-
AuthorPosts
-
AnonymousSeptember 6, 2008 at 2:02 pmPost count: 2088
…nuto ode ko da nije ni postojala,nasih generacija posljednjih Mohikanaca,kojima je oteta,istrgnuta iz utroba majki,djece koja nisu nikad vidjela zalazak sunca iza Ljuna…
A da li će ikada priznati…. …… oni što je uništiše, da li njih boli k’o što boli tebe, mene, nas koji priznamo i prihvatamo to teško breme krivice. Da li će ikada priznati oni što sada hodaju ulicama naše prošlosti, neše zaustavljene sadašnjosti, naše ne ostvarene budućnosti. Da li njih boli? Imaju li oni osjećaje ili žive u zabludi da je to nekakav “nji’ov” grad, grad kojeg oni sebi napraviše, grad bez duše, grad bez ljudi. Osjeti li Rogatica da je malo ljudi, kad se jutrom budi, da podjele korak s ulicama njenim, je li žao Ljunu što je Bunar prazan i što nema raje da akšamluk spremi i sa njega sejri po čaršiji našoj. Zaplače li tiho Rakitnica tužna dok ljepotu pruža onim što ljepotu samo uništiti znaju. Uzdahne li golub kad na kesten sleti kraj džamije koje tamo više nema, uzdahneš li i ti…….
uzdahnem ali i udahnem.Ali zrak koji udahnem nije moj.Zrak koji disem nije isti ko kod mene.Ne mirise,sterilan je.Zrak koji disem nije moj,on je od mojih komsija,novih prijatelja.Ali eto taj zrak mi omogucava,disati,zivjeti, meni i mojima.A onaj nas zrak.Bijo dobar,a danas da se vratim u Rogaticu da osjetim ,ako idem na Pticjak da zemlja osjieca na leseve koji su zakopali da bi zavarali tragove,NEMOGU .Mogu jedino da molim njihovog Boga i da ga pitam :Jesul imali prava da nam to ucine?Jesil him ti naredijo da to ucine.NEMOGU i necu vjerovati jer BOOG nemoze zatraziti takve stvari,dali je Alah,Krist,buda,ili ostali.Bog trazi…
Bog trazi kao svi UCITELJI da ga slusamo kad nam prica,kad nam predaje,kad nas uci.A mi ko svaki razred normalan.Imas odlicne,vrlo dobre,dobre i lose ucenike.Ima i onih ucenika onih koji su super odlicni,onih koji ne slusaju ucitelja,onih sto rade sta hoce i koji su na kraju godine medju najboljima.Samo zato sto babo radi u opstini ili je politicar ili direktor neke velike firme.A mi mali djeca zidara,stolara,strugara mi smo morali slusati ucitelja jer skola nam je bila jedini spas.Zato danas sva ta djeca,rodjena sa zlatnom kasikom u ustima kobajagi jarani nemaju pravo da mi kazu kako je zivot tezak.Seljak i Zepljak sam porijeklom,niko mi nemoze zabraniti, ako hocu da to i ostanem.Znam da sam bio dobar ucenik.A ako neki misle….
…….da sam sretan sto sam daleko i da mi je lahko ili da sam možda zaboravio, zaboravio Rogaticu i raju, onda griješe. Jer da jesam onda ne bih bio ovdje s vama, ne bi me bolilo u prsima, i ne bi me pritisk’o ovaj zrak k’o tuč. A kad mi postane pretežak, kad me počne u zemlju ugoniti, onda dođem u ovu našu čaršiju pa se ljudski ispričam. Ispičam se s nekim koga ne znam, jer znam da mu je drago isto kao meni, jer da nije nebi bio ovdje. Ponekad dok čitam komentare, pokušavam ih staviti u određeni dio grada i vezati s određenom generacijom, pa mi tako listajući teme dođe k’o da šetam ulicama Rogatice. Isto k’o da gledam na zalasku sunca kako raja kući s kupališta ide, ko da vidim društvo kod Ćiće u bašti, a miriše pica s Mejdana se cuje, k’o da vidim Koru kako fiću glanca pa za relly neki kao da se sprema pa se onda pitam a ko je to kriv što Sadika više među nama nema. Ko je kriv što….
Ko je kriv sto nema mnogih koji pripadase ovom gradu i bez koji ovaj grad vise nikada nece biti ono sto je bio. Ko je kriv sto nam prekrojavaju proslost govoreci da je to od vajkada srpska zemlja. Gaze istorijske cinjenice, svojim bahatim ponasanjem cine da sadasnjost izgleda nepodnosljivo a buducnosti maglovito. Rogatica strmoglavo pada unazad. Gdje ce stati, gdje je dno. Ima li ga uopste jer postignuce ovih koji se brinu o njoj je takvo da se vise nema sta unistiti, rasformirati. Sve je vec unisteno i nece ostati nista za ove nove koji ce doci.
I zato me ne pitajte kako mogu da patim za Rogaticom , a kada u nju dodjem nastojim da sto prije odem. Zasto me vise nista u njoj ne podsjeca na moju Rogaticu nekad.
Zasto sam radije u nasoj virtualnoj Rogatici a ne u onoj stvarnoj. Jeli ova stvarna Rogatica zasluzila da nosi svoje ime ili joj ga treba promijeniti jer ne lici vise na sebe.
Sve vise lici …Sve vise lici na nista.Oni nam ubise najdraze.Porusise nase kuce.Pokrstise nase ulice.Pobise nasu stoku,ko da ovce i krave znaju sta je religija.Prljavi,bradati sa masnom dugackom kosom,sa puskom u jednoj sa nozem u drugoj ruci a oko vrata krst.Steta da se zemlj nije otvorila i sve ih progutala.Ali nije.Mudra je zemlja,suti,glda i sto je najgore neprica.A sve je vidjela,sve je progutala.Kisu,krv i leseve nasih Rogaticana.Suti zemlja jer se hrani sa tim,Postaje plodnija.Nakrkala se ta Rogaticka zemlja,previse.Nakrkala se nase brace , roditelja, poznanika,prijatelj i napila se njhve krvi.Toliko se napila da ne vidi da po njoj,gore ima sve manje LJUDI a sve vise zvijeri.Ali ako jednog dana Sve te zvijeri odu mozda cu se vratiti.I mozda cu ponovo zavoljeti tu Rogaticku zemlju.Nije ona kriva….
Nije ona kriva,jer mi mali ljudi nikad je nismo pitali kako je sta misli,dali se slaze sa nama.Oni kazu da je njihova a mi da je nasa.A zemlja Rogaticka,Zepska,Kovanjska…Ta zemlja je svacija.Ta zemlja je kao kurva,spava sa onim ko je plati.U krvi i u lesevima.Ali sa druge strane ta zemlja je kao majka.Hrani te,usta i dusu.Ona je kao mi,Ima svoje mane i osobine.Ali je nasa,dobra ili losa.Ko nasa djeca.Volimo ih i bas nas briga jesuli dobri ili losi.Izvinite,za nasu djecu ako su losi,mise brinemo.Kao sto se brinemo za nasu Rogaticu….
….sto nas je tako odgojila, sto smo takvi kakvi smo i tesko da cemo se ikada promjeniti. Mi necemo, ali nasa djeca mogu, trebaju i hoce. Zar cemo dozvoliti da sutra nasa djeca ne znaju odakle su im roditelji, ko su im rodjaci i kako pricati nas jezik, jezik bosnjacki. Zar cemo okrenuti ledja nasoj raji, raji sto ostade u Bosni da je cuva i da se bori za nju pa da mi mozemo otici na “godisnji” i da mozemo pokazati nasoj djeci gdje su nam kuce bile, gdje zavrsismo skole, gdje smo igrali lopte i gdje se prvi put poljubismo. Odvedimo ih na mezarja nasih najmilijih, ako znamo gdje su. A ako ne znamo….
Ako ne znamo a mi bi trebali i moramo nastaviti traziti.Traziti gdje su nam ukopani nasi najdrazi.Traziti u nasim sjecanjima trenutke provedene tamo i malko zaboravljene.Sjecati se nasih i nas jer ljudi koji se sjecaju,ti ljudi su kao istoriske knjige.Pricas sa njima i vidis sve sto se desilo u proslosti.Proslost je temelj buducnosti.A i ova tema koja pocinje sa;Bilo je to…
-
AuthorPosts
- You must be logged in to reply to this topic.