Humanitarna pomoć iz Merhameta
Nedjelja, 19. april 1992. god.
Da je situacija i više nego dramatična uvjeravamo se svakoga dana. Danas se desilo čudo. Još smo pod blokadom, a stigao je kamion pomoći Merhameta iz Sarajeva. Riječ je o pomoći na kojoj se insistiralo i za koju se molilo Merhametu u Sarajevo prošle sedmice. Sa sigurnošću mogu da konstatujem da se niko nije nadao u potpunosti da će se to dogoditi. Evo pada jaka kiša koja nikako da prestane. Da li je to s Božje strane da bi se na taj način zapamtio današnji dan. Došla je hrana kojom će se nahraniti gladni i napaćeni prognanici iz susjednih općina. Istim kamionom, za Sarajevo, kažu da je otputovala žena nekog Selmana Podžića (oficir JNA), koja je ostala kod njegovih poslije Bajrama.
Potresne priče iz Višegrada
Utorak, 21. april 1992. god.
Proveden dan u samom centru Žepe malo me ohrabrio u odnosu na nekoliko prethodnih dana koji nisu nudili nikakvu nadu. Naime, sreo sam poznanika Ramiza Selimovića sa Skele (Štitarevo) općina Višegrad, koji je samo dan ranije došao iz Višegrada. Pričao mi je o normalizaciji ratne drame u Višegradu i kako se narod koji je bio izašao iz grada počeo vraćati u okolna sela, te da su neke firme ponovo počele sa radom. Ljudi su se vraćali na posao, što je veoma pozitivna činjenica koja ukazuje na skori mir u regionu. Nadati se, mada je trebalo držati s rezervom očekivanja, jer tamo su još uvijek prisutni vojnici Užičkog korpusa JNA, koji kao uspostavljaju red i mir. Da li je to samo prividno? Vidio sam i Avdiju iz Štitareva, također poznanika, koji je donio nešto cigareta za prodati, obzirom da je kriza već počela.
Nema se kupiti dovoljno ni osnovnih prehrambenih artikala. Svega ponestaje u trgovinama, a blokada koju Srbi provode ne popušta. Srbi tjeraju po svom, dok im svakodnevno slijeću helikopteri JNA sa oznakama Crvenog krsta.
Nastavice se