[ermin pawa]

#6439

Mare divim ti se majke mi SVAKA ĆAST !!!

[Mare]

#6523

Pokuso pisati ali me masina izdala

[Mare]

#6524

Evo me cekam da mi kazu u kojem bataljonu Legije cu nastaviti moju avanturu.Kad sam iso na raport kod pukovnika ja zatrazijo da idem u Afriku.U Dzibuti.Nikad nisam bijo pa rekoh mi da vidim.Poslije par dana dobijam informaciju da je moja zelja ispunjena.Za dvije sedmice idem za Dzibuti.U civilnom odjelu sa kartom uzmem voz.Sam.Pravac Pariz.Na peronu me cekaju dvije bjele kape.Predstavljam se.U redu,rece mi jedan,bas tebe cekamo.Odvoze me u onu istu kasarnu gdje sam zakuco po prvi put,da se angazujem.Pokazu mi gdje je moja soba.Unutra vec petorica Legionera.Upoznajemo se.Zovu me zeleni.Izlazim sa obuke.Oni svi izmedzu pet i deset godina u legiji.Pitaju me odakle sam?Iz Juge,rekoh.Jedan se dize.Velik covjek.Najmanje dva metra.”Dzesi coce,zemljace.Ja sam crnogorac.Odakle si”?Iz Rogatice,Bosanac odgovorih.Dobro mi doso u legiju,i ako te neko zajebaje reci mi,ja cu se postarati da te pusti na miru.Drago mi naso zemljaka.Sa njim sam provodijo sve slobodno vrijeme.U medzu vremenu svaki dan dolaze iz svih bataljona legije u Francuskoj svi koji treba da idu u Dzibuti.2 Novembar.Stizemo kasno nocu na ajrodrom.Bicemo u Dzibutiju sutra ujutro.Avijon polijece.Odozgo sa visine gledam Pariz.Milijon,ili vise sijalica.Eto zasto ga zovu grad svijetla.Kad smo napustili Pariz napolju je bilo lose vrijeme.Kisa i nekih 7 stepeni.Sutra sam u Africi.

[Mare]

#6553

U avijonu tisina.Gledam kroz prozor.Vidim s vremena na vrijeme svjetla.Pokusavam da ukapiram preko koje zemlje prelijecemo.U neko doba poce i da svanjava.Javljaju nam da cemo se uskoro spustiti na medzunarodni ajrodrom Dzibuti.Kazu da je lijepo vrijeme i da ima 25 stepeni.Izadzem iz avijona.Vrucina je.Ceka nas autobus.Gledam sofera kako je obucen.Bijela kapa,kosulja kratkih rukava,kratke pantalone(sorc),cipele i carape dokoljenice.Izlazna uniforma koju cu i ja nositi slijedecih 24 mjeseca.Pravac kasarna.Prolazimo kroz grad.Gledam.Sve je drugacije nego u Francuskoj.Ljudi,kuce,zene,djeca,krave,autobusi ama bas sve.U kasarni poslije dorucka pravac magazin.Dijele nam obucu i odjecu.Sunce pocinje da przi.Pocinjem da svatam zasto tu malu zemlju izmedzu Etijopije na sjeveru i Somalije na jugu ,zovu »przena zemlja ».Ovdje nema proljeca,ljeta,jeseni i zime.Imaju dvije sezone.Vruca i hladna.Sad smo u hladnoj a napolju 35 stepeni.Kako li ce biti u vrucoj sezoni

[Mare]

#6633

Prve dvije sedmice nista se ne desava.Vodaju nas ko turiste.Vidili smo skoro cijelu zemlju.Poslije idemo jedan po jedan u pukovnikovu kancelariju.U Dzibutiju legija ima tri kasarne.Glavnu u Dzibutiju,glavnom gradu i dvije manje u malim selima,razbacanim po teritoriji.Mene poslase u jedno od tih sela.Konjica rekose mi.Blindirana vozila na cetri gume.Imaju reputaciju da su najstrozi u legiji.Nemam izbora moram.Stizem sa jos petoricom.Pravac kapetanova kancelarija.Objasni nam u koje razlicite vodove idemo.Vode nas poslije kod sefova voda.Prdstavljamo se.Objasnjavaju da sam proso onu opcu obuku.Sad ce poceti specijalizacija.Za mene rekose posto im fali pucaca ja cu postati pucac.Pucacu metke od 90mm.Obuka je izmjesana sa svakodnevnim poslom.Cekam prvu platu u Dzibutiju.Dosla je.Deset puta veca nego u Francuskoj.A zivot u Dzibutiju deset puta jeftiniji.Evo i ja uzeo boya.Boj je Dzibutijanac koji ima pravo da udze u kasarnu.Oni nam peru i peglaju odjecu.I ti ga platis na kraju mjeseca.Dani prolaze.Izmedzu teorije i prakse.Prepoznati sve Ruske i Americke avijone i tenkove i tehnika ratovanja.to je teorija.Pucanje i sto nisam volijo ciscenje.Sedam ljudi da ociste onu cijev od 90mm.I tri sata.Sef dolazi sa bijelim rukavicama.Uvuce ruku i trlja.Ako je rukavica prljava svi smo kaznjeni zabranom izlaska.Pa jednom sedmicno straza.24 sata.Sat i po straze tri sata odmora pat ako citav dan i noc.U kasarnici ima i Klub.Nesto ko nas kafic.Otvoren do ponoci.Kad sam iso prvi put,po trdiciji sam »moro » popiti veliku kriglu koju zovu Bijela kapa.U krigli mjesavina svih zestokih pica koja ima klub.Odvratno je ma moras popiti jer te svi gledaju.15 minuta poslije iso sam u wc .Sve povratijo.

[Zambi]

#6645

Dragi moj rođak,zbilja teško iskustvo,čitam ove tvoje redove i vidim sebe u vrlo ozbiljnim situacijama.Jedno je jasno tu gdje si ti nije mogao svako.Dragi moj Mahire tvoja ispovijest je jako poučna i vrlo ozbiljna,jer mnogi od nas nisu osjetili obuku i disciplinu,kaznu i tako redom,mnogima je interesantno čitati,ali u sebi kažu,ja ovo nebi niza kakve pare,ali moraju znati da je sve u životu izazov.Role samo nastavi.

[Teva]

#6668

A sjecam se ko juce komso kad si pred Ahmetaginom stalom na samom sokacicu
izdigo litrenjak vode i sasuo ga niz grlo u dusak.
Samo neznam da li bijase kaka opklada il nako ?:silly:

[Mare]

#6678

Prvi izlasci iz kasarne.Izlazimo vazda ,najmanje po dvojica.Lokalno stanovnistvo ne voli Legiju.Po prvi put vidim sta je afrricki rasizam.Crnci su vecina pa se ne boje da to pokazu.Zovu nas » prljavi bijelci ».Ali reputacija legije cini svoje.Nemamo vecih problema.Prvi izlasci u tom selu,za mene je otkrivanje lokalnog nacina zivota.U selu je bijo samo jedan bar.Vise lici na jednu supu.Poderane fotelje,patos je zemlja.Dvije ili tri kurve.Nisu ni lijepe.Tu su da zicare besplatne case wiskija.I mozda odrade svoj poso sa nekim legijonerima koji su pretjerali sa wiskijem.Ujutru ako se slucajno probudim ranije od ostalih volim gledati gazele koje ulaze u kasarnu pre.Prevrcu kante za smece i jedu ostatke.Ponekad ima i majmuna.Imo sam i zadnje pucanje sa onim blindiranim kolima.Nije lose kad pucas sa mecima od 90mm.Nisam najbolji ali ni najgori.Imam moju prvu specijalisticku diplomu.Ma meni se ipak ne svidza taj posao.Unutra u blindiranim kolima nema puno mjesta,a ja nisam malesan.Svaki put kad udzem i poslije izadzem imam dvija tri kvrge na glavi.

[Mare]

#6737

Malo poslije toga salju me u auto skolu.U legiji svi moraju znati voziti kola.Male dzipove,kao i kamijone.Vracam se u dzibuti ,u glavnu kasarnu.Poslije mjesec dana,zavrsni ispit.Polozijo za mala kola,propo za kamijone.Vracam se u onu moju kasarnu.Sutradan idem na raport kod kapetana.Kaze mi da u legiji nevole one koji nisu u stanju da pobjede.Za njih sam izgubijo bitku za vozacku dozvolu.Kazna je 15 dana zatvora.Nista strasno.Spavam u zatvoru,bude me sat prije ostalih.Cistim klozete,praznim kante za smece,zaljevam cvijece koje gazele pojedu.Ne jedem u isto vrijeme ko ostali.Kad oni spavaju poslije podne ja trljam wc.Pa i to prodze.Dok sam bijo u tom zatvoru barem nisam moro trcati onih 10km svako jutro.A sto se tice trcanja za 7 godina legije mislim da sam pretrco vise hiljada kilometara.Moja slijedeca avantura je obuka komandosa u pustinjskim uvjetima,.idem za deset dana poslije izlaska iz zatvora.Legija ima kako to zovu ,centar obuke komandosa u pustinji.Poslije sam vidijo da tu dolaze i americki podoficiri.A otome vidjec cete u nastavku.

[Teva]

#6763

Paznja, Paznja,

Upozoravaju se svi pjesaci, biciklisti a Bogami i ostali ucesnici saobracaja u krugu od 200 kilometara oko Marseja Fr.!!!!!!!
Mare je ipak nekako doso do vozacke dozvole za teretna vozila i svakodnevno od utorka do i sa subotom vozi Kamion.
Cuvajte se.:woohoo:

P.S.
Purak nejdi na tu stranu.B)

[purak]

#6764

Hahaha,fala mlogo na upozorenju Teva..obilazih ja Marsej i do stotinjak kilometara,a pocecu praktikovati ovo,obavezno,200 km…sigurno je samo sto je osigurano :) .Skoro ja pisah da ne mislim da je Mare dobar vozac,vec da samo ima srece.Nesto mi govorilo,:) more bit ovaj pileci mozak.;)

[Mare]

#6772

Evo par slika uz ovu temu.

[Mare]

#6773

Na prvoj slici vidite ceremoniju kraja obuke.Dan kad smo polozili zakletvu i kad sam prvi put stavijo bijelu kapu.Na dvije ostale to je sa obuke za komandose.Uskoro cu pisati o tome.

[Mare]

#6820

Evo vec dva dana je frka.Dobijo sam listu stvari koje moram ponijeti samnom .Nesmijem nista zaboraviti.Idem na obuku za komandose.To traje skoro dva mjeseca.Pricali mi oni koji su bili.Kazu da nije nimalo lahko.Deset puta gore nego ona obuka u Francuskoj.I poslije samshvatijo da su u pravu.Pa dodze i dan polaska.Penjemo se na kamijone.Ima nas tidesetak.Pravac taj centar za obuku.Daleko je nekih 17 km od kasarne.Pejzazi kroz koje prolazimo su tipicno dzibutijanski.Ili je samo kamenje ili samo pijesak.Sto se tice vegetacije jedno drvo svaka tri kilometra.Ponekad sretnemo ponekog dzibutijanca sa kamilama.Cudim se nikad ne vidim te ljude da jasu kamile.Stalno pjeske.Kamile povezane.Za rep one sto je ispred vezu onu sto je prati.Na kamilame je sve sto posjeduju.Zena,djeca,sudze,sator,hrana.Nomadi.Sjecam se jos uvijek tog trenutka kad se iza jedne krivine ukaza more.Crveno more.Dvije male kuce,nekoliko velikih satora samo sa krovom .Gumeni vojni camci.I to je sve.Silazimo sa kamijona i postrojavamo se.Pred nama sef centra sa instruktorima.Odrza nam svoj spic.Poslije nam rekose da idemo se instalirati u satore.Nisam ni slutijo da cu za vrijeme te obuke za skoro dva mjeseca izgubiti 14 kila.

[Mare]

#6821

Slike sa obuke za komandose.

Ovo moramo prvo napraviti da bi poslije presli.

500 metara.Ko kobasica.Ne vidi se, zavrsava se u moru.

350 kila zeljeznih sina, pa trcite.

Tri i po metra.Ne smijes ispod, moras preko.

[Author]

Posts