Teva
Participant
    Post count: 8872

    Kod Anesa, Erve i male Hane

    Hadzici, ponedjeljak 02 juli 2012

    I tako vrijeme leti a i ja polahko nalazim smiraj dusi, poslije nekoliko mjeseci slatkih furtutmi, pa se prihvacam plajvaza da nastavim zapisivati ova moja putesejstvuja prosarana raznim susretima i druzenjima sa nasom rogatickom rajom diljem lijepe nase Bosne… pa i ostatkom dunjaluka.

    Danasnja prica nece biti duga jer je to bio jedan od najsladjih proslogodisnjih susreta odnosno druzenja, posjeta nasim Cohodarima u Hadzicima.
    Ovu pricu sam itekako osto duzan nasim dragim humanitarcima koji su rado uzeli ucesce i pripomogli nase: Anesea, Ervu i malu Hanu.
    Pripomogli, kako novcano a tako Bogami i lijepom odjecom i obucom za nasu malu Rogaticanku Hanu.
    Tom prilikom im i predadoh prikupljena srestva, hvala vam nas dobri narode Rogaticki.

    Rekoh da necu puno pisati o nasim Cohodarima jer sam sve ispiso u onoj prosloj prci koja nas je i ponukala da paznju pridamo ovoj skromnoj nasoj rogatickoj porodici

    Sa Zemom (Anesom) sam se bratski izljubio a bratski ima i toga jer su nase porodice vezane mlijekom. Jedna je majka dojila njegovu sestru i mog rahmetli brata.
    Obradovani obadvojica ovim susretom pa ga poslije srdacnog selamljenja onako gledam.
    Nema vise onog nestasnog djecaka sto je znao na upit, kud si to poso, odgovoriti, haj ti svojim putem a ja odoh svojim. Sad je nas Anes ozbiljan covjrek na cijem se licu odmah da primijetiti da ga zivot nije mazio a ni sad ga nemazi Vallahi…

    Od onih ratnih teskih dana, zarobljavanja od strane ustasa, prebijanja, lijecenja u Italiji, pa do rodoljubivog povratka u Bosnu
    Reko bi covjek tad su prosle Zemine teskoce cim agresija stade odbranucem nase jedne i jedine, ali nisu…
    Zemine teskoce se nastavise i to propracene jos i neimanjem krova nad glavom.
    Ja kazem teskoce ali je to blaga rijec za ono sto on hud predevera a i sad devera, samo sto je sad puno lakse jer ima potporu svojih mezimica, supruge Erve i njihove male kcerkice Hane.
    Stambeno su evo situirani ali tesko je jer nemaju stalnih primanja. Zemo tu i tamo nesto uspije saletiti, zaraditi tako da maker nisu gladni.
    Prestankom agresije naseg Anesa spodbise psihicki problemi nastali kao trauma pa u neko doba dobi i malu invalidsku penziju ali mu je domaci neljudi ukidose. Dze ce im dusa njihova nevaljala.
    Pokazuje mi Zemo dva debela fascikla puna raznih nalaza sa visegodisljeg lijecenja po zdravstvenim ustanovama. Ruku na srce malo sam o tim njegovim psiho mukama znao a da jesam ranije bih stupio sa njim u kontakt jer mislim da bi mu bilo lakse kad bi se imo kome makar izjadati.
    Kaze Zemo da ga te njegove tablete znaju osamutiti pa da se tada skroz cudno osjeca, a mora ih trosit…

    Okreno se nas Anes vjeri pa je citava kuca u tom znaku a tu se i vrti uglavnom oko Hadzicke Centralne Dzamije. Ponesto uradi, malo nadgleda internet salu pa ga efendija Hazim i nagradi. A znam ja efendiju Hazima. Kad sam u Bosni i ako sam u prilici tu sam na dzumi sa mojim puncem. Moj punac Mumin i efendija Hazim su dobri ahbabi…

    A moja Esma i Anesova Erva se zabavile oko male Hane pa se igraju sa njom i svaki cas joj oblace nesto drugo, probaju.
    Zanemarile one nas, zanemarili i mi njih.
    Bijase to lijepo druzenje tokom posjete nasim Cohodarima, vrijeme brzo proleti pa mi moradosmo krenuti.
    Obecasmo da cemo opet navracati, da nasa druzenja ce se nastaviti i da ih necemo zaboraviti.

    Allahimanet Zemo, sad ce juli pa se vidimo opet, ako Bog da InsaAllah…


    Ja sam mala Rogaticanka Hana


    A mi smo: mama Erva, mala Hana i babo Anes


    A tu su: teta Esma, mala Hana i mama Erva


    Ja puno volim tetu Esmu a i ona voli mene


    Opet teta Esma, mala Hana i mama Erva


    A ovo su babo Anes i amidza Teva


    Detalj iz stana nasih Cohodara – 1


    Detalj iz stana nasih Cohodara – 2


    Detalj iz stana nasih Cohodara – 3


    Detalj iz stana nasih Cohodara – 4