Selman Podžić dolazi u Žepu vozilom JNA
Četvrtak, 23. april 1992. god.
Nova informacija tiče se današnjeg dolaska Selmana Podžića u Žepu vozilom JNA. Razlog njegovog dolaska mi je nepoznat, a čudno je da je još uvijek u redovima JNA koja teroriše Muslimane u BiH. Ovih dana je stvarno nabijena situacija i eskalira svakim satom. Srbi su nam ponovo presjekli struju i telefone. Izgleda da nema ništa od očekivane deblokade Žepe. Ustanove u Žepi još uvijek rade uprkos činjenici da se nalazimo u jednom konfuznom stanju. Priča se da je prethodnih dana u Žepu dolazio komandir milicije iz Vlasenice, neki Fadil Turković, te da je dok smo imali struju i telefone koristio telefon u neke sebi poznate svrhe. Govorio je o teškoj i dramatičnoj situaciji u Vlasenici te da je istu napustio sa svojim istomišljenicima i pristalicama. Govorio je kako je sada na raspolaganju Žepi, ako bi zatrebalo i da je smješten negdje na Radavi (blizu Han-Pijeska) sa nekoliko desetina naoružanih ljudi.
Puškaranje na Bokšanici
Petak, 24. april 1992. god.
Petak je. Đedo se vratio sa džume i priča kako je danas vidio mnogo osoba koje su negativno prokomentarisale sinošnje puškaranje. Sinoć, 23. aprila, oko devet sati, otvorila se pucnjava iz pješadijskog oružja na Tesli (Bokšanica). Neki koji su bili na stražama od Jelika do Lazine uzvratili su nepromišljeno, što nisu smjeli uraditi zbog samog odavanja pozicija. Tek kasnije se saznalo da se radi o ljudima koji su došli iz Rogatice da se spoje sa porodicama koje su tu ostale još od Bajrama. Valjda radosni što su uspjeli proći kroz područja koja kontrolišu Srbi, pucali su kad su ustanovili da su na sigurnom terenu. Radi se o Sinanu Ćeski, Merdanu Kurtiću i Nazifu Zimiću. Ipak, nije opravdan čin šenlučenja bez obzira na to koliko su se radovali. Stvorena je panika u susjednim selima, konstatujući da se radi o Srbima koji su se ”uvukli” duboko prema nama i da spremaju nešto novo. Nekoliko porodica je tog trenutka izmješteno iz kuća u obližnje šumarke i podalje od samog sela.
Nastavice se