao mir u duši unatoč nemiru koji se širi oko njega svih ovih decenija, koji je ostao pouzdan i samopouzdan unatoč nesigurnosti, koja se oko njega plete sa svih strana, i koji je ostao darežljiv i dobroćudan unatoč oduzimanju i otimanju prava na vlastitu imovinu.

Najbolji dokaz za to je podatak da su muslimani Bošnjaci kroz džamijske sergije u domovini i dijaspori u 2009. godine ukupili 634.655,39 KM za Palestinu, odnosno Gazu, dok su u 2010. god. za pomoć Haitiju nakon zemljotresa ukupili 198.222,09 KM te za Pakistan 553.752,63 KM.

U 2011. god. muslimani su za pomoć Japanu nakon cunamija ukupili 205.742,59 KM, za pomoć gladnoj Somaliji ukupili su 762.936,55 KM, za pomoć Turskoj nakon zemljotresa ukupili su 291.857,00 te za pomoć Novom Pazaru nakon poplave ukupljeno je 125.057,05 KM – ukupno 1.385.593,19 KM ukupili su muslimani Bošnjaci u domovini i dijaspori dobrovoljnog priloga za pomoć ugroženim narodima u svijetu. Uradili su to muslimani kao izraz svog ihsāna, dobročinstva, kojeg im propisuje njihova vjera islam, ali i kao izraz svoje zahvalnosti za pomoć koju su dobijali od svijeta kad im je bila potrebna.

Nažalost, moramo objaviti cijelom svijetu da nas ovdje i sada potresa zemljotres kao onaj u Haitiju od vijesti da su pred zatvaranjem vitalne institucije našeg kulturnog, duhovnog i obrazovnog života, simboli i sadržaji kontinuiteta našeg pamćenja kao uvjeta za očuvanje duhovog i kulturnog identiteta našeg grada; ovih dana nas snažno zapljuskuje cunami kao onaj u Japanu, koji nosi i odnosi nadu mladima da mogu ostati i učiti ovdje u svom gradu u svojim toplim i uređenim nacionalnim i univerzitetskim bibliotekama, da mogu obilaziti svoj zemaljski muzej, svoj historijski muzej, svoj muzej književnosti i pozorišne umjetnosti, da imaju svoju umjetničku galeriju te da slijepe i slabovidne osobe imaju svoju biblioteku.

Nakon što su 25. avgusta 1992. god. granatama sa obližnjih brda gađali, pogodili i zapalili gradsku biblioteku “Vijećnicu”, nakon što su zapalili biblioteku Orijentalnog instituta, i nakon što su pokušali da unište muzeje i druge kulturne institucije našeg grada, danas hoće da nas ostave u mraku, hoće da nas raspamete, hoće da nam oduzmu pravo na obrazovanje, hoće da nam ubiju pamet i da nam unište dušu, ostavljajući na milost i nemilost vitalne institucije naše duhovnosti i kulture.

Draga braćo i sestre, ne smijemo im to dopustiti. Moramo svi ustati i tražiti da se odmah i bez uvjetno osigura normalan rad svih kulturno-historijskih i obrazovnih institucija u našem gradu i u našoj zemlji. Niko nema prava ubijati budućnost našoj djeci i niko nema pravo ubijati duh i dušu ovoga grada i ove zemlje.

Dobio sam mnogo zahtjeva da se u svim džamijama u domovini i dijaspori organizira sergija za pomoć muzejima, bibliotekama i umjetničkim galerijama, ali ima i onih koji kažu da bi to samo amnestiralo one koji su odgovorni da brinu o tim institucijama, a ako ne znaju ili neće da to urade, neka nam to kažu da se nađu oni koji hoće, znaju i umiju raditi za opće dobro a ne samo za svoj lični interes.

[Mustafa]

#36789

Hutba reisa Cerića u džamiji u Hadžićima:

Sudbina vodi one koji hoće, a vuče one koji neće

Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u džamiji u Hadžićima imamio džumu namaz i održao hutbu.

MINA u cijelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme:

Allah Uzvišeni i Kur’anu Časnom kaže:

– Allah vam je obećao da ćete imati jednu od dviju skupina – a vi ste više voljeli da bude ona koja nije bila naoružana. Allah je htio da riječima Svojim ustanovi istinu i onemogući one koji istinu gaze. Htio je da oživi istinu a usmrti laž, makar to ne bilo zločincima po volji (8:7-8). O sljedbenici Knjige, zašto istinu neistinom zamračujete i svjesno istinu krijete (3:71). Reci im: “Istina je došla i zato laž mora otići, jer laž je poražena” (17:81). O tome oni ništa ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupne riječi izlaze iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do neistinu (18:5). Ne, ne, njima će jasno postati ono što su prije krili; a kada bi im se ponovo pružila prilika, opet bi nastavili da rade ono što je bilo zabranjeno, jer oni su zaista lažljivci (6:28). Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i pogledajte kako su završili oni koji su laži proizvodili. To je vijest za svakog čovjeka, to je putokaz i pouka onima koji se samo Allaha boje. I ne gubite hrabrost i ne žalostite se! Vi ćete pobijediti ako budete iskreni vjernici. Ako vas rane bole, i drugi imaju svoje rane. Povijest je puna iznenađenja – Allah daje pobjedu sad jednima, a sad drugima, da bi se jasno znalo ko je iskreno predan Allahu i ko je vjeru svojim životom svjedočio. Allah ne voli one koji poriču istinu i šire laž (3:137-140).

Draga braćo i sestre,

Ovdje sam danas s vama u Hadžićima da se suočim sa našom sudbinom, koja nije stvar slučajnosti, već je stvar našeg izbora; to nije nešto što treba čekati, već nešto što treba prihvatiti. Jer, kao što neko reče, sudbina vodi one koji hoće, a vuče one koji neće.

Dakako, veličina jednog naroda je u njegovoj sposobnosti da se hrabro suoči sa svojom sudbinom. Stoga, svaki put kada se narod bori za ideal, ili se trudi da poboljša sudbinu svojih sunarodnjaka, ili se bori protiv nepravde, on daje zračak nade da će istina pobijediti laž te da će pravda nadvladati krivdu.

Politički nalog ne može biti isprika za neistinu i nepravdu zato što je ljudska savjest iznad svih lažnih predrasuda i krivih optužbi. Laganje ne može biti vrlina. Laganje je nemoralna osobina. Čovjek zdravog razuma ne može prihvatiti da laže da bi varao samoga sebe, niti da bi tješio samoga sebe, niti da bi mu se oprostilo, niti da bi se borio protiv straha.

Samo čovjek bolesnog uma može hrabriti druge da lažu i sakrivati svoj i nečiji drugi jad i nemoral. Laž nije nikakav oblik patriotizma, niti je laž mjera nečije visoke inteligencije. Laž je zlo koje se provlači krvnim žilama poput otrova, pa se i ne primjećuje kako djeluje. Zločinac počinje time što predstavlja da laž naliči na istinu, a završava time što istina naliči na laž. Otuda se čuje razmišljanje: “Šta može hladna i gola istina protiv blistavih čari laži”.

Naravno da može, jer laž je kao gruda snijega: što se više valja, to je veća, ali što je sunce jače, to se brže istopi. Dakako, istina je to sunce od kojeg se tope i najviše grude laži.

Prema tome, istina je najsigurnija zaštita od neprijatelja; istina je uzvišeno stanje uma; istina je najviše blagostanje duše; istina je najskuplji dragulj u individualnom i kolektivnom pamćenju jednog naroda. Eh, baš zato oni hoće da nam taj dragulj ukradu svojim lažima i galamom “hvatajte lopova”, dok oni završe svoj prljavi posao. Zato im je potrebna ta neviđena Gebelsova propaganda, jer istini nije potrebno mnogo riječi, a laž ih nikad nema dovoljno.

Da bi nam oteli taj dragulj istine, oni nas ne puštaju na miru ni jedan dan, ni jedan sat, želeći da nas umore i tako podčine pod svoju laž. Dakako, oni koji su imali plan da unište djelimično ili u cijelosti jedan narod, prvo su morali ubiti istinu a onda proizvesti laž kao naviku za svoju utjehu, ali i za našu uspavanku. Otuda smo danas suočeni sa nasiljem na našu dušu, na našu pamet, na našu čast, na našu slobodu i na naše pravo na mir nakon tolikih progona, ubijanja, silovanja i na kraju genocida. Europa bi trebala znati, ako ima morala i stida, da onaj koji ne kažnjava zlo, taj zapovijeda da se zlo čini. Zlotvori ne znaju za ljubav i zato ne znaju ni za stid.

Međutim, u jedno svi moraju biti sigurni, i oni koji nam laži kroje, ali oni koji bi da nas lahko prodaju za te njihove laži, mi im nećemo dopustiti da nam ukradu istinu, jer istina je naše jedino oružje, naša jedina odbrana, naš jedini spas na ovome i na budućem svijetu.

Svakako, mi vjerujemo da postoji apsolutna istina, jer kada ne bi postojala apsolutna istina, svijet bi bio u haosu. Ne bi postojali zakoni fizike, ništa ne bi imalo nikakva značenja, ne bi postojala ni istina ni laž. Kakav li bi onda samo nastao nered, ali hvala Bogu da apsolutna istina postoji, kao što postoji i Božji apsolutni zakon i Božji apsolutni sud, posebno za one koji uspiju pobjeći od ljudskih relativnih zakona i sudova, koji su opterećeni ljudskim predrasudama i uskim ljudskim interesima.

To je naša poruka danas iz Hadžića: prije svih onima koje su uhapšeni zbog “Silosa” da priznaju i prihvate istinu ma kakva bila, ali i da znaju da ćemo se zajedno s njima boriti protiv svih laži i potvora. Stoga, mi s ovoga časnog mjesta, u ovome časnom danu i pred ovim časnim ljudima koji su danas u džamiji tražimo da se uhapšenim Hadžićanima odmah i bezuvjetno omogući odbrana sa slobode, jer oni nisu zaslužili da ih se zbog odbrane svog doma i domovine ponižava. Onima koji se ne boje istine, mora se omogućiti da se sa slobode istinom brane.

Naša poruka porodicama uhapšenih je da znaju da nisu sami. Mi smo s njima kao sa svojom braćom. Budite hrabri i strpljivi, jer laž ne može istinu nadživjeti.

Naša poruka Hadžićima je naše veliko hvala za veliku hrabrost i gostoprimstvo koje su samo Hadžićani znali pružati u danima naše odbrane od agresije na naš narod i našu državu. Hadžići su bili i ostali oaza slobode i časti našeg naroda.

Poruka iz Hadžića našem narodu: Probudi se, moj narode, i nemoj čekati da jednog po jednog odvode pa kad nas sve odvedu da tek onda shvatimo da smo trebali braniti slobodu i pravo svoga brata kako bi sačuvali svoju vlastitu slobodu i pravo.

Naša poruka iz Hadžića najodgovornijim na vlasti glasi: Nas ne brinu toliko njihove laži koliko nas brine vaša nesposobnost da kažete istinu o nama i da štitite naše pravo na život i slobodu. Izdaja radi položaja je najveći grijeh, kojeg narod dobro pamti a meleki pišu u svoje knjige. Oni koji misle da im je sve dozvoljeno da bi ostvarili ličnu korist i koji smatraju da je prodaja narodne časti i slobode vrlina i umijeće snalažljivog, treba da znaju da narod nije budala. Ovaj narod je živio i gora vremena, ali nikad nije prodao svoj obraz. Stoga, ako vam se ne dâ da nam pomognete, mi vas molimo da nam ne odmažete. Kao i dosada, mi znamo, hoćemo i možemo sami se braniti i sami se organizirati u zaštiti naših prava, jer naša snaga je u našoj istini i našoj pravdi za svakog čovjeka dobre volje.

Mi se nikog osim Boga ne bojimo!

Allahu Svemogući, osnaži nas u našoj borbi za istinu i pravdu!

Allahu Sveznajući, pouči nas kako da govorimo istinu i da drugima preporučujemo da govore istinu bez straha i bez stida!

Allahu Milostivi, omili nam bratstvo u vjeri i domovini i uputi nas putem na kojem je naša zajednička sreća i radost! Amin!

[Mustafa]

#36781

Hutba reisa Cerića u džamiji u Hadžićima:

Sudbina vodi one koji hoće, a vuče one koji neće

Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u džamiji u Hadžićima imamio džumu namaz i održao hutbu.

MINA u cijelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme:

Allah Uzvišeni i Kur’anu Časnom kaže:

– Allah vam je obećao da ćete imati jednu od dviju skupina – a vi ste više voljeli da bude ona koja nije bila naoružana. Allah je htio da riječima Svojim ustanovi istinu i onemogući one koji istinu gaze. Htio je da oživi istinu a usmrti laž, makar to ne bilo zločincima po volji (8:7-8). O sljedbenici Knjige, zašto istinu neistinom zamračujete i svjesno istinu krijete (3:71). Reci im: “Istina je došla i zato laž mora otići, jer laž je poražena” (17:81). O tome oni ništa ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupne riječi izlaze iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do neistinu (18:5). Ne, ne, njima će jasno postati ono što su prije krili; a kada bi im se ponovo pružila prilika, opet bi nastavili da rade ono što je bilo zabranjeno, jer oni su zaista lažljivci (6:28). Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i pogledajte kako su završili oni koji su laži proizvodili. To je vijest za svakog čovjeka, to je putokaz i pouka onima koji se samo Allaha boje. I ne gubite hrabrost i ne žalostite se! Vi ćete pobijediti ako budete iskreni vjernici. Ako vas rane bole, i drugi imaju svoje rane. Povijest je puna iznenađenja – Allah daje pobjedu sad jednima, a sad drugima, da bi se jasno znalo ko je iskreno predan Allahu i ko je vjeru svojim životom svjedočio. Allah ne voli one koji poriču istinu i šire laž (3:137-140).

Draga braćo i sestre,

Ovdje sam danas s vama u Hadžićima da se suočim sa našom sudbinom, koja nije stvar slučajnosti, već je stvar našeg izbora; to nije nešto što treba čekati, već nešto što treba prihvatiti. Jer, kao što neko reče, sudbina vodi one koji hoće, a vuče one koji neće.

Dakako, veličina jednog naroda je u njegovoj sposobnosti da se hrabro suoči sa svojom sudbinom. Stoga, svaki put kada se narod bori za ideal, ili se trudi da poboljša sudbinu svojih sunarodnjaka, ili se bori protiv nepravde, on daje zračak nade da će istina pobijediti laž te da će pravda nadvladati krivdu.

Politički nalog ne može biti isprika za neistinu i nepravdu zato što je ljudska savjest iznad svih lažnih predrasuda i krivih optužbi. Laganje ne može biti vrlina. Laganje je nemoralna osobina. Čovjek zdravog razuma ne može prihvatiti da laže da bi varao samoga sebe, niti da bi tješio samoga sebe, niti da bi mu se oprostilo, niti da bi se borio protiv straha.

Samo čovjek bolesnog uma može hrabriti druge da lažu i sakrivati svoj i nečiji drugi jad i nemoral. Laž nije nikakav oblik patriotizma, niti je laž mjera nečije visoke inteligencije. Laž je zlo koje se provlači krvnim žilama poput otrova, pa se i ne primjećuje kako djeluje. Zločinac počinje time što predstavlja da laž naliči na istinu, a završava time što istina naliči na laž. Otuda se čuje razmišljanje: “Šta može hladna i gola istina protiv blistavih čari laži”.

Naravno da može, jer laž je kao gruda snijega: što se više valja, to je veća, ali što je sunce jače, to se brže istopi. Dakako, istina je to sunce od kojeg se tope i najviše grude laži.

Prema tome, istina je najsigurnija zaštita od neprijatelja; istina je uzvišeno stanje uma; istina je najviše blagostanje duše; istina je najskuplji dragulj u individualnom i kolektivnom pamćenju jednog naroda. Eh, baš zato oni hoće da nam taj dragulj ukradu svojim lažima i galamom “hvatajte lopova”, dok oni završe svoj prljavi posao. Zato im je potrebna ta neviđena Gebelsova propaganda, jer istini nije potrebno mnogo riječi, a laž ih nikad nema dovoljno.

Da bi nam oteli taj dragulj istine, oni nas ne puštaju na miru ni jedan dan, ni jedan sat, želeći da nas umore i tako podčine pod svoju laž. Dakako, oni koji su imali plan da unište djelimično ili u cijelosti jedan narod, prvo su morali ubiti istinu a onda proizvesti laž kao naviku za svoju utjehu, ali i za našu uspavanku. Otuda smo danas suočeni sa nasiljem na našu dušu, na našu pamet, na našu čast, na našu slobodu i na naše pravo na mir nakon tolikih progona, ubijanja, silovanja i na kraju genocida. Europa bi trebala znati, ako ima morala i stida, da onaj koji ne kažnjava zlo, taj zapovijeda da se zlo čini. Zlotvori ne znaju za ljubav i zato ne znaju ni za stid.

Međutim, u jedno svi moraju biti sigurni, i oni koji nam laži kroje, ali oni koji bi da nas lahko prodaju za te njihove laži, mi im nećemo dopustiti da nam ukradu istinu, jer istina je naše jedino oružje, naša jedina odbrana, naš jedini spas na ovome i na budućem svijetu.

Svakako, mi vjerujemo da postoji apsolutna istina, jer kada ne bi postojala apsolutna istina, svijet bi bio u haosu. Ne bi postojali zakoni fizike, ništa ne bi imalo nikakva značenja, ne bi postojala ni istina ni laž. Kakav li bi onda samo nastao nered, ali hvala Bogu da apsolutna istina postoji, kao što postoji i Božji apsolutni zakon i Božji apsolutni sud, posebno za one koji uspiju pobjeći od ljudskih relativnih zakona i sudova, koji su opterećeni ljudskim predrasudama i uskim ljudskim interesima.

To je naša poruka danas iz Hadžića: prije svih onima koje su uhapšeni zbog “Silosa” da priznaju i prihvate istinu ma kakva bila, ali i da znaju da ćemo se zajedno s njima boriti protiv svih laži i potvora. Stoga, mi s ovoga časnog mjesta, u ovome časnom danu i pred ovim časnim ljudima koji su danas u džamiji tražimo da se uhapšenim Hadžićanima odmah i bezuvjetno omogući odbrana sa slobode, jer oni nisu zaslužili da ih se zbog odbrane svog doma i domovine ponižava. Onima koji se ne boje istine, mora se omogućiti da se sa slobode istinom brane.

Naša poruka porodicama uhapšenih je da znaju da nisu sami. Mi smo s njima kao sa svojom braćom. Budite hrabri i strpljivi, jer laž ne može istinu nadživjeti.

Naša poruka Hadžićima je naše veliko hvala za veliku hrabrost i gostoprimstvo koje su samo Hadžićani znali pružati u danima naše odbrane od agresije na naš narod i našu državu. Hadžići su bili i ostali oaza slobode i časti našeg naroda.

Poruka iz Hadžića našem narodu: Probudi se, moj narode, i nemoj čekati da jednog po jednog odvode pa kad nas sve odvedu da tek onda shvatimo da smo trebali braniti slobodu i pravo svoga brata kako bi sačuvali svoju vlastitu slobodu i pravo.

Naša poruka iz Hadžića najodgovornijim na vlasti glasi: Nas ne brinu toliko njihove laži koliko nas brine vaša nesposobnost da kažete istinu o nama i da štitite naše pravo na život i slobodu. Izdaja radi položaja je najveći grijeh, kojeg narod dobro pamti a meleki pišu u svoje knjige. Oni koji misle da im je sve dozvoljeno da bi ostvarili ličnu korist i koji smatraju da je prodaja narodne časti i slobode vrlina i umijeće snalažljivog, treba da znaju da narod nije budala. Ovaj narod je živio i gora vremena, ali nikad nije prodao svoj obraz. Stoga, ako vam se ne dâ da nam pomognete, mi vas molimo da nam ne odmažete. Kao i dosada, mi znamo, hoćemo i možemo sami se braniti i sami se organizirati u zaštiti naših prava, jer naša snaga je u našoj istini i našoj pravdi za svakog čovjeka dobre volje.

Mi se nikog osim Boga ne bojimo!

Allahu Svemogući, osnaži nas u našoj borbi za istinu i pravdu!

Allahu Sveznajući, pouči nas kako da govorimo istinu i da drugima preporučujemo da govore istinu bez straha i bez stida!

Allahu Milostivi, omili nam bratstvo u vjeri i domovini i uputi nas putem na kojem je naša zajednička sreća i radost! Amin!

[Mustafa]

#41523

Nekoliko pojašnjenja u vezi moje hutbe

hutba
http://www.youtube.com/watch?v=ndXVLUUzCMo

Kada sam, sredinom augusta ove godine, održao hutbu u džamiji Kralj Fahd u Sarajevu, nisam ni izbliza mogao pretpostaviti da će ta hutba izazvati toliko reakcija i komentara. S obzirom da se u posljednje vrijeme navedena hutba pogrešno pa i tendenciozno tumači i interpretira, pa se to objavljuje čak i na zvaničnom portalu Rijaseta Islamske zajednice, smatram potrebnim da u vezi navedene hutbe dam nekoliko pojašnjenja.

Prvo: Hutba je bila o fitnelucima (iskušenjima) ahiri-zemana, bazirana na Kur’anu i autentičnim hadisima Allahovog Poslanika. Jedan od ciljeva hutbe jeste osvrt na aktuelna dešavanja, a pred samu hutbu dobili smo obavijest da je uvaženi reisu-l-ulema donio odluku da se u svim bošnjačkim džamija u BiH i dijaspori taj dan, odmah nakon farza, klanja dženaza namaz u odsutnosti (dženazetul-ga’ib) osobama koje su poginule u protestima u Egiptu protiv vojnog režima. Ovakva odluka reisu-l-uleme uistinu zaslužuje svaku pohvalu, jer se na taj način prate dešavanja koja se duboko tiču muslimana i daje doprinos zakonitosti i legitimitetu u jednoj vrlo važnoj islamskoj zemlji, Egiptu. Imajući u vidu navedeno, sasvim je prirodno da se u hutbi tretiraju nemila dešavanja u Egiptu, a to je jedan bolna tačka, jer se čini velika nepravda i krv teče u potocima. To je samo po sebi jedan veliki fitneluk i iskušenje. Potom sam se osvrnuo na našu stvarnost, iznoseći neke primjere iz džemata koje sam posjetio za vrijeme prošlog ramazana (Rotilj, Crni Vrh, Divič, Zvornik i dr.), gdje su počinjana velika zlodjela a sada se govori da su svi krivi, što je posebno težak fitneluk i smutnja.

U zadnjem dijelu hutbe, otprilike nekih šest minuta, osvrnuo sam se na jednu pojavu koja je već duže evidentna na našim prostorima a to su šiijske aktivnosti. Svima je poznato i svi su vidjeli koliko su šiije i oni koji zastupaju njihova gledišta bili prisutni u našem medijskom prostoru za vrijeme ramazana. No, to samo po sebi ne bi bilo čudno jer su i ranijih godina imali čitav niz svojih aktivnosti, da nije bilo serijala „Suniti, šiiti“, koji je izazvao zebnju, strah, zbunjenost i ljutnju širokih muslimanskih masa. A to je još emitovano u udarnim terminima na Federalnoj televiziji za vrijeme lijepoga Bajrama! Mnogo ljudi, iz raznih dijelova BiH, zvalo me u bajramskim danima i kasnije izražavajući svoju zabrinutost i gorčinu zbog navedenog serijala. Kao odgovoran i savjestan alim, imao sam i vjersku obavezu da se ukratko osvrnem na navedeni serijal jer ulema mora pratiti dešavanja u svojoj zajednici i imati stav u vezi s tim. Gdje bi se to u svijetu moglo doći, na prostor gdje obitava jedna vjerska zajednica, pa onda javno dovoditi u sumnju njenu historiju i konstante? Upravo zbog toga što se tretiralo ono što tišti široke muslimanske mase i što je kazano utemeljeno i razumljivim jezikom, navedena hutba je naišla na odličan prijem i vrlo pozitivne komentare. Dobio sam na stotine poruka iz raznih dijelova BiH i dijaspore u kojima ljudi izražavaju svoju zahvalnost i oduševljenje s hutbom, a o njenoj gledanosti najbolje svjedoči ogroman broj pregleda na Youtube-u i Facebook-u, koji se broje u desetinama hiljada. To samo po sebi govori koliko je naš svijet željan da mu se kaže istina i da njegova ulema odgovorno radi svoj posao i ima stav u vezi s dešavanjima.

Drugo: Ubrzo nakon hutbe koju sam održao u džamiji kralja Fahda, neko je na Facebook-u raspisao ucjenu za glavu profesora Hafizovića. Ne ulazeći da li je to uradio neko ko to stvarno misli i želi ili je to uradio neko da bi samo posijao sjeme razdora među naš narod u trenutku kada nam opstanak nikad nije bio ugroženiji, počevši od popisa pa nadalje, ne mogu ne primijetiti da se sigurnosne agencije još nisu oglasile. Da je ta prijetnja upućena bilo kojem strancu, već bi se znalo preko koje se adrese (ID) taj profil na Facebook-u otvorio i sa kojeg računara. Danas je to jednostavno službenim putem zatražiti od Googla. No, ono što želim da pojasnim jeste da sam nakon održane hutbe isti dan otišao na put u inostranstvo. Tek kasnije sam saznao šta se desilo. Naime, časopis Saff je prozvao imenom i prezimenom profesora Hafizovića, a neki mediji su iskoristili moju hutbu u kojoj sam se kritički i s negodovanjem osvrnuo na navedeni serijal. Novinari iz Saffa su imali priliku i vrlo mudro se ogradili od prijetnji koje su upućene profesoru. Iako ja nisam u svojoj hutbi ni sa pola riječi spomenuo profesora Hafizovića koji je, usput da kažem bio urednik dvije moje knjige, zatim gost na našem Fakultetu čijim sam predavanjima moderirao, te ga svaki puta selamim kada se sretnemo, ali pošto nisam imao priliku da bilo šta kažem za medije, mada sam potpuno neosnovano prozvan, u eteru je ostalo da sam ja taj, Bože sačuvaj, koji poziva na linč profesora Hafizovića. Profesora Hafizovića cijenim kao izuzetnog intelektualca, mada postoje pitanja u vezi koji se s njim ne slažem. Sasvim je prirodno da ljudi imaju drugačije mišljenje o različitim pitanjima. Ako jedni mogu iznositi javno i preko medija svoja mišljenje i stavove zašto i mi, kao baštinici ehli-sunetskog učenja i hanefijskog mezheba to ne možemo. Ako nas mogu javno kritikovati i sa nama se ne slagati, zar to nije i naše pravo, a, bogme, i obaveza da kao alimi i članovi akademske zajednice javno komentarišemo događanja kod nas i oko nas.

Treće: U nekim osvrtima na moju hutbu, poput onog koji je sačinio jedan mladi efendija iz Tuzle, spočitava se da nisam korektan: kritikujem prodor šiizma na naše prostore a, navodno, ravnodušan sam prema vehabijama i njihovim djelovanjem? Koje li neistine! Pa, svako ko prati moj rad, hutbe, pisanje i aktivnosti s lahkoćom može vidjeti da sam ja svoj život posvetio promoviranju središnjeg toka islama (al-wesatijja), koji ne dozvoljava bilo kakav ekstremizam u vjeri, ali istovremeno ne dopušta ni oduzimanje i umanjivanje od islama, posebno kad je riječ o farzovima i islamskim konstantama (sewabit al-islam). Upravo u tome vidim najveći efekat borbe protiv tzv. vehabija ali i ostalih devijantnih učenja i ponašanja. Da je mladi efendija objektivniji, vidio bi moja reagovanja i osude onoga što se desilo u Bugojnu ili Sarajevu (Mevlid Jašaraević), a u zadnjoj hutbi koju sam održao u džamiji Kralj Fahd (30.8.2013.) bio osam vrlo kritičan prema rigidnim tumačenjima islama, koju zastupaju ljudi kojima je, svi su izgledi, dominantna stvar brada i sunnet! Ta hutba je snimljena i upravo ovih dana se emituje na TV Igman, pa bi bilo dobro da je, mladi efendija, prije nego li iznosi javne osude pogleda. Ali, tom mladom efendiji, ipak sam zahvalan jer je za razliku od drugih, hinjskih i prijetećih reakcija ispunjenih strašnom mržnjom, koje sam dobio iz kruga tzv. bosanskih šiija i njihovih simpatizera, jasno iznio svoje stavove potpisavši se punim imenom i prezimenom. To cijenim, mada je u navedenom reagovanju izneseno niz pogrešnih, pa čak i tendencioznih tumačenja u vezi moje ne samo hutbe već i ličnosti. No, o tome ne bih sada govorio.

Četvrto: Ono što je posebno zasmetalo šiijama i njihovim simpatizerima (ja ih tako nazivam) u mojoj hutbi jeste to što sam sasvim jasno kazao da su šiije sekta. Ja sam zapravo samo iznio stav ehli-sunetske uleme i onoga što se naučava na islamskim univerzitetima od Mašrika do Magriba. To je stav uleme na Al-Azharu, Zejtuni, saudijskim, pakistanskim, alžirskim, sudanskim, turskim i drugim islamskim univerzitetima sunnijske provenijencije; svi su saglasni da su šiije sekta. To nikako ne znači da oni nisu muslimani. Sama riječ sekta, ukoliko se otvori bilo koji rječnik na našim slavenskim jezicima znači sljedeće: Sekta je manja grupa koja se odvojila od neke veće zajednice i njeno djelovanje (sektašenje, sektaštvo) se tada tretira kao negativno političko djelovanje. Upravo zbog šiijskog korištenja vjerskih postulata za ostvarivanje političkih ciljeva, rangiraju se kao sekta. Zato se ne može ustvrditi da su šiije, pripisujući im sektaštvo, proglašene nemuslimanima. Međutim, nije opravdano reći ni da su šiije vjerodostojni predstavnici izvornog toka. U tom slučaju bi bilo više nego dva toka muslimanske tradicije. Ne zaboravimo da i haridžije priznaju osnovna načela islama, a isti je slučaj i sa ostalim sektama koje su nastale u okrilju islama. Zbog nepoznavanja etimologije i terminologije pojma „sekta“ Rusmir-ef. Šadić, koji po svaku cijenu nastoji devalvirati ne samo moju hutbu već moj cjelokupni rad i djelovanje, svoja vlastita stajališta je doveo u kontradiktornost, a ne moje stavove o šiijama i njihovom djelovanju. O našem tretiranju šiitskih znanstvenika najbolje govore izvještaji o naučnoj saradnji Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici sa predstavnicima šiijske znanstvene orijentacije. U tom pogledu može se pogledati, npr., sljedeći link: http://www.ipf.unze.ba/index.php?id=355&whatnews=19&newsid=1194 . Zato bi bilo jako poželjno da mladi ef. Šadić konsultira rječnik stranih riječi, kada naumi analizirati nečije stavove. No, ono što zabrinjava je nešto drugo: kako to da njemu, kao imamu gradske džamije u Tuzli, još nije jasno ko je u pravu: šiije ili sunnije? Iz njegovog teksta se to tako jasno vidi, što po sebi otvara čitav niz pitanja koje pod hitno treba rješavati unutar jednog šireg ulemanskog okvira IZ u Bosni i Hercegovini. Nakon onog famoznog serijala mnogi Bošnjaci su se s pravom i zabrinutošću pitali: Čiji smo mi i kome mi pripadamo? A šta će biti nakon onakvih regovanja poput Šadićevog, gdje se koristi čak i slika s ahmedijom, to će se tek vidjeti.

Peto: Još bih se jednom osvrnuo na našu braću šije. Naši dobri prethodnici koji su bili bolji od nas, tokom četrnaest vjekova nisu im zabranjivali da obavljaju hadž, jer su ih smatrali muslimanima. No, ključna stvar koju vjeruju i zagovaraju većina šija, te i sadašnje većinske šije, tj. isna ašerijje, jeste bezgrješnost (‘ismet) imama iz časnog Ehli‑bejta, te vjerovanje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sahbihi ve selleme, oporučio da njegov nasljednik bude hazreti Alija. To su dva ključna pitanja oko kojih se razilaze šiije i sunnije. U ovom kratkom osvrtu samo bih spomenuo da unutar šiizma, još od vremena ashaba koji su imali više simpatija prema hazreti Aliji, prisutan je jedan pravac koji je sada politički potpuno marginaliziran i o kojem naši Bošnjaci koji su postali šije, a i mnoge šije u svijetu, ama baš ništa ne znaju. Taj pravac je najbliži našem sunnijskom vjerovanju i poimanju. Naime, šije tog usmjerenja, kao i mi sunnije vjeruju i smatraju da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije odredio ko će ga naslijediti, niti da je ikom osim vjerovjesnika i poslanika svojstvena bezgrješnost. Jedan od istaknutih predstavnika toga mišljenja u šiizmu je veliki ajetollah El-Burqai, koji je bio školski kolega imama Homeinija i njegov savremenik. Nažalost, njegova djela danas su zabranjena u (demokratskoj) Islamskoj Republici Iran. Gdje je tu pravo da intelektualci imaju drugačija mišljenja i stavove i sloboda da ih iznose i objavljuju!? Šiijske tekfirdžije ne smiju ni čitati njegova djela. Pozivamo sve poštene islamske intelektualce da barem samo pogledaju ovu stranicu: http: //www.borqei.com/ar.

I, na kraju, želim još jednom reći da osuđujem one koji su ucijenili profesora Hafizovića i postavili onakvu sramnu poruku na profilu, to su smutljivci najgore vrste! Također, smatram, i to sam javno u svojim hutbama istakao, da “tiho” širenje šiijske ideologije u Bosni nije ništa manje štetno i opasno od “bučnog” širenja tekfirijske. Toliko se je digla buka zbog hutbe koja je predmet ovih mojih pojašnjenja, a moja posljednja hutba u istoj džamiji u kojoj sam toliko bio kritičan prema tekfiri pokretu skoro da je prošla neopaženo. To govori da je i ona moja prva hutba, inša-Allah, bila na pravom mjestu, jer je očito da u Bosni nije ništa manji broj onih koji su prihvatili šiijsku ideologiju od onih koji su prihvatili tekfirijsku, pa su tako bučno reagovali, jer se osjećaju prozvanim. A nama ne treba ni jedno ni drugo, mi ćemo, inšallah, slijediti naše velikane Hasana Kafiju Pruščaka i Mehmeda Handžića, i vjerno tumačiti Allahov Din! Allaha Uzvišenog molim da nam sačuva našu vjeru i vatan, i da nas sačuva od smutnje i smutljivaca svih vrsta! Allahumme, amin!

dr. hfz. Safvet Halilović

(1. septembar 2013. / 25. ševval 1434.h

[Mustafa]

#41539

Nekoliko pojašnjenja u vezi moje hutbe

hutba
http://www.youtube.com/watch?v=ndXVLUUzCMo

Kada sam, sredinom augusta ove godine, održao hutbu u džamiji Kralj Fahd u Sarajevu, nisam ni izbliza mogao pretpostaviti da će ta hutba izazvati toliko reakcija i komentara. S obzirom da se u posljednje vrijeme navedena hutba pogrešno pa i tendenciozno tumači i interpretira, pa se to objavljuje čak i na zvaničnom portalu Rijaseta Islamske zajednice, smatram potrebnim da u vezi navedene hutbe dam nekoliko pojašnjenja.

Prvo: Hutba je bila o fitnelucima (iskušenjima) ahiri-zemana, bazirana na Kur’anu i autentičnim hadisima Allahovog Poslanika. Jedan od ciljeva hutbe jeste osvrt na aktuelna dešavanja, a pred samu hutbu dobili smo obavijest da je uvaženi reisu-l-ulema donio odluku da se u svim bošnjačkim džamija u BiH i dijaspori taj dan, odmah nakon farza, klanja dženaza namaz u odsutnosti (dženazetul-ga’ib) osobama koje su poginule u protestima u Egiptu protiv vojnog režima. Ovakva odluka reisu-l-uleme uistinu zaslužuje svaku pohvalu, jer se na taj način prate dešavanja koja se duboko tiču muslimana i daje doprinos zakonitosti i legitimitetu u jednoj vrlo važnoj islamskoj zemlji, Egiptu. Imajući u vidu navedeno, sasvim je prirodno da se u hutbi tretiraju nemila dešavanja u Egiptu, a to je jedan bolna tačka, jer se čini velika nepravda i krv teče u potocima. To je samo po sebi jedan veliki fitneluk i iskušenje. Potom sam se osvrnuo na našu stvarnost, iznoseći neke primjere iz džemata koje sam posjetio za vrijeme prošlog ramazana (Rotilj, Crni Vrh, Divič, Zvornik i dr.), gdje su počinjana velika zlodjela a sada se govori da su svi krivi, što je posebno težak fitneluk i smutnja.

U zadnjem dijelu hutbe, otprilike nekih šest minuta, osvrnuo sam se na jednu pojavu koja je već duže evidentna na našim prostorima a to su šiijske aktivnosti. Svima je poznato i svi su vidjeli koliko su šiije i oni koji zastupaju njihova gledišta bili prisutni u našem medijskom prostoru za vrijeme ramazana. No, to samo po sebi ne bi bilo čudno jer su i ranijih godina imali čitav niz svojih aktivnosti, da nije bilo serijala „Suniti, šiiti“, koji je izazvao zebnju, strah, zbunjenost i ljutnju širokih muslimanskih masa. A to je još emitovano u udarnim terminima na Federalnoj televiziji za vrijeme lijepoga Bajrama! Mnogo ljudi, iz raznih dijelova BiH, zvalo me u bajramskim danima i kasnije izražavajući svoju zabrinutost i gorčinu zbog navedenog serijala. Kao odgovoran i savjestan alim, imao sam i vjersku obavezu da se ukratko osvrnem na navedeni serijal jer ulema mora pratiti dešavanja u svojoj zajednici i imati stav u vezi s tim. Gdje bi se to u svijetu moglo doći, na prostor gdje obitava jedna vjerska zajednica, pa onda javno dovoditi u sumnju njenu historiju i konstante? Upravo zbog toga što se tretiralo ono što tišti široke muslimanske mase i što je kazano utemeljeno i razumljivim jezikom, navedena hutba je naišla na odličan prijem i vrlo pozitivne komentare. Dobio sam na stotine poruka iz raznih dijelova BiH i dijaspore u kojima ljudi izražavaju svoju zahvalnost i oduševljenje s hutbom, a o njenoj gledanosti najbolje svjedoči ogroman broj pregleda na Youtube-u i Facebook-u, koji se broje u desetinama hiljada. To samo po sebi govori koliko je naš svijet željan da mu se kaže istina i da njegova ulema odgovorno radi svoj posao i ima stav u vezi s dešavanjima.

Drugo: Ubrzo nakon hutbe koju sam održao u džamiji kralja Fahda, neko je na Facebook-u raspisao ucjenu za glavu profesora Hafizovića. Ne ulazeći da li je to uradio neko ko to stvarno misli i želi ili je to uradio neko da bi samo posijao sjeme razdora među naš narod u trenutku kada nam opstanak nikad nije bio ugroženiji, počevši od popisa pa nadalje, ne mogu ne primijetiti da se sigurnosne agencije još nisu oglasile. Da je ta prijetnja upućena bilo kojem strancu, već bi se znalo preko koje se adrese (ID) taj profil na Facebook-u otvorio i sa kojeg računara. Danas je to jednostavno službenim putem zatražiti od Googla. No, ono što želim da pojasnim jeste da sam nakon održane hutbe isti dan otišao na put u inostranstvo. Tek kasnije sam saznao šta se desilo. Naime, časopis Saff je prozvao imenom i prezimenom profesora Hafizovića, a neki mediji su iskoristili moju hutbu u kojoj sam se kritički i s negodovanjem osvrnuo na navedeni serijal. Novinari iz Saffa su imali priliku i vrlo mudro se ogradili od prijetnji koje su upućene profesoru. Iako ja nisam u svojoj hutbi ni sa pola riječi spomenuo profesora Hafizovića koji je, usput da kažem bio urednik dvije moje knjige, zatim gost na našem Fakultetu čijim sam predavanjima moderirao, te ga svaki puta selamim kada se sretnemo, ali pošto nisam imao priliku da bilo šta kažem za medije, mada sam potpuno neosnovano prozvan, u eteru je ostalo da sam ja taj, Bože sačuvaj, koji poziva na linč profesora Hafizovića. Profesora Hafizovića cijenim kao izuzetnog intelektualca, mada postoje pitanja u vezi koji se s njim ne slažem. Sasvim je prirodno da ljudi imaju drugačije mišljenje o različitim pitanjima. Ako jedni mogu iznositi javno i preko medija svoja mišljenje i stavove zašto i mi, kao baštinici ehli-sunetskog učenja i hanefijskog mezheba to ne možemo. Ako nas mogu javno kritikovati i sa nama se ne slagati, zar to nije i naše pravo, a, bogme, i obaveza da kao alimi i članovi akademske zajednice javno komentarišemo događanja kod nas i oko nas.

Treće: U nekim osvrtima na moju hutbu, poput onog koji je sačinio jedan mladi efendija iz Tuzle, spočitava se da nisam korektan: kritikujem prodor šiizma na naše prostore a, navodno, ravnodušan sam prema vehabijama i njihovim djelovanjem? Koje li neistine! Pa, svako ko prati moj rad, hutbe, pisanje i aktivnosti s lahkoćom može vidjeti da sam ja svoj život posvetio promoviranju središnjeg toka islama (al-wesatijja), koji ne dozvoljava bilo kakav ekstremizam u vjeri, ali istovremeno ne dopušta ni oduzimanje i umanjivanje od islama, posebno kad je riječ o farzovima i islamskim konstantama (sewabit al-islam). Upravo u tome vidim najveći efekat borbe protiv tzv. vehabija ali i ostalih devijantnih učenja i ponašanja. Da je mladi efendija objektivniji, vidio bi moja reagovanja i osude onoga što se desilo u Bugojnu ili Sarajevu (Mevlid Jašaraević), a u zadnjoj hutbi koju sam održao u džamiji Kralj Fahd (30.8.2013.) bio osam vrlo kritičan prema rigidnim tumačenjima islama, koju zastupaju ljudi kojima je, svi su izgledi, dominantna stvar brada i sunnet! Ta hutba je snimljena i upravo ovih dana se emituje na TV Igman, pa bi bilo dobro da je, mladi efendija, prije nego li iznosi javne osude pogleda. Ali, tom mladom efendiji, ipak sam zahvalan jer je za razliku od drugih, hinjskih i prijetećih reakcija ispunjenih strašnom mržnjom, koje sam dobio iz kruga tzv. bosanskih šiija i njihovih simpatizera, jasno iznio svoje stavove potpisavši se punim imenom i prezimenom. To cijenim, mada je u navedenom reagovanju izneseno niz pogrešnih, pa čak i tendencioznih tumačenja u vezi moje ne samo hutbe već i ličnosti. No, o tome ne bih sada govorio.

Četvrto: Ono što je posebno zasmetalo šiijama i njihovim simpatizerima (ja ih tako nazivam) u mojoj hutbi jeste to što sam sasvim jasno kazao da su šiije sekta. Ja sam zapravo samo iznio stav ehli-sunetske uleme i onoga što se naučava na islamskim univerzitetima od Mašrika do Magriba. To je stav uleme na Al-Azharu, Zejtuni, saudijskim, pakistanskim, alžirskim, sudanskim, turskim i drugim islamskim univerzitetima sunnijske provenijencije; svi su saglasni da su šiije sekta. To nikako ne znači da oni nisu muslimani. Sama riječ sekta, ukoliko se otvori bilo koji rječnik na našim slavenskim jezicima znači sljedeće: Sekta je manja grupa koja se odvojila od neke veće zajednice i njeno djelovanje (sektašenje, sektaštvo) se tada tretira kao negativno političko djelovanje. Upravo zbog šiijskog korištenja vjerskih postulata za ostvarivanje političkih ciljeva, rangiraju se kao sekta. Zato se ne može ustvrditi da su šiije, pripisujući im sektaštvo, proglašene nemuslimanima. Međutim, nije opravdano reći ni da su šiije vjerodostojni predstavnici izvornog toka. U tom slučaju bi bilo više nego dva toka muslimanske tradicije. Ne zaboravimo da i haridžije priznaju osnovna načela islama, a isti je slučaj i sa ostalim sektama koje su nastale u okrilju islama. Zbog nepoznavanja etimologije i terminologije pojma „sekta“ Rusmir-ef. Šadić, koji po svaku cijenu nastoji devalvirati ne samo moju hutbu već moj cjelokupni rad i djelovanje, svoja vlastita stajališta je doveo u kontradiktornost, a ne moje stavove o šiijama i njihovom djelovanju. O našem tretiranju šiitskih znanstvenika najbolje govore izvještaji o naučnoj saradnji Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici sa predstavnicima šiijske znanstvene orijentacije. U tom pogledu može se pogledati, npr., sljedeći link: http://www.ipf.unze.ba/index.php?id=355&whatnews=19&newsid=1194 . Zato bi bilo jako poželjno da mladi ef. Šadić konsultira rječnik stranih riječi, kada naumi analizirati nečije stavove. No, ono što zabrinjava je nešto drugo: kako to da njemu, kao imamu gradske džamije u Tuzli, još nije jasno ko je u pravu: šiije ili sunnije? Iz njegovog teksta se to tako jasno vidi, što po sebi otvara čitav niz pitanja koje pod hitno treba rješavati unutar jednog šireg ulemanskog okvira IZ u Bosni i Hercegovini. Nakon onog famoznog serijala mnogi Bošnjaci su se s pravom i zabrinutošću pitali: Čiji smo mi i kome mi pripadamo? A šta će biti nakon onakvih regovanja poput Šadićevog, gdje se koristi čak i slika s ahmedijom, to će se tek vidjeti.

Peto: Još bih se jednom osvrnuo na našu braću šije. Naši dobri prethodnici koji su bili bolji od nas, tokom četrnaest vjekova nisu im zabranjivali da obavljaju hadž, jer su ih smatrali muslimanima. No, ključna stvar koju vjeruju i zagovaraju većina šija, te i sadašnje većinske šije, tj. isna ašerijje, jeste bezgrješnost (‘ismet) imama iz časnog Ehli‑bejta, te vjerovanje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sahbihi ve selleme, oporučio da njegov nasljednik bude hazreti Alija. To su dva ključna pitanja oko kojih se razilaze šiije i sunnije. U ovom kratkom osvrtu samo bih spomenuo da unutar šiizma, još od vremena ashaba koji su imali više simpatija prema hazreti Aliji, prisutan je jedan pravac koji je sada politički potpuno marginaliziran i o kojem naši Bošnjaci koji su postali šije, a i mnoge šije u svijetu, ama baš ništa ne znaju. Taj pravac je najbliži našem sunnijskom vjerovanju i poimanju. Naime, šije tog usmjerenja, kao i mi sunnije vjeruju i smatraju da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije odredio ko će ga naslijediti, niti da je ikom osim vjerovjesnika i poslanika svojstvena bezgrješnost. Jedan od istaknutih predstavnika toga mišljenja u šiizmu je veliki ajetollah El-Burqai, koji je bio školski kolega imama Homeinija i njegov savremenik. Nažalost, njegova djela danas su zabranjena u (demokratskoj) Islamskoj Republici Iran. Gdje je tu pravo da intelektualci imaju drugačija mišljenja i stavove i sloboda da ih iznose i objavljuju!? Šiijske tekfirdžije ne smiju ni čitati njegova djela. Pozivamo sve poštene islamske intelektualce da barem samo pogledaju ovu stranicu: http: //www.borqei.com/ar.

I, na kraju, želim još jednom reći da osuđujem one koji su ucijenili profesora Hafizovića i postavili onakvu sramnu poruku na profilu, to su smutljivci najgore vrste! Također, smatram, i to sam javno u svojim hutbama istakao, da “tiho” širenje šiijske ideologije u Bosni nije ništa manje štetno i opasno od “bučnog” širenja tekfirijske. Toliko se je digla buka zbog hutbe koja je predmet ovih mojih pojašnjenja, a moja posljednja hutba u istoj džamiji u kojoj sam toliko bio kritičan prema tekfiri pokretu skoro da je prošla neopaženo. To govori da je i ona moja prva hutba, inša-Allah, bila na pravom mjestu, jer je očito da u Bosni nije ništa manji broj onih koji su prihvatili šiijsku ideologiju od onih koji su prihvatili tekfirijsku, pa su tako bučno reagovali, jer se osjećaju prozvanim. A nama ne treba ni jedno ni drugo, mi ćemo, inšallah, slijediti naše velikane Hasana Kafiju Pruščaka i Mehmeda Handžića, i vjerno tumačiti Allahov Din! Allaha Uzvišenog molim da nam sačuva našu vjeru i vatan, i da nas sačuva od smutnje i smutljivaca svih vrsta! Allahumme, amin!

dr. hfz. Safvet Halilović

(1. septembar 2013. / 25. ševval 1434.h

[Mustafa]

#42709

Hutba o kurbanu, na nivou IZ-e u BiH i dijaspori

VJERNIK NE NAGLAŠAVA U ŽRTVU ULOŽENO VEĆ OD ŽRTVE DOBIVENO

Hvala Allahu koji je Ismaila velikim kurbanom zamijenio i svakoj vjerskoj zajednici klanje kurbana naredio. Salavat i selam na poslanika Muhammeda a.s., koji nas je svim, pa i propisima kurbana podučio.
Draga braćo, pred nama su dani žrtve, Kurban bajramski dani. Kao i narodima svim i nama je Uzvišeni prinošenje žrtve naredio. „Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje“./Hadž,34./. Poslanik primjerom ličnim svemu pa i propisu kurbana sljedbenike uči. Lično je svoj kurban klao govoreći: „Gospodaru, primi od mene i porodice moje“. U najkraćoj suri Kur’anskoj, suri Kevser, Allah dž.š., klanje kurbana naređuje a cilj naredbe je korist ljudima i dunjalučka i ahiretska, a vjernik ne gleda šta je u žrtvu uložio, već šta iz žrtvovanog dobiva.
Kroz kazivanje o kurbanu sinova Ademovih, dobivamo spoznaju da je svakom djelu nijjet najvažniji, jer: „Allah prima od bogobojaznih“./Maide,27/. Iz istog kazivanja spoznajemo da je zavidnost snažan pokretač na zlo i nesreću jer bijaše uzrokom prvog grijeha na zemlji kad brat ubi brata.
Kroz kazivanje o Ibrahimu a.s., i sinu mu Ismailu a.s., dobivamo spoznaju da ljubav prema Gospodaru biva obilno nagrađena. Spoznajemo da žrtvovanjem onog što je i nama drago ostavljamo trag na Dunjaluku. „Spomen je na Ibrahima“./Saffat,109./, i gradimo sebi kuću u Džennetu „Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine“./Saffat, 110./
Allahu dž.š., ne treba ono što mi žrtvujemo „Do Njega neće dostići niti njihova krv niti njihovo meso“./Hadždž, 37./. Ono što žrtvujemo treba nama „Do Njega će stići naša bogobojaznost“./Hadždž, 37./ To znači da ono što žrtvujemo ima smisla samo ako bude djelovalo na onog ko žrtvu prinosi, ako nas bude mijenjalo. Nema smisla prinositi žrtvu Bogu ako nosimo mržnju prema čovjeku. To je vidljivo iz slučaja Kabilova.
Poslanik nam obećava nagradu ahiretsku za naš kurban, za našu spremnost na žrtvu. „Kurbani će vas“, veli Poslanik, „prenijeti preko Sirat ćuprije“.(Ahmed). „Sa kapanjem prvih kapi krvi na zemlju od vašeg kurbana čistite se od grijeha“.(Muslim), podučavao je Poslanik. Ta nagrada, bit će dostignuta samo ako kurban bude imao stvarni uticaj na nas, ako bude žrtva sa sadržajem.
Žrtva sa sadržajem bit će ako iz kurban naučimo da samo ono što je dobro, ono što je i nama drago, žrtva je stvarno. U kurban ne može; sakato, hromo, slabo. Iz kurbana također učimo da u dijeljenju, žrtvovanju ne smije biti nikakvog dunjalučkog interesa, niti ikakvog profita iz žrtve. Poslanik je rekao: „Ko proda kožu svoga kurbana, on nema kurbana“.
Vjernik nikad ne stavlja težište na cijenu žrtve, ne naglašava u žrtvu uloženo, već korist dobivenu. U nizu koristi, kurban nam donosi i naputak kako poredati prioritete u našoj svakodnevnici. Kroz propis raspodjele kurbanskog mesa razaznajemo te prioritete. U kurbanskoj cjelini, propis kaže, postoje tri trećine, a to znači postoje tri važne oblasti kojima se čovjek u svakodnevnici mora posvetiti.
Porodica je na prvom mjestu. Obaveza je svakom brinuti za svoje stado. Kao što iz kurbanske cjeline prvu trećinu odvajamo za porodicu, tako u raspodjeli vremena dnevnog prvo se porodici posvećujemo. Nju nikad ne smijemo zaposataviti, ona je naš prioritet. Neće nam kurban pomoći da preko Sirat ćuprije pređemo ako nas djeca naša budu vukla za noge i usporavala, optužujući nas da nismo brinuli za njih, da ih nismo u mekteb slali, klanjati naučili… Kad prođu dani žrtve, bajramski dani kad prođu, ne prestaje naša obaveza žrtvovanja jer vjernik težište stavlja na ono čemu nas žrtva uči, a kurban nam spoznaju daruje da se za porodicu čovjek svakodnevno žrtvuje.
U kurbanskoj cjelini druga trećina je rodbini propisana. Na obavezu prema rodbini podsjeća i prvi ajet sure En-Nisa: „Allaha se bojte i rodbinske veze ne kidajte“. Ta briga o rodbini koliko je važna najbolje nam svjedoče riječi Poslanikove: „Ko u redovima rodbine svoje ima siromaha pa ne bude dobročinitelj prema njemu i sadaku koja njemu pripada usmjeri drugom, Allah mu tu sadaku neće primiti i neće ga na Ahiretu ni pogledati“.(Tirmizi). Obavezni smo se pomagati. I kad prođu dani žrtve, kad se završe dani bajramski ne prestaje naša obaveza da se jedni za druge žrtvujemo. Ako i nakon zaklanih kurbana, odnosi među nama budu opet hladni, i budemo opet jedni od drugih udaljeni, kurban naš nikakav smisao nema jer Bogu ne treba meso već naša promjena, bogobojaznost naša Mu treba. Poslanik upozorava: „ Ne silazi, ne spušta se milost Božija na onaj narod koji ne održava veze rodbinske“. (Malik).
U kurbanskoj cjelini jedna se trećina, siromašnima izdvaja. Ebu Zerr r.a., Poslanika moli: „Oporuči mi nešto, što će mi u životu biti važno“. Poslanik reče: „Voli siromaha i druži se s njim“. (Dejlemi) Poslanik kaže: „Allah dž.š., je na pomoći svome robu sve dok je on na pomoći svome bratu“.(Buhari). Želiš pomoć Božiju? Ima put, pomozi brata! Kada prođu dani žrtve, ne prestaje obaveza našeg žrtvovanja, žrtvovanja za opće dobro.
Našim kurbanima možemo i trebamo snažiti i našu zajednicu, našu Islamsku zajednicu. Dalekovidi ljudi, naši vrli predhodnici su razumijevajući moderni način života, život u gradskim četvrtima i soliterima omogućili da se o kurbanima brine Zajednica. Omogućila nam je Zajednica da ispunimo svoju obavezu, upotpunimo propis i postignemo veliko dobro. Našim kurbanima koje kroz Islamsku zajednicu realiziramo doprinosimo njenom jačanju i istovremeno brinemo za veliki broj ljudi i ustanova od općeg, javnog značaja. Meso od našeg kurbana uplaćenog u Islamsku zajednicu će osim do naših medresa stići do bolničkih restorana, dječijih i studentskih domova, domova za nezbrinutu i sa posebnim potrebama djecu, povratničkih naselja, javnih kuhinja…
Kurbanima, koje kroz Islamsku zajednicu realiziramo, ekonomski jačamo našu Domovinu i velika smo podrška razvoju stočarstva. Kupovinom kurbana u našoj Domovini, a ne u Australiji ili ko zna gdje, mi pomažemo razvoju našeg stočnog fonda. Rijaset će ove godine od naših povratnika u manji BiH entitet otkupiti hiljadu i petstotina kurbana. Povratnici će tako biti pomognuti jer će svoj proizvod prodati a u istim tim povratničkim mjestima, kurbani će biti zaklani i povratnicima podijeljeni.
Uključimo se braćo u akciju, Rijasetovu akciju klanja kurbana, jer nam ona donosi svima korist višestruku. Prije svega, sigurni smo da će sve biti urađeno u skladu sa propisima naše vjere i da će nam kurbani biti ispravni. Korist će biti i našoj Zemlji jer ćemo naš novac trošiti kupujući domaće i tako podržati razvoj poljoprivrede u našoj Zemlji. Korist ćemo imat mi, proizvođači, a posebnu će korist imati oni koji će mesom naših kurbana pomognuti biti, koje smo već spomenuli.
Korist će imati i naša Islamska zajednica jer će kroz akciju sakupljanja kurbanskih kožica ostvariti dobit iz koje će moći podržati razvoj naših obrazovnih ustanova i institucija Islamske zajednice uopće. Kao što nam je stalo da se kurbansko meso po propisu vjere razdijeli, jednako nam treba biti važno da se i prema kožici kurbanskoj odnosi ispravno jer je ona dio našega kurbana. Treba nam neko ko će se brinuti da se ona adekvatno zbrine, i na vrijeme i na pravo mjesto preda. A to mjesto je Islamska zajednica. Ne pobrinuti se za kurbansku kožicu ili ne daj Bože istu prodati ili se prema njoj nemarno odnositi znači, uloženo u kurban izgubiti.
Brojne su braćo koristi od kurbana. Nama koji nemamo priliku u svojoj avliji, u duhu naše vjekovne tradicije kurban zaklati i radost bajramsku s rodbinom i komšijama dijeliti, Islamska zajednica je alternativa. Ne dvoumimo, naše kurbane u Rijaset Islamske zajednice uplatimo i svu tu korist i nagradu koju nam kurban donosi u knjigu naših dobrih djela uknjižimo.
Uzvišeni Bože, molimo Te da kurbane naše primiš.Amin!

[Mustafa]

#42711

Hutba o kurbanu, na nivou IZ-e u BiH i dijaspori

VJERNIK NE NAGLAŠAVA U ŽRTVU ULOŽENO VEĆ OD ŽRTVE DOBIVENO

Hvala Allahu koji je Ismaila velikim kurbanom zamijenio i svakoj vjerskoj zajednici klanje kurbana naredio. Salavat i selam na poslanika Muhammeda a.s., koji nas je svim, pa i propisima kurbana podučio.
Draga braćo, pred nama su dani žrtve, Kurban bajramski dani. Kao i narodima svim i nama je Uzvišeni prinošenje žrtve naredio. „Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje“./Hadž,34./. Poslanik primjerom ličnim svemu pa i propisu kurbana sljedbenike uči. Lično je svoj kurban klao govoreći: „Gospodaru, primi od mene i porodice moje“. U najkraćoj suri Kur’anskoj, suri Kevser, Allah dž.š., klanje kurbana naređuje a cilj naredbe je korist ljudima i dunjalučka i ahiretska, a vjernik ne gleda šta je u žrtvu uložio, već šta iz žrtvovanog dobiva.
Kroz kazivanje o kurbanu sinova Ademovih, dobivamo spoznaju da je svakom djelu nijjet najvažniji, jer: „Allah prima od bogobojaznih“./Maide,27/. Iz istog kazivanja spoznajemo da je zavidnost snažan pokretač na zlo i nesreću jer bijaše uzrokom prvog grijeha na zemlji kad brat ubi brata.
Kroz kazivanje o Ibrahimu a.s., i sinu mu Ismailu a.s., dobivamo spoznaju da ljubav prema Gospodaru biva obilno nagrađena. Spoznajemo da žrtvovanjem onog što je i nama drago ostavljamo trag na Dunjaluku. „Spomen je na Ibrahima“./Saffat,109./, i gradimo sebi kuću u Džennetu „Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine“./Saffat, 110./
Allahu dž.š., ne treba ono što mi žrtvujemo „Do Njega neće dostići niti njihova krv niti njihovo meso“./Hadždž, 37./. Ono što žrtvujemo treba nama „Do Njega će stići naša bogobojaznost“./Hadždž, 37./ To znači da ono što žrtvujemo ima smisla samo ako bude djelovalo na onog ko žrtvu prinosi, ako nas bude mijenjalo. Nema smisla prinositi žrtvu Bogu ako nosimo mržnju prema čovjeku. To je vidljivo iz slučaja Kabilova.
Poslanik nam obećava nagradu ahiretsku za naš kurban, za našu spremnost na žrtvu. „Kurbani će vas“, veli Poslanik, „prenijeti preko Sirat ćuprije“.(Ahmed). „Sa kapanjem prvih kapi krvi na zemlju od vašeg kurbana čistite se od grijeha“.(Muslim), podučavao je Poslanik. Ta nagrada, bit će dostignuta samo ako kurban bude imao stvarni uticaj na nas, ako bude žrtva sa sadržajem.
Žrtva sa sadržajem bit će ako iz kurban naučimo da samo ono što je dobro, ono što je i nama drago, žrtva je stvarno. U kurban ne može; sakato, hromo, slabo. Iz kurbana također učimo da u dijeljenju, žrtvovanju ne smije biti nikakvog dunjalučkog interesa, niti ikakvog profita iz žrtve. Poslanik je rekao: „Ko proda kožu svoga kurbana, on nema kurbana“.
Vjernik nikad ne stavlja težište na cijenu žrtve, ne naglašava u žrtvu uloženo, već korist dobivenu. U nizu koristi, kurban nam donosi i naputak kako poredati prioritete u našoj svakodnevnici. Kroz propis raspodjele kurbanskog mesa razaznajemo te prioritete. U kurbanskoj cjelini, propis kaže, postoje tri trećine, a to znači postoje tri važne oblasti kojima se čovjek u svakodnevnici mora posvetiti.
Porodica je na prvom mjestu. Obaveza je svakom brinuti za svoje stado. Kao što iz kurbanske cjeline prvu trećinu odvajamo za porodicu, tako u raspodjeli vremena dnevnog prvo se porodici posvećujemo. Nju nikad ne smijemo zaposataviti, ona je naš prioritet. Neće nam kurban pomoći da preko Sirat ćuprije pređemo ako nas djeca naša budu vukla za noge i usporavala, optužujući nas da nismo brinuli za njih, da ih nismo u mekteb slali, klanjati naučili… Kad prođu dani žrtve, bajramski dani kad prođu, ne prestaje naša obaveza žrtvovanja jer vjernik težište stavlja na ono čemu nas žrtva uči, a kurban nam spoznaju daruje da se za porodicu čovjek svakodnevno žrtvuje.
U kurbanskoj cjelini druga trećina je rodbini propisana. Na obavezu prema rodbini podsjeća i prvi ajet sure En-Nisa: „Allaha se bojte i rodbinske veze ne kidajte“. Ta briga o rodbini koliko je važna najbolje nam svjedoče riječi Poslanikove: „Ko u redovima rodbine svoje ima siromaha pa ne bude dobročinitelj prema njemu i sadaku koja njemu pripada usmjeri drugom, Allah mu tu sadaku neće primiti i neće ga na Ahiretu ni pogledati“.(Tirmizi). Obavezni smo se pomagati. I kad prođu dani žrtve, kad se završe dani bajramski ne prestaje naša obaveza da se jedni za druge žrtvujemo. Ako i nakon zaklanih kurbana, odnosi među nama budu opet hladni, i budemo opet jedni od drugih udaljeni, kurban naš nikakav smisao nema jer Bogu ne treba meso već naša promjena, bogobojaznost naša Mu treba. Poslanik upozorava: „ Ne silazi, ne spušta se milost Božija na onaj narod koji ne održava veze rodbinske“. (Malik).
U kurbanskoj cjelini jedna se trećina, siromašnima izdvaja. Ebu Zerr r.a., Poslanika moli: „Oporuči mi nešto, što će mi u životu biti važno“. Poslanik reče: „Voli siromaha i druži se s njim“. (Dejlemi) Poslanik kaže: „Allah dž.š., je na pomoći svome robu sve dok je on na pomoći svome bratu“.(Buhari). Želiš pomoć Božiju? Ima put, pomozi brata! Kada prođu dani žrtve, ne prestaje obaveza našeg žrtvovanja, žrtvovanja za opće dobro.
Našim kurbanima možemo i trebamo snažiti i našu zajednicu, našu Islamsku zajednicu. Dalekovidi ljudi, naši vrli predhodnici su razumijevajući moderni način života, život u gradskim četvrtima i soliterima omogućili da se o kurbanima brine Zajednica. Omogućila nam je Zajednica da ispunimo svoju obavezu, upotpunimo propis i postignemo veliko dobro. Našim kurbanima koje kroz Islamsku zajednicu realiziramo doprinosimo njenom jačanju i istovremeno brinemo za veliki broj ljudi i ustanova od općeg, javnog značaja. Meso od našeg kurbana uplaćenog u Islamsku zajednicu će osim do naših medresa stići do bolničkih restorana, dječijih i studentskih domova, domova za nezbrinutu i sa posebnim potrebama djecu, povratničkih naselja, javnih kuhinja…
Kurbanima, koje kroz Islamsku zajednicu realiziramo, ekonomski jačamo našu Domovinu i velika smo podrška razvoju stočarstva. Kupovinom kurbana u našoj Domovini, a ne u Australiji ili ko zna gdje, mi pomažemo razvoju našeg stočnog fonda. Rijaset će ove godine od naših povratnika u manji BiH entitet otkupiti hiljadu i petstotina kurbana. Povratnici će tako biti pomognuti jer će svoj proizvod prodati a u istim tim povratničkim mjestima, kurbani će biti zaklani i povratnicima podijeljeni.
Uključimo se braćo u akciju, Rijasetovu akciju klanja kurbana, jer nam ona donosi svima korist višestruku. Prije svega, sigurni smo da će sve biti urađeno u skladu sa propisima naše vjere i da će nam kurbani biti ispravni. Korist će biti i našoj Zemlji jer ćemo naš novac trošiti kupujući domaće i tako podržati razvoj poljoprivrede u našoj Zemlji. Korist ćemo imat mi, proizvođači, a posebnu će korist imati oni koji će mesom naših kurbana pomognuti biti, koje smo već spomenuli.
Korist će imati i naša Islamska zajednica jer će kroz akciju sakupljanja kurbanskih kožica ostvariti dobit iz koje će moći podržati razvoj naših obrazovnih ustanova i institucija Islamske zajednice uopće. Kao što nam je stalo da se kurbansko meso po propisu vjere razdijeli, jednako nam treba biti važno da se i prema kožici kurbanskoj odnosi ispravno jer je ona dio našega kurbana. Treba nam neko ko će se brinuti da se ona adekvatno zbrine, i na vrijeme i na pravo mjesto preda. A to mjesto je Islamska zajednica. Ne pobrinuti se za kurbansku kožicu ili ne daj Bože istu prodati ili se prema njoj nemarno odnositi znači, uloženo u kurban izgubiti.
Brojne su braćo koristi od kurbana. Nama koji nemamo priliku u svojoj avliji, u duhu naše vjekovne tradicije kurban zaklati i radost bajramsku s rodbinom i komšijama dijeliti, Islamska zajednica je alternativa. Ne dvoumimo, naše kurbane u Rijaset Islamske zajednice uplatimo i svu tu korist i nagradu koju nam kurban donosi u knjigu naših dobrih djela uknjižimo.
Uzvišeni Bože, molimo Te da kurbane naše primiš.Amin!

[Author]

Posts