[Mustafa]

#41687

[b]Kakav dan!
[/b]
Prije desetak dana, u džamiju na džumu namaz došao mi je ahbab Šemso, kaže mi nakon džume, sav ozaren i ispunjen: “Brate, računaj za jedno dvije hefte da mi dođeš kući da učiš akiku bebi, akoBogda, jer ženi je termin za heftu,” “O, brate moj, radujem se pravo, Allah da providi i hajr da učini! Pa čujemo se, brate!”
Zove me jutros prije deset sati, kratko je rekao da Šemso zove, jer obećao je da će zvati, i evo zove, ali ne na akiku već na “dženazu”, jer beba je mrtva rođena!!! “Brate moj, danas u 12, na Faletićima, ako možeš doći, biće i Dženan ef.! Znam da nema dženaze bebi mrtvorođenoj, ali hoću da je u zemlju spustim s učenjem Kur’ana i dovom!”
Nisam imao riječi, niti daha, rekao sam mu da ću doći akoBogda, mada imam nekih obaveza, ali potrudit ću se da dođem. I gotovo sam pozavršavao prijepodnevne obaveze, 15 do 12 uputio sam se prema Faletićima i imao sam dovoljno vremena da stignem. Kad na Sedreniku, na Pašinom Brdu, neka žena iz lijeve trake skreće skroz desno, a na tom skretanju, svojom trakom vozeći, nailazim ja i tras, sudar! Udari ona mene u prednju lijevi felgu i karambolku. Ima štete, na prvo gledanje, mora se policija zvati.
Nazovem Šemsu i kažem mu da me ne čekaju, imao sam sudar, moram čekati policiju! Rekao sam mu i ovo: “Brate, nije mi se dalo da tvojoj bebi akiku učim, evo mi se ne da ni da joj na ispraćaj dođem, da Allah podari pa da joj u lijepom džennetu akiku proučim, nek to bude dova, a ja tebi na akiku u tvojoj kući ubrzo došao, najdalje do godine, akoBogda! Učit ću ti dovu za sabur, brate Šemso!”
Helem, “vratim” se sudaru. Kriva žena, a i ona konta da je kriva, nudi mi kao neku nagodbu, ja joj kažem: “Gospođo, vama neće doći velika kazna, možda 50 KM-ova, a meni tih vaših sto KM-ova što nudite neće značiti puno, jer ima više štete, Toyotini dijelovi su skupi itd.”
Dođe policija, snimiše, uslikaše, gospođi rekoše da je kriva, odrediše joj minimalnu kaznu, a mene uputiše u njeno osiguranje na procjenu štete. Odem ja kasnije u osiguranje, a tamo hejbet papira i formulara, te ovo, te ono, na koncu hajmo slikati auto i utvrditi štetu. Tako i bi, uslikali, pa ko biva utvrdili štetu, pa će mi javiti za desetak dana koja je njihova ponuda.
Nakon toga, odem kod jarana na Stup, ispolira mi felgu, dotjeramo karambolku, utegnemo, zategnemo, ispoliramo, veli mi on na kraju da ne moram te ogrebotine na karambolci ni raditi, a da pare zadržim od osiguranja.
Tako ja i počnem o tome misliti, baš tako, moglo bi se šta i zaraditi, koja stoja, uhar je. Odem u džamiju, klanjam ikindiju, sačekam akšam, a nakon akšama zijaretim jednog ahbaba u bolnici. Dobar mi ahbab, a bio plaho hasta, leži na ortopediji, zapravo, polomio se, pao s motora. Ali, hvala Allahu, ide nabolje, oporavlja se. I njemu sam malo govorio o saburu, kako moramo strpljivo reagirati na iskušenja, o vjeri koju imamo ili nemamo, a u protoku vremena ona je jedini indikator je li nešto bilo u redu ili nije.
I, tako, bio sam tu kod njega do jacije i onda pred jaciju natrag u džamiju. Opet, u putu kontam, kako me danas Allah počastio pa sam i par stoja zaradio, a to na autu nek stoji radi uroka. I dalje kontam: Odoh sada rahat u džamiju jaciju da klanjam i da se malo opustim u namazu. U tom’ poče i kiša padati. Baš lijepo, djeluje smirujuće, mislim u sebi, ali još uvijek mi nekako drago zbog onih par stoja, akoBogda, lijepe zarade.
Nejse, ušao sam u džamiju, zanijetili smo i počeli klanjati. Čujem negdje u pola namaza, iza farza, zapravo, uključi se alarm na mom autu, mislim, možda se neko naslonio na auto itd. Nakon minutu alarm je zašutio, a ja sam zaboravio na njeg. Klanjali smo jaciju, ljudi su izašli iz džamije, a ja sam ostao posljednji da zaključam. Zaključao sam džamijska i haremska vrata i krenuo prema autu. I imam šta vidjeti, neko se pored auta okretao u tijesnoj ulici, udario, zakačio i izvalio mi zadnju karambolku. Udubio je i izvalio! Pola karambolke izvaljeno visi.
Nisam mogao vjerovati, bilo mi je pravo krivo, jer je počinitelj pobjegao! Nemam riječi, samo neke kletve, koje ipak nisam izgovorio. A ono što mi se štete danas dogodilo je mala maca naspram ovoga sada.
Helem, kad sam se malo smirio, na um mi je palo onih par stoja čiste zarade, s kojim ću pokriti štetu na zadnjoj karambolci, a prednju sam već halalio.
Tako, suma sumarum, na mostu dobiješ, a na ćupriji izgubiš. Ali, nek je glava na ramenu i srce u vjeri, a mom Šemsi i njegovoj hanumi Allah sabura da podari, i mom Leki brzo ozdravljenje i Allahov šifaluk.
Amin.
P.S. Sada je kraj dana, duboko je u noći, samo ću reći: Hvala Allahu!

Muhamed Velic
8.10.2013

[Dervis]

#41812

Bajezid Bistami i događaj u sinagogi

1. Ruja (istiniti san) hazreti Bajezid Bistamija

Jednoga dana hazreti Bajezid Bistami usni san u kojemu vidje sebe u sinagogi obučenog kao jevreja. Sprva bijaše zbunjen, no, kako vizija učesta odluči jednoga dana obuči se kao jevrej i otići u obližnju sinagogu.

U sinagogi jevreji već bijahu okupljeni i čekaše na rabina da dođe i započne predavanje. Nakon izvjesnoga vremena rabin dođe i htjede započeti predavanje. No, glas mu zadrhta, jezik se zamrznu i ne mogaše izustiti niti jednu riječ. Pribra se i reče: “Među nama je danas jedan sljedbenik Muhammeda. Ne mogu govoriti jer je došao iskušati nas.”

Jevreji ga upitaše: “Kako znaš da je među nama musliman?” Rabin, na iznenađenje prisutnih, odgovori kur’anskim ajetom: “Na licima njihovim vidi se trag od činjenja sedžde (padanja ničice).” (48:26.)

Kada to čuše, nasta galama i jevreji zatražiše od rabina da im pokaže gdje sjedi taj musliman te da im dozvoli da ga ubiju. Na to rabin reče: “Ne, ne možemo ga ubiti ‘tek tako’. O muhammedanče, tako ti tvoga Poslanika, dođi do mene da porazgovaramo. Postavit ću ti neka pitanja. Ako na sva odgovoriš tačno i time nam otkloniš sumnju u Muhammedovo poslanstvo, svi ćemo prihvatiti islam. U suprotnome, ostat ćemo jevreji a tebe ćemo ubiti.” Kada je to čuo, Bajezid Bistami ustade i priđe rabinu očekujući njegova pitanja.

2. Rabinova pitanja

Rabin upita: “Šta je to jedan što nema dva?”

Bistami odgovori: “Allah uzvišeni je jedan, nema dvojice: ‘Reci: -On, Allah, Jedan je!-‘ ” (112:1.)

Rabin upita: “Šta je to dva što nema tri?”

Bistami odgovori: “To su noć i dan – dva znaka Allahova: ‘A noć i dan Mi smo dvama znacima učinili, pa znak noći uklanjamo, a znak dana vidljivim činimo, kako biste vi od Gospodara vašega blagodati tražili i kako biste broj godina i računanje vremena znali. I sve smo pomno objasnili.’” (17:12.)

Rabin upita: “Šta je to tri što nema četiri?”

Bistami odgovori: “To su tri tmine u utrobi žene u kojima se čovjek stvara: ‘A vas u utrobama vaših majki stvara, stvorenje nakon stvorenja, u tri tmine!’ ” (39:6.)

Rabin upita: “Šta je to četiri što nema pet?”

Bistami odgovori: “To su četiri mjeseca kod Allaha sveta: ‘Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Knjizi Allahovoj, sve od Dana kad je nebesa i Zemlju On stvorio, a četiri mjeseca su sveta.’ ” (9:36.)

Rabin upita: “Šta je to pet što nema šest?”

Bistami odgovori: “To je pet islamskih šarta – očitovanje vjerovanja u Allaha i Muhammeda, alejhisselam, namaz, post, zekat i obavljanje hadža: ‘O vjernici! Vi vjerujte u Allaha, i u Poslanika Njegova.’ (4:136.) ‘Namaz obavljajte, i zekat dajite…’ (2:43.) ‘O vjernici! Propisuje vam se post…’ (2:183.) ‘I Allaha radi nek’ ljudi Hram hodočaste…’ (3:97.)”

Rabin upita: “Šta je to šest što nema sedam?”

Bistami odgovori: “To je šest dana u kojima su Zemlja, nebo i sve između njih stvoreni: ‘A Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što između njih je za šest Dana, i Nas nije malaksalost zadesila!’ ” (50:38.)

Rabin upita: “Šta je to sedam što nema osam?”

Bistami odgovori: “To je sedam nebesa koje Allah stvori: ‘Koji sedam nebesa stvori na katove, a u onom što Svemilosnog stvorenje je ti ne vidiš nikakvo komešanje! Pa, pogled vrati opet: da li vidiš ikakav nered?’ ” (67:3.)

Rabin upita: “Šta je to osam što nema devet?”

Bistami odgovori: “To je osam meleka nosača Allahova Prijestolja (‘Arša): ‘A meleki na krajevima njegovim bit će, Prijestolje Gospodara tvoga toga dana iznad njih osmerica nosit će…’ ” (69:17.)

Rabin upita: “Šta je to devet što nema deset?”

Bistami odgovori: “To je devet znakova datih Musau, alejhisselam, kao pouka Faraonu: ‘A Musau smo Mi devet znakova jasnih dali…’ ” (17:101.)

Rabin upita: “Šta je to deset što nema jedanaest?”

Bistami odgovori: “To je deset noći kojima se Allah zaklinje: ‘Tako Mi zore, i deset noći…’ ” (89:2.)

Rabin upita: “Šta je to jedanaest što nema dvanaest?”

Bistami odgovori: “To je jedanaestero Jusufove, alejhisselam, braće: ‘Kad reče Jusuf ocu svome – O moj oče! Doista sam sanjao jedanaest zvijezda… vidio sam ih kako ničice padaju meni!’ (12:4.) ‘a oni zbog njega ničice padoše, i Jusuf reče – O moj oče! Ovo je značenje sna moga otprije, Gospodar moj obistinio mi ga je…’ (12:100.)”

Rabin upita: “Šta je to dvanaest što nema trinaest?”

Bistami reče: “To je dvanaest vrela koja izviraše iz stijene za dvanaest plemena, bratstava, naroda Musaa, alejhisselam: ‘I kada Musa zatraži vode narodu svome, naredismo Mi: -Udari štapom svojim po stijeni!– Iz stijene dvanaest vrela provrije, svako bratstvo znalo je pojilište svoje! –Jedite i pijte iz opskrbe Allahove i po Zemlji nered čineći ne griješite!-’ ” (2:60.)

Rabin upita: “Šta je to trinaest što nema četrnaest?”

Bistami odgovori: “To je trinaest nebeskih tijela koje Jusuf, alejhisselam, vidje u snu kako mu sedždu čine: ‘Kad reče Jusuf ocu svome: – O moj oče! Doista sam sanjao jedanaest zvijezda, i Sunce, i Mjesec; vidio sam ih kako ničice padaju meni!-‘ ” (12:4.)

Rabin upita: “Šta je to četrnaest što nema petnaest?”

Bistami odgovori: “ To su sedam nebesa i sedam zemalja koje je Allah uzvišeni stvorio: ‘Allah je Onaj Koji je sedam nebesa stvorio, a i zemalja baš toliko!’ ” (65:12.)

Rabin upita: “Šta je to petnaest što nema šesnaest?”

Bistami odgovori: “To su sedam noći i osam dana u kojima je vjetar ledeni, moćni, uništavao narod Ad: ‘A Ad kad je posrijedi, on uništen bi vjetrom ledenim, moćnim! Potčini ga nad njima sedam noći i osam dana uzastopnih, pa si u njima ljude povaljane vidio ti, poput šupljih debala datulinih!’ ” (69:6-7.)

Rabin upita: “Koji su to ljudi koji lagaše a ući će u Džennet, a koji su to ljudi koji istinu govoriše a ući će u Džehennem?”

Bistami odgovori: “Oni koji slagaše a ipak će ući u Džennet jesu braća Jusufa, alejhisselam: ‘I uvečer oni dođoše ocu svome plačući, i govoreći: -O oče naš! Doista, bili smo otišli da se u trčanju nadmećemo a Jusufa kod stvari naših ostavismo, pa ga pojede vuk! Premda istinu zborimo mi, ti nama nećeš vjerovati!- I donesoše Jusufovu košulju, lažnom krvlju natopljenu.’ (12:16-18.)

‘–Od Gospodara ću svoga- reče on –vama tražiti oprosta, On doista grijehe prašta i samilostan je!-‘ (12:98.)

Oni koji govoriše istinu a ipak će ući u Džehennem jesu jevreji i kršćani, koji tvrdiše jedni za druge da ovi drugi nisu na Pravome putu: ‘Jevreji vele: -Kršćani su ni na čemu!- A kršćani vele: -Jevreji su ni na čemu!’ A oni čitaju Knjigu. Tako govore nalik njima samo oni koji ne znaju, a Allah će im presuditi na Sudnjem Danu o onome u čemu se podvajaju!’ (2:113.)”

Rabin upita: “Šta je značenje ajeta 1-4., sure Oni koji pušu (ez-Zarijat): ‘Tako Mi onih koji pušu, i onih koji teret nose, i onih koji lahko jezde, i onih koji vrše naredbe im dodijeljene…’?”

Bistami odgovori: “Oni koji pušu, misli se na zrak. Oni koji teret nose, misli se na oblak koji nosi kišu. Oni koji lahko jezde jesu brodovi, a meleki koji vrše naredbe im dodijeljenje jesu meleki zaduženi za podržavanje života.”

Rabin upita: “Šta je to što nema duše niti dašaka a ipak diše?”

Bistami odgovori: “To je zora: ‘(i zaklinjem Se) zorom kada diše…’ (81:18.)”

Rabin upita: “Kakva je to grobnica koja se kreće a kreće se i onaj u njoj?”

Bistami odgovori: “To je kit koji proguta Junusa, alejhisselam: ‘i riba ga proguta, a bio je prokletstvo zaslužio.’ (37:142.)

Rabin upita: “Kakva je to voda koja nije došla niti iz zemlje niti sa neba?”

Bistami odgovori: “To je voda koju hazreti Sulejman, alejhisselam, posla Belkisi, kraljici od Sabe. Bio je to znoj konja.”

Rabin upita: “Koje četvero nemaju niti oca niti majke?”

Bistami odgovori: “To su: hazreti Adem, alejhisselam: ‘Kada tvoj Gospodar reče melekima: -Ja ću doista od gline stvoriti čovjeka…-’ (38:71.); hazreti Hava: ‘A On je Taj Koji vas od jednog čovjeka stvara, i od njega je ženu mu stvorio da uz nju smiraj nađe.’ (7:189.) Zatim ovan koji bijaše Ibrahimu, alejhisselam, zamjena za žrtvovanje sina: ‘I kurbanom velikim ga iskupismo…’ (37:107.), te deva koja bi poslana kao znamenje Semudu, narodu hazreti Saliha, alejhisselam: ‘A Semudu smo Mi kao čudo očito kamilu dali, ali oni u nju nisu povjerovali. A čuda Mi dajemo samo da zastrašimo.’ (17:59.)”

Rabin upita: “Čija krv prva poteče Zemljom?”

Bistami odgovori: “To je krv Habila kojega brat njegov Kabil ubi: ‘I duša njegova navrati ga da ubije brata svoga, i ubi ga…’ (5:30.)”

Rabin upita: “Šta je to što je Allah stvorio a zatim to kupio?”

Bistami odgovori: “To je duša osobe vjernika: ‘Allah je zbilja od vjernika kupio duše njihove i imetke njihove, a za to njima – džennet pripada!’ (9:111.)

Rabin upita: “Kakav je to glas kojega Allah stvori a potom o njemu loše govori?”

Bistami odgovori: “To je glas magarca: ‘U svom hodu smjeran budi i glas svoj ti obori! Zbilja, najmrskiji je glas revanje magarca!-‘ (31:19.)

Rabin upita: “Kakvo je to stvorenje kojega Allah stvori i od te veličanstvenosti stvori strah?”

Bistami odgovori: “To je ženska spletka: ‘I kad on vidje da je košulja njegova straga rastrgana, reče: -Ovo je čin ženske spletke vaše, vaše spletke ženske zbilja su velike!-‘ (12:28.)”

Rabin upita: “Šta je to što Allah stvori a potom za to upita?”

Bistami odgovori: “To je štap hazreti Musaa, alejhisselam: ‘On je sve stvorio, On zna sve!’ (6:101.) ‘-A šta ti je to u ruci desnoj, o Musa?- -Ovo je štap moj- odgovori on…’ (20:18.)”

Rabin upita: “Koji je najbolji od svih mjeseci, i koja je najbolja od svih noći?”

Bistami odgovori: “Najbolji mjesec je mjesec ramazana: ‘U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, Upute za ljude, i jasnih dokaza Prave Staze, i lučenja Istine od laži.’ (2:185.) Najbolja noć je Noć sudbine (Lejletul-kadr): ‘Noć Kadr bolja je od hiljadu mjeseci!’ (97:3.)”

Rabin upita: “Postoji jedno drvo koje ima dvanaest grana, svaka grana ima trideset listova, a svaki list ima pet plodova, dva na Suncu i tri u sjenci. Kakvo je značenje ovoga drveta?”

Bistami odgovori: “Drvo predstavlja jednu godinu, grane predstavljaju dvanaest mjeseci, lišće predstavlja dane u mjesecu, a plodovi predstavljaju pet namaza (dva dnevna i tri noćna).”

Rabin upita: “Kakva je to stvar koja tavafi (kruži) oko Kabe u Mekki a nema dušu?”

Bistami odgovori: “To je Nuhova, alejhisselam, lađa, koja je nakon Potopa doplovila u Arabiju i tavafila Kabu.”

Rabin upita: “Koliko je izaslanika Allah poslao kao poslanike?”

Bistami odgovori: “Allah dragi najbolje zna, ali je rečeno da je poslao 126 000 izaslanika, od kojih njih 313 bijahu poslanici (donesoše sobom Knjigu).”

Rabin upita: “Koje su to četiri stvari identičnoga korijena ali njihovi okus i boja su različiti?”

Bistami odgovori: “To su oči, uši, usta i nos. Suze očiju su kiselkaste, smola ušiju gorka, sline iz nosa bljutave a pljuvačka iz usta slatka.”

Rabin upita: “Šta znači revanje magarca?”

Bistami odgovori: “Znači zazivanje prokletstva na nepravedne poreznike.”

Rabin upita: “Šta znači lavež psa?”

Bistami odgovori: “Propast za one koji sumnjaju u postojanje Džehennema.”

Rabin upita: “Šta simbolizira govedo?”

Bistami odgovori: “Zikr (spominjanje) Allaha i znak da je sva slava Njemu.”

Rabin upita: “Šta simbolizira kamila?”

Bistami odgovori: “Allah nam je dovoljan, on nam je dovoljan kao zaštitinik.”

Rabin upita: “Šta simbolizira paun?”

Bistami odgovori: “Allah neizmjerno voli, Onaj koji sjedi na Prijestolju (‘Aršu).”

Rabin upita: “Šta simbolizira prelijepi poj slavuja?”

Bistami odgovori: “Tako se oni ‘čisti’ sjećaju Allaha jutrom i večeri.”

Rabin upita: “Kome je Allah poslao Objavu a nije ni čovjek, ni džin, ni melek?”

Bistami odgovori: “To je pčela: ‘A Gospodar tvoj pčeli objavljuje…’ (16:68.)

Nakon ovoga rabin više ne mogaše ništa pitati pa ušutje. Hazreti Bajezid Bistami reče: “Sada ti meni odgovori na jedno pitanje. Šta je ključ Dženneta?”

Rabin odgovori: “Ako dadnem odgovor na ovo pitanje ovaj će me skup linčovati.”

Skup zavika: “Nećemo ti ništa! Hajde, reci nam odgovor!”

Rabin reče: “Slušajte! Ključ Dženneta su slijedeće riječi: Svjedočim da ne postoje božanstva već samo Allah, te da je Muhammed, alejhisselam, Njegov poslanik.”

Kada ovo čuše, svi odreda prihvatiše islam a hazreti Bajezid Bistami vrati se kući zadovoljan, Allahu zahvaljujući.

Iz “ZNACI”
Derviš Makaš -Sarajevo 2013g

[Author]

Posts