Komšije Srbi sa čarapom na glavi
Ponedjeljak, 13. april 1992. godine
Stanje napetosti, neizvjesnosti i nasilja je kulminiralo, posebno u Višegradu gdje je Užički korpus JNA okupirao grad. Sudeći po novim razgovorima između Murata Šabanovića, Alije Izetbegovića i Milutina Kukanjca, stanje uopće nije dobro. Murat ponovo apeluje na iste stvari. Izigran je u zadnja dva dana, tako da je sada na ivici ludila. Moglo bi se desiti da minira branu. Neće biti veselo ni za koga. Ovima u Sarajevu kao da je svejedno, posebno Kukanjcu. Izgleda da on ne odustaje od svoga plana. Danas je potvrđen veliki broj izbjeglica iz Višegrada, koji najavljuju nove talase izbjeglih. Proteklih dana u Žepi je formiran Građanski forum koji je nastao zbog vidljivo poremećene situacije u širem regionu. Forum je sačinjen od ljudi iz redova SDP-a, stranke koja je i pred izbore postojala u Žepi, a nije se slagala sa programom stranke SDA. Oni su odlučili da stupe u kontakte sa lokalnim Srbima sa kojima se komuniciralo radiostanicom Civilne zaštite, te da u svojim uvjerenjima o miru sklope taj mir. Do pregovora još ne dolazi, a da li će uopće doći, niko ne zna. Čisto sumnjam. S druge strane stranka SDA stupa u kontakt sa Merhametom iz Sarajeva s ciljem traženja pomoći u hrani i lijekovima za izbjeglice iz okolnih općina. Građanski forum sačinjavaju Sarija Ćesko, Hamdija Hodžić, Nazif Podžić i Šaban Kulovac. U međuvremenu su nam Srbi pustili struju, tako da rade i telefoni. Istina dešavaju se česta ometanja veza. Ipak narod Žepe kao da nije spreman da prihvati činjenicu da je agresija na BiH već počela. Već se zna šta se dešava u Bijeljini, Foči i tako dalje, a život u Žepi se prividno normalno odvija. Škole i sve javne ustanove rade i pored napete situacije. Blokada Žepe je još ipak na snazi i ne zna se do kada bi mogla potrajati. Sudeći po iskazima boričkih Muslimana, koji sve češće dolaze u Vratar i Ribioc, nešto se ipak sprema.
Govore o tome da je vidljivo kako se mještani Srbi, prije noći grupišu u naseljima gdje čine većinu. Srbi sa Godimilja, Milotića i Podljutače obično borave tokom dana kod kuća, a predvečer se udaljavaju na Sjeversko. Primjećeno je da su već nekoliko porodica poslali u Srbiju, uglavnom žene i djecu, i isto tako da se konstantno viđaju Srbi koji su prije živjeli u Srbiji. Sinovi i unuci Borisava Đerića, koji su inače živjeli u Beogradu, došli su u rodno Godimilje i već tu borave duže vrijeme. Hasib nam priča kako ga je Vlade Đukić provocirao kad je išao u kupovinu, u prodavnicu na Sjeversku, te kako je sin Neđe Đerića (s Tesle) prijetio momcima sa Godimilja, rašepuren u maskirnoj uniformi, u društvu Dragana i Slaviše Lubarde, osokoljen i opijen Kušićevom politikom kao Kušićev soko. Kažu da se još uvijek na Sjeversku, kod ”trna” (na ćošku moje livade, a tamo smo imali još zemlje i u zaseoku Milotići) nalazi traktor na čijoj prikolici je postavljen PAM i puškomitraljezi iza kojih dežuraju maskirani Srbi, vjerovatno ”domaći”, pa ih stid da se ofiraju*. Priča se o velikom broju komšija Srba, kako su pristrasni i naklonjeni vojvodi Rajku Kušiću. Godimiljci kao i Živaljevci, dosad samo nekolicina, krstare između njihovih sela i Vratara i Ribioca, tako što povremeno idu kućama, počinju sa radovima na njivama, dok se još uvijek nadaju normalizaciji situacije na širem rejonu.
Nastavice se