[mirsad_d]

#18313

Hadum Sinan-paša Borovinić
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hadum Sinan-paša Borovinić je potomak slavne srednjovjekovne porodice bosanske. Sin je Tvrtka Borovinića. Rođak mu je vlastelin Radoslav Pavlović. Uzgojen je na dvoru za vrijeme vladavine sultana Bajazida II. Prvi puta se javlja u javnosti 1504. godine, sa položajem namjesnika u Hercegovini. Kancelar mu je bio Vuk Baličević a poklisar Ivan Grupković. Na dužnosti hercegovačkog sandžak-bega ostao je do 1506. godine, kada biva premješten i imenovan sandžakbegom Smederevskog sandžakata, na kojoj dužnosti ostaje do 1512. godine kada dolazi za namjesnika Bosne. U Bosni je ostao godinu dana, a nakon toga sultan Selim I ga imenuje Anadolskim beglerbegom, dok ga nasljeđuje Junus-beg 1513. godine. Na prolazu kroz dubrovački teritorij, sačekala ga je dubrovačka delegacija izrazivši mu da “Dubrovnik hvali Boga što ima susjeda, o kome, se radi pravednosti, čovječnosti i svih dobrih djela pronio glas čitavim svijetom”. Nadužnosti beglerbega Anadola, ostao je do 26. Aprila, 1516. godine kada biva imenovan velikim vezirom Osmanskog Carstva. Poginuo je kod osvajanja Kaira 22. Januara, 1517. godine.
Sultanova riječ povodom pogibije
Poginuo je za vrijeme borbi kod Kaira. Sinan-pašinu pogibiju u bitki kod Ridanije blizu Kaira, najbolje opisuje Joseph von Hammer, jedan od najvećih osmanskih historičara, gdje u svojoj knjizi “Historija Turskog/Osmanskog Carstva – I Knjiga” sljedeće navodi: …Jedva što je započela borba, odvoji se s lijevog neprijateljskog krila odred, sasvim oklopljen u željezo, i pojaha pravo na zastavu sultana Selima. To su bili najodabraniji vitezovi iz vojske Memluka sa samim sultanom Tuman-bejom i njegova oba vojskovođe, Alanbejom i Kurtbejom na čelu. Sva trojica su se zarekla da će osmanskog sultana staviti živa ili mrtva pod svoju ruku. Zabunili su se samo u osobi, držeći velikog vezira Sinana za sultana Selima. Sinan jestajao između Mahmut-bega Ramazanoglua i Alije, haznedara. Sultan Tuman-bej upravo je prodirao ka velikom veziru, Alanbej Mahmutu, a Kurtbej Aliji s toliko srčanosti i bijesa da su sva trojica odabrane protivnike ubili kopljem, a sami izbjegli, iako je Alanbej bio teško ranjen tanetom. Usprkos takvoj osobnoj hrabrosti memlučkog sultana i njegovih vjernih, izgubljena je bitka…” (str. 322). Koliko je bio cijenjen najbolje svjedoče riječi sultana Selima I Yavuza koji povodom njegove pogibije reče: “Egipat osvojih, Sinana izgubih, zar se sa Sinanom može usporediti jedna pokrajina”. Neki ga historičari nazivaju Hadim Sinan-paša a neki ga nazivaju Sinanuddin Jusuf

[mirsad_d]

#18844

Šumska željeznička pruga uzanog kolosijeka Zavidovići-Olovo-Kusače-Žepa
željeznice.net
Šumska željeznička pruga uzanog kolosijeka Zavidovići-Olovo-Kusače je zbog predstojećeg rata,1913.godine produžena do Žepe. 1926-30 godine izbila na rijeku Drinu preko Vratara kod mjesta Slap,a kroz sumsko podrucje Ratak-Devetak.Ovo je karta iz arhiva “Krivaje”,nacinjena krajem tridesetih godina.
(Zavrsna!) stanica Kusace se nalazi kod slova “i” u rijeci Kustravica,a od nje ima jos nekih pedeset kilometara pruge.Pruga ide preko sela Rijeke, juznije od Podzeplja, preko Brloznika, preko sela Godjenja i Mandre,i cini se (na osnovu ove karte) da ne ide rijecnim tokom Zepe prema rijeci Drini, vec paralelno,ali nesto juznije.

[Teva]

#18846

Nije ni mogla ici rijecnim tokom jer njih nije interesovalo kamenje nego balvani sa Boksanice
za tvornicu namjestaja Krivaja u Zavidovicima. ;)

Sa Brezove ravni se ta trasa kasnije koristila kao put za Vratar i ostala sela.
A i tamo dalje preko Sjemeca je bila ista trasa za Visegrad, koja je mozda kasnije napravljena,
i vodila za Visegradsku fabriku namjestaja Varda.
Prodjoh u ratu tom trasom…

[mirsad_d]

#19195

Dio članka

BOŠNJAČKI NARODNOSNI KORIJENI SU STARI PREKO 2000 GODINA
(Objavljeno u Preporodu br. 12/806 i 13/807, jun/jul 2005. g.)

Ako Nijemci, Francuzi ili Španci s pravom tvrde da su njihovi narodnosni korijeni stari preko 2000 godina, što, npr. dokazuju najstarijom evropskom hidronimijom i nazivima hidronima kao što su, na
primjer, nazivi Ala i Audana, i ako i Bošnjaci također baštine navedene nazive – a na području glasinačke ilirske kulture naziva istovjetne provenijencije ima preko 120 – to znači da se, u metodološkom smislu, iz tih naziva izvode istovjetni zaključci bez obzira na geografski prostor gdje su nazivi potvrđeni i narod
koji te nazive baštini. U metodologiji utvrđivanja etnogeneskih procesa za Nijemce, Francuze, Špance ne može važiti jedna metodologija a za Bošnjake druga, kaže u razgovoru za naš list dr. Ibrahim Pašić, čija će «revolucionarna» teza sasvim sigurno izazvati brojne polemike.
[color=#FF0000]Ibrahim Pašić rođen je 11.9.1948. godine u Rakitnici, općina Rogatica.
Doktorirao u Prištini na temi Predslavenski etnički elementi u etnogenezi Bošnjaka s posebnim osvrtom na glasinačku ilirsku kulturu 24. maja 2005. godine. [/color]

RAZGOVARAO: Aziz KADRIBEGOVIĆ

PREPOROD:U naslova disertacije posebno je istaknut nacionalni
bošnjački aspekt glasinačke povijesti. Zašto je to tako i šta je sa ostalim narodima koji su živjeli na tom području?

DR.PAŠIĆ: On proizlazi iz dosadašnjih etnoloških istraživanja geografskog područja koje čini klasično područje glasinačke ilirske kulture. Riječ je o prostoru na kojem Bošnjaci žive stoljećima i gdje čine preko 90% starinačkog stanovništva. Na užem području Romanije do rijeke Rakitnice i od planine Kopito do rijeke Prače, Bošnjaci čine jedino i isključivo starinačko stanovništvo. Srpsko stanovništvo na ove prostore doselilo se tek u XVIII i XIX vijeku. Na preostalom prostoru Glasinca, koji se uglavnom nalazi na području današnje
općine Rogatica, samo je osam srpskih rodova koji se u dosadašnjoj historijskoj i etnološkoj literaruri tretiraju kao starinački. Preko 90% starinačkog stanovništva na ovom prostoru čine Bošnjaci. U oblasti Žepe, koja je zbog svoje geografske izoliranosti tipična etnokulturna enklava u kojoj se ništa nije mijenjalo stoljećima, Bošnjaci čine 100% starinačkog stanovništva.

[mirsad_d]

#19566

“Rimski most”u Žepi

Pored starog i dobro znanog mosta na ušću Žepe, i na njenom izvoru, oko pet kilometara odatle, postoji još jedna zanimljiva kamena ćuprija. Sagrađena je na putu koji od Žepe vodi ka Rogatici podno Borovačkih greda. Ispod njih izbija desetak moćnih vrela koja se spajaju tu kod mosta i čine rijeku Žepu. Riječ je o niskom, dvadesetak metara dugom mostu sa tri različita, neskladno raspoređena luka, prilagođena i uklopljena u teren. Mještani kažu da je to rimski most, a stručnjaci misle da i on potiče iz turskog zemana, možda iz šesnaestog vijeka, iz vremena kad je građena obližnja ReDžep-pašina kula. Kao dokaz navode sličnost u obradi kamenih blokova. Drugi, pak, vjeruju da je tu postojao neki stari most, a da je ovaj koji je do nas donijelo vrijeme, u stvari rekonstrukcija i obnova te drevne ćuprije.

[mirsad_d]

#19567

Istorijsko područje – Nekropola sa stećcima Borak (Han-stjenički plato) u selu Burati, opština Rogatica, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine

Podaci o dobru
.
Nekropola sa stećcima leži na uzvišenju Borak, pored sela Burati, na nadmorskoj visini od 1040 m, geografskoj dužini 43°50’260”, geografskoj širini 018°53’ 060”, desno od magistralnog puta Sokolac- Rogatica.
Nacionalni spomenik nalazi se na lokaciji koja obuhvata k.č. 2125, posjedovni list broj 280/0, k.č. 2171, posjedovni list broj 314/0, k.č. 2172, posjedovni list broj 287/0, k.č. 2173, posjedovni list broj 276/1, k.č. 2175, posjedovni list broj 290/0, k.č. 2176, posjedovni list broj 301/0, k.č. 2208, posjedovni list broj 318/0, k.o. Kramer selo, opština Rogatica, Republika Srpska.

Opis dobra
Na nekropoli je evidentirano vidljivih 212 stećaka, od čega je veći broj orijentisanih u pravcu istok – zapad, a manji u pravcu sjever-jug:
[b]
Istraživački i konzervatorsko – restauratorski radovi [/b]
Direkcija Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 50-tih godina prošlog vijeka, započela je sistematičnija istraživanja nekropola sa stećcima u Bosni i Hercegovini
Š. Bešlagić navodi da se na nekropoli nalazi oko 150 stećka, od čega 110 sanduka i oko 40 sljemenjaka. Navodi da su stećci dobro obrađeni, ali veoma zarasli u šumu, tako da je skoro nemoguće utvrditi njihov tačan broj, te da su ukrašena 3 primjerka, i to jedan sanduk i 2 sljemenjaka. Motivi su: polumjesec, rozeta, ruka s mačem i predstave psa, srne, čovjeka i medvjeda.

Sadašnje stanje dobra
Uvidom na lokalitetu, dana 19.09 2008. godine, ustanovljeno je sljedeće:
– prebrojano ukupno 214 vidljivih stećaka, a prema konfiguraciji terena da se zaključiti da bi njihov broj mogao biti i veći;
– na većini stećaka prisutni su biljni organizmi, uglavnom lišajevi i mahovina koji razaraju strukturu kamena, a zasuti su i lišćem (stećci su smješteni u mladoj hrastovoj šumi);
– većini stećaka nije bilo moguće uzeti dimenzije, jer su djelimično ili u potpunosti utonuli i jako obrasli mahovinom;
– ispod velikog broja stećaka primijećene su iskopane rupe, koje su vjerovatno načinile divlje svinje, te su stećci i na taj način ugroženi potkopavanjem;
– evidentirano ukupno 34 sanduka, od čega 6 visokih;
– većina stećaka orijentisana je u pravcu istok – zapad, a manji broj odstupa po pravcu sjever-jug.

Na osnovu člana 2. stava 1. Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.
Jasmina Katica iz Rogatice podnijela je Komisiji, dana 28 12. 2007. godine, prijedlog/peticiju za proglašenje nekropole sa stećcima Borak, selo Burati, opština Rogatica, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
Istorijsko područje – Nekropola sa stećcima Borak (Han-stjenički plato) u selu Burati, opština Rogatica, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br.33/02 i 15/03),

[Ahmed]

#19642

Imam slike ovih stecaka ali neznam kako da ih postavim

[Mustafa]

#19643

Ahmed napisao:

Imam slike ovih stecaka ali neznam kako da ih postavim

posalji ih na mail: admin@rogatica.com
pa ce biti postavljene !!!!

[Mustafa]

#19744

Ahmed napisao:

Imam slike ovih stecaka ali neznam kako da ih postavim

Dobili smo od Ahmeda ove predivne slike stecaka..
Slike odgovaraju uz predhodni tekst

Hvala Ahmedu na trudu koji je ulozio da nam posalje slike, kako bi i drugi vidjeli ovo historisko blago nase opstine!!

[mirsad_d]

#19745

Stvarno predivne slike, dobro bi ih bilo postaviti uz ovaj tekst o stečcima.Nisam napomenuo u tekstu, često se stečci na ovom lokalitetu nazivaju “kraljevski stečci”. Veliko hvala Ahmedu i od mene.

Ja mislim da su ovo stečci sa istog lokaliteta

[mirsad_d]

#19752

Most na Žepi u Rogatici
Kulturno – historijski spomenici
plbih.org

Na rijeci Žepi, koja je lijeva pritoka rijeke Drine, nalaze se dva kamena mosta iz vremena osmanske uprave – jedan koji je izgrađen u neposrednoj blizini izvora rijeke, dok je drugi bio lociran desetak metara iznad njezinog ušća, na trasi prometnice koja se u Višegradu odvajala od starog stambolskog druma i nizvodno pratila lijevu obalu Drine. U starijim zapisima i putopisima nema nikakvih podataka o graditelju i vremenu izgradnje Mosta na rijeci Žepi, niti je na mostu ostao sačuvan tekst sa tarihom koji bi mogao dati precizne informacije o vremenu i graditelju ovog objekta.

Kao i za većinu građevina sa ovih prostora, u narodu su ostale sačuvane mnoge legende i predanja. Jedna od legendi navodi da je graditelj mosta bio jedan od učenika Mimara Sinana, graditelja mosta u Višegradu, koji je htio da svojim djelom nadmaši rad svog učitelja. Druga legenda je legenda o veziru Jusufu koji je rođen u ovim krajevima i italijanskom graditelju kome je povjerena izgradnja ovog mosta.

plbih.org

[mirsad_d]

#19841

Nekropole stećaka

Varošište

Sjeversko

Burati

Batovo

Ljubomišlje

Vratar

Rakitnica

[mirsad_d]

#19942

Rogatica iz Austrougarskog perioda
-Katastarska podloga iz 1893g.
Pripremio: Arnautlija Avdo ing.geod.
Iz monografije Rogatica

[mirsad_d]

#19976

Iz monografije Rogatica

Grobni natpis (cipus Tita Klaudija Maksima) iz Rogatice, gdje se spominje kolonija Ris, ime antičke Rogatice (IIIst.n.e.)

Dio rimskih kamenih spomenika u vrtu pred bolnicom u Rogatici (od II st.n.e. do IV st.n.e.)

Nišan M;ustaf-age, bega, sina Husref-pašina u Šetićima 1555.god. Na nišanu je isklesan sljedeći natpis:”Vlasnik (ovog mezara) je Mustafa, aga, beg, sin Husref-pašin. Početkom časnog mjeseca Šabana 962.god.”Na uzglavnom je nišanu s jedne strane isklesan mači i nadžak, a sa druge natpis na arapskom jeziku, preko kojega je uklesana kratki bodež-kama.

Dio nadgrobnih spomenika koji ukrašavaju lokalitet Zemaljskog muzeja u Sarajevu

[mirsad_d]

#20063

Drveni most u Mesićima
U Mesićima na rijeki Prači niže bivše željezničke stanice postojao je drveni most. Sa slike se može vidjeti da je izgrađen 1612.g., a datum rušenja je meni nepoznat. Most spominje u svojim putopisima i Evlija Čelebija
“Jedan takav drveni most opisuje putopisac Evlija Čelebija sa divljenjem i nalazio je se na Drini na Brodu, a drugi je se nalazio na rijeci Prači, lijevoj pritoci Drine, niže današnje željezničke stanice Mešići – Rogatica, na vrlo starom putu iz Rogatice u Goražde i Gornje Podrinje.”

[Author]

Posts