DERVIS (MEHMED) PASIC
Dervis Pasic je rodjen 06.05.1930. godine u Cajnicu. Poslije zavrsenog skolovanja je radio kao sumarski tehnicar a nakon nekoliko godina zavrsio je i Sumarski fakultet u Sarajevu. U prvo vrijeme je radio kao direktor sunske uprave u Rogatici gdje je i proveo najveci dio radnog vijeka. Bio je aktivan drustvenopoliticki radnik i biran je za predsjednika Skupstine opstine i gradonacelnika Rogatice. Obavljao je i druge odgovorne funkcije sve do penzionisanja.
U ratnom vihoru je pokusao izbjeci iz Rogatice, preko Vragolova prema Sarajevu. Na tom putu pada u ruke cetnika koji ga odvode prvo na Sokolac a zatim u logor u Rogatici. Tu dozivljava zajedno sa ostalim uglednim Rogaticanima ponizenja i fizicka maltretiranja.
Ubijen je zajedno sa ostalim zatvorenicima u zivom zidu na Duljevcu. Nekoliko godina nakon rata izvrsena je ekshumacija a dzenaza obavljena na bistrickom groblju „Turbe“.
Iza njega je ostala supruga Hadzira i kcerke Mahira i Amela.
Neka mu je vjecni rahmet.
[color=#825900][quote=”Hakija Muftic(citat)”] Ing. Dervis Pasic, muz moje sestre Hadzire, rodjen je u Cajnicu, u poznatoj gradskoj porodici. Rano je ostao bez majke: nije imao ni jedanaest godina kada su je cetnici zvjerski ubili. Bjezao je od cetnika iz Cajnica preko Visegrada, Sjemeca, Rogatice, Glasinca, Romanije u Sarajevo. Kao siroce smjesten je u Djacki dom na Bjelavama. Zavrsio skolovanje i poceo raditi kao sumarski tehnicar, a nakon nekoliko godina zavrsio je i Sumarski fakultet u Sarajevu. Postavljen je za direktora Sumske uprave u Rogatici, gdje je i proveo najveci dio radnog vijeka. Bio je i direktor Sumskog industrijskog preduzeca”Sjemec” u Rogatici. Biran je za predsjednika Skupstine opstine i gradonacelnika, a obavljao je i druge odgovorne funkcije u Rogatici, gdje je i penzionisan.
Radeci pomalo u basti, a imao je i nekoliko kosnica pcela, provodio je penzionerske dane. Kad je SDS poceo da vrsi opstrukciju u vlasti, zatim i u svakodnevnom drustvenom zivotu i opstanku Bosne i Hercegovine, isao je da razgovara, da ih pita sta hoce, sto remete i unistavaju suzivot gradjana i dobre uzajamne odnose, koji su u Rogatici bili primjer dobre saradnje i razumijevanja. Od svih srpskih kadrova dobivao je odgovor da su to trenutni nesporazumi, da ne treba brinuti, da ce se sve savladati i ispraviti. Takav odgovor su davali da dobiju na vremenu, a stalno su podmuklo djelovali i zauzimali strateske polozaje, naoruzavali se, pljackali, protjerivali bosnjacko stanovnistvo i cinili druge priprema za rat.
Krajem aprila i pocetkom maja 1992. godine SDS je organizovao siri sastanak u sali Skupstine opstine, na kojem su njihovi rukovodioci nastupili sa zahtjevom da se izvrsi podjela grada izmedu Srba i Bosnjaka – Muslimana, a zatim i drustvene imovine – preduzeca, iznoseci sta ce oni uzeti sebi.
Dervis je prisustvovao ovom sastanku, pa pored ostalog rece:
– Vi vec operativno na terenu djelujete na stetu i protiv muslimanskog zivlja, stanje je sve nesigurnije, sloboda nam je kao gradjanima ugrozena. Ako vi mislite da vam mi muslimani smetamo, recite nam otvoreno. Zabranili ste nam izlazak iz grada, bilo kuda, i cinite i druge akcije. Pustite vi nas da idemo, nemojte nas unistavati.
Dervis je ostao u Rogatici sve dok ga cetnicke granate nisu otjerale iz grada. S grupom izbjeglica stigao je u Vragolove. Odatle su jedni otisli prema Gorazdu, a s drugim je Dervis krenuo prema Sarajevu. Na putu su uhvaceni i odvedeni za Sokolac, a zatim u cetnicki logor za muslimane u Sladari u Rogatici. Tu je nad logorasima vrsena tortura i tjerani su na tezak fizicki rad.
Grupa od 25-30 logorasa u kojoj je bio i Dervis odvedena je iz Rogatice u avgustu 1992. godine i koristena kao zivi stit na borbenoj liniji prema Tusinama, Jacenu – Brcigovu. Tu su Bosnjaci logorasi, vezani u odredjenom rasporedu i na odstojanju, isli naprijed kao stit, vezani, nemocni, nesposobni da ista ucine, a pogotovo da se spase. Cetnici su s uperenim oruzjem isli iza njih. U jednom trenutku odbrana branilaca Brcigova je zapucala. Paljba je bila silovita, pa su cetnici stali, a onda se malo i povukli. Cetnicki oficiri su nekoliko puta pokusali da ih vrate na borbenu liniju i da idu dalje na Brcigovo. Znatan broj cetnika je ranjen, i nekoliko Bosnjaka. I pored stita od vezanih zivih ljudi cetnici su se uspanicili i povukli. U pozadini, van borbenih djejstava, poredali su vezane Bosnjake i nemilosrdno ih pobili. Padali su pogodjeni Bosnjaci jedan na drugog. Mrtvi su tako prekrili ranjene i jednog neozlijedenog. Pao je i Dervis. Pucali su cetnici ponovo u Bosnjake. lpak, trojica su se poslije ispod mrtvih izvukla i spas nasla kod branilaca Brcigova. Nekoliko godina nakon rata izvrsena je ekshumacija, pa je Dervis identifikovan i sahranjen uz prisustvo porodice, rodbine, prijatelja i Rogaticana na groblju Turbe u Sarajevu.
[/quote][/color]