-
AuthorPosts
-
Ovdje mozete pisati vjerske poucne price – hikaje
[b]Hikaje – vjerske poucne price
Dunjaluk nije nista drugo nego zatrovani med…[/b]
Bio jednom jedan čovjek koji je usnio da ga goni neki lav. Čovjek dotrča do drveta, pope se na njega i sjede na jednu granu. Onda pogleda prema dolje i vidje da je lav još uvijek tu, da ga čeka. Čovjek se onda okrenu i pogleda na stranu, na mjesto gdje se grana na kojoj je sjedio spaja sa stablom i ugleda dva pacova kako se kreću kružeći i kako glođu granu.Jedan miš je bio crn, a drugi bijel. Grana će ubrzo pasti na zemlju. Užasnuti čovjek potom opet pogleda prema dolje i shvati da se pojavila i velika crna zmija i smjestila se taman ispod njega. Zmija otvori svoja usta tačno ispod čovjeka, tako da bi taman u njih mogao pasti. Onda se čovjek osvrnu oko sebe da potraži nešto za šta bi se mogao uhvatiti. Tad ugleda drugu granu i na njoj pčelinju saću. S nje su cijedile kapi meda. …
Čovjek poželi da okusi jednu kap. On isplazi jezik i njime ugrabi jednu kap meda koja je upravo padala. Med je bio predivnog ukusa! Zato čovjek poželi da okusi još jednu kap. I kad to učini, sav se izgubi u slatkoći meda. U međuvremenu je zaboravio na dva pacova koji su glođali granu na kojoj je sjedio, zaboravio je i na lava i zmiju koji su vrebali tačno ispod njega. Nakon nekog vremena čovjek se probudi.
Kako bi saznao značenje sna, čovjek se uputi pobožnom islamskom učenjaku da ga upita za tumačenje.
Učenjak reče: “Lav kojeg si vidio, tvoja je smrt. Uvijek te goni i ide za tobom gdje god da kreneš. Dva pacova, crni i bijeli, predstavljaju noć i dan. Crni je noć, a bijeli je dan. Oni kruže okolo, jedan za drugim, jedu tvoje vrijeme i približavaju te tvojoj smrti. Velika crna zmija tamnih usta predstavlja tvoj grob.
On je tu, samo čeka da padneš u njega. Medno saće je ovaj svijet, a slatki med udobnosti ovog svijeta. Mi volimo da okusimo kapi udobnosti ovog svijeta, ali one su veoma slatke. Onda čeznem za još jednom kapi, pa onda za još jednom… U međuvremenu se izgubimo u tom nastojanju i čežnji i zaboravimo na naše vrijeme, zaboravimo našu smrt i naš grob
Hikaje Priče
Islam za 20 centi…Davno jednom jedan imam doselio se u London.Cesto bi se vozio autobusom iz centra do njegovog stana, isti broj autobusa je bio od mesdzida do stana gdje je zivio.
Jednog dana, vozac autobusa namjerno mu je dao dvadeset centi vise kusura.
Sjedajuci na sjediste iza kada je shvatio da je dobio vise kusura, imam razmisljajuci poce govoriti sebi:vrati to vozacu, nije ispravno zadrzati taj novac. Onda bi pomislio, ma to je samo dvadeset centi.Koga bi bilo briga za tako malo novca. Autobusna kompanija ionako dobije previse. Oni nece ni primjetiti da im fali.Prihvati to kao dar od Allaha i nastavi dalje.
Kada je stigao do svoje stanice, Imam je zastao na momenat i onda je pruzio vozacu dvadeset centi nazad, rekavsi: dali ste mi previse kusura.
Vozac se nasmija i odgovori: Vi ste novi imam u mesdzidu, zar ne? Mislio sam da pocnem svracati u vas mesdzid da klanjam.Htio sam samo da vidim sta biste uradili s novcem, zato sam vam dao vise kusura.
Kad je imam napokon izasao iz autobusa, njegova koljena su zadrhtala i pocela klecati. Morao se sabrati na trenutak, pogledao je ka nebu i zaplakao:” O Allahu, zamalo sam prodao Islam za dvadeset centi!”
Preispitajmo svoje nijete i pazimo na svoja djela, jer, cesto smo mi ti zivi primjeri koje drugi ljudi promatraju.
Hikaje Priče
Allah. dz.s. desetorostruko nagrađuje“Bajram mubarek babo!!”, gurale su se tri cerkice na vratima koja ce prva poljubiti oca koji je upravo dosao iz dzamije.
Bajrami su najljepsi dani pa s toga uvijek budu i rado docekani.
Babo ih je sve redom izgrlio i podijelio bajramske paketice koji odmah okupise djeciju paznju. Dok je ispijao kahvu sa svojom suprugom na licu mu se vidjela zabrinutost koju je pokusavao prikriti.
Obecao je curice odvesti danas u grad, da probajramuju na carsiji, ali gazda je zakasnio sa isplatama plata i sad je sve bilo upitno. Ako ih odvede potrosice posljednji novac,a do sljedece nafake ko zna???
Kako to sve saopstiti ovim prekrasnim malim bicima. Kako prekrsiti dato obecanje,a toliko su se radovale???“Babo! Kad cemo u calsiju”?
Iz razmisljanja ga trze najmladja kci.
“Evo sine, samo da popijemo kahvu.”,
Odluka bi donesena.…Trenutno je zaboravio na sve probleme gledajuci svoju djecu zadovoljnu kako trckaraju poplocanom starom mahalom.
“Babo ja sam gjadna”, javi se babina mezimica.
“Neka sine, sad cemo kod nane, pa cemo jesti”; rece joj majka, da bar malo ublazi ono sto je tistilo njenog muza.
Babo se sage, uze kcerkicu u narucje i rece:
“Pa kakvo vam je to, doci na carsiju, a ne pojesti cevape?”
“Pa ja!”, veselo uzviknu djevojcica, “Jupi idemo na cejape.”….izlazeci iz cevapdzinice stidljivo mu pridje jedan mladic.
“Esselamu alejkum brate”, gotovo sapcuci rece: “Bajram mubarek olsun.
Halali na smetnji, da slucajno nemas koji dinar da me nahranis, gladan sam.”
Bez razmisljanja zavuce ruku u dzep. Ostale su samo tri marke koje mu je posluzitelj vratio kao kusur. Sve tri uletise u ruku. Stisnu uzdah da ne izleti i marke tutnu bratu u ruku:
“Evo brate, bajram je, idi pojedi cevape.”
“Allah te nagradio,”veselo prozbori postidjen mladic.Primicuci se svojoj zeni vidje na njenom licu neodobravanje.
“Zar mu Bogati sve dade?” Pa i mi nemamo, mogao si mu dati marku, ne znamo ni ko je.”
“Ko god da je, bajram je,” prekide je muz.
Ona nezadovoljno uzdahnu i pomisli:
“Ove muskarce je ponekad stvarno tesko razumjeti.”Skrenuse u sporednu ulicu da skrate put. Vec kasne kod nane na familijarni skup. Gotovo pa se sudarise sa grupom muskaraca. Cestitase bajram i podjose se rukovati s njenim muzem. Ocigledno da se poznaju. Odmakla se u stranu, bilo joj je neugodno. Ugleda jednog od njih kako vadi novcanik. Saginje se, ljubi curice i svakoj ponaosob daje po deset maraka.
“Ya Rabbi, oprosti mi”, tiho prosaputa. “Za tri marke, trideset. Uistinu Ti desetorostruko nagradjujes. Hvala Ti.”
Hikaje Priče
“Između ezana i namaza”
Upitao je unuk svoga dedu: Dedo, reci mi sta je zivot?
Zivot je vrijeme izmedju ezana i namaza. odgovorio je dedo unuku.Medjutim, djecaka odgovor nije zadovoljio pa je dalje pitao:
Kako to? Pa zivot nije tako kratak?!Dedo mu je na to rekao: Da, da, moje dijete, zivot je zaista tako
kratak… te je nastavio govoriti: Postoji ezan bez namaza, a isto
tako postoji namaz bez ezana, a zivot se odvija upravo izmedju toga
dvoga.Ne razumijem… Reci mi dedo sta pod tim podrazumijevas?
Sjecas li se kada smo prosle sedmice tvome novorodjenom rodjaku
Aliju proucili ezan na uho? E to ti je ezan bez namaza.Ma to znam, uzbudjeno je rekao unuk dedi. Ali, reci mi sta je
namaz bez ezana?E to ces saznati kada ti dedo umre. Zivot je uistinu kratak,
pa iskoristimo ga u dobra djela zudeci za Allahovim
zadovoljstvom i Njegovom nagradom.Hikaje Priče
Teškoća obračuna na Sudnjem danuJedne prilike otac je reče svom sinu:
“Danas mi ispričaj sve što budeš pričao sa ljudima i sve što izgovoriš poslije jacija-namaza pokaži mi sve gestove i pokrete koje si činio.”Ovaj mladić je nakon jacije ocu sa velikom mukom i trudom, jedva nekako ispričao svoj cjelodnevni govor i postu…pke. Sljedećeg dana otac je ponovio isti zahtjev na šta je sin odgovorio:
“Nemoj, bolan, oče, zaduži me bilo kojom drugom obavezom i teretom, samo ne traži ovo od mene, nemam snage za to.”Otac je kazao: “Moja je namjera da budeš oprezan i svjestan, da se bojiš polaganja i obračuna na Sudnjem danu. Danas nemaš strpljenja za jednodnevni obračun sa svojim ocem, koji ima toliko razumijevanja za tebe. Kako ćeš sutra imati strpljenja položiti račun za cijeli život?”
Hikaje Priče
Sabur
Bio neki obućar, vrlo davno, i živio u jednoj čaršiji skromno radeći, samo toliko, koliko da preživi, i da može da prehrani porodicu. Imao on raznih mušterija, različitih naravi, koje je on uvijek pokušavao da poduči mudrosti i saburu. Jednog dana, dođe mu mušterija,……nekako prgav čovjek…,i bješe nezadovoljan sa njegovim radom, pa počevši sa galamom napade ga, medjutim ovaj obućar saburli, ne uzvrati na ružne riječi. Kad to vidje ovaj,…on ga poli onom prljavom vodom sa stola, u kojoj je obućar kvasio kožu, da bi je lakše mogao šiti. Ni na ovu provokaciju, obućar nije reagovao, već samo obrisa lice od prljave vode. Mušterija se, od nekog zla ,nađe van sebe i ošamari jadnog obućara. Kad je ovaj obućar ustao sa niske stolice, ovaj vidje pred sobom dvometraša čovjeka, mrgu, i počeše koljena da mu klecaju. Ostavi on i cipele i sve, pa put pod noge-da bježi. Ovaj obućar….tjeraj, ovaj pred njim….bjezi ,i tako dok mušterija nije spao s`nogu. Tvoj sam ,kaže mušterija, ja dalje ne mogu !!! Prilazi mu polako ovaj obućar sa osmjehom na licu,i pitomim glasom ga upita: Halali mi brate, ja samo htio da vidim ,….jeli te zaboljela šaka ,kad si me osamario?!!!Pohlepa uvijek vodi u propast
Putovao Isa a.s. sa jednim čovjekom pa pošto silno ogladniše i dođoše u blizinu nekog sela Isa mu reče davši mu nekoliko novaca:
– Idi i nabavi nam nešto za jelo!
Čovjek ode a Isa se pripremi za namaz i poče da klanja. Kada čovjek dođe donese sa sobom tri pogačice i sjede isčekujući da Isa završi svoj namaz, a kako mu se to čekanje odulji on pojede jednu pogaču.
Isa je, kada je čovjek dolazio, primjetio da on nosi tri pogače, a kada završi namaz vidje da imaju samo dvije te on upita čovjeka:
– Gdje je ona treća pogačica?
Čovjek odgovori: – Samo dvije pogače sam donio!
Onda oni pojedoše te dvije pogače i krenuše dalje. Kasnije naiđoše na krdo gazela koje su pasle travu i Isa pozva jednu gazelu koja im odmah sama dođe. Oni je zaklaše i jedoše koliko im je bilo potrebno, pa onda Isa reče tom čovjeku:
– Tako ti onoga koji ti je omogućio da vidiš ovo čudo, reci mi ko je pojeo onu treću pogaču?
Čovjek odgovori: – Samo dvije pogače sam donio!
Oni krenuše dalje i dođoše u neko selo a Isa pozva Uzvišenog Allaha da im dadne nekog ko će ih izvijestiti o tom selu. Allahovim izunom i moći jedna cigla progovori i izvijesti ih o svemu što je Isa pitao i htjeo da zna. Čovjek koji putovaše s njim se čudio svemu tome, a Isa ga opet upita?
– Tako ti onoga ko ti je dao da vidiš ovo čudo, reci mi ko je pojeo onu treću pogačicu?
Čovjek opet odgovori: – Samo dvije pogače su bile!
Nakon što su krenuli dalje naiđoše na jednu rijeku a Isa uze čovjeka za ruku i pređoše preko rijeke hodajući po površini vode. Čovjek začuđeno uzviknu:
-Subhanallah!
Isa ga i tada upita za onu treću pogaču, a čovjek opet jednako odgovori da su samo dvije pogače i bile!
Idući dalje naiđoše na napušteno selo, a na sred sela tri velike gomile pijeska. Isa tada reče: – Sa Allahovim izunom budi zlato!
Na veliko čuđenje tog čovjeka sve tri hrpe pijeska se pretvoriše u tri hrpe zlata, a Isa dalje reče:
– Jedna hrpa meni, jedna tebi, a treća onom ko je pojeo onu treću pogaču!
Tada čovjek uzviknu: – Ja sam pojeo onu treću pogaču!
Isa mu dade sve tri hrpe zlata i napusti ga te ode svojim putem, a čovjek ostade ne znajući kako toliko zlato da ponese sa sohom.
Tuda naiđoše tri čovjeka, razbojnika, pa kada ga vidješe sa tim zlatom ubiše ga kako hi sve uzeli sebi. Onda jednog između sebe poslaše u susjedno selo po hranu, a kada on ode reče jedan od one dvojice što ostadoše drugome: – Kada onaj dođe ubićemo ga i svo zlato podijeliti između nas dvojice! – Drugi razbojnik se odmah složi s tim.
Što se tiče onog trećeg, on ode razmišljajući kako da se riješi svojih ortaka. Tako odluči da u hranu koju im donese stavi otrova, pa kada je njih dvojica pojedu da se otruju.
On tako uradi, donese hranu, a ova dvojica ga po dogovoru ubiju a zatim pojedu onu otrovanu hranu pa i njih obojica umru!!
Kasnije Isa ponovo tuda naiđe pa kada ih četvoricu ugleda kako mrtvi leže oko onog zlata reče: – Ovako dunjaluk postupa sa onima koji se samo za dunjaluk bore!Ya Rabbi
Ako osjetis jednoga dana veliku tugu i brigu, ne reci:
” O, Gospodaru, imam veliku brigu”,
nego reci:
” O, brigo moja, ja imam Velikog Gospodara!”MUDRI MUSLIMANSKI DJECAK
Prije mnogo godina, za vrijeme Tabi`ina (generacije poslije Ashaba), Bagdad je bio poznat po Islamu. Ustvari, to je bio glavni grad Islamske Imperije, a zbog velikog broja ucenjaka koji su tamo zivjeli, bio je i centar Islamskog znanja. Jednog dana, Vladar Rima je u to vrijeme poslao svog izaslanika u Bagdad sa tri izazova za Muslimane. Kada je glasnik stigao na domak grada, on je obavjestio Halifu da ima tri pitanja i da izaziva Muslimane da odgovore na njih.
Halifa je okupio sve ucenjake u gradu i Rimski izaslanik se zatim se popeo na visoku platformu i rekao: “Dosao sam sa tri pitanja. Ako odgovorite na njih, onda cu vam ostaviti veliku kolicinu imetka kojeg sam donio od kralja Rima”. A sto se tice pitanja, ona su: “Sta je bilo tamo prije Allaha? U kojem smjeru je okrenut Allah? Sta Allah radi u ovom momentu?
Veliki izbor ljudi je sutio. U sredini ovih briljantnih ucenjaka i studenata bio je covjek posmatrac sa njegovim sinom. ” O moj babo! Ja cu mu odgovoriti i usutiti ga!” Rekao je djecak. Djecak je zatrazio odobrenje od Halife da mu odgovori sto mi je Halifa i odobrio.
Rimljanin se obratio mladom Muslimanu i ponovio njegovo prvo pitanje:
“Sta je bilo tamo prije Allaha?”
Djecak je upitao: “Znas li da brojis?”
“Da” rece covjek.
“Onda broj od 10 pa nadole “Rimljanin je brojao nadole, “10.9.8…” sve dok nije dosao do 1 i prestao da broji.
“A sta dodje prije 1” upita djecak.
“Nema nista prije 1-to je to!” rece covjek.
“Pa dobro, ako je jasno da poslije matematickog jedan nema nista, pa kako da onda ocekujes da ima nesto prije Jedinog koji je Potpuna Istina, Vjecan, Oduvjek i Zauvjek?
Sada je covjek bio iznenadjen sa ovim direktnim odgovorom na koji nije mogao da odgovori bilo sta. Zato je upitao: “Onda mi reci, prema kojem pravcu je Allah okrenut?”
“Donesi svijecu i zapali je”, rece djecak, “I reci mi prema kojem pravcu je okrenut plamen..?”“Ali plamen je samo svjetlo-siri se na sve cetiri strane, Sjeverno, Juzno, Istocno i Zapadno. Ne samo prema jednom pravcu” rece covjek sav zacudjen.
Djecak zaplaka: “Pa ako se ovo fizicko svijetlo-siri na sve cetiri pravca tako da mi ti nemozes reci prema kojem pravcu je okrenuto, pa sta onda ocekujes od Nur-us-Samawati-wal-Ard: Allah-Svijetlo Nebesa i Zemlje? Svijetlo na Svijetlu, Allah je okrenut u svim pravcima u svako vrijeme.”
Rimljanin je ostao bez rijeci i zapanjen da ovaj djecak odgovara na njegove izazove na takav nacin da on ne moze da kaze bilo sta protiv dokaza. Zato je ocajno zelio da pokusa i njegovo zadnje pitanje. Ali prije nego sto je to i uradio, djecak rece: “Cekaj! Ti onaj koji pita pitanja a ja sam onaj koji daje odgovore na ove izazove.
Pravedno je da ti sidjes dole gdje ja stojim a da se ja popnem gdje si ti sada, s ciljem da se i odgovor cuje jasno kao i pitanje.”
Ovo je izgledalo razumno za Rimljanina, pa je sisao dole sa mjesta gdje je stajao a djecak je zauzeo platformu.
Onda je covjek ponovio zadnje pitanje: “Reci mi, sta Allah radi u ovom trenutku?”
Djecak je ponosno odgovorio: “U ovom trenutku, kada je Allah pronasao na ovoj visokoj platformi lazljivca i onoga koji se ismijava Islamom, On je ucinio da on sidje i spusti ga nisko. A sto se tice onoga koji vjeruje u Allahovu Jednocu, On ga je podigao gore i uspostavio Istinu. “Svaki dan On se zanima s necim”/Ar-Rahman;29/Rimljanin nije imao sta da kaze osim da ode i vrati se u svoju zemlju, porazen.
Molimo Allaha da spusti Njegovu Milost i na nasu Muslimansku djecu danasnjice. AminSnaga
Pošao jedan čovjek da posječe drvo prema kome su se ljudi molili mimo Allaha. Na putu prema drvetu ga sačeka šejtan l.a. Počne ga moljakati da ne radi to. A taj čovjek bio jak vjernik i čvrsto odlučio da ga posječe. Ubrzo oni se pohrvu i taj vjernik baci šejtana na zemlju. Savlada ga. Šejtan ga zamoli da odustane od sječe drveta taj dan, da će mu dati zlatnik za svaki dan za koji ostavi drvo neposječeno. Čovjek se polakomi i pomisli: “pa hajde kad sam vako jak, a hajd kad nisam do sad ga posjekao, neka ga još koji dan, posjeći ću ga kasnije, a i zlato će mi dobro doći.”
Sutradan ga dočeka zlatnik pod drvetom, čovjek ga uzme i ode kući ne sjekući drvo.
Tako je prolazilo dan za danom. Nakon nekog vremena dodje čovjek pod drvo, kad ono nema zlatnika ni jednog. On se naljuti i ode kući po sjekiru da ga definitivno posječe.
Kad se vratio sa sjekirom dočeka ga šejtan i čovjek skoči na njega da se hrve sa njim u ljutini. No ovaj puta šejtan njega baci na zemlju i savlada ga. Začuđen čovjek poče da plače: “Pusti me, pusti me!”
Šejtan mu kaže: “Pustiću te ako mi obećaš da se nikada više nećeš vratiti ovamo i sjeći stablo.” Čovjek obeća i pusti ga šejtan.
Upita ga čovjek: “Kako to da si me pobjedio, a prvi puta sam te nadhrvao, znam da sam te jači.”
Šejtan mu odgovori: “Pa prvi puta si krenuo potpuno iskreno radi Allaha i nije bilo te snage koja te je mogla zaustaviti, no vremenom si izgubio tu iskrenost u namjeri i krenuo si iz svoga hira, jer je tebi usfalilo zlata i najmanja snaga te je mogla zaustaviti.Bez truda tanka nafaka
U nekom mjestu bijahu otac i sin. Oba su bili učeni. Otac je bio jako vrijedan, a sin lijenčina. Otac ga je nagonio da radi, ukazujući mu na posljedice nerada i lijenosti, podsjećajući ga da nas Kur’an upućuje na rad riječima. “Ve en lejse lil-insani illa ma se’a” – “da za čovjeka nema ništa bolje od njegova rada i truda”. A sin odgovori, da je Allah, dž.š., zagarantovao svakom nafaku riječima. “Vema min dabbetin fil-erdi illa alallahi rizkuha”. Otac mu reče kako on zna za taj kur’anski ajet, ali je pitanje o kakvoj i kolikoj se zagarantovanoj nafaci radi. Sin i dalje osta pri svom.
Jednog dana sin izrazi želju da malo prohoda po svijetu i da proba ima li bolje nafake od babine. Putujući od mjesta do mjesta zadrži se u jednom gdje mu se život svidio. Kada je potrošio svu gotovinu, uvidi da ga niko ne prima i odluči da se vrati kući. U putu ga uhvati noć u jednoj šumi i on zanoći u jednom grmu. Rano se probudi i ugleda lisicu, koja je bila bolesna i jedva se dovukla do jednog grma, pa se tu savila i ležala, jer dalje nije mogla. Tada pomisli: “Ova lisica je bolesna, sama sebi nije u stanju pribaviti nafaku”, te ostade tu tri noći, da bi vidio hoće li ona doći do nafake. Nakon tri noći ugleda kurjaka kako nosi plijen u zubima i spušta nedaleko od lisice.
Kad ga je pojeo i dotjerao do kostiju odusta i ode. Lisica se s mukom dovuče do kostiju i počne jesti svoju nafaku. Poslije ovog doživljaja putnik nastavi put. Kada je stigao kući, upita ga otac gdje je bio i šta je doživio, te zašto se tako brzo vratio. Sin mu sve ispriča i na kraju i događaj o lisici i kurjaku, ističući da je on bio u pravu, da je Allah, dž.š., svakom zagarantovao nafaku, pa i onoj bolesnoj lisici. Otac mu na to odgovori: “E, moj sine, tačno je to da je Allah svakom zagarantovao nafaku, ama kakvu? Ti si se ugledao u onu bolesnu lisicu, koja je tek treći dan nešto okusila, i to iza drugog kosti oglodala, a što se nisi ugledao, sram te bilo, na kurjaka, koji je i sebe nahranio i drugom donio.”Zašto me mičeš sa prijestolja
Halifa Harun er-Rešid veoma je volio da razgovara sa Behlulom, čovjekom koji je posjedovao veoma dobru dušu i sa čijeg jezika su se prosipali biseri mudrosti.
Opet je jednog dana poželio da se nadje u muhabbetu sa njim. Poslao je vojnika koji ga je pozvao da dodje. Vojnik koji ode da ga pozove nadje Behlula kako spava. Odmah ga povuče za odjeću i reče mu:
-Ustani, o, dobri čovječe! Traži te halifa!…
Behlul lagahno otvori oči i u isto vrijeme se veoma naljuti. Htio je podučiti ove neznalice:
-O, ljudi, spustili ste me sa mjesta vladara!… Kojim pravom ste ovo učinili?
Njegove riječi zbuniše sve prisutne. Takodjer i halifa ne razumjede ove Behlulove riječi. Upitao ga je:
-O, znalče! Sa kakvog smo te to vladarskog mjesta skinuli?
Behlulove oči su se smiješile, uhvatio je priliku koju je čekao. Rekao je:
-O, sultanu! U snu sam sebe vidio kao vladara. Sjedio sam na prijestolju, oko mene su bili moji robovi, džarije, veziri i paše… Riječ mi je bila oštrija od mača, moja vlast prostirala se na svako mjesto… Probudili ste me baš u trenutku kada sam plivao u veličanstvenosti i tada mi iz ruke pobjegoše moje prijestolje i moja vlast!
Harun er-Rešid se nasmija i reče:
-O, dobi čovječe! Zar ne znaš da vladavina u snu nema nikakvog uticaja?
Taj Allahov istinski vojnik, koji je posjedovao veliko znanje, poput potoka zažubori i reče:
-O, Harune!… Kakve razlike ima izmedju moje i tvoje vladavine? Kada sam ja otvorio oči, pronašao sam život, a ako ti zatvoriš, zauvijek ćeš ostati bez sultanata… U tom slučaju, reci mi koji od ova dva sultanata nema uticaja?Ovu sam pricu davno procitala,al ne znam vise gdje,tako da cu je sad prepricati.
Krenula dva prijatelja na dalek put,obojica pobozni,ljudski,samo prvi je bio pobozan za sebe,dok je drugi volio svakom ocitavati sta je ispravno i kako sta treba raditi.I poslije duzeg puta dodju do jedne rijeke,kad tamo,a zena stoji lijepa ko san,bi i ona presla rijeku,treba i mora, al ne smije.Prvi,bez razmisljanja,uze zenu u narucje i ponese preko rijeke,a drugi samo suti i gleda.Kad predjose,spusti zenu i nastavi put sa svojim prijateljem.Prodje vremena i ovaj drugi vise ne moze da suti pa kaze:
-Bogati,da te pitam?Kako te nije stid i sram Boga?Ti tudju zenu uze i svojim rukama dira.
…..Nasmija mu se prijatelj.Ja uzeo,prenio i ostavio…a ti je mescini i sad nosas.Voda u mlijeku
Neki čovjek drž’o krave, a mlijeko prodavo. Bio je vrijedan i trudio se ali mu je pos’o i pored toga nekako potanko iš’o. On se požali jednom trgovcu, a ovaj mu reče da mu je mlijeko gusto pa da sipa pomalo vode, pa će bolje ići. Tako i bi.
Kako poče sipati vodu u mlijeko, poso mu krenu, i ubrzo zaima i zamali. Domalo spremi se i na hadž da krene.
U onaj vakat išlo se brodom do Džidde, pa na devama do Mekke i Medine. I on prisjede na brod sa ostalim hadžijama. Kako se dugo putovalo, hadžije su kratile vrijeme šetajući se po palubi i eglenišući, i prebirajući kese s parama, računajući šta će potrošit i šta će darova kupiti. Tako i onaj trgovac mlijekom sjede na palubu, pa izvadi kesu da se preračuna u parama; kad zaskoči se jedno majmunče, što su mornari s njim cirkuz izvodili, ter hlati onu kesu s parama pa uz užad i jedra pobježe i pope se na vrh brodskog jarbola.
Pa onda oni majmun, k’o kakav čojk, uze onu kesu s parama, otvori je, izvadi jedan po jedan dukat, okrene ga tamo i vamo, onjuši nosom, pa neki baci u more a neki vrati u kesu.
Sve to gledaše mornari i hadžije sa palube. Mornari se zaletiše da ga fataju, ali onaj hadžija ne dade, nego veli:
– Voda u vodu, a mlijeko na hadž!
U tome i onaj majmun, k’o čojk, zategnu kesu i baci je na palubu, a bio je skoro prepolovio.
Jah, šta ćeš! -
AuthorPosts
- You must be logged in to reply to this topic.