Oproštaj
Tiho huči Bokšanica gora
Rumen cvili iznad Devetaka
Sa Javora tužno vjetar šapće
Došlo vrijeme da se poći mora
Sad nad Žepom sunce tone
I rumen se eno gasi
Devetak me brižno zove
Kao dijete da me spasi
Crni suton brzo pada
Iznad žepskog starog grada
U podnožju Vratar spava
Bez i jednog svog evlada
Sjetno gledam u tu tminu
Molim sjajnu mjesečinu
Da obasja Žepu moju
Da je vidim još jedanput
Da joj kažem tugu moju
Svanu zora s rijeke Drine
Nesta sjajne mjesečine
Okrećem se još jedanput
Na sve čet’ri strane svijeta
Gledam tužno okolinu
Gdje provedoh mnogo ljeta
Da se nisam tu rodio
I uz vitke jele staso
Sretniji bih možda bio
Ne bih gorke suze lio
Zar da ti se soko mladi
S tvoga srca s tvojih grudi
I bez nade i zaštite
Po tuđini lednoj budi
Zbogom Žepo, majko druga
Zbogom grade mojih nada
Od tebe me otrgoše
K’o od gnijezda orla mlada
A ako ti umrem majko
Vihor će ti donijeti
Zadnji uzdah moje duše
Kroz gudure i vrleti1.
M. Kurtić