[emira-tekija]

#15205

Pristup -El-Fatiha
Mekka -7 ajeta

Sura1
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1.[b] Tebe, Allaha, Gospodara svjetova,
hvalimo,

2. Milostivog, Samilosnog,

3. Vladara Dana sudnjeg,

4. Tebi se klanjamo i od Tebe pomoc trazimo!

5. Uputi nas na pravi put,

6. na put onih kojima si milost Svoju darovao,

7. a ne onih koji su protiv sebe srdzbu izazvali, niti onih koji su zalutali![/b]

[emira-tekija]

#15206

Bedemi -Al-A’raf
Mekka -206 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Elif-lam-mim-sad.

2. Objavljujete ti se Knjiga -i neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe zbog nje da
njome opominjes i da vjernicima bude pouka.

3. Slijedite ono sto vam se od Gospodara vaseg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega,
nekog drugog kao zastitinika! -A kako vi malo pouku primate!

4. Koliko smo Mi samo gradova razorili! I kazna Nasa im je dolazila nocu i danju kad bi
prilegli,

5. a kada bi ih kazna Nasa zadesila, jadikovanje njihovo se svodilo samo na rijeci:
“Nasilnici smo, zaista bili!’

6. I sigurno cemo pitati one kojima smo poslanike slali, a pitacemo, doista, i poslanike,

7. i izlozicemo im, pouzdano, sve sto o njima znamo, jer Mi nismo odsutni bili.

8. Mjerenje toga dana bice pravedno: oni cija dobra djela prevagnu, oni ce sta zele
postici;

9. a oni cija dobra djela budu lahka, oni ce, zato sto dokaze Nase nisu priznavali,
stradati.

10. Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve sto je potrebno za zivot dali. -A
kako vi malo zahvaljujete!

11. Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: “Poklonite mu
se!” i oni su se poklonili, a Iblis nije; on nije htio da se pokloni.

12. “Zasto se nisi poklonio kad sam ti naredio?” -upita On. -“Ja sam bolji od njega;
mene si od vatre stvorio, a njega od ilovace” -odgovori on.

13. “E onda izlazi iz dzenneta” -rece On -, “ne prilici ti da u njemu prkosis; izlazi, ti si,
zaista od onih prezrenih!”

14. “Daj mi vremena do dana njihova ozivljenja!” -zamoli on.

15. “Daje ti se vremena!” -rece On.

16. “E zasto si odredio pa sam u zabludu pao”. -rece -, “kunem se da cu ih na Tvom
pravom putu presretati,

17. pa cu im sprijeda, i straga, i zdasna i slijeva prilaziti, i Ti ces ustanoviti da vecina njih
nece zahvalna biti!’

18. “Izlazi iz njega, poku|en i ponizen!’ -rece On. “Tobom i svima onima koji se budu
povodli za tobom doista ce dzehennem napuniti!

19. A ti, o Ademe, i zena tvoja u dzennetu stanujte i odakle gdje god hocete jedite,
samo se ovom drvetu ne priblizujte, da se prema sebi ne ogrijesite!”

20. I sejtan im poce bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila,
i rece: “Gospodar vas vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da
ne biste besmrtni bili”, –

21. i zaklinjase im se: “Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!’

22. I na prevaru ih zavede. A kad oni oni drvo okusise, stidna mjesta njihova im se
ukazase i oni po sebi dzennetsko lisce stavljati pocese. “Zar vam to drvo nisam
zabranio?! -zovnu ih Gospodar njihov -“i rekao vam: ‘sejtan vam je, zbilja, otvoreni
neprijatelj.’”

23. “Gospodaru nas”, – rekose oni -“sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostis i ne
smilujes nam se, sigurno cemo biti izgubljeni.”

24. “Izlazite” -rece On -“jedni drugima bicete neprijatelji! Na Zemlji cete boraviti i do
smrti ostati.

25. Na njoj cete zivjeti, na njoj cete umirati i iz nje ozivljeni biti” -rece On.

26. O sinovi Ademovi, dali smo vam odjecu koja ce pokrivati stidna mjesta vasa, a i
raskosna odijela, ali, odjeca cestitosti, to je ono najbolje. -To su neki Allahovi dokazi
da bi se oni opametili.

27. O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede sejtan kao sto je roditelje vase iz
dzenneta izveo, skinuvsi s njih odjecu njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao!
On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo ucinili sejtane
zastitnicima onih koji vjeruju.

28. A kada urade neko ruzno djelo, govore: “Zatekli smo pretke nase da to rade, a i
Allah nam je to zapovjedio.” Reci: “Allah ne zapovijeda da se rade ruzna djela! Zasto o
Allah ugovorite ono sto ne znate?”

29. Reci: “Gospodar moj nare|uje -pravednost. I obracajte se samo Njemu kad god
obavljate molitvu, i molite Mu se iskreno Mu ispovijedajuci vjeru! Kao sto vas je iz
nicega stvorio, tako ce vas ponovo ozivjeti.

30. On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zabludi ostavlja, jer oni, mjesto
Allaha, sejtane za zastitnike uzimaju i misle da dobro rade.

31. O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hocete da molitvu obavite! I jedite i pijte,
samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.

32. Reci: “Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna
jela?” Reci: “Ona su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih.” Eto,
tako Mi podrobno izlazemo dokaze ljudima koji znaju.

33. Reci: “Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdanu
primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da
o Allahu govorite ono sto ne znate.”

34. Svaki narod ima svoj kraj, i kad do|e njegov kraj, nece ga moci ni za tren jedan ni
odloziti ni ubrzati.

35. O sinovi Ademovi, kad vam izme|u vas samih budu dolazili poslanici koji ce vam
propise Moje objasnjavati, – onda se oni koji se budu Allaha bojali i dobra djela ciniti
nece nicega bojati niti ce bilo za cim tugovati;

36. a oni koji dokaze Nase budu poricali, i od njih se budu oholo okretali, bice stanovnici
u vatri, u njoj ce vjecno ostati.

37. Ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori lazi i ne priznaje Njegove
rijeci? Takvi ce dobiti sve ono sto im je zapisano. Ali kada im izaslanici Nasi do|u da
im dusu uzmu, upitace: “A gdje su oni kojima ste se, umjesto Allahu, klanjali?” -“Izgubili
su nam se” -odgovorice, i sami protiv sebe posvjedociti da su nevjernici bili.

38. “Ulazite u dzehennem s narodima, sa dzinnovima i ljudima koji su prije vas bili i
nestali!’ -reci ce On. I kad god neki narod u|e, proklinjace onaj za kojim se u
nevjerovanje poveo. A kad se svi u njemu iskupe, tada ce obican puk reci o
glavesinama svojim: “Gospodaru nas, ovi su nas u zabludu odveli, zato im podaj dvostruku
patnju u vatri!” -“Za sve ce biti dvostruka!” -reci ce On-, “ali vi ne znate.”

39. A glavesine ce reci obicnom puku: “Pa vi nemate nikakve prednosti pred nama!”
Zato iskusite patnju za ono sto ste radili.

40. Onima koji dokaza Nase budu poricali i prema njima se budu oholo odnosili -kapije
nebeske nece se otvoriti, i prije ce debelo uze kroz iglene usi proci nego sto ce oni u
dzennet uci. Eto tako cemo Mi gresnike kazniti.

41. U dzehennemu ce im lezaj i pokrivaci od vatre biti. Eto tako cemo Mi nevjernike
kazniti.

42. A oni koji budu vjerovali i dobra djela cinili -Mi nikog ne zaduzujemo mimo
njegovih mogucnosti -bice stanovnici dzenneta, u njemu ce vjecno ostati

43. Iz njihovih grudi cemo zlobu odstraniti; ispred njih ce rijeke teci, i oni ce govoriti:
“Hvaljen neka je Allah, koji nas je na pravi put uputio; mi ne bismo na pravom putu bili da
nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara naseg su zaista istinu donosili”, i njima ce se
doviknuti: “Taj dzennet ste u nasljedstvo dobili za ono sto ste cinili!”

44. I stanovnici dzenneta ce stanovnike vatre dozivati: “Mi smo nasli da je istinito ono
sto nam je Gospodar nas obecao, da li ste i vi nasli da je istinito ono cime vam je
Gospodar vas prijetio?” -“Jesmo!” -odgovorice. A onda ce jedan glasnik me|u njima
da ga i jedni i drugi cuju, viknuti: “Neka Allahovo prokletstvo ostane nad onima koji su se
prema sebi ogrijesili,

45. koji su od Allahova puta odvracali i nastojali da ga iskrive, i koji u onaj svijet nisu
vjerovali!”

46. Izme|u njih bice bedem, a na vrhovima ljudi koji ce svakog po obiljezju njegovom
poznati. I oni ce stanovnicima dzenneta viknuti: “Mir vama!” -dok jos ne u|u u nj, a
jedva ce cekati.

47. A kada im pogledi skrenu prema stanovnicima dzehennema, uzviknuce: “Gospodaru
nas, na daj nam da budemo s narodom gresnim!”

48. Oni koji ce po vrhovima bedema biti zovnuce neke ljude, koje ce po obiljezju
njihovom poznati, i reci ce: “sta vam koristi ono sto ste zgrtali i to sto ste se oholo
drzali?

49. Zar nisu ovo oni za koje ste se zaklinjali da ih Allahova milost nece stici?” -a Allah
im je rekao: “U|ite u dzennet, nikakva straha za vas nece biti, i ni za cim vi necete
tugovati!”

50. I stanovnici vatre dozivace stanovnike dzenneta: “Prolijte na nas vode ili nesto od
onoga cime vas je Allah obdario!” -a oni ce reci: “Allah je to dvoje nevjernicima
zabranio,

51. kojima je vjera njihova bila igra i zabava i koje je zivot na Zemlji bio obmanuo.
“Sada cemo Mi njih zaboraviti, zato sto su zaboravljali da ce na ovaj Dan pred Nama
stajati i zato sto su dokaze Nase poricali.”

52. A Mi ovima Knjigu objavljujemo, koju smo kako Mi znamo objasnili, da bude
putokaz i milost ljudima koji budu vjerovali.

53. cekaju li oni da se obistine prijetnje njene? Onoga dana kada se obistine, reci ce
oni koji su na njih prije zaboravili: “Istinu su poslanici Gospodara naseg donosili! Da nam
je zagovornika kakva, pa da se za nas zauzme ili da nam je da budemo vraceni, pa da
postupimo drukcije nego sto smo postupili!” Ali, oni su sami sebe upropastili, a nece im
biti ni onih koje su izmisljali.

54. Gospodar vas je Allah, koji je nebesa i Zemlju u sest vremenskih razdoblja stvorio, a
onda svemirom zagospodario; On tamom noci prekriva dan, koji ga u stopu prati, a
Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja!
Uzvisen neka je Allah, Gospodar svjetova!

55. Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previse glasno
mole.

56. I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa
strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela cine.

57. On je Taj koji salje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu
teske oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njega kisu spustimo i
ucinimo da uz njenu pomoc rastu plodovi svakovrsni; isto cemo tako mrtve ozivjeti,
opametite se!

58. U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s
mukom. Eto, tako Mi, na razne nacine, ponavljamo dokaze ljudima koji zahvaljuju.

59. Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. “O narode moj,” -govorio je on -“Allahu se
klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plasim za vas patnje na
Velikom danu!’

60. A glavesine naroda njegova su odgovarale: “Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi.”

61. “O narode moj,” -govorio je on -” nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik
Gospodara svjetova;

62. poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i svako dobro vam zelim; a ja od Allaha
znam ono sto ne znate vi.

63. Zar vam je cudno sto vam pouka od Gospodara vaseg dolazi po covjeku, jednom
od vas, da vas opominje, da biste se grijeha klonili i pomilovani bili?”

64. Ali, oni su ga laznim smatrali, pa smo njega i one koji su bili uz njega u la|i spasili, a
one koji u dokaze Nase nisu vjerovali -potopili; uistinu, oni su pravi slijepci bili.

65. A Adu -njegova brata Huda. “O narode moj,” -govorio je on -“Allahu se klanjajte,
vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?”

66. Glavesine naroda njegova, koje nisu vjerovale, odgovarale su: “Mi smatramo da si ti
doista neznalica i mi mislimo da si ti zaista lazac”.

67. “O narode moj”, – govorio je on -“nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova
poslanik;

68. dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik.

69. Zar vam je cudno sto vam pouka od Gospodara vaseg dolazi po covjeku, jednom
od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda ucinio; to
sto ste krupna rasta -Njegovo je djelo. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove
blagodati, da biste postigli ono sto budete zeljeli.”

70. “Zar si nam dosao zato da se jedino Allahu klanjamo, a da one kojima su se klanjali
preci nasi napustimo? -govorili su oni . “Ucini da nas sna|e to cime nam prijetis, ako je
istina to sto govoris!”

71. “Vec ce vas stici kazna i gnjev Gospodara vaseg!’ -govorio je on. “Zar sa mnom
da se prepirete o imenima nekakvim kojima ste ih vi i preci vasi nazvali, a kojima Allah
nikakav dokaz nije objavio? Zato cekajte, i ja cu s vama cekati!’

72. I Mi smo iz milosti Nase njega i one koji su bili uz njega spasili, a do posljednjeg
istrijebili one koji dokaze Nase nisu priznavali i koji nisu vjerovali.

73. A Semudu -njegova brata Saliha. “O narode moj,” -govorio je on -“Allahu se
klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znak od Gospodara vaseg: ova
Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte
je pa da vas patnja nesnosna stigne!

74. I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji
nastanio; u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima kuce klesete. I neka su vam
uvijek na umu Allahove blagodati, i ne cinite zlo po Zemlji nered praveci!”

75. A glavesine naroda njegova, one koje su se oholile, upitase potlacene, one me|u
njima koji su vjerovali: “Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?” -“Mi,
uistinu, vjerujemo u sve ono sto je po njemu objavljeno” -odgovorise oni.

76. “A mi, doista, ne vjerujemo u to u sto vi vjerujete” -rekose oni koji su bili oholi.

77. I zaklase onu kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslusase i rekose: “O Salihu,
ucini da nas sna|e to cime prijetis, ako si poslanik.”

78. I zadesi ih strasan potres i oni u zemlji svojoj osvanuse mrtvi, nepomicni,

79. a on ih je vec bio napustio i rekao: “O narode moj, prenio sam vam poslanicu
Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominju.”

80. I Luta -kad rece narodu svome: “Zasto cinite razvrat koji niko prije vas na svijetu
nije cinio?

81. Vi sa strascu prilazite muskarcima, umjesto zenama. Ta vi ste narod koji sve granice
zla prelazi!”

82. A odgovor naroda njegova glasio je: “Istjerajte ih iz grada vaseg, oni su
ljudi-cistunci!”

83. I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim zene njegove; ona je ostala sa onima
koji su kaznu iskusili.

84. I na njih smo kisu spustili, pa pogledaj kako su razvratnici skoncali.

85. A Medjenu -njegova brata suajba. “O narode moj”, – govorio je on -“Allahu se
klanjajte, vi drugog boga osim njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara
vaseg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na
Zemlji ne remetite kad je vec na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas ako vjerujete.

86. I ne postavljajte zasjede na ispravnom putu, prijeteci i od Allahova puta
odvracajuci one koji u Njega vjeruju, zeleci krivi put. I sjetite se kada vas je bilo malo
i da vas je On umnozio, a pogledajte kako su skoncali oni koji su nered pravili.

87. I ako jedni od vas vjeruju u ono sto je po meni poslano, a drugi ne vjeruju, pa
pricekajte dok nam Allah ne presudi, jer On je sudija najbolji!”

88. Glavesine naroda njegova, one koje su bile ohole, rekose: “Ili cete bezuvjetno vjeru
nasu prihvatiti, ili cemo mi, o suajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada naseg
istjerati.” -“Zar i protiv nase volje?” -rece on.

89. “Ako bismo vjeru vasu prihvatili nakon sto nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo
laz iznijeli. Mi ne treba da je prihvacamo, to nece Allah, Gospodar nas, jer Gospodar
nas znanjem Svojim sve obuhvaca; u Allaha se uzdamo! Gospodaru nas, Ti presudi nama
i narodu nasem, Ti si sudija najpravedniji!”

90. A glavesine naroda njegova, one koje nisu vjerovale, rekose: “Ako po|ete za
suajbom, bicete sigurni izgubljeni.”

91. I zadesi ih potom strasan potres i oni osvanuse u zemlji svojoj mrtvi, nepomicni.

92. Oni koji su smatrali suajba lascem -kao da nikada u njoj nisu ni bili; oni koji su
smatrali suajba lascem, oni su nastradali.

93. A on ih je vec bio napustio i rekao: “O narode moj, prenio sam vam poslanice
Gospodara svoga, i savjetovao vas, pa zasto da tugujem za narodom nevjernickim?!”

94. I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da stanovnike njegove
neimastinom i bolescu nismo kaznili da bi se pokajali.

95. Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi 96. umnozili i rekli: “I nase
su pretke poga|ale i zalosti i radosti!” -i tada bismo ih, da oni ne predosjete,
neocekiano kaznili.

96. A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i
s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kaznjavali za ono sto su zaradili.

97. A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Nasa kazna nece snaci nocu dok
budu spavali?

98. Ili su stanovnici sela i gradova sigurni da ih nasa kazna nece stici danju dok se budu
zabavljali?

99. Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod
kome propast predstoji.

100. Zar nije jasno onima koji naslje|uju zemlju prijasnjih stanovnika njezinih da cemo i
njih, ako budemo htjeli, zbog grijehova njihovih kazniti i srca njihova zapecatiti, pa savjet
nece poslusati.

101. O tim gradovima Mi ti neke doga|aje njihove kazujemo. Poslanici njihovi su im
jasne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli da povjeruju u ono u sto prije nisu vjerovali. Eto
tako Allah srca nevjernika zapecati, –

102. a Mi smo znali da se vecina njih zavjeta nece drzati, i znali smo da ce vecinom,
doista, gresnici biti.

103. Zatim smo, poslije njih, poslali Musaa faraonu i glavesinama njegovim sa dokazima
Nasim, ali oni u njih nisu povjerovali, pa pogledaj kako su skoncali oni koji su nered
cinili.

104. I Musa rece: “O faraone, je sam poslanik Gospodara svjetova!

105. Duznost mi je da o Allahu samo istinu kazem. Donio sam vam jasan dokaz od
Gospodara vaseg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!”

106. “Ako si donio kakav dokaz” -rece, “pokazi ga, ako istinu govoris”.

107. I on baci svoj stap -kad on prava zmijurina;

108. i izvadi ruku svoju -ona za prisutne postade bijela.

109. Glavesine naroda faraonova povikase: “Ovaj je, doista, vjest carobnjak,

110. on hoce da vas izvede iz zemlje vase, pa sta predlazete?”

111. “Zadrzi njega i brata njegova: – rekose, – “a posalji u gradove one koji ce skupljati,

112. preda te ce sve vjeste carobnjake dovesti”.

113. I faraonu carobnjaci do|ose. “Da li cemo, doista, nagradu dobiti ako budemo
pobjednici?” -upitase.

114. “Da”, – rece -“i bicete mi, zaista, bliski”.

115. “O Musa”, – rekose onda -“hoces li ti ili cemo mi baciti?”

116. “Bacite vi” – rece on. I kad oni bacise, oci ljudima zacarase i jako ih prestrasise, i
vradzbinu veliku priredise.

117. I Mi naredismo Musau: “Baci stap svoj!” -i on odjednom proguta sve ono cime su
oni bili obmanu izveli.

118. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lazno ono sto su oni priredili,

119. i tu oni bijahu pobje|eni i ostadose ponizeni,

120. a carobnjaci se licem na tle bacise.

121. “Mi vjerujemo u Gospodara svjetova” – povikase,

122. “Gospodara Musaova i Harunova!”

123. “Zar da mu povjerujete prije nego sto vam ja dozvolim!” -viknu faraon. -“Ovo je,
uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli.
Zapamticete vi!

124. Izosjecacu vam, sigurno, ruke vase i noge vase unakrst, a onda ce vas sve
razapeti!”

125. A oni rekose: “Mi cemo se, doista, Gospodaru nasem vratiti!

126. Ti nam zamjeras samo to sto smo u dokaze Gospodara naseg povjerovali kada su
nam oni dosli. Gospodaru nas, daj nam snage da izdrzimo i da kao vjernici umremo!’

127. A glavesine naroda faraonova rekose: “Zar ces ostavi Musaa i narod njegov da
nered u zemlji pravi i da tebe i bozanstva tvoja napusti?” -On rece: “Ubijacemo musku
djecu njihovu, a zensku cemo im ostavljati u zivotu; mi, uistinu, vladamo njima”,

128. Musa rece narodu svome: “Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, zemlja
je Allahova, On je daje u naslije|e kome On hoce od robova Svojih; a lijep ishod ce
biti za one koji se budu Allaha bojali”.

129. “Zlostavljani smo” -rekose oni -“prije nego sto si nam dosao, a i nakon sto si nam
dosao!” A Musa rece: “Gospodar vas ce neprijatelja vaseg unistiti, a vas nasljednicima
na Zemlji uciniti, da bi vidio kako cete postupati.

130. I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili.

131. I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: “Ovo smo zasluzili”, a kad bi ih snasla kakva
nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali. Ali ne! Njihova
nevolja je od Allaha bila, samo sto vecina njih nije znala!

132. I govorili su: “Kakav god dokaz da nam doneses da nas njime opcaras, mi ti
necemo vjerovati!”

133. Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i zabe, i krv -sve jasna
znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovacki su bili.

134. I kada bi ih zadesila nevolja, govorili bi: “O Musa, moli se, u nase ime, Gospodaru
svome -onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodi nevolje, mi cemo, zaista
vjerovati i s tobom sinove Israilove sigurno poslati”.

135. I posto bismo ih nevolje oslobodili -do vremena do kojeg im je bilo odre|eno da
je podnose, – oni bi, odjednom, obecanje prekrsili.

136. Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su znamenja Nasa poricali i prema
njima ravnodusni bili,

137. a potlacenom narodu dadosmo u naslje|e istocne i zapadne krajeve zemlje koju
smo blagoslovili, i lijepo obecanje Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno
-zato sto su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono sto su faraon i narod njegov sagradili i
ono sto su podigli.

138. I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni nai|ose na narod koji se
klanjao kumirima svojim “O Musa,” -rekose -“napravi i ti nama boga kao sto i oni imaju
bogove!” -“Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!” -rece on.

139. “Zaista ce biti ponisteno ono sto ovi ispovjedaju i beskorisno ce im biti ono sto
rade.

140. Zar da vam, pored Allaha, trazim drugog boga, o On vas je iznad ostalog svijeta
uzdigao?”

141. I posto smo vas Mi od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas neizmjerno mucili: musku
djecu su vasu ubijali, a zensku vam u zivotu ostavljali, – to je bilo tesko iskusenje
Gospodara vaseg -,

142. Mi odredismo da cas susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noci, i
dopunismo ih jos sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za
cetrdeset noci. A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: “Zastupaj me u narodu
mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!”

143. I kad Nam Musa do|e u odre|eno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov
progovori, on rece: “Gospodaru moj, ukazi mi se da Te vidim!” -“Ne mozes Me
vidjeti” -rece -, “ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjeces
Me!” I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se
onesvijescen strovali. cim se osvijesti, rece: “Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam
vjernik prvi!”

144. “O Musa”, – rece On -“Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom
svojim i govorom Svojim. Ono sto ti dajem uzmi i zahvalan budi!”

145. I Mi mu na plocama napisasmo pouku za sve, i objasnjenje za svasta. “Primi ih
svojski, a narodu svome zapovjedi da se pridrzava onoga sto je u njima ljepse!” A
pokazacu vam i zemlju gresnika.

146. Odvraticu od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili.
I kakav god oni dokaz vide nece ga vjerovati: ako vide pravi put -nece ga kao put
prihvatiti, a ako vide stranputicu -kao put ce je prihvatiti. To zato sto ce dokaze Nase
poricati i sto ce prema njima ravnodusni biti.

147. A onima koji dokaze nase ne budu priznavali i koji u susret na onom svijetu ne budu
vjerovali, bice ponistena djela njihova. Zar ce biti drukcije kaznjeni nego ako su radili?

148. I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je
rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravim ne vodi? Oni ga prihvatise
i prema sebi se ogrijesise.

149. I posto se poslije gorko pokajase i uvidjese da su zabludjeli, oni rekose: “Ako se
Gospodar nas na nas ne sazali i ako nam ne oprosti, doista cemo biti izgubljeni!”

150. A kad se Musa srdit i zalostan narodu svome vrati, povika: “Kako ste tako ruzno
poslije odlaska moga postupali! Zasto ste pozurili i o nare|enje Gospodara svoga se
oglusili?” -i ploce baci, i brata svoga za kosu dohvati i poce ga vuci sebi. “O sine
majke moje,” -rece Harun -“narod nije nimalo do mene drzao i umalo me nije ubio;
nemoj da mi se svete dusmani i ne smatraj me jednim od onih koji su se prema sebi
ogrijesili.”

151. “Gospodaru moj,” -zamoli Musa -“oprosti meni i bratu mome i ucini da budemo
pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!”

152. One koji su tele prihvatili stici ce kazna Gospodara njihova i ponizenje jos na
ovom svijetu; tako Mi kaznjavamo one koji kuju lazi.

153. A onima koji r|ava djela rade, pa se poslije pokaju i vjernici postanu, Gospodar
tvoj ce, poslije toga, sigurno oprostiti i samilostan biti.

154. I kad Musaa srdzba minu, on uze ploce na kojima je bilo ispisano uputstvo na
pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje.

155. I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi da u odre|eno vrijeme stanu pred
Nas. A kad ih zadesi potres, on rece: “Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mene
unistiti jos prije. Zar da nas unistis zbog onoga sto su uradili bezumnici nasi? To je samo
iskusenje Tvoje kojim Ti, koga hoces, u zabludi ostavljas, a kome hoces, na pravi put
ukazujes; Ti si Gospodar nas, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti prastas najvise;

156. I dosudi nam milost na ovom svijetu, i na onom svijetu, – mi se, vracamo Tebi!” –
“Kaznom Svojom Ja kaznjavam koga hocu” -rece On -, ” a milost Moja obuhvaca
sve; dacu je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, I onima koji u dokaze Nase
budu vjerovali,

157. onima koji ce slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji nece znati ni da cita ni da pise,
kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indzilu, zapisana nalaze, koji ce od njih traziti da cine
dobra djela, a od odvratnih odvracati ih, koji ce im lijepa jela dozvoliti, a ruzna im
zabraniti, koji ce ih tereta i teskoca koje su oni imali osloboditi. Zato ce oni koji budu u
njega vjerovali, koji ga budu podrzavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili –
postici ono sto budu zeljeli.

158. Reci: “O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i
na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On zivot i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i
Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna da cita i pise, koji vjeruje u Allaha i rijeci
Njegove; njega slijedite -da biste na pravom putu bili!”

159. U narodu Musaovu ima ljudi koji na istinu upucuju i koji prema njoj pravedno sude.

160. I Mi smo ih na dvanaest rodova podijelili, i Musau smo objavili, kad mu je narod
njegov vode zatrazio: “Udari stapom svojim po stijeni!” -i iz nje je dvanaest vrela
provrelo, svaki rod je znao vrelo iz kog ce piti. I Mi smo im od oblaka hlad pravili i manu
i prepelice im davali: “Jedite lijepe stvari kojima vas opskrbljujemo!” Oni nisu Nama
nepravdu ucinili, sami su sebi nepravedni bili.

161. A kada im je bilo receno: “Nastanite se u ovom gradu i jedite odakle hocete i
recite: ‘Oprosti!’ a na kapiju u|ite glava pognutih -oprosticemo vam grijehe vase, a
onima koji dobra djela cine dacemo i vise”, –

162. onda su oni nepravedni me|u njima zamijenili drugom rijec koja im je bila recena, i
Mi smo na njih s neba kaznu spustili zato sto su stalni nepravedni bili.

163. I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise o suboti krsili: kada su
im ribe, na oci njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im
nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskusenje dovodili zato sto su stalno grijesili.

164. A kad neki od njih rekose: “Zasto opominjete narod koji ce Allah unistiti ili ga
teskim mukama namuciti?” -oni odgovorise: “Da bismo se pred Gospodarem vasim
opravdali i da bi se oni grijeha klonili.”

165. I kada zaboravise ono cime su bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od
navaljalih djela odvracali, a teskom kaznom kaznismo gresnike, zato sto su stalno u
grijehu bili.

166. I posto su oni bahato odbili da se okane onoga sto im se zabranjivalo, Mi smo im
rekli: “Postanite majmuni prezreni!”

167. I Gospodar tvoj obznani da ce do Smaka svijete prepustati nad njima vlast nekome
ko ce ih najgori nacin tlaciti. Gospodar tvoj je, doista, brz kad kaznjava, a On oprasta
i samilostan je.

168. I Mi smo ih po Zemlji kao narode raspodijelili: ima ih dobrih, a i onih koji to nisu; i u
dobru i u zlu smo ih provjeravali da bi se opametili.

169. I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice
ovoga prolaznog svijeta, i govorila: “Bice nam oprosteno!” A ako bi im opet dopalo saka
tako nesto, opet bi to cinili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi -a oni citaju ono sto je u
njoj -da ce o Allahu samo istinu govoriti. Onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone;
opametite se!

170. A oni koji se cvrsto drze Knjige i koji obavljaju molitvu -pa, Mi doista necemo
dopustiti propadne nagrada onima koji cine dobra djela.

171. A kada smo iznad njih brdo podigli, – cinilo se kao oblak -, oni su bili uvjereni da
ce na njih pasti. “Prihvatite odlucno ono sto smo vam dali, i naka vam je na umu ono sto
je u njemu -da biste bili pobozni!”

172. I kad je Gospodar tvoj iz kicmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i
zatrazio od njih da posvjedoce protiv sebe: “Zar Ja nisam Gospodar vas?” -oni su
odgovarali: “Jesi, mi svjedocimo” -i to zato da na sudnjem danu ne reknete: “Mi o
ovome nista nismo znali”,

173. Ili da ne reknete: “Nasi preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo
pokoljenje poslije njih. Zar ces nas kazniti za ono sto su lazljivci cinili?”

174. I tako, eto, Mi opsirno iznosimo dokaze, da bi oni dosli sebi.

175. I kazi im vijest o onome kome smo dokaze Nase dali, ali koji se od njih udaljio pa
ga je sejtan dostigao, i on je zalutao.

176. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za
svojom strascu krenuo. Njegov slucaj je slucaj kao psa: ako ga potjeras on isplazena
jezika dahce, a ako ga se okanis on opet dahce. Takvi su ljudi koji Nase dokaze
smatraju laznim; zato kazuj doga|aje da bi oni razmislili.

177. Los su primjer ljudi koji ne priznaju Nase dokaze, oni zlo cine sami sebi.

178. Kome Allah ukaze na pravi put -bice na pravom putu, a koga ostavi u zabludi –
taj ce izgubljen biti.

179. Mi smo za dzehennem mnoge dzinnove i ljude stvorili; oni pameti imaju -a njima
ne shvacaju, oni oci imaju -a njima ne vide, oni usi imaju -a njima ne cuju; oni su kao
stoka, cak i gori – oni su zaista nemarni.

180. Allah ima najljepsa imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskrecu
Njegova imena -kako budu radili, onako ce biti kaznjeni!

181. A me|u onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upucuju istini i koji prema njoj
pravedno sude.

182. A one koji nase rijeci poricu Mi cemo malo po malo, a da oni nece ni znati, u
propast voditi.

183. i davacu im vremena, obmana Moja doista je trajna.

184. Pa zasto oni ne razmisle da njima poslani poslanik nije lud; on samo otvoreno
opominje.

185. I zasto oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome sto je On stvorio,
i da im se, mozda, kraj njihov primakao? Pa u koje ce rijeci, ako ne u Kur’an
vjerovati?

186. Koga Allah u zabludi ostavi, niko ga ne moze na pravi put uputiti! On ce ih ostaviti
da u nevjerstvu svome lutaju.

187. Pitaju te o Smaku svijeta kada ce se zbiti. Reci: “To zna jedino Gospodar moj, On
ce ga u njegovo vrijem otkriti, a tezak ce biti nebesima i Zemlji, sasvim neocekivano
ce vam doci”. Pitaju te kao da ti o njemu nesto znas. Reci: “To samo Allah zna, ali
vecina ljudi ne zna”.

188. Reci; “Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu stetu
otkloniti; biva onako kako Allah hoce. A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga
dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima
koji vjeruju.”

189. On je taj koji vas od jednog covjeka stvara -a od njega je drugu njegovu stvorio
da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad
joj je ono otezalo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: “Ako nam darujes
zdrava potomka, bicemo, zaista zahvalni!”

190. I kad im je On darovao zdrava potomka, poslije su potomci njihovi izjednacili druge
s Njim u onome sto im On daje -a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju
ravnim!

191. Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu nista da stvore, i sami su stvoreni,

192. i koji im ne mogu pomoci niti mogu da pomognu sebi?

193. A ako ih zamolite da vas na pravi putu upute, nece vam se odazvati; isto vam je
pozivali ih ili sutjeli.

194. Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi im se
klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu govorite!

195. Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima hvataju, imaju li oci da njima
gledaju, ili usi da njima cuju? Reci: “Zovite bozanstva vasa, pa protiv mene kakvo
hocete lukavstvo smislite i ne odugovlacite,

196. moj zastitnik je Allah koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine”.

197. A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate, ne mogu ni vama ni sebi pomoci.

198. A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne cuju; vidis ih kao da te gledaju,
ali oni ne vide.

199. Ti sa svakim -lijepo! i trazi da se cine dobra djela, a neznalica se kloni!

200. A ako sejtan pokusa da te na zlo navede, ti potrazi utociste u Allaha, On uistinu
sve cuje i zna.

201. Oni koji se Allaha boje, cim ih sablazan sejtanska dodirne, sjete se, i odjednom
do|u sebi,

202. dok prijatelje sejtanove sejtani podrzavaju u zabludi i oni ne dolaze sebi.

203. Kad im nijedan ajet ne doneses, oni govore: “Zasto ga sam ne izmislis!” -Reci: “Ja
slijedim samo ono sto mi Gospodar moj objavljuje. Ovo su jasni dokazi od Gospodara
vaseg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju.

204. A kad se uci Kur’an, vi ga slusajte i sutite da biste bili pomilovani.”

205. I spominji Gospodara svoga ujutro i navece u sebi, ponizno i sa strahopostovanjem
i ne podizuci jako glas, i ne budi nemaran, –

206. oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu se klanjaju; samo Njega
hvale i samo pred Njim licem na tle padaju.

[emira-tekija]

#15207

Grom -Ar-Ra’d
Medina -43 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Elif-lam-mim-ra. Ovo su ajeti Knjige! A ono sto ti se objavljuje od Gospodara tvoga
istina je, ali vecina ljudi nece da vjeruje.

2. Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao, i onda svemirom zavladao, i Sunce i
Mjesec potcinio, svako se krece o roka odre|enog; On upravlja svim i potanko izlaze
dokaze da biste se uvjerili da cete pred Gospodara svoga stati.

3. On je Zemlju ravnom ucinio i na njoj nepomicne planine i rijeke stvorio i od svakog
ploda po par, musko i zensko, dao; On dan zastire nocu. To su doista dokazi ljudima
koji razmisljaju.

4. Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima granice i basca ima lozom zasa|enih, i
njiva, i palmi sa vise izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih
cinimo ukusnijim od drugih. To su doista dokazi ljudima koji pameti imaju.

5. A ako se cudis, pa – cudo su rijeci njihove: “Zar cemo, zaista, kad zemlja
postanemo, biti stvoreni ponovo?” Oni ne vjeruju u Gospodara svoga; na njihovim
vratovima bice sindziri i oni ce stanovnici dzehennema biti, u njemu ce vjecno ostati.

6. Oni traze od tebe prije kaznu nego milost, a bilo je kazni i prije njih. Gospodar tvoj
ljudima prasta i uprkos zulumu njihovu, ali Gospodar tvoj doista i strahovito kaznjava.

7. A oni koji ne vjeruju govore: “Zasto mu Gospodar njegov ne posalje cudo?” Tvoje je
da opominjes, a svaki narod je imao onoga ko ga je na pravi put upucivao.

8. Allah zna sta svaka zena nosi i koliko se materice stezu, a koliko se sire; u Njega sve
ima mjeru;

9. On zna nevidljivi i vidljivi svijet, On je Velicanstveni i Uzviseni;

10. za Njeg je jednak od vas onaj koji tiho govori i onaj koji to glasno cini, onaj koji se
nocu skriva i onaj koji po danu hodi.

11. Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, – po Allahovu nare|enju nad
njim bde. Allah nece izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah
hoce da jedan narod kazni, niko to ne moze sprijeciti; osim Njega nema mu zastitinika.

12. On vam pokazuje munju da se uplasite i ponadate, i On stvara teske oblake.

13. I grmljavine velica i hvali Njega, a i meleki, iz strahopostovanja prema Njemu; On
salje gromove i udara njima koga hoce, – i opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve
moze.

14. Samo se Njemu mozete moliti! A oni kojima se pored Njega mole -nece im se
odazvati, kao sto ni voda nece stici u usta onome koji prema njoj samo dlanove svoje
pruzi; molitva nevjernika je stvar izgubljena.

15. Allahu se pokorava sve sto je na nebesima i na Zemlji, htjeli ili ne htjeli, a i sjene
njihove, ujutro i u sumrak.

16. Reci: “Ko je Gospodar nebesa i Zemlju?” -i odgovori: “Allah!” Reci: “Pa zasto ste
onda umjesto Njega kao zastitnike prihvatili one koji sami sebi ne mogu neku korist
pribaviti niti od sebe kakavu stetu otkloniti?” Reci: “Zar su jednaki slijepac i onaj koji vidi,
ili, zar su isto tmine i svjetlo, ili, zar oni koje su ucinili Allahu ravnim stvaraju kao sto On
stvara, pa im se stvaranje cini slicno?” Reci: “Allah je stvoritelj svega i On je Jedni i
Svemocni.”

17. On spusta kisu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji
plivaju po povrsini. I ono sto ljudi tope na vatri u zelji da dobiju nakit ili oru|e ima
tako|e otpatke, slicne onima. -Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu; otpaci se
odbacuju, dok ono sto koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto, Allah objasnjava
primjere.

18. Onima koji se Gospodaru svome odazovu -nagrada najljepsa, a onima koji Mu se ne
odazovu -kad bi sve sto je na Zemlji njihovo bilo, i jos toliko, rado bi se time otkupili.
Njih ceka mucno polaganje racuna; prebivaliste njihovo bice dzehennem, a grozna je
on postelja!

19. Zar je onaj koji zna da je istina ono sto ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj
koji je slijep? A pouku samo razumom obdareni primaju:

20. oni koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i ne krse obecanje;

21. i oni koji postuju ono sto je Allah naredio da se postuje i Gospodara svoga se boje i
obracuna mucnog plase;

22. i oni koji trpe da bi postigli naklonost Gospodara svoga, i koji molitvu obavljaju, i koji
od onoga sto im Mi dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji dobrim zlo uzvracaju -njih
ceka najljepse prebivaliste,

23. edenski vrtovi u koje ce uci oni i roditelji njihovi i zene njihove i porod njihov -oni
koji su bili cestiti -i meleki ce im ulaziti na svaka vrata:

24. “Mir neka je vama, zato sto ste trpjeli, a divno li je najljepse prebivaliste!’

25. A oni koji ne ispunjavaju duznosti prema Allahu, iako su se na to cvrsto obavezali, i
kidaju ono sto je Allah naredio da se postuje, i cine nered na zemlji -njih ceka
prokletstvo i najgore prebivaliste!

26. Kome hoce, Allah daje u obilju, i uskracuje. Oni se raduju zivotu na ovom svijetu,
a zivot na ovom svijetu prema onom svijetu samo je prolazno uzivanje.

27. Nevjernici govore: “Zasto mu Gospodar njegov ne posalje cudo?” Reci: “Allah
ostavlja u zabludi onoga koga On hoce, a k Sebi upucuje onoga ko Mu se pokajnicki
obraca,

28. one koji vjeruju i cija se srca, kad se Allah pomene, smiruju -a srca se doista, kad
se Allah pomene smiruju!

29. Onima koji vjeruju i cine dobra djela -blago njima, njih ceka divno prebivaliste!

30. I tako smo te poslali narodu prije kojeg su bili i nestali drugi narodi, da im kazujes ono
sto ti objavljujemo, jer oni u Milostivog ne vjeruju. Reci: “On je Gospodar moj, nema
boga osim Njega, u Njega se uzdam i Njemu se obracam!”

31. Kad bi se kakvim Kur’anom brda pokrenula ili zemlja iskomadala ili mrtvi dozvali;
Allahu pripada sve! A zar ne znaju vjernici da bi Allah, kad bi samo htio, sve ljude na
pravi put uputio. A nevjernike ce nesreca neprestano poga|ati ili ce se u blizini mjesta
njihova doga|ati, zbog onoga sto rade, – sve doke se Allahova prijetnja ne ispuni. Allah
ce, sigurno, odrzati obecanje.

32. I prije tebe se poslanicima rugalo, pa sam Ja onima koji nisu vjerovali vremena
ostavljao, i poslije sam ih kaznjavao, a kakva je samo bila kazna Moja!

33. Zar Allahu, koji nad svakim bdi, sto god uradi, zar da Njemu druge smatraju ravnim?
Reci: “Opisite ih!” Zar vi hocete da Njega ucite, kao da On ne zna sta ima na Zemlji, ili
ih vi samo tako nazivate? Onima koji ne vjeruju cini se lijepim spletkarenje njihovo, i oni
su s pravog puta zalutali. A onaj koga Allah u zabludi ostavi nece imati nikoga da ga na
pravi put uputi.

34. Oni ce se u zivotu na ovom svijetu muciti, ali ce patnja na onom svijetu sigurno
teza biti, od Allaha ih niko nece obdraniti.

35. Ovakav dzennet obecan je onima koji se budu Allaha bojali: vrtovi s rijekama, s
plodovima kojih uvijek ima i s trajnom hladovinom; to ce biti nagrada onima koji se budu
zla klonili, a nevjernicima ce kazna vatra biti.

36. Neki od onih kojima smo dali Knjigu raduju se svemu sto objavljujemo tebi, ali neki
protivnici ne priznaju nesto od Objave. Reci: “Meni je nare|eno da se samo Allahu
klanjam i da Njemu nikoga ravnim ne smatram; Njemu ja pozivam i Njemu se vracam.”

37. I Mi ga tako kao mudrost objavljujemo na arapskom jeziku. A ako bi ti povla|ivao
zeljama njihovim, nakon sto ti je dosla spoznaja, ti ne bi imao ni zastitnika ni branitelja od
Allaha.

38. I prije tebe smo poslanike slali i zene i porod im davali. I nijedan poslanik nije donio
ni jedno cudo sobom, vec Allahovom voljom. Svako doba imalo je Knjigu,

39. Allah je dokidao sta je htio, a ostavljao sta je htio; u Njega je glavna Knjiga.

40. Bilo da ti pokazemo dio onoga cime im prijetimo bilo da ti zivot oduzmemo, tvoje
je da objavljujes, a Nase da trazimo polaganje racuna.

41. Zar oni ne vide da im Mi zemlju suzavamo umanjujuci joj pogranicne oblasti? A
Allah sudi! niko ne moze presudu Njegovu pobiti, i On brzo racun svidi.

42. Spletke su pleli i oni prije njih, samo, Allah je Gospodar svih spletki; On zna sta svako
zasluzuje. A nevjernici ce sigurno saznati koga ceka najljepse boraviste.

43. Oni koji ne vjeruju govore: “Ti nisi poslanik!” Reci: “Meni i vama dovoljan ce biti kao
svedok Allah, i Onaj koji zna sta je Knjiga”.

[emira-tekija]

#15208

Merjema
Mekka -98 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Kaf-ha-ja-ajin-sad.

2. Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau,

3. kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo,

4. i rekao: “”Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nisam, kad
sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao.

5. Bojim se ro|aka svojih po krvi poslije mene, a zena mi je nerotkinja, zato mi pokloni
od Sebe sina

6. da naslijedi mene i porodice Jakubovu, i ucini, Gospodaru moj, da budes s njim
zadovoljan.”

7. “O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da ce ti se djecak roditi, ime ce mu Jahja biti,
nikome prije njega to ime nismo htjeli dati.”

8. “Gospodaru moj,” -rece on -“kako cu imati sina kad mi je zena nerotkinja, a vec
sam duboku starost dozivio?”

9. “Eto tako!” -rece. “Gospodar tvoj je rekao: ‘To je Meni lahko, i tebe sam ranije
stvorio, a nisi nista bio.”

10. “Gospodaru moj,” -rece -“daj mi neki znak!’ -“Znak ce ti biti sto tri noci neces
s ljudima razgovarati, a zdrav ces biti.”

11. i on izi|e iz hrama u narod svoj i znakom im dade na znaje: “Hvalite ga ujutro i
navece!’

12. “O Jahja, prihvati Knjigu odlucno!’ -a dadosmo mu mudrost jos dok je djecak bio

13. i njeznost i cednost, i cestit je bio

14. i roditeljima svojima bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan.

15. I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro i na dan kad bude iz
mrtvih ustao!

16. I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukucana svojih na istocnu stranu povukla

17. i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Dzibrila poslali i on
joj se prikazao u liku savrseno stvorena muskarca.

18. “Utjecem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojis!’ -uziknu ona.

19. “A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga” -rece on -“da ti poklonim djecaka
cista!’

20. “Kako ce imati djecaka” -rece ona -“kad me nijedan muskarac dodirnuo nije, a
ja nisam nevaljalica!’

21. “To je tako!’ -rece on. “Gospodar tvoj je rekao; ‘To je Meni lahko’, i zato da ga
ucinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Nase. Tako je unaprijed odre|eno!”

22. I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.

23. i poro|ajni bolovi prisilise je da do|e da stabla jedne palme. “Kamo srece a sam
ranije umrla i da sam potupno u zaborav pala!” -uzviknu ona.

24. I melek je, koji je bio nize nje, zovnu; “Ne zalosti se, Gospodar tvoj je dao da nize
tebe potok potece.

25. Zatresi palmino stablo, posuce po tebi datule svjeze,

26. pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidis covjeka kakva, ti reci: “Ja sam se zavjetovala
Milostivom da cu sutjeti, i danas ni s kim necu govoriti.”

27. I do|e ona s njim porodici svojoj, noseci ga. “O Merjemo,” -rekose oni -“ucinila
si nesto necuveno!

28. Ej ti, koja u cednosti licis Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila
nevaljalica.”

29. A ona im na njega pokaza. “Kako da govorimo djetetu u besici?” -rekose.

30. “Ja sam Allahov rob” -ono rece -, “meni ce On Knigu dati i vjerovjesnikom me
uciniti

31. i ucinice me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredice mi da dok sam ziv
molitvu obavljam i milostinju udjeljujem,

32. i da majci svojo budem dobar, a nece mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.

33. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na
dan kada budem iz mrtvih ustajao!’

34. To je Isa, sin Merjemin, – to je prava istina o njemu, – onaj u koga oni sumnjaju.

35. Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! kad nesto odluci, On za to
rekne samo: “Budi!” -i ono bude.

36. Allah je, uisitnu, i moj i vas Gospodar, zato se klanjajte samo Njemu! To je pravi put.

37. i sljedbenici Knjige su se o njemu u misljenju podvojili, pa tesko onima koji ne vjeruju
kada budu na Danu velikom prisutni!

38. Kako ce dobro cuti i kako ce dobro vidjeti onoga Dana kad pred Nas stanu! A
nevjernici su sada u ocitoj zabludi!

39. I pomeni ih na Dan tuge kada ce biti s polaganjem racuna zavrseno, a oni su
ravnodusni bili i nisu vjerovali.

40. Mi cemo Zemlju i one koji zive na njoj naslijediti i Nama ce se oni vratiti.

41. Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.

42. Kada je rekao ocu svome: “O oce moj, zasto se klanjas onome koji nit cuje niti vidi,
niti ti moze od ikakve koristi biti?

43. O oce moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja cu te na pravi put
uputiti;

44. o oce moj, na klanjaj se sejtanu, sejtan je Milostivome uvijek neposlusan;

45. o oce moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budes sejtanu drug”,
–

46. otac njegov je rekao: “Zar ti mrzis bozanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okanis,
zbilja cu te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!’

47. “Mir tebi!” – rece Ibrahim. “Molicu Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo
dobar prema meni.

48. I napusticu i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjacu se Gospodaru
svome; nadam se da necu biti nesretan u klanjanju Gospodaru mome.”

49. I posto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba
darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima ucinismo

50. i darovasmo im svako dobro i ucinismo da budu hvaljeni i po dobru spominjani.

51. I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bio je poslanik, vjerovjesnik.

52. Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga priblizili da cuje rijeci Nase,

53. i darovali smo mu miloscu Nasom kao vjerovjesnika brata njegova Haruna.

54. I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obecanje i bio poslanik,
vjerovjesnik,

55. i trazio je od celjadi svoje da molitvu obavljaju i da milostinju udjeljuju, i Gospodar
njegov je bio njima zadovoljan.

56. I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv, i vjerovjesnik,

57. i Mi smo ga na visoko mjesto digli.

58. To su ti vjerovjesnici koje je Allah miloscu Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih
koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i
odabrali. Kad bi im se ajeti Milostivog citali, oni bi licem na tle padali i plakali.

59. A njih smjenise zli potomci, koji molitvu napustise i za pozudama po|ose; oni ce
sigurno zlo proci;

60. ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro cinili, njima se nece nikakva nepravda
uciniti, oni ce u dzennet uci,

61. u edenske vrtove koje je Milostivi robovima Svojim obecao zato sto su u njih
vjerovali, a nisu ih vidjeli, – a obecanje Njegovo ce se doista ispuniti -,

62. u njima prazne besjede nece slusati, vec samo; “Mir!’ i u njima ce i ujutro i navece
opskrbljeni biti.

63. Dacemo da takav dzennet naslijedi onaj od robova Nasih koji se bude grijeha
klonio.

64. “Mi smo u dzennet usli samo dobrotom Gospodara tvoga, On je vladar svega, On
zna buducnost nasu i proslost nasu i ono sto je izme|u toga’ -govorice. Gospodar tvoj
ne zaboravlja.

65. On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga sto je izme|u njih, zato se samo Njemu
klanjaj i u tome budi istrajan! Znas li da ime Njegovo ima iko!

66. covjek kaze: “Zar cu, kad umrem, zbilja biti ozivljen?”

67. A zar se covjek ne sjeca da smo ga jos prije stvorili, a da nije bio nista?

68. I tako mi Gospodara tvoga, mi cemo i njih i sejtane sakupiti, zatim cemo ih dovesti
da oko dzehennema na koljenima klece,

69. a onda cemo iz svake skupine izdvojiti one koji su prema Milostivome najdrskiji bili,

70. jer mi dobro znamo one koji su najvise zasluzili da u njemu gore.

71. I svaki od vas ce do njega stici! Gospodar tvoj se sigurno tako obavezao!

72. Zatim cemo one koji su se grijeha klonili spasiti, a nevjernike cemo da u njemu na
koljenima klece ostaviti.

73. Kad su im se Nasi jasni ajeti kazivali, onda su oni koji nisu vjerovali govorili onima
koji su vjerovali: “Ili smo mi ili vi u boljem polozaju i ko ima vise pobornika?”

74. A koliko smo Mi prije njih naroda unistili koji su blagom i izgledom divljenje izazivali!

75. Reci: “Onome ko je u zabludi, neka Milostivi dug zivot da!’ -Ali kad takvi dozive
da se opomene ostvare, bilo kazna, bilo Smak svijeta, zbilja ce saznati ko je u gorem
polozaju i ko ima pobornika manje –

76. i Allah ce pomoci onima koji su na pravom putu! A dobra djela koja vjecno ostaju
-od Gospodara tvoga bice bolje nagra|ena i ljepse uzvracena.

77. Zar nisi vidio onoga koji u dokaze nase ne vjeruje i govori; “Zacijelo ce mi biti dato
bogatstvo i djeca!”

78. Ili je on buducnost prozreo ili je od Milostivog obecanje primio?

79. Nijedno! Mi cemo ono sto on govori zapisati i patnju mu veoma produziti,

80. a ono sto smo mu dali -naslijediti, i sam samcat ca Nam se vratiti.

81. Oni kao zagovornike nekakva bozanstva, a ne Allaha, uzimaju.

82. A na valja tako! Bozanstva ce poreci da su im se klanjali, i bice im protivnici.

83. Zar ne vidis da Mi nevjernike sejtanima prepustamo da ih sto vise na zlo navracaju?

84. Zato ne trazi da sto prije stradaju, Mi im polako dane odbrajamo!

85. Onoga Dana kada cestite kao uzvanike pred Milostivim sakupimo

86. a kad u dzehennem zedne gresnike potjeramo,

87. niko se ni za koga nece moci zauzimati, osim onoga kome Milostivi dopusti.

88. Oni govore: “Milostivi je uzeo dijete!’ –

89. Vi, doista, nesto odvratno govorite!

90. Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe

91. sto Milostivom pripisuju dijete.

92. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete, –

93. ta svi ce oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog traziti
utociste!

94. On ih je sva zapamtio i tacno izbrojio,

95. i svi ce Mu na Sudnjem danu doci pojedinacno.

96. One koji su vjerovali i dobra djela cinili Milostivi ce sigurno voljenim uciniti.

97. Mi smo Kur’an ucinili lahkim, na tvome jeziku, da bi njime one koji se Allaha boje i
grijeha klone obradovao, a inadzije nepopustljive opomenuo.

98. A koliko smo samo naroda prije njih unistili! Da li ijednog od njih vidis i da li i najslabiji glas njihov cujes?

[emira-tekija]

#15209

El-Furqan
Mekka – 77 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Neka je uzvisen Onaj koji robu Svome objavljuje Kur’an da bi svjetovima bio
opomena,

2. Onaj kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, koji nema djeteta, koji u vlasti nema
ortaka i koji je sve stvorio i kako treba uredio!

3. Neki pored Njega bozanstva prihvataju koja nista ne stvaraju, a koja su sama
stvorena, koja nisu u stanju da od sebe neku stetu otklone ni da sebi kakvu korist pribave
i koja nemaju moci da zivot oduzmu, da zivot daju i da ozive.

4. Oni koji ne vjeruju govore: “Ovo nije nista drugo do velika laz koju on izmislja, a u
tome mu i drugi ljudi pomazu’ – i cine nepravdu i potvoru

5. i govore: “To su izmisljotine naroda drevnih; on trazi da mu se pripisuju i ujutro i
navece da mu ih citaju”.

6. Reci: “Objavljuje ih Onaj kome su poznate tajne nebesa i Zemlje; On mnogo prasta i
smilostan je”.

7. I oni govore: “sta je ovom “poslaniku’, on hranu uzima i po trgovima hoda; trebalo je
da mu se jedan melek posalje da zajedno sa njim opominje,

8. ili da mu se spusti kakvo blago ili da ima vrt iz kojeg bi se hranio”? I nevjernici jos
govore: “Vi samo zacarana covjeka slijedite!”

9. Vidi sta o tebi oni govore, pa onda lutaju i pravi put ne mogu da na|u.

10. Neka je uzvisen Onaj koji ti, ako hoce, moze dati bolje od toga: vrtove kroz koje
rijeke teku i dvorove.

11. Oni, cak, i cas ozivljenja poricu, a Mi smo za one koji cas ozivljenja poricu
pripremili vatru razbuktalu, –

12. kad od njih bude udaljena toliko da je mognu vidjeti, cuce kako gnjevna kljuca i od
bijesa huci,

13. a kad budu baceni u 16nju, u tjesnac, vezanih ruku, propast ce tamo prizivati.

14. “Ne prizivajte danas jednu propast, nego prizivajte mnoge propasti!’

15. Reci: “Da li je bolje to ili vjecni dzennet koji je obecan onima koji se budu Allaha
bojali. On ce im nagrada i prebivaliste biti,

16. u njemu ce dovijeka sve sto zele imati; to je obecanje Gospodara tvoga; oni ce
imati pravo da to istu od Njega.

17. A na Dan kada ih On sakupi, a i one kojima su se pored Allaha klanjali, te upita:
“Jeste li ove robove Moje u zabludu zaveli, ili su oni sami s pravog puta zalutali?” –

18. oni ce reci: “Hvaljen nek si Ti, nezamislivo je da smo mi pored Tebe ikakve
zastitnike uzimali, nego, Ti si ovima i precima njihovim dao da uzivaju, pa su zaboravili da
te se sjecaju; oni su propast zasluzili!”

19. Oni ce porecii to sto vi govorite, a vi necete biti u mogucnosti da mucenje
otklonite niti da pomoc na|ete. A onome od vas koji je Njemu druge ravnim smatrao
ravnim dacemo da patnju veliku iskusi.

20. Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i trgovima hodao. Mi
cinimo da jedni druge u iskusenje dovodite, pa izdrzite! A Gospodar tvoj vidi sve.

21. Oni koji ne vjeruju da ce pred Nas stati – govore: “Zasto nam se ne posalju meleki ili
zasto Gospodara svoga ne vidimo?” Oni su, zaista, u dusama svojim oholi, a u
nepravicnosti su sve granice presli.

22. Onoga Dana kada ugledaju meleke gresnici se nece radovati i uzviknuce: “Sacuvaj
nas Boze!”

23. I Mi cemo pristupiti djelima njihovim koja su ucinili u prah i pepeo ih pretvoriti.

24. Stanovnici dzenneta ce tog dana najbolje prebivaliste i najljepse odmaraliste imati.

25. A na Dan kada se nebo rastvori i samo tanak oblak pojavi i kada se meleki sigurno
spuste,

26. toga dana ce istinska vlast biti samo u Milostivoga, a bice to mucan dan za
nevjernike.

27. Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreci: “Kamo srece da sam se
uz Poslanika pravog puta drzao,

28. kamo srece, tesko meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo,

29. on me je od Kur’ana odvratio nakon sto mi je priopcen bio!” – a sejtan covjeka
uvijek ostavlja na cjedilu –

30. Poslanik je rekao; “Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur’an izbjegava!”

31. isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku navaljalci neprijatelji budu. A tebi je
Gospodar tvoj dovoljan kao vodic i kao pomagac!

32. Oni koji ne vjeruju govore: “Trebalo je da mu Kur’an bude objavljen citav, i to
odjednom!” A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje ucvrstili, i mi ga sve ajet po
ajet objavljujemo.

33. Oni ti nece nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi necemo odgovor i najljepse
objasnjenje navesti.

34. Oni koji budu lica okrenutih zemlji u dzehennem vuceni bice u najgorem polozaju i
u najvecoj nevolji.

35. Mi smo Musau Knjigu dali i brata mu Haruna pomocnikom ucinili,

36. pa rekli: “Oti|ite vas dvojica narodu koji dokaze Nase porice” – i poslije smo taj
narod potupno unistili.

37. A i narod Nuhov smo, kad su poslanike u laz utjerivali, potopili i ljudima ih poucnim
primjerom ucinili, a nevjernicima smo patnju!bolnu pripremili,

38. i Adu i Semudu i stanovnicima Resa i mnogim narodima izme|u njih, –

39. svima smo primjere za pouku navodili, i sve smo poslije sasvim unistili.

40. A ovi prolaze pored grada na koji se srucila kobna kisa – zar ga ne vide/ -, pa ipak
ne ocekuju ozivljenje.

41. Kad te vide, rugaju ti se: “Je li ovo onaj kojeg je Allah kao poslanika poslao?

42. Umalo da nas od bozanstava nasih nije odvratio, ali mi im vjerni ostadosmo.” A kad
dozive patnju, saznacemo ko je dalje s pravog puta bio skrenuo.

43. Kazi ti Meni, hoces li ti biti cuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo/

44. Mislis li ti da vecina njih hoce da cuje ili da nastoji da shvati? Kao stoka su oni,
cak su jos dalje s pravog puta skrenuli.

45. Zar ne vidis kako Gospodar tvoj sjenu rasprostire – a da hoce, ostavio bi je da
miruje -, i kako smo uredili da na nju Sunce utice,

46. a poslije je malo po malo Sebi privlacimo.

47. On vam je noc ucinio pokrivkom, san vam je ucinio pocinkom, a dan da se
krecete.

48. I On salje vjertove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba
cistu vodu spustamo

49. da njome vec mrtav predio ozivimo i da mnogu stoku i mnoge ljude koje smo stvorili
napojimo.

50. Mi smo im o ovome cesto govorili da bi razmislili, ali vecina ljudi porice blagodati.

51. Da hocemo, u svaki grad bismo poslali nekoga da opominje;

52. zato ne cini nevjernicima ustupke i Kur’anom se svim silama protiv njih bori.

53. On je dvije vodene povrsine jednu pored druge ostavio – jedna je pitka i slatka,
druga slana i gorka, a izme|u njih je pregradu i nevidljivu branu postavio.

54. On od vode stvara ljude i cini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je kadar
sve.

55. Mjesto Allahu oni se klanjaju onima koji nisu u stanju da im neku korist pribave, ni da
od njih kakvu stetu otklone. Nevjernik je sejtanov saucesnik protiv njegovog Gospodara,

56. a Mi smo tebe poslali samo zato da radosne vijesti donosis i da opominjes.

57. Reci: “Za ovo od vas ne trazim druge nagrade, vec da onaj koji hoce po|e putem
koji vodi njegovu gospodaru:.

58. Ti se pouzdaj u zivog, koji ne moze umrijeti, i velicaj Ga, i hvali! A dovoljno je to
sto grijehe robova Svojih zna Onaj

59. koji je za sest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju i ono sto je me|u njima stvorio,
a onda cijelim svemirom zavladao; On je Milostivi i upitaj o Njemu onoga koji zna.

60. A kad im se rekne: “Padajte nicice pred Milostivim!’ – oni pitaju: “A ko je Milostivi?
Zar da padamo nicice samo zato sto nam ti nare|ujes”? I jos se vise otu|uju.

61. Neka je uzvisen Onaj koji je na nebu sazvijez|a stvorio i u njima dao svjetiljku i
Mjesec koji sja.

62. On cini da se noc i dan smjenjuju, ta je pouka za onoga koji hoce da razmisli i zeli
da bude blagodaran.

63. A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove,
odgovaraju: “Mir vama!”

64. i oni koji provode noci pred Gospodarom svojim na tlo padajuci i stojeci:

65. i oni koji govore: “Gospodaru nas, postedi nas patnje u dzehennemu, jer je patnja u
njenu, doista, propast neminovna,

66. on je ruzno prebivaliste i boraviste”;

67. i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne skrtare, vec se u tome drze sredine;

68. i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio,
ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludnice; – a ko to radi, iskusice kaznu,

69. patnja ce mu na onom svijetu udvostrucena biti i vjecno ce u njoj ponizen ostati;

70. ali onima koji se pokaju i dobra djela cine, Allah ce njihova r|ava djela u dobra
promijeniti, a Allah prasta i samilostan je;

71. a onaj ko se bude pokajao i dobra djela cinio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio;

72. i oni koji ne svjedoce lazno, i koji, prolazeci pored onoga sto ih se ne tice, prolaze
dostojanstveno;

73. i oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi ne
ostanu;

74. i oni koji govore: “Gospodaru nas, podari nam u zenama nasim i djeci nasoj radost i
ucini da se cestiti na nas ugledaju!’ –

75. oni ce biti, za ono sto su trpjeli, odajama dzennetskim nagra|eni i u njima ce
pozdravom i blagoslovom biti susretani,

76. u njima ce vjecno ostati, a kako su one divno prebivaliste i boraviste!

77. Reci: “Allah vam poklanja paznju samo zbog vase molitve, a posto ste vi poricali,
neminovno vas ceka patnja”.

[emira-tekija]

#15210

Luqman
Mekka – 34 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Elif lam-mim.

2. Ovo su ajeti mudre Knjige,

3. upute i milosti onima koji budu dobro cinili,

4. onima koji molitvu budu obavljali i zekat davali i koji u onaj svijet budu cvrsto
vjerovali;

5. njima ce Gospodar njihov na pravi put ukazati i oni ce zelje svoje ostvariti.

6. Ima ljudi koji kupuju price za razonodu, da bi, ne znajuci koliki je to grijeh, s
Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih ceka sramna
kazna.

7. Kad se nekom od njih ajeti Nasi kazuju, on oholo glavu okrece, kao da ih nije ni cuo,
kao da je gluh – zato mu navijesti patnju nesnosnu.

8. One koji budu vjerovali i dobra djela cinili, doista cekaju basce uzivanja,

9. u njima ce vjecno boraviti – obecanje je Allahovo istinito, a On je silan i mudar.

10. Nebesa je, vidite ih, bez stubova stvorio, a po Zemlji planine nepomicne razbacao da
vas ne trese, i po njoj zivotinje svih vrsta razasuo. Mi s neba kisu spustamo i cinimo da
po njoj nicu svakovrsne plemenite biljke.

11. To je Allahovo djelo; a pokazite Mi sta su drugi, mimo Njega stvorili? Nista!
Mnogobosci su u pravoj zabludi.

12. A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: “Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, cini to
u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan.”

13. Kada Lukman rece sinu svome, savjetujuci ga: “O sinko moj, ne smatraj druge
Allahu ravnim, mnogobostvo je, zaista, velika nepravda.”

14. Mi smo naredili covjeku da bude poslusan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno
zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim,
Meni ce se svi vratiti.

15. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatras, onoga o kome nista ne
znas, ti ih ne slusaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodusno ponasaj, a slijedi put
onoga koji se iskreno Meni obraca; Meni cete se poslije vratiti i Ja cu vas o onome sto
ste radili obavijestiti.

16. “O sinko moj, dobro ili zlo, tesko koliko zrno gorusice, bilo u stijeni ili na nebesima ili
u zemlji, Allah ce na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznajuci.

17. “O sinko moj, obavljaj molitvu i trazi da se cine dobra djela, a odvracaj od r|avih i
strpljivo podnosi ono sto te zadesi – duznost je tako postupiti.

18. I, iz oholosti, ne okreci od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli
ni gordog ni hvalisavog.

19. U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje
magarca!”

20. Kako ne vidite da vam je Allah omogucio da se koristite svim onim sto postoji na
nebesima i na Zemlji i da vas darezljivo obasipa miloscu Svojom, i vidljivom i
nevidljivom? A ima ljudi koji raspravljaju o Allahu bez ikakva znanja, bez ikakve upute i
bez knjige svjetilje.

21. A kad im se govori: “Slijedite ono sto vam Allah objavljuje!” – odgovaraju: “Ne, mi
slijedimo ono sto smo zapamtili od predaka nasih.” Zar i onda kad ih sejtan poziva na
patnju u ognju?!

22. Onaj ko se sasvim preda Allahu, a uz to cini dobra djela, uhvatio se za najcvrscu
vezu. Allahu se na koncu sve vraca.

23. A onaj koji ne vjeruju, pa, neka te ne zabrinjava nevjerovanje njegovo. Nama ce se
svi vratiti i Mi cemo ih o onome sta su radili obavijestiti; Allahu su, uistinu, poznate
svacije misli.

24. Mi im dajemo da kratko uzivaju, a onda cemo ih natjerati u patnju neizdrzljivu.

25. A da ih upitas: “Ko je stvorio nebesa i Zemlju?” – sigurni bi rekli: “Allah!” – a ti reci:
“Hvaljen neka je Allah!’ – samo sto vecina njih ne zna.

26. Allahovo je sve na nebesima i na Zemlji! Allah je, uistinu, nezavistan i hvale dostojan.

27. Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije jos sedam
mora, ne bi se ispisale Allahove rijeci; Allah je, uistinu, silan i mudar.

28. Stvoriti sve vas i sve vas ozivjeti isto je kao stvoriti i ozivjeti jednoga covjeka;
Allah, zaista, sve cuje i sve vidi.

29. Kako ne vidis da Allah uvodi noc u dan i uvodi dan u noc, i da je potcinio Sunce i
Mjesec – svako se krece do roka odre|enog – i da Allah dobro zna ono sto radite?

30. To zato sto je Allah – Istina, a oni kojima se, pored Njega, oni mole, – neistina, i sto
je Allah uzvisen i velik.

31. Zar ne vidis da la|e Allahovom miloscu morem plove da bi vam pokazao neke
dokaze Svoje/ To su, zaista, pouke za sve strpljive i zahvalne.

32. A kad ih talas, kao oblak, prekrije, mole se Allahu iskreno Mu vjeru ispovijedajuci; a
cim ih On do kopna dovede, samo Mu neki zahvalni ostaju. A dokaze Nase samo
izdajnik, nezahvalnik porice.

33. O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kod roditelj djetetu svome
nece moci nimalo pomoci, niti ce dijete moci svome roditelju imalo pomoci! Allahova
prijetnja je istinita, pa neka vas nikako zivot na ovom svijetu ne zvara i neka vas u Allaha
sejtan ne pokoleba.

34. Samo Allah zna kad ce Smak svijeta nastupiti, samo On spusta kisu i samo On zna
sta je u matericama, a covjek ne zna sta ce sutra zaraditi i ne zna covjek u kojoj ce
zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sva zna i o svemu je obavijesten.

[emira-tekija]

#15211

Redovi – Es-Saffat
Mekka – 182 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Tako Mi onih u redove poredanih

2. i onih koji odvracaju

3. i onih koji opomenu citaju, –

4. vas Bog je, uistinu, Jedan,

5. Gospodar nebesa i Zemlje i onoga sto je izme|u njih i Gospodar Istoka!

6. Mi smo nebo najblize vama sjajnim zvijezdama okitili

7. i cuvamo ga od svakog sejtana prkosnoga

8. da ne prisluskuje meleke uzvisene; njih sa svih strana ga|aju

9. da ih otjeraju: njih ceka patnja neprekidna,

10. a onoga koji sto ugrabi – stigne svjetlica blistava.

11. Upitaj ih da li je teze njih stvoriti ili sve ostalo sto smo stvorili? – Njih stvaramo od
ljepljive ilovace.

12. Ti se divis a oni se rugaju,

13. a kada im se savjeti upucuju oni ih ne prihvataju,

14. i kad dokaz vide, oni jedni druge na ismijavanje podsticu,

15. i govore: “Ovo nije nista drugo do prava carolija!

16. Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar cemo mi, zaista, biti
ozivljeni

17. i nasi preci davni?”

18. Reci: “Da, a bicete i ponizeni!”

19. to ce biti samo glas jedan, i svi ce odjednom progledati

20. i reci: “Tesko nama, ovo je – Sudnji dan!’

21. Da, ovo je Dan strasnog suda u koji vi niste vjerovali!

22. Sakupite nevjernike i one koji su se s njima druzili i one kojima su se klanjali

23. mimo Allaha, i pokazite im put koji u dzehennem vodi

24. i zaustavite ih, oni ce biti pitani:

25. “sta vam je, zasto jedni drugima ne pomognete?”

26. Ali, toga Dana oni ce se sasvim prepustiti

27. i jedni drugima prebacivati:

“Vi st28. e nas varali”

29. “Nismo” – odgovorice -, “nego vi niste htjeli vjrovati,

30. a nikakve vlasti nad vama nismo imali, obijestan narod ste bili

31. i rijec Gospodara naseg da cemo, doista, kaznu iskusiti na nama se ispunila,

32. a u zabludu smo vas pozivali jer smo i sami u zabludi bili.”

33. I oni ce toga dana zajedno na muci biti,

34. jer Mi cemo tako sa mnogoboscima postupiti,

35. Kad im se govorilo: “Samo je Allah Bog!” – oni su se oholili

36. i govorili: “Zar da napustimo bozanstva nasa zbog jednog ludog pjesnika

37. A nije tako, on Istinu donosi i tvrdi da su svi poslanici istinu donosili,

38. a vi cete sigurno bolnu patnju iskusiti, –

39. kako ste radili, onako cete kaznjeni biti!

40. A Allahovi iskreni robovi

41. posebnu ce opskrbu imati,

42. razno voce, i bice postovani

43. u dzennetskim bascama naslada,

44. na divanima, jedni prema drugima,

45. bice posluzeni picem – iz izvora koji ce stalno teci –

46. bistrim i prijatnim onima koji budu pili,

47. od njega nece glava boljeti i od njega se nece pamet gubiti.

48. Pored njih ce biti one koje ce preda se gledati, ociju prekrasnih,

49. kao da su one jaja pokrivena.

50. I oni ce jedan s drugim razgovarati,

51. i jedan od njih ce reci: “Imao sam druga jednog

52. koji je govorio; “Zar i ti vjerujes

da ce53. mo, kada poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista, racun polagati?”

54. “Hocete li da pogledate?”

55. I oni ce pogledati, i toga usred dzehennema ugledati.

56.”Allah a mi”, – reci ce – “zamalo me nisi upropastio;

57. da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada mucio”.

58. “A mi, je l’ de, vise necemo umirati? –

59. jednom smo umrli – vise necemo biti muceni,

60. to ce, zaista, uspjeh veliki biti!’

61. Za ovako nesto neka se trude trudbenici!

62. A da li je bolja ta gozba ili drvo zakkum

63. koje smo nevjernicima kao kaznu odredili?

64. To je drvo koje ce usred dzehennema rasti;

65. plod ce mu poput glava sejtanskih biti.

66. Oni ce se njime hraniti i trbuhe svoje njime puniti,

67. zatim ce to s kljcalom vodom izmjesati,

68. a potom ce se, sigurno, opet u dzehennem vratiti.

69. Oni su oceve svoje u zabludi zatekli

70. pa i oni stopama njihovim nastavili,

71. a i prije njih su vecinom drevni narodi u zabludi bili,

72. iako smo im Mi slali one koji su ih opominjali;

73. zato pogledaj kakav je bio kraj onih koji su bili opomenuti,

74. samo nije bilo tako s Allahovim robovima iskrenim.

75. A kada nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali:

76. njega i porodicu njegovu nevolje teske smo spasili

77. i samo potomke njegove u zivotu ostavili,

78. i u narastajima kasnijim mu spomen sacuvali:

79. “Mir Nuhu od svjetova svih!”

80. Eto tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela cine,

81. on je bio rob Nas, vjernik,

82. a ostale smo poslije potopili

83. Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim,

84. kad je Gospodaru svome iskrena srca dosao,

85. kad je ocu svome i narodu svome rekao: “cemu se to vi klanjate?

86. zar lazna bozanstva umjesto Allah hocete?

87. i sta o Gospodaru svjetova mislite?”

88. I on baci pogled na zvijezde,

89. pa rece: “Ja cu se, evo, razboljeti!”

90. i oni ga napustise, uzmaknuvsi,

91. a on se kumirima njihovim prikrade, pa rece: “Zasto ne jedete?

92. sta vam je sto ne govorite?”

93. i krisom im pri|e desnom rukom ih udarajuci,

94. pa mu narod trkom do|e.

95. “Kako mozete da se klanjate onima koje sami klesete?” – upita,

96. “kad Allah stvara i vas i ono sto napravite?”

97. Pripremite za njega lomacu” – povikase – “pa ga u vatru bacite?”

98. I htjedose da ga na muke stave, ali Mi njih ucinismo ponizenim.

99. “Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio”. -rece -, “On ce me kuda treba
uputiti.

100. Gospodaru moj daruj mi porod cestit!” –

101. i Mi smo ga obradovali djecakom blage naravi.

102. I kad on odraste toliko da mu poce u poslu pomagati, Ibrahim rece: “O sinko moj,
u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa sta ti mislis?” – “O oce moj”, – rece –
“onako kako ti se nare|uje postupi; vidjeces, ako Bog da, da cu sve izdrzati.”

103. I njih dvojica poslusase, i kad ga on celom prema zemlji polozi,

104. Mi ga zovnusmo: “O Ibrahime,

105. ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagra|ujemo one koji dobra djela cine,

106. -to je, zaista, bilo pravo iskusenje!”

107. i kurbanom velikim ga iskupismo

108. i u narastajima kasnijim mu spomen sacuvasmo:

109. “Nek je u miru Ibrahim!’

110. Eto tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela cine,

111. a on je, doista, bio rob Nas, vjernik,

112. i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i covjekom dobrim,

113. i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a me|u potomcima njihovim ima vjernika i
nevjernika ocitih.

114. I Musau i Harunu smo milost ukazali,

115. pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili

116. i pomogli im da pobijede,

117. i Knjigu im jasnu dali

118. i obojicu na pravi put uputili

119. i u narastajima kasnijim im spomen sacuvali;

120. “Nek su u miru Musa i Harun!”

121. Eto tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela cine,

122. a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Nasi, vjernici.

123. I Iljas je bio poslanik.

124. Kad on rece narodu svome: “Zar se ne bojite?

125. sto se Balu klanjate, a najljepseg stvoritelja ostavljate,

126. Allaha, Gospodara svoga i Gospodara vasih predaka drevnih?” –

127. i oni ga lascem nazvase i zato ce, sigurno, u vatru svi oni biti baceni,

128. samo nece oni Allahovi robovi koji su Mu bili odani.

129. I sacuvasmo mu spomen u narastajima kasnijim:

130. “Nek je u miru Ilijas!”

131. Eto tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela cine,

132. a on je bio rob Nas, vjernik.

133. I Lut je bio poslanik.

134. Mi smo njega i citavu njegovu porodicu spasili, –

135. osim starice, ona je nastradala s onima koji su nastradali -,

136. a ostale smo unistili,

137. i vi pored nastambi njihovih prolazite i danju

138. i nocu, pa zasto se ne urazumite?

139. I Junus je bio poslanik.

140. I on pobjeze na jednu la|u prepunu

141. i baci kocku i kocka na njega pade,

142. i riba ga proguta, a bio je zasluzio prekor,

143. i da nije bio jedan od onih koji Allah hvale,

144. sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad ce svi biti ozivljeni,

145. i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan,

146. i ucinismo da iznad njega izraste vrijeza jedne tikve.

147. i poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i vise,

148. i oni povjerovase, i njima dadosmo da do roka odre|enog pozive.

149. A upitaj ih: “Zar su za Gospodara tvoga – kceri, a za njih – sinovi,

150. zar smo u njihovu prisustvu meleke kao zene stvorili?”

151. Eto, oni, zbog toga sto lazu, doista govore:

152. “Allah je rodio” – oni su, zaista, lazljivci.

153. zar je On kceri sinovima predpostavio?

154. sta vam je, kako rasu|ujete?!

155. Zasto ne razmislite?

156. Ili, gdje vam je dokaz ociti?

157. Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite!

158. Mnogobosci izme|u njega i dzinna srodstvo uspostavljaju, a dzinni odavno znaju
da ce oni koji tako govore u vatru biti baceni, –

159. hvaljen neka je Allah i daleko od onoga kako Ga oni predstavljaju!

160. Allahovi iskreni robovi nisu za to krivi.

161. Ali, ni vi, sa onima kojima se klanjate,

162. ne mozete o njima nikoga u zabludu zavesti,

163. mozete samo onoga koji ce ionako u vatri gorjeti.

164. “Svakome od nas mjesto je odre|eno,

165. mi smo u redove poredani,

166. i samo Njega hvalimo!”

167. A oni su sigurno govorili:

168. “Da smo mi Knjigu imali kao sto su je imali narodi prijasnji,

169. sigurno bismo bili Allahovi robovi iskreni!”

170. Ali u Kur’an ne htjedose da povjeruju, i znace oni!

171. A rijec Nasa je davno recena o robovima Nasim, o poslanicima:

172. “Oni ce biti, doista, potpomognuti

173. i vojska Nasa ce zacijelo pobijediti!’

174. Zato se okreni od njih za neko vrijeme

175. i posmatraj ih, i oni ce posmatrati!

176. Zar oni kaznu Nasu da pozuruju?

177. Kad ih ona stigne, zlo ce jutro osvanuti onima koji su bili opomenuti!

178. Zato se okreni od njih za neko vrijeme

179. i posmatraj, i oni ce posmatrati!

180. Velicanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako ga
predstavljaju oni!

181. i mir poslanicima

182. i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!

[Mustafa]

#15909

Kur’an na internetu

http://www.theholyquran.org/

[Author]

Posts